9. nedjelja kroz godinu (B)

SUBOTA JE RADI ČOVJEKA

Ova zgoda stoji između dva Isusova “prekršaja”: u odlomku prije toga farizeji prigovaraju Isusu što ne obdržava tradiciju o postu, a u odlomku poslije ovoga Isus ozdravlja bolesnika s usahlom rukom u subotu. Radi se o polemičkim razgovorima u kojima Isus pokazuje svoju punomoć, dobivenu od Boga: on je zaista Sin čovječji koji je vlastan opraštati grijehe, davati novi sadržaj vjerničkom postu, gospodar subote!

“Jedne je subote prolazio kroz usjeve” (r. 23). Ovo je vrlo dobro utkano u Galileju kao žitnicu Svete zemlje. Značajno je što učenicima ne biva prigovoreno samo hodanje kroz usjev. U Pnz 23, 26 stoji: “Ako uđeš u žito svoga susjeda, možeš kidati klasove rukom, ali ne smiješ prinositi srpa susjedovu žitu”. Matej je ispravio Markov nejasni podatak o hodu kroz usjev napomenuvši da su učenici ogladnjeli i zato počeli trgati klasje (Mt 12, 1).

Iz primjera o Davidu koji je s pratiocima pojeo izložene kruhove pridržane samo svećenicima, vidi se da starozavjetna zgoda ne odgovara sasvim na prigovor. Farizeji predbacuju, zašto Galilejčevi učenici subotom “rade” trgajući klasje za jelo. Iz ovakvog primjera naslućujemo određeno razdoblje preslaganja novozavjetne zajednice obzirom na dan Gospodnji. Dok je Crkva bila među Židovima, nastavila je s njima slaviti subotu kao dan Gospodnji, ali se nije vezala na to zbog svoje vjere u Isusovo uskrsnuće na prvi dan u tjednu. Kad je prešla među pogane, počela je nedjelju slaviti kao dan Gospodnji. Usklikom da je subota stvorena radi čovjeka Isus podsjeća svoje protivnike na prvotnu svrhu tjednog počinka: da bi se čovjek vratio Bogu i svom duhovnom bitku, da samim radom i privređivanjem ne bi podivljao. Dok su rabini imali izreku da je subota dana narodu a ne narod suboti, Isus uči da je subota dana čovjeku pojedincu. Time se zalaže za ljudska prava pojedinca koji ne smije biti progutan od zajednice. On objavljuje Boga koji voli pojedince, dakako učlanjene u narod, ali pojedince kao osobe stvorene na njegovu sliku. U objavljivanju takvog Boga on se osjeća i gospodarom subote: “Tako, Sin Čovječji gospodar je subote” (r. 28). U ovome “tako” je novi stupanj Isusove svijesti o samom sebi, jer je u Mk 2, 10 rekao da je Sin Čovječji vlastan opraštati grijehe. Time Isus proglašava da sitničavo tumačenje i primjenjivanje propisa, pa i Božjih, može dovoditi do suprostavljanja duhu propisa. Odredba o subotnjem počinku trebala je ljudima olakšavati povratak Bogu u tjednom ritmu rada, a farizejskim tumačenjem postala je nesnošljivo ropstvo za ljude. Pred ovakvim Isusovim stavom pitajmo se kako gledamo propise u odnosu na sebe i na druge. Da li nas vršenje Božjih zapovijedi čini radosnijima, slobodnijima, bližima Bogu, samima sebi i ljudima?

Ovo Isusovo preslaganje s obzirom na subotnji počinak omogućuje Crkvi kroz povijest da – oslonjena na Krista Gospodina – vrši zdravo prilagođavanje svoje discipline i uvodi promjene koje ne znače odstupanje od onoga što joj je Isus zadao.

Današnja nas misna čitanja zovu da produbimo smisao dana Gospodnjeg kao tjedne oaze za susret s Bogom, sa samim sobom i s ljudima koji nas trebaju na drugačiji način od svagdašnje poslovne trke.

TIJELOVO: OVO ČINITE MENI NA SPOMEN

Isuse, ti si nam darovao svoju smrt da bismo mogli živjeti punim životom. Ti si ustao od mrtvih da bi zauvijek ispraznio grobove naših srdaca i uveo nas u svoje svjetlo. Blaženog li časa kada si posljednji put izdahnuo, jer je to postao udisaj našega bića u život milosti! Milosti u kojoj prepoznajemo tvoj dar, klanjamo mu se i zahvaljujemo ti na njemu.

Isuse, ti si pred označio svoj dar života u znaku kruha i vina kako bi nas oni uvijek podsjećali na tvoju ljubav koja je u žrtvi išla dokraja. I više od toga! Ti si učinio da se u tim znakovima uvijek iznova događa tvoj dar za nas i po nama!

Isuse, ti više nemaš drugih očiju do naših, drugih ruku do naših, drugog tijela do naših tijela da u nama i po nama hodaš ovom zemljom i činiš ono što si činio za svoga zemaljskog života. Obdareni, nadahnuti i ohrabreni tvojom tajnom otajstvenom nazočnošću i mi smo pozvani da idemo putem kojim si ti pošao.

Isuse, ti si nama na spomen ostavio sebe u znaku kruha i vina, u znaku ljudskog truda i hrane, koji po tvome blagoslovu postaju hranom i pićem duhovnoga života. I ti hoćeš da, nahranjeni i napojeni tobom, i sami činimo ono što si ti činio, tebi na spomen.

Molimo te danas, Isuse, da nam dadeš snage i jakosti da budemo tvoji svjedoci sve do potpunog sebedarja, sve do žrtve.

Molimo te da, po Duhu Svetom, koga si nam darovao, i mi budemo tvoj živi spomen, tvoje tijelo i krv za život svijeta!

fra Zvjezdan

Presveto Trojstvo (B)

PRESVETO TROJSTVO: JEDINSTVENI DAR TROOSOBNOG BOGA

Gospodine, stvorio si čovjeka na svoju sliku. Htio si da na sebi i u sebi nosi biljeg tvoga sjaja, da raznosi tvoju ljubav, da otkriva divna tvoja djela. Htio si da na sliku tvoga božanskog bogatstva i čovjek bude osoba, jedinstvena osoba, duhovno biće koje je sposobno u slobodi razmišljati, ljubiti, darivati se, osjećati.

Želio si da čovjek bude osoba, jer si ti, Gospodine Bože, jedinstven i bogat u trim božanskim osobama. Bojim se, Gospodine, da ćemo se kao ljudi, uz tvoju pomoć, ponovno morati stvarati. Jer čovjek kao da je prestao biti osoba. kao da više nije stvoren na tvoju sliku.

Nažalost, ljudi se međusobno gledaju i susreću tek kao bića, a manje kao osobe, više kao predmeti, a manje kao osjetljiva bića. Na šalterima ureda i banaka očekujemo poslugu, a ne jedinstvene osobe, a službenici s druge strane često čekaju tek stranke koje automatski poslužuju. Na tržnici tražimo krumpire i zdrave jabuke, ali ne primjećujemo prodavačicu niti prodavačica vidi ljude. Interesi zasjenjuju svaki ljudski osjećaj. Zato ima među ljudima sve manje radosti i srdačnosti, sve manje iskrenih pozdrava, sve manje vremena. Gotovo da se sve mjeri novcem i sve promatra s računicom.

Kao da čovjek više nije osoba. Postaje robot, automat, izvršitelj određenih zadataka, borac za plaću, radnik i stručnjak, a sve manje naprosto čovjek. Prvi poziv što si ga ti, Gospodine, utkao u čovjeka, to jest da bude tebi sličan, da bude osoba, kao da je potpuno zasjenjen. Čovječanstvo broji sve više ljudi, a izgleda da ima sve manje osoba. Zaraženi smo virusom raščovječenja. Bože moj, spasi nas!

I tebe smo, Gospodine, udaljili od sebe.

I o tebi mislimo da si daleki Bog, da si Svemogući, Sveznajući, da nas vidiš i sudiš, da nam spremaš nagradu ili kaznu. Ni ne pomišljamo na tvoju blizinu. Hladni smo i ravnodušni na objavu o tvojoj ljubavi. Ljudi često kažu da si nešto, a ne Netko, da postojiš, a ne da ljubiš. Oprosti nam, Gospodine! Gotovo da smo zaboravili da si osoba, da si osobni Bog, da znaš što je ljubav i nježnost. Zaboravili smo ti se obraćati kao osobi.

Ti nam, međutim, dopuštaš da uđemo u tajnu tvoga bića i otkrivaš nam se bogat milosrđem, bogat ljubavlju. Otkrivaš da si osoba, da si troosoban, da si Otac, Sin i Duh Sveti. Otkrivaš nam tajnu svoga bića da bismo mogli razgovarati s tobom, biti s tobom, osjećati tvoju blagoslovljenu blizinu.

Troosobni Bože, Oče milosrđa i ljubavi, smiri mi dušu u očinskom zagrljaju svoje dobrote. Daj da ti moje srce može tepati poput djeteta. Troosobni Bože, Sine Božji, Isuse, daj da u tebi i po tebi osjetim svu ljubav koja iz božanskog Srca izvire za mene.

Troosobni Bože, Duše Sveti, ražari me ljubavlju, prosvijetli me iznutra da bih bio sposoban doživjeti svu snagu božanske ljubavi i spasenja. Ti si, Bože, troosoban, snažno prisutan, ljubavlju okrenut prema meni, prema svima nama!

fra Zvjezdan

PEDESETNICA. DUHOVI (B)

DUH SVETI, TRAJNI DAR BOŽJE LJUBAVI 

Duše Sveti, sišao si nad apostole i preporodio ih!

Oni su postali potpuno novi, radosni, hrabri, oduševljeni i sposobni oduševljavati druge, jer si ih ti, Duše Sveti, pohodio!

Sve se promijenilo, svijet je postao ljepši, ljudi su postali bolji, a apostoli su shvatili da nisu ostavljeni i da nisu osamljeni!

Darom tvoga pohoda. Duše Sveti, osjetili su da im je Bog Otac, da im je Isus prisutniji nego ikada prije!

Dođi, Duše Sveti! Dođi i danas na našu zemlju; dođi u naša srca, dođi u naše obitelji!

Dođi i uvjeri i nas da nas Bog nije ostavio, da je Isus s nama u sve dane do svršetka svijeta! Dođi i ohrabri sve naše obitelji i zajednice da se ne moraju bojati za sutra, da ne moraju osjećati strah pred svakim novim životom! Neka obitelji budu bogate djecom, ispunjene mirom!

Dođi i ražari ljubav u tolikima koji su ti odškrinuli vrata primanjem sakramenata krsta i potvrde. Shvati to, Duše Sveti, kao jasan znak da imaš pravo na svakoga od nas kao na svoje svjedoke, na nositelje mira i radosti!

Duše Sveti, oživi naša srca da budu sposobna praštati, da se usude ljubiti i da se ne bojimo svoj život staviti u Božje ruke!

Dođi, Duše Sveti!

fra Zvjezdan

7. VAZMENA NEDJELJA (B)

ISUS ZA NAS MOLI

Gospodine Isuse! Nalazimo se u svijetu. Ti si nas u njega stavio. I izričito želiš da u njemu ostanemo. Kako je to katkada teško! Svijet u kojem danas živimo svijet je ratnih strahota, svijet u kojem se sve manje poštuje život, svijet prevara i profiterstva, svijet naglo obogaćenih i onih koji žive na rubu životnih mogućnosti. Osjećamo sve manje volje da u takvom svijetu prebivamo.

Najradije bismo, Gospodine, pobjegli iz njega u neki drugi svijet, na neko drugo mjesto, gdje bismo bili zaštićeni od svih zala. Htjeli bismo se negdje sakriti da nas svijet ne nađe, da nas ne može raniti, povrijediti. Vrlo često to i činimo. Skrivamo se u svoja skrovišta, nastojimo se izdvojiti, ne javljamo se na zvonce na vratima, ili na telefon, ne otvaramo televiziju i ne čitamo novine; sve zato da se zaštitimo od ovoga svijeta. A opet, ni tada nam nije bolje. Isto nam je kao i onima koji sve to rade, jer ne možemo obuzdati svoje misli, svoje osjećaje koji djeluju i reagiraju na ono što se događa u svijetu.

Isuse, kako si se ti zaštitio od svijeta? Bio si u svijetu i to na izuzetno djelatan način. Pratio si dnevne događaje, znao si sve o zbivanjima u pojedinim gradovima i dobro si poznavao političke prilike. Susretao si se i s Rimljanima i njihovim vojnicima. Bio si priveden Pilatu, rimskom upravitelju i sucu. Ljudi su te uvijek znali naći i izvući iz tvoje osame. Bio si snažno prisutan u ovome svijetu. Međutim, ostao si neokrnjen, autentičan i vjeran samome sebi i svojem poslanju. Svijet te nije mogao smatrati svojim. Kako si to uspio?

Sveti Ivan nazvao te je jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta. Došao si oduprijeti se svemu što u ovom svijetu nije Božje, svemu što se tako uporno protivi Bogu. Došao si živjeti na sebi dosljedan način u potpunoj poslušnosti Ocu i nisi dopustio da mentalitet ovoga svijeta u bilo kojem času ugrozi tvoju vjernost poslanju. Imao si pred očima Oca, njegovu ljubav prema tebi i prema nama. Svo tvoje biće bilo je u potpunosti upravljeno prema Ocu. Za njega si živio, njemu pripadao, od njega primao poslanje. Sve što je bilo u skladu s njegovom voljom imalo je smisla, a sve što je bilo u suprotnosti s njegovom voljom za tebe nije postojalo!

Isuse, smisla ima samo ono što je odredio Otac. On i nas želi u svijetu zato da bismo tom svijetu prenijeli tvoga Duha. Ne želi da nas zarobi mentalitet zla u svijetu.

U svijetu smo, ali nismo od ovoga svijeta! Želimo s tobom, Isuse, biti u službi novoga svijeta, nove zemlje i novog neba. Dao si nam novo srce, nov si Duh udahnuo u nas! Novi smo kvasac za novi kruh i hranu cijeloga svijeta. Daj nam snage da ne iznevjerimo tvoja očekivanja, nego da u svemu budemo djelatni, ojačani tobom koji si hrana ljudima i svijetu oko nas.

fra Zvjezdan

UZAŠAŠĆE: JA SAM S VAMA U SVE DANE

Isuse, zar to tako uvijek mora biti: tek kada nam netko ode, kada ga više nema, kada umre, nestane iz naše blizine, tek tada obično osjetimo koliko nam je bio drag i dobar, koliko je dragocjena bila njegova prisutnost? Zar nam se isto događa i s tobom?

Govoriš: “Bolje je za vas da ja odem…!”

Govoriš: “još malo i nećete me više vidjeti…!”

Zar zato da tek po tvom odlasku osjetimo koga smo to imali u svojoj sredini?

Zar zato da te tek onda počnemo cijeniti, poštivati?

Ali, rekao si također: “ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!”

Prema tome, Isuse, ti ne odlaziš. Vidljivo iščezavaš, ali nevidljivo si još prisutniji. Pred očima apostola dižeš se u nebo i oblak te zakriljuje, ali te oni i dalje nose u svojim srcima i osjećaju da si zauvijek ostao s njima. Ne, ti ne trebaš otići da bismo otkrili tko si ti. Ti ostaješ s nama, uvijek i neprestano, još jače i dublje nego ikada prije.

Hoćeš jednostavno biti prisutan na nevidljiv način i zato si za oči tijela postao nevidljiv.

Hoćeš u svakom času biti prisutan, nadohvat ruke i zato te naše ograničene ruke ne mogu zadržati u jednom vremenu.

Hoćeš za svakoga biti prisutan, zato te naše sebično srce ne može posjedovati samo za sebe.

Ti si, Isuse, doista tu, živ i prisutan!

Vjerujem, Isuse, da je to poruka tvoga Uzašašća, tvoga odlaska k Ocu.

Znam, to je neshvatljivo za nas. Ali ti si rekao da ćeš nam dati Duha istine i da će nas on o svemu poučiti. Hvala ti.

fra Zvjezdan

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA (B)

TEMELJNO BOGOŠTOVLJE JE LJUBAV 

Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku. Zato smo otvoreni ljubavi. Osjećamo u sebi neizrecivu potrebu da budemo ljubljeni i da putem ljubavi primamo potvrdu života, da se osjećamo zaštićeni i da vidimo smisao pred sobom. Stvoreni na tvoju sliku, Gospodine, otvoreni smo daru ljubavi i sposobni svoju ljubav darovati bližnjima. I to nas redovito usrećuje jer vidimo plodove vlastite ljubavi u sreći svojih bližnjih.

Danas nas pozivaš da te u ljubavi sve više nasljedujemo, tj. da jedni druge ljubimo kao što si ti nas ljubio jedinstvenom i radikalnom ljubavlju koja ne pozna granica. Tvoja ljubav ide dokraja, sve do smrti na križu. Teško te je slijediti na tom putu. Zapinjemo na preprekama što ih postavlja naša sebičnost. Bojimo se izgubiti jer ne vjerujemo tvojoj logici da se tek darivajući najviše dobiva.

Osjećam te, Isuse, danas na osobit način kao onoga koji silno čezne za našom ljubavlju. Imam dojam da jako želiš upravo moju ljubav, ljubav svakoga od nas, da ti je do nje životno stalo. Tebe tako silno zanima naša ljubav. Znam da ti je dovoljna Očeva ljubav, da od nje i za nju živiš, ali si ovisan i o našoj ljubavi. Ti, koga Otac neizrecivo ljubi, trebaš našu ljubav. Moliš nas da ostanemo u tvojoj ljubavi. Želiš biti siguran da prihvaćamo tvoju ljubav, da je ne odbijamo, da je ne zanemarujemo. Želiš da naša radost bude potpuna, da se osjećamo sretni u tvojem zagrljaju.

Isuse, hvala ti za tvoju ljubav. Prihvaćam je. Trebam je. Ne mogu više zamisliti svoj život bez tvoje ljubavi. Ona je najstabilniji oslonac moga života. Hvala ti za tvoje prijateljstvo koje nudiš bezuvjetno, bez jamstva da ćemo ti znati uzvratiti na isti način. Hvala ti što si nas uvukao u zajedništvo, što si nam u potpunosti darovao svu Očevu ljubav. Prihvaćam je i danas na nov način. Prihvaćam ponuđenu ruku, otvoreno srce. Jedinstvena je istina da bez tebe ne možemo učiniti ništa, da bez tebe ne možemo živjeti potpunim, istinskim životom.

Neka današnja misa, Isuse, bude moj ponovni susret s tobom. Neka to bude susret izabranja, sigurnosti i ljubavi. Potpuno se oslanjam na tvoju ljubav i zahvaljujem ti što si me obdario sobom. Ipak, i ti, Očev ljubljeni Sin, dolaziš nam kao prosjak ljubavi.

Želiš da te ljubimo mi, tako slabi i nevjerni. Tražiš to od svojih učenika, tražiš i od nas. Želiš svu našu ljubav. Gospodine moj, Isuse, ostani i ti u mojoj ljubavi. Odabirem te za prijatelja, opredjeljujem se za tebe. Želim da i tvoja radost u meni bude potpuna, da se osjetiš prihvaćen i sretan. I hvala ti što mi na taj način dopuštaš da razveselim tvoje srce koje je tako neizrecivo i dokraja ljubio. Ti si za mene dao svoj život. I ja tebi predajem svoj život. Želim u tebi i za tebe živjeti i umrijeti. Želim s tobom živjeti vječno.

fra Zvjezdan

Blagdan sv. Josipa Radnika – tiho posvećivanje svakidašnjeg rada

Godine 1889. takozvana Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Lav XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”.

Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin’” (Mt 13,54). Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. Kažem na prvi pogled jer se, na primjer, u Svetom pismu o sv. Pavlu govori kao o manualnom radniku na 7 mjesta. On sam piše “da se mučio dan i noć” (usp. 1 Sol 2,9). Pa ipak Crkva ne postavlja svetog Pavla već sv. Josipa za uzor radnikâ. A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika. Rad bi morao biti apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja. I ako je jedan stari kršćanski pisac – Pseudo-Dionizije – zapisao “da je od svih božanskih djela najbožanskije surađivanje s Bogom na spasenju duša”, onda i rad kršćanskog radnika, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Kad je, dakle, Pio XII. uvodio blagdan sv. Josipa Radnika, mislio je na “tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada”, kako je to činio taj najveći šutljivac – sveti Josip, a ujedno svetac koga jedino nadvisuje Bogomajka Marija. Njega Pio XII. nije oklijevao nazvati “najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova”. Taj, dakle, div među svecima i duhovnim velikanima bijaše po zanimanju samo “tesar” – drvodjelja, radnik. Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće. No, davno prije Marxa radnik je u kršćanstvu bio častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su njemu bili najbliže: Marija i Josip, a bijahu radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh. Opravdano je boriti se za radnikova prava, ali ne samo za njegova, već za prava svakoga čovjeka. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskoga radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli” (usp. Pastoralnu uredbu II. vatikanskog sabora Radost i nada, br. 34).

U zagrebačkoj nadbiskupiji u Novome Virju bila je posvećena župna crkva sv. Josipu Radniku. Kod posvete te crkve nadbiskup Kuharić je rekao: “Sveta ova crkva posvećena je sv. Josipu Radniku, hranitelju Isusovu, koji je imao tu čast i tu milost da je Bog, kada je postao čovjekom, našim subratom, i kad je Bog htio živjeti naš ljudski život, rodivši se kao čovjek od djevičanske majke, Presvete Djevice Marije, da je htio živjeti taj ljudski život uz svoga poočima, hranitelja, radnika, koji ga je othranjivao žuljevima svojih ruku i blagoslovom svoga rada. Stoga ja, draga moja braćo i sestre, na ovaj oltar donosim vaš rad, vaše žuljeve, vaš znoj, koji zalijeva ova polja da bi iz njih izniknuo svagdašnji kruh. Stavljam na ovaj oltar i patnje svih onih koji imaju bilo kakvu patnju. Nju stavljam da bude sjedinjena s Kristovom žrtvom i tako iz ljubavi i sa strpljivošću podnesena da bi dala blagoslov za duhovni rad ove župe, za duhovni rad ove župne obitelji u vjeri, nadi i ljubavi.”

izvor: https://www.bitno.net/vjera/blagdan-sv-josipa-radnika-tiho-posvecivanje-svakidasnjeg-rada/

PETA VAZMENA NEDJELJA (B)

OSTANITE U MENI

Govoriš, Gospodine: “Bez mene ne možete učiniti ništa!” Misliš li to ozbiljno? Nije li to pretjerano? Ja mogu učiniti toliko toga i bez tebe! I toliki koji ne vjeruju u tebe, tako su poduzetni ljudi. Čovjek te ne treba da nešto pronađe, sagradi, da obradi zemlju, da osvoji prostore.

Imaš pravo!

Istina je da ste već radili bez mene i da ćete još učiniti velike pothvate, ali nećete moći pobijediti ono zlo koje je u korijenu vašega srca, zlo koje ranjava vaše ljubavi, zbog kojeg loše svršavaju sva vaša poznanstva i veze, koje kvari vaša najljepša iznašašća i pretvara ih u tamne sile koje će i vas same uništiti.

Da, sve možete činiti, ali to što vi činite ništa je pred neizbježivom slijepom ulicom smrti koja zamagljuje obzorja svih vaših planova. Da, i bez mene možete sve činiti, ali ne možete istinski ljubiti i živjeti vječno.

Ja sam Život u grobovima vaše prašine.

Ja sam Ljubav jača od svih vaših destruktivnih snaga, ljubav koja pobjeđuje silu mržnje u samom izvoru vašega grijeha. Vaša sposobnost rasuđivanja, vaš razum, vaša pamet ne mogu a da ne časte onoga koji vas je stvorio.

Međutim, kada biste se lišili dragocjena dara moje ljubavi, kada svoje srce ne biste otvorili mojem upornom kucanju na vaša vrata, sva vaša smiona i velika tehnička dostignuća ne bi nikada pridonijela sreći i radosti ljudi na zemlji.

Samo plodovi moje Ljubavi što ćete ih donijeti, samo plodovi moga Duha koje ćete umnožiti, sposobni su preobraziti ljude u braću, svijet učiniti ljepšim i životnijim i tako u potpunosti proslaviti Oca vašega.

Samo obdareni mojom ljubavlju, zahvaćeni plamenom što sam ga ja bacio na zemlju, možete osjetiti puninu života, možete učiniti nešto što će ostati za vječnost. Zaista, bez mene ne možete ništa učiniti!

fra Zvjezdan

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA (B)

DOBRI PASTIR

Isuse, Dobri Pastiru, ti život svoj polažeš za svoje ovce. Stalo ti je do svojih ovaca. Spreman si za njih sve učiniti. Spreman si žrtvovati samoga sebe ne samo za čitavo stado, nego i za jednu jedinu ovcu iz ovčinjaka. Htio bi sve privući k sebi da svi budu na istom mjestu i da svima bude lijepo, da svi budu na sigurnom. Spreman si obraniti svoje time što sebe izlažeš pogibelji.

Isuse, ima toliko najamnika koji bi nasilno htjeli prodrijeti u tvoje stado. Ima toliko ponuda u ovome svijetu kojima bi ljudi (ili đavao) htjeli privući one koji su već bili privučeni tvojom ljubavlju. Na sve se strane nudi užitak, nudi se velik novac i laka zarada, nudi se karijera i radno mjesto. A zauzvrat se traži kršenje tvoga zakona, traži se malo nepoštenja, malo ili puno laži, traži se kompromis gdje ga ne može biti, traži se prihvaćanje duha ovoga svijeta. I kada čovjek prione uz njega, gubi slobodu, gubi milost posvetnu, gubi prijateljstvo s tobom. Gubi sve za ono malo što nude najamnici ovoga svijeta.

A ipak takvi lažni najamnici još uvijek imaju uspjeha. Nažalost ima još toliko ovisnika i onih koji druge čine ovisnima; ima toliko nevjere u braku i onih koji promiču nekakvu slobodu; ima toliko varanja, laži i krađe u poslovnom ponašanju i onih koji to smatraju normalnim; ima toliko spolne raspojasanosti među mladima i onih koji misle da je to zahtjev današnjeg vremena. Isuse, ima toliko toga što zarobljava čovjeka i što ga udaljuje od tvog ovčinjaka.

Stalo ti je do tvojih ovaca. Čuvaj nas najamnika kojima nije do ovaca. Njima je do dobiti, do uspjeha, do sebe i svoga života. Ti, Isuse, život svoj daješ za svoje! Ti ne mariš za sebe, ne mariš za svoj život; tebi je do svojih ovaca, do nas, do mene! Život svoj polažeš za svoje!

Svojoj si Crkvi, Isuse, povjerio službu pastira. I to na osobit način nositeljima svetog reda: biskupima, svećenicima, đakonima! Molimo te danas, Isuse, za sve njih. Neka budu pastiri, a ne najamnici. Neka nasljeduju tvoje kreposti, Dobri Pastiru. Neka bdiju nad povjerenim im stadom i neka ga ne smatraju svojim vlasništvom, nego ga čuvaju kao tvoje i samo tvoje dragocjeno blago!

Molimo te da im olakšaš breme brige i odgovornosti. Budi im blizu! Molimo te, Isuse, i za sve redovnike i redovnice te za sve ljude koji su tebi posvetili svoje biće i život. Svoju Crkvu nikada ne liši duhovnih zvanja. Ona ih tako živo treba u svakom vremenu pa tako i danas!

fra Zvjezdan