Samostan

Proslava Imendana pater Željka

Uskoro će se navršiti četiri godine kako je pater Željko došao u Zemun i stao na čelo naše male franjevačke verske zajednice. Taj mali, veliki čovek, kako ga ovde mnogi zovu, svojom nenametljivošću a ogromnom energijom, za kratko vreme uspeo je da našu zajednicu pokrene, unese u nju život. Za ovih nekoliko godina bilo je dosta dešavanja: koncerata, prirdebi, radionica sa decom i mladima, predavanja, humanitarnih akcija …..

Imajući sve ovo u vidu nije za iznenaditi se što smo se, 23. maja, mi pevači okupili i zajedno sa njim, na njegov Imendan slavili svetu misu trudeći se da mu što bolje čestitamo svojim pevanjem slaveći Boga. Posle svete mise okupili smo se u našoj dvorani na večeri. Sa nama zajedno bili su i nama već znani prijatelji iz Osijeka i Tuzle. Veselili smo se, pevali, družili a nit međusobne povezanosti sa našim pater Željkom nas je još jače obujmila.

Želimo našem pater Željku obilje svakog dobra i nadamo se da će još dugo voditi našu zajednicu.

Marija Galun

foto galeriju možete pogledati ako kliknete OVDJE.

POSJET RASELJENIH NIJEMACA ZEMUNU

U petak, 21. rujna, na blagdan svetog Mateja apostola  u zemunskoj župnoj crkvi predvodio je svečanu svetu misu srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. U koncelebraciji su sudjelovali zemunski župnik i dekan vlč. Jozo Duspara i p. Željko Paurić, predstojnik franjevačkog samostana. Ova je sveta misa upriličena za Nijemce koji su nekada živjeli u Zemunu u dijelu grada koji se zove Francstal a nakon Drugog svjetskog rata su potjerani  i raseljeni uglavnom u Njemačku i Austriju a njihova župna crkva svetog Vendelina je srušena.

Duhovna misao

POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.