7. VAZMENA NEDJELJA (B)

ISUS ZA NAS MOLI

Gospodine Isuse! Nalazimo se u svijetu. Ti si nas u njega stavio. I izričito želiš da u njemu ostanemo. Kako je to katkada teško! Svijet u kojem danas živimo svijet je ratnih strahota, svijet u kojem se sve manje poštuje život, svijet prevara i profiterstva, svijet naglo obogaćenih i onih koji žive na rubu životnih mogućnosti. Osjećamo sve manje volje da u takvom svijetu prebivamo.

Najradije bismo, Gospodine, pobjegli iz njega u neki drugi svijet, na neko drugo mjesto, gdje bismo bili zaštićeni od svih zala. Htjeli bismo se negdje sakriti da nas svijet ne nađe, da nas ne može raniti, povrijediti. Vrlo često to i činimo. Skrivamo se u svoja skrovišta, nastojimo se izdvojiti, ne javljamo se na zvonce na vratima, ili na telefon, ne otvaramo televiziju i ne čitamo novine; sve zato da se zaštitimo od ovoga svijeta. A opet, ni tada nam nije bolje. Isto nam je kao i onima koji sve to rade, jer ne možemo obuzdati svoje misli, svoje osjećaje koji djeluju i reagiraju na ono što se događa u svijetu.

Isuse, kako si se ti zaštitio od svijeta? Bio si u svijetu i to na izuzetno djelatan način. Pratio si dnevne događaje, znao si sve o zbivanjima u pojedinim gradovima i dobro si poznavao političke prilike. Susretao si se i s Rimljanima i njihovim vojnicima. Bio si priveden Pilatu, rimskom upravitelju i sucu. Ljudi su te uvijek znali naći i izvući iz tvoje osame. Bio si snažno prisutan u ovome svijetu. Međutim, ostao si neokrnjen, autentičan i vjeran samome sebi i svojem poslanju. Svijet te nije mogao smatrati svojim. Kako si to uspio?

Sveti Ivan nazvao te je jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta. Došao si oduprijeti se svemu što u ovom svijetu nije Božje, svemu što se tako uporno protivi Bogu. Došao si živjeti na sebi dosljedan način u potpunoj poslušnosti Ocu i nisi dopustio da mentalitet ovoga svijeta u bilo kojem času ugrozi tvoju vjernost poslanju. Imao si pred očima Oca, njegovu ljubav prema tebi i prema nama. Svo tvoje biće bilo je u potpunosti upravljeno prema Ocu. Za njega si živio, njemu pripadao, od njega primao poslanje. Sve što je bilo u skladu s njegovom voljom imalo je smisla, a sve što je bilo u suprotnosti s njegovom voljom za tebe nije postojalo!

Isuse, smisla ima samo ono što je odredio Otac. On i nas želi u svijetu zato da bismo tom svijetu prenijeli tvoga Duha. Ne želi da nas zarobi mentalitet zla u svijetu.

U svijetu smo, ali nismo od ovoga svijeta! Želimo s tobom, Isuse, biti u službi novoga svijeta, nove zemlje i novog neba. Dao si nam novo srce, nov si Duh udahnuo u nas! Novi smo kvasac za novi kruh i hranu cijeloga svijeta. Daj nam snage da ne iznevjerimo tvoja očekivanja, nego da u svemu budemo djelatni, ojačani tobom koji si hrana ljudima i svijetu oko nas.

fra Zvjezdan

UZAŠAŠĆE: JA SAM S VAMA U SVE DANE

Isuse, zar to tako uvijek mora biti: tek kada nam netko ode, kada ga više nema, kada umre, nestane iz naše blizine, tek tada obično osjetimo koliko nam je bio drag i dobar, koliko je dragocjena bila njegova prisutnost? Zar nam se isto događa i s tobom?

Govoriš: “Bolje je za vas da ja odem…!”

Govoriš: “još malo i nećete me više vidjeti…!”

Zar zato da tek po tvom odlasku osjetimo koga smo to imali u svojoj sredini?

Zar zato da te tek onda počnemo cijeniti, poštivati?

Ali, rekao si također: “ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!”

Prema tome, Isuse, ti ne odlaziš. Vidljivo iščezavaš, ali nevidljivo si još prisutniji. Pred očima apostola dižeš se u nebo i oblak te zakriljuje, ali te oni i dalje nose u svojim srcima i osjećaju da si zauvijek ostao s njima. Ne, ti ne trebaš otići da bismo otkrili tko si ti. Ti ostaješ s nama, uvijek i neprestano, još jače i dublje nego ikada prije.

Hoćeš jednostavno biti prisutan na nevidljiv način i zato si za oči tijela postao nevidljiv.

Hoćeš u svakom času biti prisutan, nadohvat ruke i zato te naše ograničene ruke ne mogu zadržati u jednom vremenu.

Hoćeš za svakoga biti prisutan, zato te naše sebično srce ne može posjedovati samo za sebe.

Ti si, Isuse, doista tu, živ i prisutan!

Vjerujem, Isuse, da je to poruka tvoga Uzašašća, tvoga odlaska k Ocu.

Znam, to je neshvatljivo za nas. Ali ti si rekao da ćeš nam dati Duha istine i da će nas on o svemu poučiti. Hvala ti.

fra Zvjezdan

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA (B)

TEMELJNO BOGOŠTOVLJE JE LJUBAV 

Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku. Zato smo otvoreni ljubavi. Osjećamo u sebi neizrecivu potrebu da budemo ljubljeni i da putem ljubavi primamo potvrdu života, da se osjećamo zaštićeni i da vidimo smisao pred sobom. Stvoreni na tvoju sliku, Gospodine, otvoreni smo daru ljubavi i sposobni svoju ljubav darovati bližnjima. I to nas redovito usrećuje jer vidimo plodove vlastite ljubavi u sreći svojih bližnjih.

Danas nas pozivaš da te u ljubavi sve više nasljedujemo, tj. da jedni druge ljubimo kao što si ti nas ljubio jedinstvenom i radikalnom ljubavlju koja ne pozna granica. Tvoja ljubav ide dokraja, sve do smrti na križu. Teško te je slijediti na tom putu. Zapinjemo na preprekama što ih postavlja naša sebičnost. Bojimo se izgubiti jer ne vjerujemo tvojoj logici da se tek darivajući najviše dobiva.

Osjećam te, Isuse, danas na osobit način kao onoga koji silno čezne za našom ljubavlju. Imam dojam da jako želiš upravo moju ljubav, ljubav svakoga od nas, da ti je do nje životno stalo. Tebe tako silno zanima naša ljubav. Znam da ti je dovoljna Očeva ljubav, da od nje i za nju živiš, ali si ovisan i o našoj ljubavi. Ti, koga Otac neizrecivo ljubi, trebaš našu ljubav. Moliš nas da ostanemo u tvojoj ljubavi. Želiš biti siguran da prihvaćamo tvoju ljubav, da je ne odbijamo, da je ne zanemarujemo. Želiš da naša radost bude potpuna, da se osjećamo sretni u tvojem zagrljaju.

Isuse, hvala ti za tvoju ljubav. Prihvaćam je. Trebam je. Ne mogu više zamisliti svoj život bez tvoje ljubavi. Ona je najstabilniji oslonac moga života. Hvala ti za tvoje prijateljstvo koje nudiš bezuvjetno, bez jamstva da ćemo ti znati uzvratiti na isti način. Hvala ti što si nas uvukao u zajedništvo, što si nam u potpunosti darovao svu Očevu ljubav. Prihvaćam je i danas na nov način. Prihvaćam ponuđenu ruku, otvoreno srce. Jedinstvena je istina da bez tebe ne možemo učiniti ništa, da bez tebe ne možemo živjeti potpunim, istinskim životom.

Neka današnja misa, Isuse, bude moj ponovni susret s tobom. Neka to bude susret izabranja, sigurnosti i ljubavi. Potpuno se oslanjam na tvoju ljubav i zahvaljujem ti što si me obdario sobom. Ipak, i ti, Očev ljubljeni Sin, dolaziš nam kao prosjak ljubavi.

Želiš da te ljubimo mi, tako slabi i nevjerni. Tražiš to od svojih učenika, tražiš i od nas. Želiš svu našu ljubav. Gospodine moj, Isuse, ostani i ti u mojoj ljubavi. Odabirem te za prijatelja, opredjeljujem se za tebe. Želim da i tvoja radost u meni bude potpuna, da se osjetiš prihvaćen i sretan. I hvala ti što mi na taj način dopuštaš da razveselim tvoje srce koje je tako neizrecivo i dokraja ljubio. Ti si za mene dao svoj život. I ja tebi predajem svoj život. Želim u tebi i za tebe živjeti i umrijeti. Želim s tobom živjeti vječno.

fra Zvjezdan

Blagdan sv. Josipa Radnika – tiho posvećivanje svakidašnjeg rada

Godine 1889. takozvana Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Lav XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”.

Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin’” (Mt 13,54). Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. Kažem na prvi pogled jer se, na primjer, u Svetom pismu o sv. Pavlu govori kao o manualnom radniku na 7 mjesta. On sam piše “da se mučio dan i noć” (usp. 1 Sol 2,9). Pa ipak Crkva ne postavlja svetog Pavla već sv. Josipa za uzor radnikâ. A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika. Rad bi morao biti apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja. I ako je jedan stari kršćanski pisac – Pseudo-Dionizije – zapisao “da je od svih božanskih djela najbožanskije surađivanje s Bogom na spasenju duša”, onda i rad kršćanskog radnika, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Kad je, dakle, Pio XII. uvodio blagdan sv. Josipa Radnika, mislio je na “tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada”, kako je to činio taj najveći šutljivac – sveti Josip, a ujedno svetac koga jedino nadvisuje Bogomajka Marija. Njega Pio XII. nije oklijevao nazvati “najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova”. Taj, dakle, div među svecima i duhovnim velikanima bijaše po zanimanju samo “tesar” – drvodjelja, radnik. Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće. No, davno prije Marxa radnik je u kršćanstvu bio častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su njemu bili najbliže: Marija i Josip, a bijahu radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh. Opravdano je boriti se za radnikova prava, ali ne samo za njegova, već za prava svakoga čovjeka. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskoga radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli” (usp. Pastoralnu uredbu II. vatikanskog sabora Radost i nada, br. 34).

U zagrebačkoj nadbiskupiji u Novome Virju bila je posvećena župna crkva sv. Josipu Radniku. Kod posvete te crkve nadbiskup Kuharić je rekao: “Sveta ova crkva posvećena je sv. Josipu Radniku, hranitelju Isusovu, koji je imao tu čast i tu milost da je Bog, kada je postao čovjekom, našim subratom, i kad je Bog htio živjeti naš ljudski život, rodivši se kao čovjek od djevičanske majke, Presvete Djevice Marije, da je htio živjeti taj ljudski život uz svoga poočima, hranitelja, radnika, koji ga je othranjivao žuljevima svojih ruku i blagoslovom svoga rada. Stoga ja, draga moja braćo i sestre, na ovaj oltar donosim vaš rad, vaše žuljeve, vaš znoj, koji zalijeva ova polja da bi iz njih izniknuo svagdašnji kruh. Stavljam na ovaj oltar i patnje svih onih koji imaju bilo kakvu patnju. Nju stavljam da bude sjedinjena s Kristovom žrtvom i tako iz ljubavi i sa strpljivošću podnesena da bi dala blagoslov za duhovni rad ove župe, za duhovni rad ove župne obitelji u vjeri, nadi i ljubavi.”

izvor: https://www.bitno.net/vjera/blagdan-sv-josipa-radnika-tiho-posvecivanje-svakidasnjeg-rada/

PETA VAZMENA NEDJELJA (B)

OSTANITE U MENI

Govoriš, Gospodine: “Bez mene ne možete učiniti ništa!” Misliš li to ozbiljno? Nije li to pretjerano? Ja mogu učiniti toliko toga i bez tebe! I toliki koji ne vjeruju u tebe, tako su poduzetni ljudi. Čovjek te ne treba da nešto pronađe, sagradi, da obradi zemlju, da osvoji prostore.

Imaš pravo!

Istina je da ste već radili bez mene i da ćete još učiniti velike pothvate, ali nećete moći pobijediti ono zlo koje je u korijenu vašega srca, zlo koje ranjava vaše ljubavi, zbog kojeg loše svršavaju sva vaša poznanstva i veze, koje kvari vaša najljepša iznašašća i pretvara ih u tamne sile koje će i vas same uništiti.

Da, sve možete činiti, ali to što vi činite ništa je pred neizbježivom slijepom ulicom smrti koja zamagljuje obzorja svih vaših planova. Da, i bez mene možete sve činiti, ali ne možete istinski ljubiti i živjeti vječno.

Ja sam Život u grobovima vaše prašine.

Ja sam Ljubav jača od svih vaših destruktivnih snaga, ljubav koja pobjeđuje silu mržnje u samom izvoru vašega grijeha. Vaša sposobnost rasuđivanja, vaš razum, vaša pamet ne mogu a da ne časte onoga koji vas je stvorio.

Međutim, kada biste se lišili dragocjena dara moje ljubavi, kada svoje srce ne biste otvorili mojem upornom kucanju na vaša vrata, sva vaša smiona i velika tehnička dostignuća ne bi nikada pridonijela sreći i radosti ljudi na zemlji.

Samo plodovi moje Ljubavi što ćete ih donijeti, samo plodovi moga Duha koje ćete umnožiti, sposobni su preobraziti ljude u braću, svijet učiniti ljepšim i životnijim i tako u potpunosti proslaviti Oca vašega.

Samo obdareni mojom ljubavlju, zahvaćeni plamenom što sam ga ja bacio na zemlju, možete osjetiti puninu života, možete učiniti nešto što će ostati za vječnost. Zaista, bez mene ne možete ništa učiniti!

fra Zvjezdan

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA (B)

DOBRI PASTIR

Isuse, Dobri Pastiru, ti život svoj polažeš za svoje ovce. Stalo ti je do svojih ovaca. Spreman si za njih sve učiniti. Spreman si žrtvovati samoga sebe ne samo za čitavo stado, nego i za jednu jedinu ovcu iz ovčinjaka. Htio bi sve privući k sebi da svi budu na istom mjestu i da svima bude lijepo, da svi budu na sigurnom. Spreman si obraniti svoje time što sebe izlažeš pogibelji.

Isuse, ima toliko najamnika koji bi nasilno htjeli prodrijeti u tvoje stado. Ima toliko ponuda u ovome svijetu kojima bi ljudi (ili đavao) htjeli privući one koji su već bili privučeni tvojom ljubavlju. Na sve se strane nudi užitak, nudi se velik novac i laka zarada, nudi se karijera i radno mjesto. A zauzvrat se traži kršenje tvoga zakona, traži se malo nepoštenja, malo ili puno laži, traži se kompromis gdje ga ne može biti, traži se prihvaćanje duha ovoga svijeta. I kada čovjek prione uz njega, gubi slobodu, gubi milost posvetnu, gubi prijateljstvo s tobom. Gubi sve za ono malo što nude najamnici ovoga svijeta.

A ipak takvi lažni najamnici još uvijek imaju uspjeha. Nažalost ima još toliko ovisnika i onih koji druge čine ovisnima; ima toliko nevjere u braku i onih koji promiču nekakvu slobodu; ima toliko varanja, laži i krađe u poslovnom ponašanju i onih koji to smatraju normalnim; ima toliko spolne raspojasanosti među mladima i onih koji misle da je to zahtjev današnjeg vremena. Isuse, ima toliko toga što zarobljava čovjeka i što ga udaljuje od tvog ovčinjaka.

Stalo ti je do tvojih ovaca. Čuvaj nas najamnika kojima nije do ovaca. Njima je do dobiti, do uspjeha, do sebe i svoga života. Ti, Isuse, život svoj daješ za svoje! Ti ne mariš za sebe, ne mariš za svoj život; tebi je do svojih ovaca, do nas, do mene! Život svoj polažeš za svoje!

Svojoj si Crkvi, Isuse, povjerio službu pastira. I to na osobit način nositeljima svetog reda: biskupima, svećenicima, đakonima! Molimo te danas, Isuse, za sve njih. Neka budu pastiri, a ne najamnici. Neka nasljeduju tvoje kreposti, Dobri Pastiru. Neka bdiju nad povjerenim im stadom i neka ga ne smatraju svojim vlasništvom, nego ga čuvaju kao tvoje i samo tvoje dragocjeno blago!

Molimo te da im olakšaš breme brige i odgovornosti. Budi im blizu! Molimo te, Isuse, i za sve redovnike i redovnice te za sve ljude koji su tebi posvetili svoje biće i život. Svoju Crkvu nikada ne liši duhovnih zvanja. Ona ih tako živo treba u svakom vremenu pa tako i danas!

fra Zvjezdan

TREĆA VAZMENA NEDJELJA (B)

POMISLIŠE DA VIDE DUHA

Gospodine, nismo li i mi često zbunjeni i preplašeni? Zovemo te, čekamo te, molimo te, primamo te u pričesti, a ipak nam sumnje obuzimaju srce. Često i sami pomišljamo da vidimo duha, a ne stvarnost. Nikako da te ozbiljno shvatimo. Dolaziš nam, a nama se čini da je to samo naša želja, pobožan osjećaj i vapaj srca. Čak i jedni drugima tumačimo da si ti sigurno tu nazočan, a vladamo se kao da te nema. Kada netko snažnije pokaže da vjeruje u tvoju živu prisutnost te počne u tom smislu govoriti, klicati i djelovati, smatramo da je malo zastranio, gotovo da nije normalan. Jer, još i danas bismo te htjeli, Isuse, svesti na razinu duha, ili duhova; kao da, zazivajući tebe, zazivamo duha.

Učenicima pokazuješ, Isuse, da nisi duh, da nisi nestvaran, da si zbilja. Nisi duh, utvara, nego osoba. Isus, isti onaj koji je bio povijen u pelene u Betlehemu, koji je rastao u Nazaretu, propovijedao po Galileji, visio na križu u Jeruzalemu. Daješ da te prepoznaju. Pokazuješ učenicima svoje ruke i svoje noge. To si ti, Isuse!

Možda smo premalo otvoreni tajni tvoga novoga, uskrsnula života. Možda i mi danas činjenicu tvoga uskrsnuća kušamo prenijeti na neku drugu razinu, daleko od onoga što u našem načinu mišljenja zovemo jedinim zbiljskim životom.

Isuse,  umnoži nam vjeru, otkloni sve naše sumnje, otkloni sve naše krive pojmove o tajni svog uskrsnuća. Daruj nam čvrstu vjeru i spremnost da svjedočimo za te kao za živog Gospodina Isusa, za koga je vrijedno i život svoj položiti.

Apostole si, Gospodine, poučio: Kao što je stvarna tvoja smrt na križu, tvoje trpljenje, tvoje poniženje, tako je stvarno i tvoje uskrsnuće iz groba. Tako je i pisano. Pažljivo čitanje Svetoga pisma dovest će do istih zaključaka svakoga koji je otvoren u srcu. Poučeni tvojim riječima i obogaćeni Silom odozgor, tj. darom Duha Svetoga, to će shvatiti i apostoli. Zato ih i pozivaš da ostanu skupa sve dok ne dobiju Obećanje, dar Duha što si im ga ti pripravio za čas rođenja vidljive zajednice svojih svjedoka.

Otvorio si svojim učenicima pamet da razumiju Pisma. Otvori tako danas i naše pameti, naša srca da razumijemo poruku tvoje muke i smrti sve do uskrsnuća, ali jednako tako da razumijemo svoj život i umiranje te nadu novog i istinitog života. Otvori nas za istinu svoga uskrsnuća i daj da u tebi prepoznamo stvarnog Boga i čovjeka, Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista!

fra Zvjezdan

DRUGA VAZMENA NEDJELJA (B)

TOMA „NEVJERNI“

Željeli bismo, Isuse, da i danas stupiš u našu sredinu, u naše zajednice, u naše obitelji, u naš narod, u našu domovinu, među narode u njoj i da se čuje u svakom srcu tvoj pozdrav: “Mir vama!”

Daj mir našoj domovini. Ne znamo kako, Isuse. Ne vidimo rješenja. Ljudski govoreći tako je teško prognozirati mir. Ali vjerujemo da je tebi sve moguće! Neka riječi mira i povjerenja ponovno zazvuče u ljudskim srcima! To je moguće, to mora biti moguće, Gospodine Isuse! Ti si nam rekao da će nam Otac sve dati što ga zaištemo jednodušno u tvoje ime. Molimo u tvoje ime:

Mir nam svoj podaj!

Mir nam svoj ostavi! Mirom nas obdari!

Smiri uznemirena srca i povrati mir ovoj našoj domovini i neka ona bude domovina mira i dobra svim svojim stanovnicima!

Daruj mir uplašen im srcima. Daruj mir svim ljudima koji osjećaju tjeskobu i strah. Daruj mir svima onima koji osjećaju da im se srce ispunja ogorčenjem i mržnjom. Ne dopusti da išta negativnog, đavolskog, nađe mjesta u našim nutrinama.

Došao si svojim učenicima i obdario ih punomoći praštanja. Daruj i nama danas Duha Svetoga. To nam treba više nego gospodarska sigurnost, više nego zemljopisna neokrnjenost. Više od svih materijalnih interesa i dobara potreban nam je tvoj Duh. Daruj nam svoga Duha! Daj da mislimo i djelujemo prosvijetljeni Duhom tvoje ljubavi! Neka u nama bude Duh ljubavi. Duh praštanja, Duh mira! Neka on u nama učini ono što po svojoj naravi ne možemo. Duha nam svoga daj, Gospodine Isuse! Neka u nama bude Duh tvoga uskrsnuća, Duh kojim si uskrsnuo od mrtvih nakon nepravde i patnje, nakon križa i smrti, Duh koji i danas može pokazati da je svako trpljenje blagoslov ako u srcima ljudi nema mržnje ili osvete.

Daruj nam svoga Duha, Isuse. Udahni ga i u nas, kao što si ga udahnuo u svoje učenike. Oni su postali novi ljudi. U njih je utkana tajna tvoga uskrsnuća, dionici su tvoga novog stvaranja. Duh koji je lebdio nad vodama pri prvom stvaranju, Duh što si ga udahnuo u prvog čovjeka da postane živo biće, u tvome uskrsnuću. Gospodine. postaje zalog novog stvorenja, nove zemlje i novog neba. Ti, Gospodine, činiš nešto bitno novo.

Upravo te za tu novost i molimo danas! Jer samo u njezinu svjetlu moguće je, Gospodine, vjerovati u mir u našim srcima. u mir u našim domovima, u mir u našoj domovini! Samo kada tvoj Duh Sveti u nama sve čini novo! Učini nas novima! Ostvari na nama novo stvaranje! Daj da u dubinama svoga bića osjetimo potrebu za dubokim zahvatom Duha Svetog te se dadnemo oblikovati po tvojoj svetoj volji! Tako neka bude! Amen!

fra Zvjezdan

Što je Uskrsni ponedjeljak?

Što je Uskrsni ponedjeljak? To je trenutak kad je Bog blizu, kad hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kad ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret. Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kad se prijatelji razdvoje, kad se brak razbije, kad se dom i obitelj razdijele, kad te napusti najdraža osoba, kad djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kad se raspe novac, kad odijelo postaje pohabano, kad su kosti teške i kad se glava prigiba prema zemlji. Dođu dani jeseni, kad je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kad nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kad ptice i laste odlaze, kad priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kad je Bog blizu, kad hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kad ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi? Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore. podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato. Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza neprospavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. On je bio velik, kažu oni, prorok, silan na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno. Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno. Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stola svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti.

Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

dr. sc. Tomislav Ivančić

izvor: bitno.net

Uskrsna čestitka

“Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: „Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane!“

Svim vjernicima naše zajednice i ljudima dobre volje SRETAN USKRS žele:

p. Željko, predstojnik samostana sa suradnicima Matom i Zdravkom.