6. vazmena nedjelja (c)

LJUBAV, RADOST, PRIJATELJSTVO

Tko nije za to? Nitko u životu ne želi sebi suprotno. Prijateljstvo svima čini dobro. Svima nam je draža radost nego žalost. A da ljubav i ne spominjemo. Tko sebi u životu ne želi ljubav? Isus nudi svo troje: ljubav, radost, prijateljstvo. To je takoreći “ponuda sna”.

Ali u vremenima kao što su ova mi smo nasuprot ponudi sna postali oprezni. Ima mnogo razočaranja. Često se takve ponude pokazuju kao prijevare, obmane, kao lažni prikazi o krivim “činjenicama”. Može li se vjerovati nekome koji stalno govori o ljubavi, radosti, prijateljstvu? Svijet izgleda drukčije. Danas propovjednici mržnje imaju uspjeh. Populisti imaju što za reći. U vremenima, u kojima biva sve tješnje, privredno, socijalno, Isusove riječi zvuče izvan stvarnosti.

One ne dolaze iz ovoga svijeta, niti iz žalosne stvarnosti ovoga svijeta. One puno više žele donijeti svjetlo nade u tamu našega vremena. One govore o svijetu koji vjeruje u ljubav, koji nije zaboravio radost i koji vjeruje da je prijateljstvo moguće.

Isus govori o stvarnosti koja nije od ovoga svijeta, ali je došla u naš svijet. On je došao.  On je glasnik o Bogu, koji nije samo dragi Bog, nego je Ljubav. On je došao, da bi se ljubav dalje prenijela: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!”

Kako nas je ljubio? Kako mi trebamo ljubiti jedni druge? Vjerujem, da svi želimo biti ljubljeni. Ne mogu predočiti sebi, da netko ne želi biti  ljubljen. Ali je odlučujuće pitanje, jesmo li sami spremni darovati ljubav. Svijet je pun gladi za ljubavlju. Jesmo li spremni, kako to mi možemo, tu glad barem malo utažiti?

Isus pokazuje kako on razumije ljubav: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” Kako smo zahvalni kada u situacijama nevolje nađemo ljude koji su za nas tu: bolničari (većinom bez naplate!) kod nezgoda, vatrogasci (gotovo uvijek dobrovoljno i bez naplate), bolničke sestre, koje su nam dobre; liječnici koji se posvećuju nama. Ili jednostavno prijatelji koji su tu, ako nam zagusti.

U biti svi mi znamo: ljubav “funkcionira” samo uz cijenu predanja: darovati vrijeme, pažnju, istinsku pomoć. Ljubav, to znači predanje, također do boli. To je Isus donio u svijet. A posljedica takve djelatne ljubavi je radost. Nema ljepše nagrade za pomoć nego zahvalnost koju možemo darovati.

Ta radost je “ponuda sna”. Ona čini život svjetlijim i u tamnim vremenima. Ona stvara prijateljstvo koje drži, iako biva tijesno. Tu ponudu imamo odmah. Samo je moramo zgrabiti.

fra Jozo Župić

5. vazmena nedjelja (C)

VJERODOSTOJNA JE SAMO LJUBAV

“Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” Ništa nije vjerodostojnije kao prava, življena ljubav prema bližnjemu. Nikakvi pametni argumenti ne mogu uvjeriti da su Krist i kršćanstvo u skladu. Samo ljubav može uvjeriti. Samo se njoj može vjerovati. Propovijedi mogu ostaviti dojam, ljubav istinski pokreće.

Iskustvo to sasvim jasno pokazuje. Zašto je majka Terezija iz Kalkute ostavila dubok dojam kod ljudi diljem svijeta? Samo iz jednog razloga: njoj se vjerovalo, da je stvarno živjela ljubav. Ona je ostavila dubok dojam na hinduse i muslimane, kršćane i ateiste, jer ih je uvjerila svojim životom.

U sasvim bolnim raspravama o zloupotrebi u Crkvenim ustanovama i po zastupnicima Crkve, čovjeku sve to daje misliti: ako ljubav Isusovih učenika treba biti znak, tada je zloupotreba ljubavi time teža.

Već je u ranom kršćanstvu primjetio sveti Ivan Krizostom: “Ako kod nas nedostaje ljubavi, jedva da će na nevjernike nešto drugo djelovati i njih izazvati”. “Ljubite jedni druge!” Isus to zove “novom zapovijeđu”. To je temeljna zapovijed Evanđelja: Boga ljubiti svim srcem, a bližnjega kao samoga sebe. Svi mi to vidimo bilo kada, iz praktičnog razloga: ja ljubim to, da budem ljubljen! Nitko ne želi sebi da bude odbijen ili omražen. Svatko se osjeća dobro, ako zna da je zaštićen u ljubavi drugoga.

Isus je govorio da mi sami trebamo pokloniti ljubav. A to je puno teže.  Što znači ljubiti jedni druge, ako se ne susrećemo s uzvraćanjem ljubavi? I tada: što znači ljubiti jedan drugoga, ako sam od drugoga bio iskorišten, prevaren, ožalošćen, povrijeđen? Sve je lijepo i pravo ako je ljubav obostrana, ako su davanja i primanja u dobroj ravnoteži.

“Ljubav boli do bola” često je govorila Majka Terezija. Kako to ide? Isus je dao jednostavan odgovor: “Kao što sam ja vas ljubio, tako i vi trebate ljubiti jedni druge”. Kako je on ljubio nas? Kako me Bog ljubi? Kako me vidi Isus? Njegova je ljubav uvijek uzorak. On ne kaže: Ako ti ljubiš mene, ja ću ti uzvratiti ljubav. On nas ljubi bez kalkulacija, bez da pita je li se to isplati, je li se nagrađuje.

Ako smo ljubazni i s puno ljubavi samo tada, kad nam to nešto donosi, tada druge ne ljubimo pravo. Tada se radi o nama samima. Tada druge iskorištavamo. Ljubav je nesebična. I samo tako ona može uspjeti. Samo tako ona donosi radost. I konačno veliki dobitak. I tada ona uvjerava više nego sve riječi. Jer vjerodostojna je samo ljubav.

fra Jozo Župić

4. vazmena nedjelja (C)

NITKO IH NEĆE OTETI IZ MOJE RUKE

Sjećamo se, Isuse, zapisanih obećanja: “U dlanove sam te svoje urezao…!” (Iz 49, 16); “Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži…! (Ps 63,9); “I ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala” (Ps 139, I O).

Danas nam u evanđelju govoriš da nas nitko neće oteti iz tvoje, iz Očeve ruke. Hvala ti za tu sigurnost darovane ljubavi. Trebamo ruku koja će nas voditi, trebamo ruku koja će nas zaštititi. Trebamo te. Ruka je divan znak: govori o ljubavi, o pažnji, o nježnosti. Rukom se umivamo, njome otvaramo vrata; rukom pišemo pisma i brišemo suze; rukom se hranimo i rukom hranimo druge. Dao si nam ruku da je pružimo drugome i da primimo od drugih mir. Dao si nam ruku da vodimo za ruku slijepe i malene, da pomognemo klonulome i da prihvatimo ruku drugoga koji je sposoban ljubiti i voditi. Dao si nam ruke.

A ipak, Gospodine, često rukama činimo zlo, prijetimo, sijemo oko sebe nemir i neslogu. Tako često naša ruka ne služi onoj svrsi radi koje si je ti utisnuo u naše biće. Tako često zaboravimo rukovati se, pružiti ruku pomirenja, pomilovati bližnjega, iskazati ljubav.

I ti si, Isuse, imao ruke. Znao si zagrliti, pomilovati. Znao si polagati ruke na bolesne i oni su ozdravljali. Znao si prigrliti djecu i blagoslivljati ih. Ni na koga nisi digao ruku da ga uništiš. Došao si spasiti sve što bješe izgubljeno, propalo.

I mene si pronašao. Već u krštenju stavio si svoju ruku na mene, a moje si ime upisao u dlanove svoje ruke. Neizbrisivo si me povezao sa sobom. Svojim rukama, Isuse, i danas lomiš kruh da nas nahraniš. Tvoje su ruke i danas probodene za nas. I danas često podižeš svoju desnicu da nas odriješiš, oslobodiš. Tvoja je ruka neprestano nad nama.

Nitko me silom ne može oteti iz tvoje ruke. Siguran sam tada u ruci Očevoj. Hvala ti za tu sigurnost. Siguran sam od drugih, od nasilja i nasilnika; siguran sam pred svijetom. Osiguraj me još, Isuse, od mene samoga. Ne dopusti da se otrgnem iz tvoje ruke. Ne dopusti da odem, da se udaljim. Ne dopusti da ispustim tvoju ruku iz svoje, jer tada sam gotov, zalutat ću. Desnica nek me tvoja vodi i drži. Uzmi opet moju ruku.

fra Zvjezdan

Treća vazmena nedjelja (C)

ISUS JE GOSPODIN

Gospodine, zatekao si Petra svojim pitanjima. Danas se i ja želim naći s tobom. Povedi me nasamo i podvrgni ispitu svoje ljubavi. Vjerujem u tebe, Isuse! Ali, ljubim li te? Imam iskustvo ljubavi prema ljudima. Osjećam da su mi mnoge osobe bliske i drage. Osjećam da me drugi prihvaćaju, a neki čak i ljube. To me iskustvo ispunja radošću.

Ljubim li ja tebe, Isuse?

Znam da ti mene ljubiš. Ljubiš me ne samo više od svih drugih koji me uvjeravaju o svojoj ljubavi, nego me ljubiš dokraja, do svih mogućnosti svoga Srca. Tako si ti sam rekao. Da, Isuse, ja znam da me ti ljubiš.

Ali, ljubim li ja tebe, Isuse?

Ti sve znaš. Tebi ne mogu reći bilo što. Ti poznaš tajne moga srca. Znaš moje sumnje, praznine, moje bjegove. Znaš da u mojem srce i ima i nema mjesta za ljubav prema tebi. Možda katkad ni ne znam što znači ljubiti tebe. Jednostavnije mi je vjerovati tebi, vjerovati i da si uskrsnuo i da si Bog. Ali ljubiti?

Ti me ipak uporno pitaš, kao i Petra, pitaš me i tri puta i sto puta ako treba: “Ljubiš li me?”

Isuse, pomozi mi da osjetim ljubav prema tebi. Daj mi milost da te ljubim.

Da, Isuse, ljubim te. Znam da te često nisam ljubio, znam da se ne ponašam i da ne živim uvijek tako da se vidi ta ljubav. Znam da sam često zatajio u ljubavi. Ali, sada, u ovom času, u trenutku kad moje srce čuje tvoje pitanje i gotovo molbu, ja ti mogu reći, Isuse: “Ljubim te!”

Ne znam, Isuse, ljubim li te više. Više od drugih, više nego jučer, više nego dosada. Znam da istinska ljubav raste i da se može ljubiti uvijek samo više – ili se ne ljubi. I to me nauči, Isuse.

Nauči me ljubiti više nego prije, više nego kad sam bio dijete, više nego kad sam se opredijelio za tebe, više nego u času prve pričesti, više nego lani.

Nauči me ljubiti, nauči me rasti u ljubavi!

Ti sve znaš. Ti znaš granice mojeg srca. Ti znaš što mogu i što ne mogu. Hvala ti što sve znaš. Znam da me ne osuđuješ upravo zato što znaš tajne moga bića. Ti znaš i da te ljubim.

Pomozi mi, Isuse, da te sve više ljubim. Jer znam da ću tek tako moći usuditi se poći za tobom.

fra Zvjezdan

2. VAZMENA NEDJELJA (C)

POČETAK NOVOG STVARANJA

Gospodine, Židovi su zaplašili tvoje učenike. Svi oni koje si volio u strahu su, čekaju iza zatvorenih vrata. Strah ih je za svoj goli život, strah ih je za sigurnost i mir, strah ih je što će sada sa sobom, budući da su im oteli tebe. A sve su svoje nade stavili na tebe. Žive u strahu za sutra.

Gospodine, i danas svi mi imamo razloga za strah. Vremena su nemirna, među ljudima vlada nepovjerenje, nema ljubavi. Ugroženost i nesigurnost budi u ljudskim srcima strah. Bojimo se, Isuse, i mi, tvoji učenici. Strah nas je za sutra zbog svega onoga što se oko nas događa. Strah nas je za sigurnost i mir u prostoru u kojem živimo. Dijelimo to, Isuse, sa svim ljudima na ovim prostorima gdje si nas ti stavio.

Tvoji su se učenici bojali sve do onog časa kad si se ti pojavio i kad si im donio mir. “Mir vama!” – rekao si. I obradovaše se tvoji učenici. Ti si njihova sigurnost, njihova radost i mir. Uz tebe nema više razloga za strah. Ti im daješ od svoje hrabrosti, od svojega mira, od svoje radosti i svojeg predanja. Daješ im od svoga Duha.

Objavi se, Gospodine Isuse, i nama danas. Objavi se duboko u našim srcima, u našim zajednicama, u našim euharistijskim slavljima, u našem svakodnevnom životu. Objavi se, očituj svoju prisutnost, daj nam do znanja da nismo prepušteni samima sebi, da nas neće progutati stihija, da si ti Gospodar vremena i vječnosti, da ti ravnaš putovima zvijezda i tajnama povijesti. Objavi nam to i onda kad ne razumijemo mnoge stvari, objavi nam to kad ne vidimo izlaza, kad smo ugroženi u nekim svojim sigurnostima. Objavi nam to, Isuse, i onda kad tražiš od nas žrtve ljubavi i predanja. Dođi, Gospodine Isuse! Divim se domišljatosti tvoje ljubavi. Apostolima si došao i kroz zatvorena vrata. Dođi i k nama kad je u nama sve zatvoreno, kad nema prostora za povjerenje i optimizam, kad smo ispunjeni gorčinom i razočaranjem. Dođi kroz sva naša zatvorena vrata i pojavi se među nama. Neka ti ništa ne bude preprekom da se pojaviš ondje gdje si u ovom času najpotrebniji. Budi i danas posred svojih učenika, uz svoje vjernike koji bi trebali nositi tvoje poslanje mira i radosti svijetu danas. Zato dođi, Gospodine Isuse!

fra Zvjezdan

Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs uz prekrasnu meditaciju Stjepana Lice

„U ONO JUTRO…“

Vrtlaru dobri,

u ono jutro – tvoje jutro – susrest ćemo te nadomak grobu s kojeg je odvaljen kamen.

I grob više neće biti grob, ni smrt više neće biti smrt.

I život će biti nov.

U svakom trunu praha bit će prepoznatljiv zagrljaj neba.

Ako nam oko ne bude sporo.

Ako nam srce bude spokojno.

Hoćemo li te prepoznati i prije nego nas zazoveš imenom?

Ili ćemo pred tobom stajati zbunjeni i nijemi tražeći odgovor

premda si već sve rekao.

Premda je već sve ispunjeno.

Osim našega ‘da’ tebi – u svemu i do kraja.

Vrtlaru dobri,

dođi u vrtove naših duša, u vrtove naših života.

Dođi u vrt svake duše, u vrt svakog života.

Učini da u njemu uzraste tvoje sjeme.

Samo tvoje sjeme: život izobilan.

Zemlju naših vrtova obdario si tolikim darovima neba.

U onim najsretnijim trenucima,

kad se beskraji blaženstva prelijevaju našim bićima,

znamo, pouzdano znamo da su i naši vrtovi

 – i svaki grumen zemlje u njemu – dar neba.

Da je sve što postoji dar neba.

I da nebo u nama raste koliko god mu dopustimo.

Koliko god ti dopustimo.

Vrtlaru dobri,

ti koji si sjeme svog uskrsnuća posadio u naša bića,

ti koji svojim uskrsnućem natapaš zemlju naših vrtova,

pouči nas kako da donesemo plod tvoje ljubavi,

kako da budemo plod tvoje zauzetosti.

Kako da ti budemo zemlja:

tebi i svakome s kim nam darivaš živjeti.

Vrtlaru dobri,

obdario si nas suncem, kišama i vremenom svakim,

i povjerio nam da se u vrtu ovog svijeta, ovog vremena,

zauzmemo za sjeme tvog uskrsnuća.

I bdijemo nad njegovim rastom.

I slijedimo kob sjemena. Tvoju kob.

Jer ti hoćeš da tvoja radost – radost sjemena

– bude u nama i da bude potpuna.

Vrtlaru dobri,

posluži se s nama

kako je tvoja uskrsna volja.

Stjepan Lice I Bitno.net

Uskrsna čestitka

„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: „Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane!“

Svim vjernicima naše zajednice i ljudima dobre volje SRETAN USKRS želi p. Željko, predstojnik samostana.

CVJETNICA, NEDJELJA MUKE GOSPODNJE (C)

OČE, OPROSTI!

Isuse, otvara se zastor najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem, Kalvarija. Glumaca nema, jer je sve stvarno; sve se to odvijalo u istini tvoga života. Mi čitamo taj izvještaj. Svečano ulaziš u grad koji će te nakon nekoliko dana odbaciti, osuditi i ubiti.

Isuse, vjerujem da je ono što se dogodilo zapisano za nas danas. Nismo ni mi izvan te drame. Htio bih da se prepoznam, da se prepoznamo. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. I danas ima nemira i rata, i danas ima nepovjerenja i mržnje. U tom svijetu i danas djeluješ i živiš, uzimaš na sebe naše boli i razdjeljenja, naše rane i umiranja. I danas, Isuse!

Jer, ti nisi umro samo za one ljude, nekada, davno. Umro si i za nas, trpio si i za nas, uskrsnuo si i za nas.

To više ne mora biti Jeruzalem. Mogu te prepoznati i u ovom gradu. Priroda je danas tako rascvjetana. Gradom se mogu primijetiti brojne maslinove grančice koje žele, nošene u crkvu i iz crkve, pronositi našim gradovima i selima mir i blagoslov!

Neka se to i zbude, Isuse! Neka se osjeti radost tvoga pohoda svakom gradu i neka bude trajan mir u srcima ljudi. Molim te za mir svakog grada i sela, molim te za mir svoga naroda, molim te za mir čitavoga svijeta. Molim te za mir u obiteljima, za mir u svakom srcu.

To više nije Kalvarija. Ti i danas trpiš među nama. Sada je to prisutno u trpljenjima mnogih, u ranama brojnih tvojih “najmanjih” koji uzalud čekaju na ljubav. Prisutan si u svakom bolesniku, usvakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako zbog naših grijeha i naših nepažnji ljudi oko nas trpe, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja te osuđuje i razapinje. Oni, Isuse, “nisu znali što čine”, a mi to već jako dobro znamo.

Isuse, daj nam milost ovih dana i učini da sudjelovanjem u liturgijskoj drami žrtve tvoje ljubavi postanemo bolji!

fra Zvjezdan

5. korizmena nedjelja (C)

JA TE NE OSUĐUJEM

Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću da je uhvaćena u preljubu. Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi.

Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: “Ja te ne osuđujem!”

Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.

Hvala ti, Isuse, za ovaj susret.

Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Često naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje!

Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!

Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života.

Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom da ti sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš. Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći k tebi da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: „Ja te ne osuđujem! Ja te ogrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!“

fra Zvjezdan

4. korizmena nedjelja (C)

SVE MOJE TVOJE JE

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam mislio da je moj život sputan dok se nalazim u tvojoj kući, pod tvojim okriljem. Sagriješih, jer sam mislio da je pravi život negdje daleko od tebe, u nekom drugom gradu, u nekoj dalekoj zemlji. Sagriješih, jer sam mislio da me tvoj zakon sputava i da je pravi život u razuzdanosti i puštanju maha svim strastima. Sagriješih, Oče, jer sam tražio dio dobara koji me ide, a ti si uvijek bio spreman dati mi sve!

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam ti prigovorio da mi ništa nisi pružio, da mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim! Oče, sagriješih jer sam se ljutio kad si oprostio mojem bratu, kad si mu sve oprostio; jer si spreman uvijek svima oprostiti, a meni se čini da to nije pametno niti uputno. Oče, sagriješih, jer sam pomislio da svojim praštanjem drugima činiš nepravdu meni i zakidaš moja prava! Oče, sagriješih, jer nisam shvatio da je taj tvoj sin u isto vrijeme i moj brat. Oče, sagriješih, jer duboko u sebi ipak mislim da je moj rasipni brat proživio svoj vijek, a ja sam ostao prikraćen za ta iskustva. Sagriješih, jer sam mu zavidio na onome što nije život, što je bijeda, što vodi u smrt.

Oče, sagriješih, jer nisam htio poći za stol zajedno sa svojim bratom i dijeliti s tobom radost povratka!

Oče, oprosti!

Oprosti meni, svom rasipnom sinu!

Oprosti meni, svom zavidnom sinu!

Oprosti mi zbog mojih bijednih lutanja i raspuštenosti! Oprosti mi kad u tvojoj brizi za moje dobro vidim samo okove i sputanost!

Oprosti mi!

Nisam dostojan zvati se sinom tvojim, ali primi me! Oprosti, jer mi se to može i sutra dogoditi!

Ne uskrati mi svoga milosrđa i sigurnosti da uvijek imam Oca koji me čeka i dom u koji se mogu vratiti!

Oče, hvala ti što si dobar!

Hvala ti što si milosrdan!

Hvala ti što si Otac!

fra Zvjezdan