PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA

BOG PRISUTNI

Isus nam je sebe ostavio na osobit način u sakramentu svoga Tijela i Krvi. To je neizrecivi dar. Bogat je ljubavlju. U njemu je Isus darovao čitavoga sebe. Smijemo stoga promatrati otajstvo ovoga sakramenta pod vidom prisutnosti.

Isus je čovjeku bio blizu, bio je prisutan. Ljudi su za Isusova zemaljskog života osjetili tu neizrecivu kvalitetu Isusove raspoloživosti za drugoga. Svatko se osjećao uz njega prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da ga je Isus olako uzeo ili površno slušao. Isus je znao slušati što mu ljudi govore, znao je čuti i misli srca jer je bio čovjeku blizu, zainteresirano okrenut prema svakome tko ga je trebao. U njegovu životu susrećemo brojne primjere Isusove aktivne prisutnosti, i još više primjera ljudske gladi za osobom povjerenja koja ima vremena i ljubavi za drugoga.

Osjetljivi smo na prisutnost. Često doživljavamo krize zbog pomanjkanja prisutnosti osoba koje bi nam trebale biti blizu. Razočaramo se kada se netko od najbližih ne sjeti da nam je potreban, ili ne misli na nešto što nije smio previdjeti. Boli nas kad primijetimo da nas sugovornik uopće ne sluša, ili kada nas liječnička ekipa kod vizite promatra kao objekt, predmet, a ne kao osobu. U današnjem čovjeku ima sve više trauma i praznina upravo zbog krize prisutnosti. Čovjek više ne zna biti drugome blizak, ili kako bi Isus to rekao u evanđelju, nismo više sposobni biti bližnji.

Dragocjena nam je i spasonosna istina da je Isus u tom pogledu vjeran sam sebi i da je po snazi svoga uskrsnuća, slobodan u odnosu na prostor i vrijeme, prisutan svakome u sve dane do svršetka svijeta. Na njega nitko više ne treba čekati, Isus je u svakom času sama prisutnost. Da bi to mogao ostvariti i na ljudima opipljiv i prepoznatljiv način, ustanovio je euharistiju, sakrament intenzivno prisutne ljubavi. U svakoj misi, u svakoj pričesti Isus je prisutan. To nije samo neka objektivna prisutnost, izolirana i dogmatska. To je u isto vrijeme prisutnost u osobnom odnosu na svakoga tko s vjerom sudjeluje na misi, tko s vjerom prima taj kruh života. To je prisutnost za nas.

Euharistija je sakrament takve Isusove prisutnosti. Prepoznajemo takvu prisutnost u prilikama kruha i vina i klanjamo se Isusu koji je na tako jasan i neposredan način htio pokazati da je doista s nama i za nas. Više nitko nije sam, nitko nije prepušten samome sebi. Isus postaje bližnji svakome u njegovoj čežnji za životom, za puninom života i za vječnim životom. Crkva će to i dogmatski definirati, ali vjerničko će srce osjetiti da se tu ostvaruje Isusovo obećanje: “K njemu ćemo doći, i kod njega se nastaniti!” (Iv 14,24).

fra Zvjezdan

PRESVETO TROJSTVO (A)

Bože, Oče! Tvoj te je Sin zazivao sinovskim, djetinjim tepanjem izgovarajući riječ “Abba”. Mi bismo to rekli u djetinjoj slobodi riječju “Tata”, odnosno nekom drugom sličnom riječju. Teško nam je i zamisliti, Oče, da tebi, velikom i uzvišenom, neizrecivom i sveznajućem, vječnom i svemogućem, progovorimo tu riječ djetinjeg tepanja, tj. riječ “Tata”. A ipak, Isus nam je rekao da nećemo u Kraljevstvo Božje ako ne budemo znali reći tu riječ, ako u odnosu na tebe ne budemo kao djeca. Možda smo još uvijek previše ozbiljni, možda se pred tobom još uvijek pravimo previše važni, veliki, a samo ti si nezamjenjiv, samo ti si velik. Udijeli nam Duh svoga, Duha Svetoga, Duha posinstva koji će nam omogućiti da tepamo na taj način. Nismo primili Duha ropstva, nego Duha sinovstva i smijemo tim načinom pristupiti tebi, Oče! Slavimo te u tajni tvoje prve božanske osobe, u tajni tvoje ljubavi kojom si nas stvorio i kojom nas uzdržavaš u životu. Bože, Oče, daj nam slobode i ljubavi da te mognemo slaviti i blagoslivljati u punoj slobodi i istini!

Bože Sine, Isuse! Tako si nam blizu! Postao si čovjekom, djetetom, jednim od nas. Prepoznajemo te u tvojem Utjelovljenju. Ispovijedamo vjeru da si od vijeka u krilu Očevu, da si Jedinorođeni Sin Božji! Ti si u Presvetom Trojstvu druga božanska osoba. Međutim, Isuse, mi te poznamo kao Isusa, kao brata, kao Spasitelja. Poznamo te kao onoga po kojem nam je Otac neizrecivo blizu, kao onoga koji nam je objavio Oca. U tebi i po tebi i sami sebe prepoznajemo u dostojanstvu djece Božje. Isuse, objavljuj nam neprestano tu tajnu Boga Oca; daj nam uvijek novo iskustvo da nas Otac ljubi i da možemo svoj život povjeriti njegovom srcu. Hvala ti za sve što si učinio za nas!

Bože, Duše Sveti! Prodahni nas Duhom istine i ljubavi. Upoznaj nas s Ocem; stavi u naša srca i na naša usta molitvu. Daj da djetinjim srcem molimo. Otvori nas potpuno za Sina, za Isusa. Samo u tebi i po tebi možemo Isusa zazvati i priznati Gospodinom. Učini to u našim srcima, u dubinama bića, Duše Sveti! Neka nas zahvati tvoja ljubav, tvoje oduševljenje, tvoja životvorna snaga. Dođi, Duše Sveti i ispuni nas svojom snagom. Slavimo te, Oče, Sine, Duše Sveti! Jedinstven si u tajni božanstva; osobit si u tajni triju osoba! Ti si Bog s nama, Bog za nas, milosrdan i vjeran, spor na srdžbu, bogat dobrotom! Budi blagoslovljen, Bože naš!

fra Zvjezdan

PEDESETNICA. DUHOVI

DUH SVETI U POVIJESTI SPASENJA

Isuse, apostolima si obećao da ćeš im poslati Duha Svetoga, Duha Branitelja, Duha istine i ljubavi. Obećao si apostolima i Crkvi svojoj Duha Tješitelja, Duha sigurnosti i mira. Isuse, uvijek si bio vjeran svojim obećanjima, stoga te i mi danas molimo:

Pohodi nas svojim Svetim Duhom da nas prožme i zahvati. Obnovi u nama taj neizrecivi dar jer osjećamo kako je u nama sve već nekako staro i umorno, ništa se ne događa, nalik smo ustajaloj vodi, bez života smo i bez poleta. Pošalji nam, Isuse, Duha svoga i obnovi u nama sve njegove duhovske darove.

Isuse, pošalji nam Duha Branitelja. Često osjećamo nesigurnost i stoga smo potrebni zaštite i pomoći. Iznenađuju nas neugodne situacije koje ispunjaju naše srce strahom i tjeskobom. Često se osjećamo napadnuti i ugroženi u svijetu u kojem živimo. Daruj nam, Gospodine, najboljeg Branitelja koji nikada neće zakazati. Daj nam Duh svoga koji će nas zastupati u svim parnicama i razmiricama pred sudištima ovoga svijeta. Neka se na nama i u nama obistini tvoje obećanje da ne moramo strahovati što i kako ćemo govoriti, jer će nam se dati u onaj čas sigurna obrana po Duhu Branitelju. Daj nam svog Duha kako bismo bili sigurni i da nestane straha iz naših srdaca. Još smo uvijek puni straha. Kao da nismo primili duha sinovstva, nego duha robovanja. Bojimo se za sutra. Strahujemo od loših vijesti. Ima mučnih prognoza koje nas pritišću. Daj nam Duha Branitelja koji će nas uvjeriti da nas ljubiš.

Gospodine, ispuni nas Duhom istine. Rekao si da će nas istina osloboditi, a obećao si dati nam Duha svoga koji će nas upućivati u svu istinu. Pošalji nam, Gospodine, Duha istine. Neka nam on bude jasno i čisto svjetlo u ovome svijetu gdje kao da vlada mrak, laž i prijevara. Pošalji nam Duha istine, kako bi u našim srcima ona došla na svjetlo dana, kako bismo bili nositelji istine i ljudima oko sebe. Dođi, Duše istine, i rasprši iz naših srdaca duha i oca laži.

Gospodine, molimo te da nam ponovno udijeliš kao siguran dar Duha ljubavi. U ovom svijetu mržnje i osvete, neprijateljstava i nepovjerenja potreban nam je silno Duh ljubavi. Dođi, Duše ljubavi, i zapali nas. Dođi, Duše ljubavi, i neka u nama bude spaljena svaka klica mržnje ili osvetoljubivosti. Oslobodi nas od svih negativnih osjećaja prema bližnjima. Neka nestane, Duše Sveti, snagom tvoje ljubavi, iz ovoga svijeta u kojem živimo svake mržnje, razdora, nesloge i netrpeljivosti. Unesi mir i ljubav u naša srca i unesi taj isti mir i ljubav u ovaj naš svijet. Neka se na cijelom svijetu, snagom tvoga zahvata, osjeti neizreciva radost koja je preplavila apostole kod prvih Duhova.

fra Zvjezdan

7. VAZMENA NEDJELJA (A)

ISUS MOLI ZA NAS

Oče sveti! Hvala ti za Isusa, tvoga Sina. Hvala što si ga darovao ovoj zemlji, što je postao čovjekom radi nas, radi svih ljudi čitavoga svijeta, svih generacija. Hvala ti, Oče, što si tako ljubio svijet, što si tako ljubio nas, da si nam Sina darovao. On je uistinu ispunio tvoju volju. Samoga je sebe darovao za nas, jer si to ti tako htio. Dao je sve od sebe da nijednoga ne izgubi od onih koje si mu povjerio. Hvala ti za Sina koji je bio poslušan do smrti, do smrti na križu. Hvala ti za Sina Isusa, malenog i poniznog slugu, koji nije došao da bude služen, nego da služi. Isuse, hvala ti za neizmjernu tvoju ljubav. Hvala ti za brigu za svakoga od nas. Ne želiš da ikoga izgubiš. Spreman si kao dobri pastir poći u potragu za izgubljenom ovcom, pa ma gdje se ona nalazila. Hvala ti, Isuse, za svu ljubav kojom nas i sada pratiš, kojom i sada hraniš svoju Crkvu. I mi smo neprestano dionici tvoje ljubavi u sakramentima, u molitvi, u susretima ljubavi i zajedništva.

Hvala ti što si nam omogućio pristup u to zajedništvo života. Isuse, hvala ti što želiš da živimo ondje gdje si i ti sada u slavi svoga Oca. Hvala ti što si sve učinio da se to dogodi. Posebno, Isuse, hvala ti što si se molio za nas na Posljednjoj večeri. Nisi molio samo za ove, nego i za sve koji će na njihovu riječ povjerovati. Mislio si pritom i na sve nas danas. Hvala ti, Isuse, što je tvoja ljubav neograničena. Molio si u onom času za sve ove naše sadašnje trenutke i za ovaj naš čas. Mislio si na nas u svojoj ljubavi i dosegao si nas u našem konkretnom svakodnevnom životu.

Hvala ti, Isuse, za svu ljubav i za tvoje povjerenje prema nama. Veseliš se što smo tvoju riječ sačuvali, premda ima toliko toga što sve to stavlja u pitanje u načinu našeg postupanja i našega vladanja. Hvala ti što nas pred Ocem braniš i hvališ. I to je znak tvoje neizrecive ljubavi. Molim te, Isuse, da nas pratiš i dalje na onaj način, kako si to obećao svojoj Crkvi. Molim te, Isuse, za Duha tvoga svetoga kojim želiš obogatiti svoju Crkvu i ispuniti je svojim mirom i sigurnošću. Molim te, Isuse, da nas pohodiš, da nas iznenadiš, da nas ispuniš tim Duhom koji je sposoban preobraziti lice zemlje, lice svijeta. Neka i nas preobrazi i učini tvojim učenicima do kraja.

fra Zvjezdan

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Isuse, nećeš nas ostaviti siročad. To si svečano obećao svojim učenicima. Vjerujem da to govoriš i nama, da se to tiče i ovih naših vremena i svakoga od nas. Hvala ti za sve što si nam time obećao, što iza te svoje riječi stojiš.

Čitam i drugo tvoje obećanje: “I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine!” U ljubav prema meni uključeno je Presveto Trojstvo. To je jedinstvena ljubav kojom nas Bog ljubi. To je ljubav Očeva, ljubav po kojoj možemo osjetiti slobodu i sreću djece Božje. To je ljubav tvoja, Gospodine Isuse, kojom nesebično dijeliš s nama ljubav kojom Otac odvijeka tebe ljubi. To je ljubav Duha Svetoga, ljubav koja postaje osobom u toj trećoj osobi Presvetog Trojstva.

Duh će Sveti biti Branitelj. Međutim, to je i Duh Istine. U tom Duhu prepoznat ćemo se u istini, u pravome svjetlu. Vidjet ćemo i sebe, svoju situaciju, svoje nedostatke i svoje mane. Vidjet ćemo se kakvi jesmo. To je također zadatak Duha Branitelja. Jer samo istina oslobađa. Za to nam treba hrabrosti. Udijeli nam, Isuse, tu i takvu hrabrost da prihvatimo tvoga Duha Istine kao svoga Branitelja. On će nas obraniti ne samo od ljudi oko nas, ne samo od drugih, nego i od nas samih, od naših samozavaravanja, od naših ograničenosti i nedostataka. Duh će nas obraniti od našeg bijega pred činjenicama koje nas bole. Često i istina boli. Duh Sveti će nam pomoći da čujemo istinu i da onda postupimo onako kako je to njegova sveta volja. Ti nam, Isuse, obećaješ tog i takvog Duha Branitelja.

Primili smo ga po sakramentu krizme. Uz taj sakramenat obnovili smo svečano i sva krsna obećanja. Ti i na njih računaš, Gospodine, kao što i mi računamo na ispunjenje tvojih obećanja. Neka nas Duh tvoj Sveti ispuni hrabrošću da ti budemo vjerni, pa vjerujem da ćemo i mi onda osjetiti snagu tvoga Duha koji će nas ispuniti radošću i mirom. Pošalji, Gospodine, Duha svojega i daj da osjetimo kako nismo sami!

Neka nas, Gospodine, Duh tvoj Sveti sjeti svih darova koje smo primili i na koje kao tvoji pomazanici imamo pravo. Neka nas sjeti da smo zapečaćeni ljubavlju koja ne prolazi, radošću koju nam nitko uzeti neće; neka nas sjeti da smo obdareni mirom koji izvire u dubinama našega srca. Taj je mir tvoj dar i počiva u nama ako smo dostojni toga mira. Učini da ga budemo dostojni! Sve si nam to darovao po snazi svoje prisutnosti koja se upravo po uzašašću razlijeva na nas u Duhu Svetom.

fra Zvjezdan

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA (A)

DUH BRANTIELJ

Hvala ti, Isuse, za utjehu ove riječi. Hvala ti na obećanjima koja si dao svojim učenicima, koja sada i nama daješ: Neću vas ostaviti siročad; nećete biti bez moje utjehe. Neću vas pustiti bez pomoći. Dajem vam od svoga Duha. Bit će to Branitelj vašeg života, Branitelj u ovim vašim danima. Branitelj vaših noći. Nemate se čega bojati. Time što me više nećete vidjeti tjelesnim očima, nećete biti prikraćeni u snazi moje prisutnosti, jer ja sam s vama. U tu istinu uputit će vas Duh Sveti.

Hvala ti, Isuse, za toliki dar. To je izuzetan dar tvoje brige za nas. Hvala ti, Gospodine, što si po Duhu Svetom ostvario svoje obećanje trajnog boravka među nama. Dok si sa svojim učenicima vidljivo boravio, prihvatio si i fizičku ograničenost naše ljudske naravi. Bio si prisutan samo ondje gdje su te ljudi mogli vidjeti. Bio si uz pojedince samo dok si vidljivo s njima boravio. U nekim trenucima ljudskog života nisi mogao biti, nisi mogao stići. Sjećam se, Isuse, osobito Marte i Marije koje su to bolno osjetile. U trenutku kada su te silno trebale nije te bilo u njihovoj blizini.

Čak su ti i poručile da je bolestan onaj koga ljubiš. Mislile su da je to dovoljno da te pokrene i da se nađeš u času Lazarove bolesti kraj njegova uzglavlja. Sve bi bilo dobro. No, tebe u tom času nije bilo. Došao si kad je po njihovu mišljenju sve bilo gotovo. Međutim, već tada si se bio otkrio: ti si uskrsnuće i život. A to na osobit način možeš ostvariti istom po svojem uskrsnuću i po daru Duha Svetoga.

Hvala ti, Isuse, što upravo nama daješ od svoga Duha. Divno je osjetiti kako nas štitiš i braniš. Divno je osjetiti kako se brineš za nas i kako više nikad neće biti praznina u našem životu kada bismo mogli pomisliti da se ne brineš za nas. Hvala ti, Isuse, što nam u tom istom Duhu otkrivaš i tajnu svoga unutarnjeg božanskog života. Otkrivaš nam Oca, darivaš nam Oca. Pozivaš nas na život djece Božje i želiš da osjetimo u svome biću svu snagu neizrecive ljubavi tvoga nebeskog Oca.

Budi blagoslovljen, Gospodine Isuse, za milosno zajedništvo u koje nas uvodiš tim darom. Postajemo ukućani Božji i sugrađani neba. Postajemo dionici tvoga dara života i zoveš nas na to vječno zajedništvo u zagrljaju Oca. Sve si nam time darovao. Zaista se može reći i u tom načinu kako se brineš za nas, kako je sve tvoje postalo i našim. Najprije si ti prihvatio našu ljudsku narav, a onda si nas uzdigao u dostojanstvo Božjih sinova i kćeri, postali smo dionici tvoje nebeske domovine.

Nauči me moliti, Isuse! Ti si molio Oca i primili smo dar, Duha Svetoga. Otvori nam srce za takvu molitvu koja će i danas uroditi tim istim darom, Duhom Svetim.

fra Zvjezdan

PETA VAZMENA NEDJELJA (A)

TKO VIDI MENE, VIDI I OCA

Gospodine Isuse, danas ti zahvaljujem za tvoju nesebičnu objavu Oca. Otkrivaš nam tajne božanske ljubavi, božanskog srca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, u kući, u domu, u mjestu gdje Otac prebiva. Zar to nije upravo dom njegove slave, dom njegova srca? Jer, što ili tko može obuhvatiti Boga?

Isuse, kad si htio postati čovjekom nastanio si se među nama, tj. u srcu žene, svoje majke, koja je imala toliko ljubavi da je bilo dovoljno da se pod tim srcem ugodno osjećaš. Jedini stan tebe dostojan je upravo to srce koje je znalo ljubiti. Dok nama govoriš, Gospodine, o pozivu da slušamo i vršimo volju nebeskog Oca, onda nam otkrivaš kako ćeš svakoga nagraditi tko tebe sluša i vrši volju nebeskog Oca: “k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Iv 14,23). Obećavaš svoju prisutnost, tj. svoje obitavanje u onome koji ti omili vršenjem volje nebeskog Oca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, mnogo mjesta ima u kući Oca tvoga, tj. u srcu, u dubinama, u tajanstvenoj ljubavi tvog Oca. Ima dosta mjesta za svakoga, ima dovoljno prostora za sve ljude. To je srce najprije u potpunosti razotkriveno tebi kao Sinu. A ti dijeliš ljubav svoga nebeskog Oca s nama, ti nam daješ udio na toj ljubavi i zato ideš da nam pripraviš mjesto.

Hvala ti, Isuse, što si nam pripravio mjesto. Hvala ti što si u domu nebeskog Oca otkrio prostore ljubavi prema nama. Divno je znati da nas netko ljubi, divno je znati da netko ima za nas vremena, divno je osjetiti da sam nekome uvijek dobro došao. A meni i svima nama govoriš: U kući mog nebeskog Oca dobro si došao. To je tvoj dom, to je stan koji i tebi pripada. Dođi u taj dom, jer je sve učinjeno da ga zaposjedneš.

Hvala ti, Isuse, za taj divni dom, za tu sigurnost, za mir. Hvala ti, Isuse, što si nam ti i Put, što smijemo kročiti tim putom, što si nam utro stazu do srca nebeskog Oca. Hvala ti što nam se otkrivaš kao Put kojim hodimo u život. Da, Isuse, samo po tebi dolazimo k Ocu, k cilju života, k sreći.

Isuse, tako smo dugo skupa, a katkada izgleda kao da te tako malo poznamo. Kao da te ni mi ozbiljno i pažljivo ne slušamo i prečujemo najvažnije sadržaje tvojih riječi. I nama prigovaraš kao i Filipu: dovoljno je da vidimo tebe, da čujemo tebe, i Otac će nam biti jasniji, bliži, prisutniji.

Otkrij nam se i danas i da zajedništvo s tobom ostane vječno i trajno, a onda da skupa s tobom možemo jednom doći ondje gdje je tvoj Otac. Nastanite se sada ti i Otac milosno u meni, kako bi se ja jednom u vječnosti s tobom nastanio u njemu.

fra Zvjezdan

4. VAZMENA NEDJELJA (A)

ČOVJEK – SAKRAMENTALNI ZNAK

Isuse, često mi se čini da ima puno onih koji dolaze ugrabiti i raznijeti. Ima toliko onih koji otimaju i kradu. Mnogo je onih koji nam ugrožavaju slobodu, koji traže naše vrijeme za sebe, koji od nas očekuju naš glas za sebe, koji svim silama žele našu pripadnost. Mnogi su trude oko toga da dođu nekako do našeg novca, do ugleda ili naših sposobnosti, koji žele na sve moguće načine sve što imamo i jesmo iskoristiti za sebe.

Mnogo je onih, Isuse, koji kradu i otimlju. Možda misle da na neki svoj način zauzvrat nude nešto privlačno, ali u biti uzimaju od nas neizrecivo više, ono što se ne može olako predati. Osjećam, Isuse, da ima puno onih koji ugrožavaju čak i naše poštenje, koji nasrću na čistoću duše i tijela, koji nas hoće otrgnuti od vjernosti tebi i evanđelju, koji nas žele zarobiti u svoje vode.

Ti me upozoravaš, Isuse, da su sve to tati i razbojnici. Njima nije do ovaca, nije im do dobra drugih. Oni traže sebe i svoju korist. Nama govoriš: Ja sam vrata ovcama! Divno je to znati. Dopuštaš da kroz tebe ulazimo u život. U tebi i po tebi nalazimo sklonište, imamo čvrst put u topli dom, sigurnost i mir. Nudiš u tom pogledu samoga sebe, daješ nam svoj život. Ti si jedini koji ništa ne tražiš za sebe, jer si dostatan samome sebi, jer si punina života i sve imaš. Ti si jedini koji si savršen i ne trebaš više od onoga što jesi i što imaš. Zato samo ti, Isuse, bez interesa pozivaš, darivaš se i otkrivaš nam se kao vrata ovcama.

Dopuštaš, Isuse, da u tebi osjetimo svoje ljudsko dostojanstvo. Želiš da se osjećamo sretni i prihvaćeni, da osjetimo kako jedino u tvojoj blizini čuvamo svoj integritet, u ničem nismo okrnjeni. Jedino si ti, Isuse, vrata ovcama, vrata na koja mi smijemo ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.

Hvala ti, što se na takav način brineš o nama, što si toliko darovao za nas. Oprosti, što smo često znali lutati, što smo se povjeravali drugima, što smo tebi okretali leđa. Oprosti što te nismo uvijek dovoljno jasno i hitro prihvatili i imali povjerenja tvojem glasu. Ti si, Isuse, vrata ovcama, vrata na koja mi ulazimo. Ta su vrata uvijek otvorena za naš izlazak i ulazak. Oprosti, Isuse, što su vrata našega srca tako često zatvorena za tebe, za tvoju ljubav i za tvoju dobrotu. Oprosti što ti često moraš čekati na vratima našega srca. Želimo ti, Isuse, da od sada nađeš vrata našeg srca uvijek otvorena a srce spremno na povjerenje i ljubav.

fra Zvjezdan

TREĆA VAZMENA NEDJELJA (A)

NIJE LI GORJELO SRCE U NAMA?

Isuse, krećeš s dvojicom učenika prema Emausu. Čudno mi je da te nisu prepoznali i pitam se gdje su im bile uši da nisu čuli i prepoznali tvoj glas? Dugo im je trebalo. Morao si puno toga tumačiti iz Pisma kako bi im protumačio sve što o tebi piše. Govorio si im s uvjerenjem i ljubavlju. Oni su slušali i upijali u sebe tvoju poruku. Tek će kasnije zaključiti da ih je tvoja riječ grijala i da su osjećali u svom srcu da si to ti. Njihovo će srce reagirati. Ono se zapalilo ljubavlju prema tebi. Ti si živ.

Kad si stigao u Emaus događa se ona jedinstvena scena. Učenici su te htjeli zadržati sa sobom. Nešto im je govorilo da te ne smiju izgubiti. Već si im putem darovao toliko svjetla i nade. Ustrajali su u svojem navaljivanju sve dok nisi s njima ušao, sjeo za stol. A tada si pred njihovim očima uzeo kruh, razlomio ga i pružio im ga. Gdje su im do tada bile oči? Oni te sada prepoznaše.

A tebe više nema. Ti si nestao ispred njihovih očiju.

Međutim, nisi nestao iz njihova srca. Oni nisu žalosni što te više ne vide. Oni su puni tebe, oni znaju da si živ, da si tu. Oni znaju kako do tebe i gdje te mogu susresti. Sve si im objasnio putem tumačeći Riječ. Sve si im rekao u lomljenju kruha. Isuse, često se pitam gdje su naše uši i oči? Često slušamo riječ Božju. Posebno to doživljavamo kod svetih misa nedjeljom i blagdanom. Tada u zajednici vjernika svečano odjekuje tvoja poruka, živa riječ. A ipak, rijetko ili gotovo nikada nam ne zaigra srce kao ovoj dvojici. Sve u nama ostaje hladno, a tvoja nam je riječ katkada teška, dosadna, ili je prečujemo. Isto tako svake nedjelje sudjelujemo na istom slavlju gdje se lomi kruh onako kako si to ti činio na Posljednjoj večeri, ili upravo ovako kako si učinio u Emausu. A naše oči ostaju zatvorene. S pričešću se u nama ništa ne mijenja. Nismo sposobni učiniti ono što su ova dvojica učinila: puni tebe pohrlili su natrag u Jeruzalem i posvjedočili apostolima da si živ i da su te susreli. Nosili su te u sebi.

Isuse, obnovi čudo Emausa i u našim srcima. I mi smo često bezumni i srca spora da vjerujemo. I mi često gubimo nadu i tlo pod nogama. Često nam se događaju stvari koje ne razumijemo. Ti dolaziš i na naše putove, presrećeš nas na našim stazama. Međutim, naše je srce još tvrđe i sporije za vjerovanje nego tvojih učenika. Potrudi se s nama, Isuse, i daj da te osjetimo u svojoj sredini, a još više te molimo daj da uzmognemo biti pred ljudima pravi tvoji svjedoci. Kao i nama, i svijetu oko nas potrebna je radosna vijest da si uskrsnuo iz groba, iz zagrljaja smrti, da se preokrenula očajna situacija u radosni događaj pobjede ljubavi.

fra Zvjezdan

DRUGA VAZMENA NEDJELJA. Nedjelja Božjega milosrđa

SADA JE NA VAMA RED

Bože, dahom si svojim učinio da čovjek postane živo biće. Adam se probudio na život kad si u mrtvu materiju udahnuo princip života, besmrtnu dušu. Tvoj je dah, Bože, oblikovao čovjeka. Od tvoga daha žive i sva druga stvorenja. “Ako dah svoj oduzmeš, Gospodine, sve ugiba!” Svojim dahom neprestano uzdržavaš ovu našu zemlju i sve na njoj. Tvojim dahom i mi danas živimo.

Vjerujem, Bože, da je to zapravo tvoj Duh, Duh Sveti, treća božanska osoba, Duh životvorac. Vjerujem da je to onaj Duh kome cijela Crkva pjeva: “O dođi, Stvorče, Duše Svet!” Duha nam svoga daješ, od Duha nam svoga dijeliš tajnu života. To više nije samo dah privremenog života, nego upravo čovjeku daješ od svog Duha neuništiv život koji se treba rascvasti u vječnosti s tobom.

Hvala ti, Bože, što si sve tako divno stvorio i što si čovjeka stavio u centar svoga stvaranja. Sve si upravo čovjeku povjerio, učinio si ga sustvoriteljem, jer je pozvan da obrađuje tu zemlju kojom si ga ti, Bože, obdario. Daruj nama, tom svom stvorenom čovjeku, Bože, od svoga Duha koji sve čini novo, da čovjek ni danas niti ikada ne uništi ili ne pokvari to tvoje djelo, nego neka opravda tvoje povjerenje. Dahni opet svojim duhom u tajnu ljudskoga bića, kako bi čovjek danas osjetio poziv za ovu Zemlju i odgovornost za ovu Zemlju na kojoj živi. Obnovi dar svog Duha kako bi i danas obnovio tajnu svoga stvaranja i ljepotu svega stvorenja.

Bože, hvala ti za dar Isusa, Sina tvoga. Da otkupi i obnovi čovjeka Isus je darovao samoga sebe, predao je duha svoga kad mu je na križu klonulo tijelo. U ruke tvoje, Oče, predaje duh svoj. To je bio čas i predanja Duha za sve nas, novog duha, Duha Svetoga, što će biti njegov prvi dar u uskrsnuću. Hvala ti za uskrsnuće Sina tvoga po kojem počinje novi, neuništivi svijet, svijet ljepote i svjetla. Hvala ti za novo stvaranje koje je započelo u uskrsnuću Isusa Krista.

Isuse, hvala ti što si apostolima i Crkvi svojoj darovao kao svoj uskrsnuli dar Duha Svetoga da nastavi to novo djelo stvaranja, novog, neuništivog života. Hvala ti za trenutak kad si dahnuo u apostole kao što je to učinjeno kod stvaranja prvog čovjeka. Neka taj čin udisaja i danas prožme svakog čovjeka, neka prožme i nas na euharistijskom slavlju, kako bismo mogli postati nositelji te novosti što si je dao kao pečat novom stvaranju. Neka se u nama najprije dogodi novo srce i nova duša, da i sami postanemo nositelji novosti tvoga uskrsnuća.

fra Zvjezdan