2. korizmena nedjelja (B)

HODIMO U NOVOSTI ŽIVOTA

Gospodine, povedi i nas na vrlo visoku goru, povedi nas što više i dalje od ovozemaljskih niskih briga i poriva, povedi nas iznad svega što nas svakodnevno pritište i muči. Povedi nas sa sobom, Isuse, u novost tvoga života! Daj nam milost, Gospodine, da vidimo tvoje lice u sjaju i svjetlu, daj nam milost da te vidimo u bjelini i ljepoti koja privlači i koja oduševljava, koja govori o čistoći i smislu života. Isuse, daj nam milost da vidimo tvoje svijetlo lice. da vidimo tvoje bijele haljine.

Jednom, na krštenju. darovana nam je, Gospodine, bijela haljina nevinosti i čistoće. Oprao si ne samo naše lice, nego i cijelo biće od svake ljage grijeha, osobito od istočnog grijeha čovječanstva.

Hvala ti za tu milost. Kada na nama nema više te bjeline i toga prvotnog sjaja, molimo te, obnovi, Gospodine, pred nama i za nas tu milost preobraženja ne samo tvoga bića i tvojeg lica. nego i našeg bića i našeg lica. Povedi nas, Gospodine. na tu vrlo visoku goru! Ima toliko niskih udaraca u životu, toliko razočaranja. da trebamo tvoju pomoć i tvoje vodstvo. Uvedi nas, Gospodine, u svjetlo svoga lica. jer ima toliko tame i mraka u nama i oko nas, da nam je potrebno novo prosvjetljenje, nova snaga, nova bjelina krsne milosti i nevinosti da bismo mogli dalje živjeti. U času tvoga preobraženja pred učenicima iz oblaka se začuo glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” To je poziv! Vjerujemo ti, Isuse! Ti si Sin Božji, ljubljeni Sin! Želimo te slušati, poslušati. Ti si vrijedan potpunog povjerenja. Došao si upravo zato da sve sabereš, da nas otkupiš i spasiš. Došao si u ovu našu dolinu, da nas povedeš na visoku goru odakle se vide istinske dimenzije života, pravi njegov smisao. Došao si da podari š smisao svemu što nam izgleda teško, besmisleno i mračno i naučiš nas hodati u novosti tvoga svjetla.

Slušat ćemo te, Gospodine, i kada krenemo s tobom s visoke gore ponovno u nizinu, u svakodnevni život, u stare brige i probleme. Slušat ćemo tvoj glas u napastima i kušnjama koje nas žele odvojiti od tebe. Slušat ćemo te, Isuse, i onda kada bismo htjeli pobjeći od svega što ne podnosimo i što nam zagorčava život. Želimo s tobom sići s gore u vlastitu obitelj, u svoj studij i rad, na svoje radno mjesto i u svoju tvornicu, u tramvaj i na ulicu, u prodavaonice i čekaonice, i u urede gdje imamo dojam da se čovjeka ne shvaća kao osobu. Želimo s tobom, Isuse, u svoj svakodnevni život i otkriti da u tebi i po tebi sve postaje svijetlo i preobraženo, novo.

fra Zvjezdan

1. korizmena nedjelja (B)

ĐAVAO JE VEĆ POBIJEĐEN

Perikopa evanđelja nas uvodi u samo središte smisla korizmena vremena, vremena priprave za tvoju Pashu, Gospodine. Ona nas uvodi u bojno polje našega vlastita srca gdje si ti jednom zauvijek pobijedio Zloga koji, ukoliko smo tvoji, više nema nikakve ovlasti nad nama. Na početku korizme, Isuse, ti se pojavljuješ kao uzor istinskog, autentičnog kršćanina. Ti si svoje djelo otkupljenja učinio. Sada je na nama red da, potaknuti, ohrabreni i prosvijetljeni tvojim primjerom, pobijedimo zlo u našem vlastitu životu. Ti si nam zato i dao primjer da bismo mogli postupiti kao i ti. Ti si zato i dopustio da ti se đavao, utjelovljenje zla, približi i kuša te, kako bi nam otkrio oružje kojim ga i mi možemo pobijediti u našim kušnjama: dao si nam dar Duha Svetoga, dar Duha koji je tebe nagnao u pustinju i čiju si neodoljivu snagu ćutio u sebi, Isuse, kada si se suočio sa Zlim.

Pustinja je mjesto okršaja sa silama zla. Ona je mjesto užasa za one koji se ne pouzdaju u tebe, Isuse. No za one koji, daleko od ljudske vreve, žele istraživati Božji plan i tražiti Božja uporišta za svoj život, ona je povlašteno mjesto nesmetana susreta s tobom. Nauči nas, Isuse, da otkrijemo bogatstvo pustinje, da hodočastimo u prostore vlastita srca i u njegovoj tišini otkrijemo i čujemo tvoj govor. Odagnaj od nas, Isuse, svaki strah. Ti si pobijedio i prišli su ti anđeli da ti služe. Pošalji i nama svoje anđele da nam služe, da nas čuvaju u našim životnim i svakodnevnim kolebanjima. Kao što si se ti, Isuse, družio sa zvijerima, nauči i nas da se potpuno izručimo Očevoj zaštiti, da se ne bojimo svoje slabe ljudske naravi, nego da je ukrotimo tebi na slavu, tebi koji, budući da si od početka sav Očev, omirotvoruješ sav svijet: i čovjeka i zvijeri, i prirodu.

Za tebe, Isuse, tvoja je kušnja bila vrijeme snažnog opredjeljenja za veliko mesijansko djelo koje je stajalo pred tobom. Mi smo kršćani ukoliko smo sakramentom krsta ucijepljeni u tebe, u tvoje poslanje. Ukoliko kao i ti živimo pod stalnim nagonom Duha koji uvijek nuka na dobro, na to da upoznamo Božji plan s nama i da taj plan, na Boga naslonjen, provedemo u svom životu.

Unatoč neprijateljskoj sili! Ti si, Isuse, došao da nas otkupiš od starog čovjeka, od ropstva grijehu i uvedeš u Božje kraljevstvo. Vrijeme je da ti povjerujemo, da ti se otvorimo. Pomozi nam, Isuse, da povjerujemo, da krenemo. Pomozi nam da se obratimo i da te prihvatimo kao učitelja života i svjetlo svijeta. Pomozi nam, Isuse, da se potpuno opredijelimo za tebe i da se kraljevstvo Božje istinski nastani u nama. Po evanđelju nas, Isuse, uvodiš u najdublje tajne bića Božjega, no u isto vrijeme nam otkrivaš i nas same: to da smo miljenici Božji, njegovi sinovi i kćeri, pozvani da živimo s Bogom i da on živi u nama.

Korizma je prigoda da ponovno otkrijemo znakove kojima se Bog i danas nama očituje te da svoje znakove kojima se Bogu predajemo učinimo autentičnim. Pomozi nam, Isuse, da ti dopustimo da ti u nama u svemu budeš pobjednik.

fra Zvjezdan

6. nedjelja kroz godinu (B)

AKO HOĆEŠ, MOŽEŠ ME OČISTITI

Gubavac je pred Isusom: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!” Hoću, budi čist! Budi čist od svoje gube, od svoje bolesti koja te je odvajala od ljudi. Ja te od sada smatram očišćenim.

Tvoja guba. to su tvoje slabosti koje ne prihvaćaš; to je sve ono što želiš sakriti pred drugima i što sebi ne želiš priznati Tvoja guba. to su tvoje ovisnosti koje te muče i koje te neprestano degradiraju tako da smatraš da nisi vrijedan drugih ljudi oko sebe. Tvoja guba, to su tvoji grijesi koje katkada s toliko muke ispovijedaš.

Hoću, budi čist!

Budi čist i možeš se pokazati i drugima. Ne moraš više ništa skrivati. I ti si slika onoga koji te je htio, koji te je stvorio. Nosiš na sebi pečat ljubavi Božje. Budi čist! Odsada više nisi opasan za druge, nećeš više nikoga zaraziti svojom gubom, svojom zloćom, svojim slabostima. Ti si slobodan i možeš se kretati u društvu ljudi. Nitko više ne mora od tebe bježati niti ti trebaš ikoga izbjegavati. Sada si čist od zla koje te je mučilo i drugima možeš nositi radosnu vijest o ozdravljenju i ljubavi koja te podigla.

Prepoznaj samoga sebe u čistoći koju ti dajem. Povjeruj da sam jači od tvoje gube, da svojom čistoćom mogu oprati svaku tvoju nečistoću. Vjeruj da si novo stvorenje. Ne sumnjaj u Božje zahvate. Bogu je sve moguće. Bez obzira kako si duboko pao, gdje se nalazio, ja te mogu pridići i učiniti novim čovjekom.

Ja hoću da budeš čist! Želim da živiš radosno i da razglašuješ divna djela Božja. Ljubav je moja bolja od života. Svojim ozdravljenjem, svojom čistoćom budi i ti odsada svjedok Božjih zahvata i dobrote. I neka pokraj tebe i drugi postaju čišći.

fra Zvjezdan

5. nedjelja kroz godinu (B)

SVI TE TRAŽE

Isuse, svi te traže!

I mi te trebamo. I danas si nam potreban. Tako često molimo, ustrajno tražimo kroz devetnice i slične zavjete, postimo i čekamo da nam se smiluješ. Jer potrebe su ljudi uvijek slične. Zdravlje i sreća, mir i blagoslov, zaštita i pomoć su nam uvijek potrebni, a nitko nam to ne može osigurati kao ti.

Međutim, Isuse, vjerujem da želiš da te tražimo onako kako nam se ti sam otkrivaš i daješ. Vjerujem da nam želiš dati i više od zdravlja i više od privremene utjehe i više od kratkoročnog uslišanja u nekoj potrebi.

Ti nam želiš darovati spasenje, sve što jesi i što u sebi nosiš. Došao si ne samo da nam odozgor udijeliš neku milost, nego si nam dao moć da postanemo djeca Božja. Želiš da u toj moći djece
Božje otkrijemo svu veličinu obdarenosti i radosti. Jer tvoji su darovi vječni i trajni. Želiš da budemo sretni ne samo danas, ne samo nekoliko godina, ne samo u ovozemaljskom vijeku, nego trajno, uvijeke s tobom u zajedništvu i u slavi.

fra Zvjezdan

4. nedjelja kroz godinu (B)

Što ti imaš s nama Isuse
Tješi nas i hrabri, Gospodine Isuse, činjenica da si ti jači i veći od svakog zlog duha, od svake napasti i grijeha. Tješi nas činjenica da će konačno nečisti duh priznati poraz i napustiti svaku dušu koja se nađe u tvojoj blizini. Dovoljno je biti pokraj tebe, u tvojoj blizini, u dodiru s tobom pa da se osjetimo slobodni od tolikih opasnosti i napasti koje danas prijete svakom čovjeku.
Zato danas dođi na još snažniji način k nama da se i ove nedjelje proslaviš snagom koja se može oduprijeti svem zlu ovoga svijeta. Dođi i pohodi nas da bismo čvrsto povjerovali da će, pored svih prijetnji zla koje se nadvilo nad čovječanstvo, konačno tvoja milost trijumfirati!

fra Zvjezdan

3. nedjelja kroz godinu (B)

ISUS NAS TREBA ODMAH

Danas želim, Isuse, razmišljati o tvom pozivu.

Učiš me da je krštenje dar, znak tvog poziva. Vjera me uči da nitko bez tebe ne može k Ocu.

Ti si i na mene pogledao. Još od utrobe majke pozvao si me. Računaš sa mnom. Divno je živjeti u toj sigurnosti. I mene poznaš, Isuse. Znaš svu moju ljudsku ograničenost i slabost, znaš padove i uspjehe, znaš što ti ja mogu, a što ne mogu pružiti. Želim jednostavno ići za tobom. Osjećam da mi to poručuješ promatrajući okolnosti poziva ovih tvojih učenika. Krpali su mreže, ispirali su ih, vukli na obalu. Radili su svoj svakodnevni posao. I upravo u tom kontekstu ti ih zoveš k sebi i očekuješ da se odazovu tvome pozivu.

Hvala ti na takvoj jednostavnosti i dobroti. Imaš toliko povjerenja u čovjeka. Znam: od mene očekuješ samo ono što ti ja mogu dati. Drugo ćeš učiniti ti. Sve drugo je tvoja briga. Od mene očekuješ da odmah krenem. da se odazovem, a ti ćeš od mene učiniti učenika po kojem će se tvoja dobrota proslaviti. Jer što sam slabiji, to će se tvoja dobrota jače očitovati i znat će se da je to tvoje spasiteljsko djelo, a ne djelo moga ljudskog nastojanja.

Proslavi se, Gospodine, i po pozivu kojim i mene zoveš u svoju službu i neka se poslanje moga krštenja i krizme oživotvori na dobro Crkve i svijeta.

fra Zvjezdan

2. Nedjelja kroz godinu (B)

UČITELJU GDJE STANUJEŠ?

Učitelju, gdje stanuješ? Gdje si našao mjesto da otpočineš, da se sakriješ, da boraviš? Smijem li k tebi, smijem li u prostore tvoga mira. tvoje samoće i sigurnosti? Smijem li onamo gdje ti boraviš u molitvi, gdje si u dubokom sjedinjenju s Ocem?

Učitelju, možeš li me povesti na ona mjesta gdje ćemo biti sami, ti i ja? Možeš li mi pokazati svoje srce, tajnu svoje molitve, tajnu svoje osobe? Možeš li mi darovati svoje povjerenje, primiti me kao jednog od svojih prijatelja?

Učitelju, povedi me k sebi, u svoj stan kao što si to učinio prvim učenicima koji su puni želje i znatiželje krenuli za tobom. Osvrni se i na mene. Okreni se da me vidiš. Želim ići za tobom. Pripazi na mene. Ne smiješ tako brzo, jer moj je korak sporiji. moj je hod laganiji. Ne mogu tako brzo do cilja. Pokaži mi svoj dom. Učitelju, primi me k sebi.

fra Zvjezdan

Krštenje Gospodinovo (B)

TEMELJNI SAKRAMENT CRKVE

Isuse, Sine Božji, Sine Očev! Klanjam se tajni tvoje osobe,  tajni tvojega božanskog sinovstva. Klanjam se ljubavi kojom te Otac ljubi. I u smrtnom tijelu, i u tijelu paloga  čovjeka, u tijelu ranjenom ranom  čovječanstva, u tijelu ograničenom i slabom, tvoj te Otac prepoznaje i priznaje svojim jedinorođenim Sinom. Ti si Sin. U ljudskoj naravi ti si Očev Sin, Očev jedinorođenac. Divna je ljubav koja u skrivenosti ljudske naravi otkriva divni odsjaj slave Očeve! I ja te prepoznajem i priznajem. Ti si Bog, Ti si Sin Božji. Ti si Očev ljubimac, jer je u tebi sva njegova milina. Divno je čuti riječi nježnosti i ljubavi kojom te grije srce Očevo. Ti si božanski Sin. Zaodjenut ljudskim tijelom i ljudskom naravi ništa nisi izgubio od božanske tajne svoje osobe. I kao Sin Marijin, kao jedan od nas, kao onaj koji je u svemu nama jednak osim u grijehu, ti si, Isuse, vječni Bog, Sin Boga Oca.

Isuse, danas ti na osobit način za sve to želim reći hvala. 

Hvala za Ivana Krstitelja, hvala za rijeku Jordan, za njezine vode koje su te prihvatile u svoje krilo. Hvala za krštenje i za otvoreno nebo i za znak prisutnoga Duha. Za sve ti hvala. Sve su to znakovi koji i danas govore, koji i danas upozoravaju. I mene je, Isuse, u času moga krštenja, zaodjenula voda koju si ti, Isuse, posvetio u času svoga krštenja. I ja sam opran tom vodom. I nada mnom se otvorilo nebo i sišao je Duh Sveti. Po sakramentu krštenja, snagom tvoje muke i uskrsnuća, i ja sam postao dijete Božje. I meni si dao pravo da, sjedinjen s tobom, Isuse, čujem riječ: ”Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” I ja sam Očev sin. I mene je nebo posvojilo, posinilo. I ja sam Ocu na radost. I ja sam željeno dijete koje može drugome pružiti radost. O, Isuse, ne želim to nikada zaboraviti. Želim se trajno sjećati te istine: voljeno sam dijete nebeskog Oca. Onaj koji je najodgovorniji za moj život, onaj koji me je dozvao u život – taj se veseli meni i mojemu životu, njemu sam ja na radost!

Hvala ti, Isuse, za tu milost. Hvala ti što svake godine ta evanđeoska poruka o ljubavi Očevoj odzvanja u našim crkvama. Hvala ti!

Molim te, učini da u dubinama svoga bića, duboko u svom srcu neprestano čujem jeku tih riječi te ih nikad ne smetnem s uma. Molim te, Isuse, neka mi te riječi budu ohrabrenje u časovima bolesti i slabosti! Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja ‘ljepša jer ja postojim, da moj život ima smisla jer je po krštenju u tebi utemeljen, da je nebo ljepše jer sam ja za nebo određen!

fra Zvjezdan

BOGOJAVLJENJE

SLIJEDITI ZVIJEZDU SPASENJA

Vjerojatno svi poznajete izreku: “Uvijek kad misliš da dalje ne ide, odnekud dođe svjetlo.” U toj izreci izražena je životna mudrost: mi uvijek iznova dolazimo do granica u našemu životu, i to može biti vrlo bolno, katkad nas to obeshrabri a mnogi očajavaju.

Ipak: život ide  dalje. Čovjek je stvoren  za nadu. On nikada ne može reći: dovde i ne dalje!  Bilo kada zastoj u radu bio bi povlačenje. Dok god živimo na zemlji, mi trebamo sazrijevati iznutra, također i tada kad su naše vanjske snage u naponu ili splašnjavaju u bolesti.

Gdje nalazimo i otkrivamo to svjetlo nade i orijentacije, koje nas upućuje na put dobra, slično kao što je zvijezda uputila mudrace s Istoka na put do djeteta Isusa?

Prije negoli su “Sveta tri kralja” otkrili zvijezdu na nebu, dugo su bili u traženju istine, lijepoga i dobroga – ili baš Boga, u kojemu je sve to na najuzvišeniji mogući način ostvareno! Oni su u Svetom pismu označeni kao “magi”. To su bili učeni ljudi, koji su u svakom slučaju razmišljali o Bogu i svijetu. Njihova obuhvatna izobrazba nije ih učinila slijepima, nego im je dala da motre uistinu dobro i lijepo.  Na taj način su prihvatili i čudesni znak na nebu. Promatrali su prirodu i zvijezde, i tumačili su to događanje kao upozorenje na kraljevsko dijete, koje bi trebalo biti rođeno i svijetu donijeti spasenje u židovskoj zemlji. Usprkos svih poteškoća i muka krenuli su na put i slijedili su zvijezdu svoga života, koja ih je trebala voditi do djeteta Isusa i Marije i Josipa.

Jesmo li i mi već otkrili zvijezdu našega života? Bog i nas također vodi tajnovitim putovima ususret vječnome cilju.  On nam pokazuje taj put u savjesti, koja nas poziva, da činimo dobro i odbacujemo zlo. To je kao jeka Božjega glasa u nama. Dakako da je potrebno, slušati savjest, nju slijediti i ispravno usavršavati. Samo tada je tako reći “provjerena” i pokazuje nam dobar put.

U Proslovu Ivanova evanđelja kaže se: “Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet.” (Iv 1,9) Misli se na svjetlo Krista, Otkupitelja. Da, Božji Sin koji je postao čovjekom je to svjetlo!  Ono je od odlučujućeg značenja za naš život, da mi otkrijemo njegovo svjetlo i nosimo ga u srcima i tada ga predajemo dalje drugim ljudima. Tako raste i produbljuje se naša vjera i mi dijelimo tu vjeru s drugima, koji su u traženju za istinskim svjetlom, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.

Marija, Majka Božja, koju častimo kao “Zvijezdu mora”, je kao putokaz za nas. Neka nam pokaže Isusa, oktupitelja ljudi: ono Dijete, koje je začela i rodila i koje donosi svijetu spasenje.

fra Jozo Župić

Svetkovina svete Bogorodice Marije – Nova godina

ŠTO NAM DONOSI GODINA NOVA?

Na pragu smo Nove godine. Jedva shvaćamo kako je brzo prohujalo vrijeme koje je iza nas, i kako se puno toga dogodilo u proteklom vremenu. Od nekih dana još trpimo, a na neke gledamo s ponosom i radošću.  Ujedno nas pritišću naše misli glede budućnosti: što će nam donijeti Nova godina? Puno toga smo planirali u prethodnoj godini, i od puno toga morali smo odustati.  Možda će sve biti dobro, nadamo se da ćemo biti zdravi, da nas neće pogoditi nesreća. Moramo živjeti s nesigurnošću, da ne znamo što će biti sutra. Pred nama je 365 darovanih dana i godina 2018. Mnogi od tih dana već su rezervirani u kalendaru ne samo mome nego i vašemu: poslovni termini, rođendani, možda posebni jubilej, posjet liječniku, sjednice udruge itd. Što će tada stvarno biti, mi to ne znamo. Veliki skeptik Biblije, Propovjednik, kaže to na ovaj način: “Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori” (Prop 11,5).  Dane Nove godine ne treba obilježiti samo s kvačicom, nego ih budno živjeti i oblikovati.

Luka kaže u svome evanđelju: “Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu”. Čudno. Sve što se dogodilo i što je bilo rečeno: kad je anđeo susreo nju, kad je posjetila Elizabetu, kad je s Josipom krenula u Betlehem, kad je pod vrlo neugodnim okolnostima rodila dijete, kad su došli pastiri i pričali kako im se objavio anđeo i rekao im, da  se rodio spasitelj, i da je to dijete povijeno u pelene, i da leži u njenom krilu. Sve to Marija prihvaća nježno i čuva u svojoj nutrini. I još više: sve te događaje prebiraše u svome srcu. Ona moli i pita Boga: “Što mi sa svime time želiš kazati?” Za Mariju to nije samo stvar razuma, nego i srca. U biti cijeloga čovjeka od glave do pete.

To bi moglo i nas potaknuti na pitanje: Što mi Bože želiš kazati kroz susrete, kroz iznenađenja, kroz zbunjenost?
Ne smijemo dopustiti da nam se uzme nada usprkos svemu. Ona ima svoj razlog: tko vjeruje, zna stvarno više! Naravno, ne u znanstvenom smislu, i životnu pamet ne posjeduju vjernici više nego drugi ljudi. Ali, oni grade na iskustvima, koja su ljudi tisućljećima upoznali sa svojim Bogom. Nakon osam dana od rođenja, Isus je bio obrezan kako je kod Židova bio običaj. (Lk 2,21) Obrezanje je znak saveza kojeg je Bog sklopio s Abrahamom i njegovim potomstvom. Mi kršćani doduše nismo obrezani, ali ako kao i Abraham vjerujemo Bogu, njegov savez vrijedi i za nas. Osam dana nakon Božića, na prvi dan Nove godine, slavimo Isusovo obrezanje i kroz to stavljamo znak saveza nad dolazeću godinu. Na nov način treba se dokazati Božja vjernost nama ljudima kao nosivi temelj našega života. Ova nada nije kao zviždanje u šumi, s kojim otklanjamo vlastiti strah. Bog nije mogao bliže doći nego  kad je postao jedan od nas: čovjek. Mi nismo pošteđeni od patnje i nevolje, ali nismo više sami. Postoji jedan koji s nama podnosi – svejedno što dolazi.

Učinimo nešto iz nama darovanog vremena. Bog zna da nemamo sve u ruci. U ovoj misi molimo Božji blagoslov za Novu godinu, da nas Bog zaštiti, da se okrene k nama, da ljudima koji su nam na srcu ide dobro. Molimo za njegovo milosrđe.

Naše obitelji i naši prijatelji stvarno mogu biti blagoslov za naš život. I mi sami možemo biti blagoslov za naše obitelji i za naše prijatelje.

fra Jozo Župić