Sveti Ivan, apostol i evanđelist – ljubljeni Isusov učenik

Slavimo blagdan svetog Ivana, apostola i evanđelista. Ivan je pisac četvrtog evanđelja, proročke knjige Otkrivenja i triju poslanica. Bio je jedini apostol koji je unatoč više pokušaja da ga se ubije, umro prirodnom smrću, a nadživio je sve apostole. Ivan na hebrejskom znači ‘Gospodin je milostiv’.

Sveti Ivan je rođen u Betsaidi, u Galileji. Otac mu je Zebedej, a majka sveta Saloma. U početku je lovio ribu na Galilejskom moru, a potom ga je Isus pozvao da lovi ljude. Nalazi se, uz svetog Petra i svetog Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Učiteljev prisniji odnos s tom trojicom.

Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu (Mk 1,29). Slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život (Mk 5,37), slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju (Mk 9,2), uz njega je na Maslinskoj gori kad izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta (Mk 13,3). Blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke (Mk 14,33). Prvog dana Pashe zajedno s Petrom, s kojim je uvijek gajio najdublje prijateljstvo, po Isusovom zahtjevu priprema i posljednju večeru (Lk 22,8).

Poznat je i kao Isusov ljubljeni učenik: “A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do krila.” (Iv 13,23).

Unatoč opasnosti, najveću vjernost i hrabrost pokazao je kada je ostao, kao jedini od apostola, zajedno sa Djevicom Marijom, Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom podno raspetog Isusa (Iv. 19, 25). Tada je Isus svoju Majku povjerio baš njemu, da se za nju brine. ” Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” (Iv 19,26).

Nakon uskrsnuća, ponovno nalazimo Ivana, Jakova, Petra i ostale u neuspješnom noćnom ribolovu, nakon kojega, zahvatom Uskrsloga, dolaze do čudesnog ulova. Tada je upravo Ivan taj koji prvi prepoznaje Gospodina i to kaže Petru (Iv 21,7).

Sveti Ivan i sveti Petar su zajedno na prvu Pedesetnicu, puni Duha Svetog propovijedali mnoštvu te ga krstili, što ih je dovelo pred židovsko vijeće glavara, starješina, pismoznanaca i svećenika, pred kojima su neustrašivo govorili o Isusu kao Kristu, unatoč prijetnjama koje su im ovi upućivali.

Od tada pa do zadnje trećine prvog stoljeća, gotovo apsolutna tišina obavija život svetog Ivana. Bio je prisutan na Apostolskom koncilu u Jeruzalemu, gdje se uz svetog Petra i svetog Jakova Mlađega ubraja među stupove prve Crkve.

Po svetom Ireneju saznajemo da se Ivan, nakon Petrovog i Pavlovog mučeništva, nastanjuje u Efezu u Maloj Aziji imenujući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Bio je odveden u Rim gdje ga je car Domicijan osudio na paljenje u vrelom ulju. Međutim, čudesno je izbjegao smrt. Potom je osuđen na rad u rudnicima na zatvorskom otoku Patmosu gdje je u špilji napisao knjigu Otkrivenja. Otkrivenje je proročka knjiga, govori o konačnoj pobjedi Isusa Krista.

Nakon Domicijanove smrti, Ivan se slobodno vraća u Efez. Smatra ga se odgovornim za evangelizaciju područja Male Azije zbog čega su ga Rimljani kažnjavali. Ivan je bio najmlađi od 12 Isusovih apostola. Doživio je duboku starost te je bio jedini od apostola koji nije umro mučeničkom smrću. Umro je oko 101. godine.

Njegovo evanđelje je napisano za kršćane koji su potekli iz poganstva. U njima želi utvrditi vjeru u božanstvo Isusa Krista. Osim Evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su te njegove knjige pune najdublje teologije.

Ivanove poslanice se mogu nazvati poslanicama ljubavi, jer u njima mnogo puta upotrebljava imenicu ljubav i glagol ljubiti. U njima nam je dao najljepšu definiciju Boga: ‘Bog je ljubav!’. Njegov simbol na slikama je orao. On simbolizira “visine koje on dosiže u prvom poglavlju svog evanđelja”.

Ivan apostol zaštitnik je teologa, pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.

Ivan je u Hrvatskoj vrlo često i oduvijek jedno od najpopularnijih imena, s raznim inačicama. Svima što nose lijepo ime Ivanovo želimo sretan imendan, i neka po zagovoru Isusovog najboljeg prijatelja sve blagoslovi milostivi Bog.

izvor: https://duhovnost.net

Sv. Stjepan prvomučenik

PUT NENASILJA

Današnje evanđelje ne uklapa se u Božićno ozračje. U njemu je riječ o otporu na koji su naišli prvi kršćanski vjerovjesnici navješćujući Isusovo evanđelje. Božić ne simbolizira samo Kristovo rođenje u nama. Ono nam kaže više: da život u ljubavi Božjoj nije život kakav svijet smatra poželjnim i truda vrijednim. Božić simbolizira nerazumijevanje svjetovnih nazora, moć vladajućih, patnju siromašnih i poniženih. On simbolizira sudbinu onih koji nisu od ovoga svijeta. Nakon samo nekoliko dana, tama je počela progoniti svjetlo koje je sjalo na umirućem licu Stjepana. A ipak to nije razlog obeshrabrenja za sve one koji iskrena srca ljube Krista i Njega slijede.

U današnjoj Zbornoj molitvi Crkva moli: “… da poput Stjepana umijemo i neprijatelje ljubiti, te moliti za svoje progonitelje.” Prvi su kršćani imali povjerenja u put nenasilja. I oni su bili vjerodostojni u svojoj spremnosti da trpe, da se ne osvećuju, da praštaju. Kada se 313. kršćanstvo ‘združilo’ s političkom moći, put nenasilja sve se više zaboravljao. Od tada kršćani vode bezbrojne “pravedne ratove”.

Odlučujuće pitanje na blagdan svetog Stjepana glasi: koliko se mi kršćani usuđujemo slijediti put nenasilja u svagdašnjem životu? Koliko u nama ima duha nenasilja? Vjerujemo li da je ljubav naša najbolja zaštita? Žalosno je da neki kršćani imaju više povjerenja u put nasilja, isključivosti, uvjereni kako je agresivnost, polemičnost i nesposobnost dijaloga najbolja zaštita.

Priznajem, biti nenasilan znači određeni rizik. Drugi te doista može udariti i po drugom obrazu ili te izrugati, poniziti. To je put za jake i svjesne ljude koji dobro vide kako je spirala nasilja besmislena. To je put za one koji imaju povjerenja u «strategiju dobrote». Za ljude koji su svjesni snage nenasilja, snage koju Bog daje u takvim prilikama. Protiv svih vjerojatnosti, oni traže put mira i tamo gdje izgleda nemoguće. To je aktivna strategija koja hoće stvoriti nove odnose s protivnikom, oslobađajući ga od njegove logike nasilja i zločina. Biti nenasilan znači unaprijed vjerovati u ono što se jednom mora ostvariti ako čovječanstvo želi preživjeti prastare fraze o svetim i pravednim ratovima.

Premda su mnogi sveci učili o nenasilju i primjenjivali ga u životu, u prošlom su stoljeću najpoznatiji praktičari nenasilja bili Mahatma Gandhi i Martin Luther King. Njihovo je nenasilje bilo aktivno, disciplinirano, snažno oruđe koje je, zajedno s hrabrošću mnogih drugih ljudi, uspješno korišteno za slamanje stoljetnih primjera diskriminacije i dominacije. U njihovu nenasilju nije bilo ničeg ‹slabačkog› ili ‹kukavičkog›. Biti istinski nenasilan ne znači biti kukavica! Na svakoj razini, počevši od našeg vlastitog života pa do međunarodnih poslova, sve vrvi nasiljem i neljudskim postupcima, a mi – u ime nenasilja, ali često iz puke ravnodušnosti ili straha – reagiramo slabo i nedjelotvorno.

izvor: http://franjevci-split.hr

BOŽIĆ JE, OTVORIMO SE BOGU!

Danas  slavimo Isusovo rođenje, koje se tjelesno dogodilo pred dvije tisuće godina, a koje se na duhovan način događa trajno svakog trena ljudske povijesti. U njegovu rođenju prepoznajemo sva rođenja koja se događaju na ovoj zemlji.

Svi životi dolaze kao životi od Boga, kao Božja djeca s otvorenim rukama navješćujući svijetu da su tu u svijetu, da su postali članovi velike svjetske obitelji. Svi ti životi žele mir i zajedništvo – zato se i rađaju. To je ono što je navijestilo i što i danas naviješta Isusovo rođenje.

Ono je probilo tamu koja je dugo vremena obavijala čovječanstvo. Budućnost se nije gledala naprijed nego unazad. Nažalost to se događa u mnogim skupinama i danas. Niti doživljavaju Advent niti Božić. Isusovo rođenje je događaj kroz koji progovara cijeli čovjek i cijelo čovječanstvo.

Ono je idila i simbolika i ozbiljnost koja sažima sudbinu čovječanstva i pojedinačnog čovjeka. Zato se u Božiću svatko pronalazi: bilo kao dijete, bilo kao odrastao čovjek na životnom putovanju ili kao Josip i Marija koji su začuđeni božanskim životom u svojem djetetu. Zajedno se nalazi cijela priroda: muškarac i žena, dijete, životinje, priroda.

Sve je sjedinjeno u jednom tako običnom a božanskom događaju.

 
Što očekujemo od Božića?

Svaki kršćanin sam treba odgovoriti na ovo pitanje. Gledajući svijet okolo sebe, čini nam se da se stvari događaju obrnuto od težnje Božića – događa se nešto uznemirujuće. Čovjek je sve manje vrednovan, a prednost se daje stvarima (proizvodima) pred čovjekom.

U ime i u pohlepi za stvarima (imanjem) žrtvuju se ljudi. Ljudi postaju broj, a sve su više zapostavljeni kao osobe. Nijedan hotel više ne čeka osobe nego dobitak, a soba može biti i prazna važno je da je plaćena, a ljudi bez novca i bez sobe mogu ostati vani na ulici, pod vedrim nebom.

Za mnoge je Božić samo dan proslave – neki praznik (baš prazan) koji razbija svakodnevno monotoniju i zaboravlja se svakodnevne krize. Za druge je to obiteljski blagdan i atmosfera dječje idile. Tu su međusobna darivanja, folklor kićenja, jaslice, polnoćka… Božić je opet za neke, blagi na javi san, i ništa više.

Okolo Božića je i druga priprava za Novu godinu. Veliki su to obredi i veliki sadržaji, ali i velika ispraznost i površnost. Drugi su na blagdan Božića uznemireni kao što se uznemirio Jeruzalem. Već dolazak ili porođenje Isusovo vlastodršci spajaju da im je konkurencija vlasti. Ta slika trajno prati i kršćanstvo.

Koji je istinski smisao Božića?

Tekstovi Evanđelja koji nas izvještavaju o Isusovu rođenju napisani su poslije smrti i Uskrsnuća. Njima je već poznat Isus kao Krist – Uskrsli. Poznat im je u cijelom svojem božanskom objavljenju. Božić odgovara našoj iskonskoj dubini.

Isus donosi novi početak svemiru i čovjeku. S njim započinje novi Postanak (Geneza). Njegovo je rođenje očito očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu, kako nam opisuje Luka. Međutim, ovo se može shvatiti i prihvatiti samo od skromnih i siromašnih (siromaštvo u cijeloj svojoj širini, a ne samo materijalno), od onih koji nisu ničim zarobljeni, od onih koji se ne klanjaju idolima, od onih koji svoje bivstvo pretpostavljaju cijelom svjetskom imanju.

“Riječ je kod svojih, i oni je ne primiše”, kasnije komentira Ivan evanđelist. “Ali svi oni koji su ga primili, svima onima koji su se povjeravali u njegovo ime, dao im je moć da postanu djeca Božja.”
Božić: Treba izići iz svojih snova – neke Božić baš baca u dječje snove – da bi se ušlo u Božje gledanje.

Tako blagdan Božića uvodi u dublju radost od časovitog raspoloženja. On uvodi u duboku i trajnu ljubav i misterij ljudskog postojanja i Božje brige za njega. Božić je izvor ljudskog nadanja i vjerovanja u budućnost, pa i onda kada za čovjeka nema mjesta ni u kakvom svratištu.

On naviješta da je Bog s nama na našim životnim putovima. Tada svjetla, darovi, čestitanja dobivaju svoje pravo značenje i svoju puninu jer čovjeka otvaraju prema Bogu i liječe od vlastitog egoizma. Božja ljubav je sišla u ljudsko srce da bi ga potaklo da i ono počne ljubiti i smirenije nositi teret svijeta.

Neka Bog bude danas i sve dane našeg života s nama i sa svim ljudima svijeta, koji su naša braća i sestre, pa oni to znali prihvatiti ili ne znali.

Sretan Božić!

4. Nedjelja došašća (B)

EVO ME!

Želim ući u tajnu tvoje ljubavi, Bože! Dolaziš k Djevici Mariji s porukom i molbom. Za svoje djela spasenja trebaš i ljudsku pomoć, suradnju čovjeka. Ne želiš bez čovjeka ostvariti tako jedinstveno djelo spasenja. Ne želiš sam sve učiniti. Trebaš ljudsku slobodnu suradnju i ljubav. Kao da se na jedinstven način želiš sagnuti do čovjeka moleći ga za pomoć. Već je divan čin tvoje ponizne ljubavi i samo navještenje. kada si anđela Gabrijela poslao k Djevici Mariji s porukom svoje ljubavi. Nebo i zemlja očekuju odgovor one koju si izabrao za svoju prvu suradnicu u djelu spasenja. Marija reče: “Evo službenice Gospodnje!” Marija je spremna. Stavlja se potpuno tebi na raspolaganje. Postaje Majkom i ostaje službenicom. U povijesti spasenja sveti su ti ljudi često darivali svoje uho da ih naučiš slušati. svoje sposobnosti da čine ono što si od njih tražio. Divnih li primjera ljudi koji su izrekli i ostvarili svoj: “Evo me!” Ipak, najpotpuniji i najdublji odaziv na tvoj poziv ostvarila je Djevica Marija. Najneobičniji zahtjev i ponuda bili su upućeni njoj. Od nje se tražilo da prekroji sve svoje životne planove. da se potpuno preusmjeri prema tvojoj volji. Ona je to spremno prihvatila i svojim je životom vršila sve što se od nje tražilo!

Na krštenju je i za mene rečeno da postajem ud Krista svećenika, kralja i proroka. Na krštenju sam i ja postao tvoj učenik i tvoj sluga, tvoj prijatelj i tvoj pouzdanik. Na krštenju sam i ja rekao svoj: “Evo me!” Često u životu imam prigodu da odaziv tvome pozivu ponovim i obnovim. Svaka obnova krsnog zavjeta i krsnih obećanja prigoda je da novim žarom ostvarim ono čemu ne uspijevam uvijek biti vjeran i dosljedan. Prigoda je da provjerim svoju spremnost služenja tebi. Hvala ti za svaki trenutak koji mi govori da još uvijek računaš na mene, da imaš planove sa mnom i da sam ti važan. Pošalji i k nama danas, Gospodine, anđela svoga, pošalji glasnika novoga svijeta, novoga života, novih odluka. Pošalji glasnika mira i ljubavi i neka u nama nađe suradnike tvoje milosti.

Hvala ti, Gospodine, za Mariju, Djevicu, Bogorodicu! Hvala ti za njezinu spremnost da se potpuno preda tebi! Hvala ti za njezin Da, za njezin Fiat! Hvala ti za njezino djevičansko materinstvo. Hvala ti za plod njezine utrobe. Neka ti je naša hvala i slava. osobito u ovim dolazećim raspjevanim božićnim danima!

fra Zvjezdan

3. Nedjelja došašća (B)

SVJEDOK ONOG KOJI JEST MEĐU NAMA

“Među vama stoji koga vi ne poznajete!”

To je nekad davno Ivan predbacio farizejima koji su došli pitati ga za razloge njegova propovijedanja u pustinji. Tiče li se to, Isuse, i nas danas? Ne znam koliko smo mi danas svjesni tvoje prisutnosti. Čini mi se da te često ne vidimo. Tjelesne oči, doduše. ne mogu otkriti tvoju prisutnost, no to ne znači da nisi u našoj blizini, da te nema tamo gdje te najviše trebamo. Ti si doista među nama! Tako su te i proroci navijestili: tvoje je ime Emanuel, što znači Bog s nama! Izgleda da te slabo poznajemo kada možemo, kada smijemo pomisliti da te nema, da ti nije stalo do nas. Izgleda da te jako slabo poznajemo kada smijemo zaboraviti na tvoju blagoslovljenu prisutnost, na tvoju ljubav i blizinu, na tvoju želju da izgubljeno nađeš. da ranjeno poviješ, da bolesno izliječiš, da grešno spasiš. Izgleda da te slabo poznajemo. kada smijemo posumnjati u snagu tvoje ljubavi u nekim, za nas očajnim situacijama, te kada mislimo da je na svijetu više zla nego dobra.

A ipak, ti si među nama. ti si Bog s nama. Došao si, Isuse, kao malo dijete da s nama rasteš. da s nama hodaš, da s nama dijeliš svakodnevni kruh. da s nama trpiš. Došao si. Isuse, da za nas nosiš križ. da za nas umreš na križu. Došao si da nam daruješ novi život! Među nama si. Isuse! Ivan je krstio vodom. Ti si nas sve okupao vodom i Duhom Svetim. Ti si nas sve preporodio na novi život. Darovao si nam sebe, darovao si nam Duha svoga, darovao si nam milosni život. Mi bismo trebali biti u boljoj situaciji od farizeja koji su dolazili k Ivanu, bez obzira što su oni Ivana gledali tjelesnim očima i slušali vlastitim ušima. To nije bitno za tajnu prisutnosti. Ti si ovdje i naše srce te može vjerom dohvatiti. Ti sam jamčiš da si s nama u sve dane do svršetka svijeta.

Među nama si, Isuse! Smijemo te prepoznati i po vidljivim znakovima. S nama si u sakramentima vjere. S nama si u lomljenju kruha i u svetoj čaši svoje blagoslovljene krvi, s nama si u pričesti. S nama si u svojoj Riječi koja se čita u tvojoj Crkvi. S nama si u iskrenoj molitvi srca i duše. S nama si u ljubavi prema braći, jer rekao si: “Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!” Da, Isuse. s nama si! Među nama si! Želim to osjetiti, želim to nositi ovih dana duboko pohranjeno u svome srcu, pogotovo u času kada na početku sv. mise čujem pozdrav tvoga službenika: “Gospodin s vama!“

fra Zvjezdan

2. Nedjelja došašća (B)

NOVO OBRAĆENJE

Gospodine, i danas trebaš preteče. Trebaš ljude koji će pripravljati put za tvoj dolazak. Ti si potreban svakom vremenu i svim ljudima. Nitko se bez tebe ne može ostvariti, spasiti. Ti si Spasitelj čitavoga svijeta. Trebaš ljude koji će ti velikodušno ponuditi svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce, svoju volju da i danas ostvariš svoje mesijansko poslanje. Trebaš mene, trebaš svakoga od nas!

Ivan Krstitelj je ostvario svoju ulogu. Bio je preteča koji je potpuno izgarao od želje da ispuni ono što si od njega očekivao. Živio je isposnički, nije mario za sebe i svoje interese. Htio je da svi ljudi shvate da si blizu i da je hitno potrebno da se obrate. Zato je krstio. Tim izvanjskim znakom svatko je očitovao sebi i drugima da odsada stupa na put obraćenja i pokore. Ivan je bio glas koji viče, glas koji se čuo, glas koji se nije dao nadjačati od drugih ponuda pomodarskog svijeta. Ljudi su osjetili da je on autentičan poziv na nov život.

Kako ću, Isuse, pozivati ljude da poravnaju staze i prokrče put kroz pustinju, kad su i staze mog života još uvijek krivudave i hrapave? Kako ću, Isuse, pomoći drugima da te otkriju i nađu, kad i sam često lutam daleko od tebe? Neka se danas najprije u meni dogodi zakoračaj u život obraćenja i pokore, kako bih bio spreman svjedočiti za tebe, biti glas koji će sve ljude upućivati na tebe! Za Ivana Krstitelja bilo je jasno: on se umanjivao , a ti si, Gospodine, bivao sve jasniji i prisutniji u srcima ljudi koji su te čekali. Ivan je nestajao, a ti si se pojavljivao. Bojim se, Isuse, da te ljudi često ne mogu vidjeti kroz moju osobu, da te ne mogu dokučiti preko moje riječi, moga nastupa. Bojim se da ljudi vide mene, a ne tebe. Bojim se da ljudi, zbog moje slabosti, često ne požele ići naprijed da otkriju onoga koji ima doći, da im ja priječim da dođu k tebi. Očisti me, Isuse! Očisti moje nakane, moje želje, moje planove! Operi moj govor i moje srce. Neka ti ono posve pripadne, kako bih i ja mogao biti preteča tvome dolasku, kako bi te ljudi i preko mene mogli danas istinski upoznati.

I molim te, Gospodine. obnovi i danas na nov način u našim srcima svoje krštenje Duhom Svetim.

Neka nas zahvati onaj žar kojim si ti izgarao za dobro i za spasenje i život svih ljudi. Nisam dostojan, Gospodine, sagnuti se i odriješiti remenje na tvojoj obući, nisam dostojan, Gospodine, da uniđeš pod krov moj, da te primim u pričesti. Nisam dostojan, Gospodine, da sveto tvoje ime izgovorim, ali ipak, molim te, uzmi me i učini da i ja budem od koristi za tvoje kraljevstvo.

fra Zvjezdan

1. Nedjelja došašća (B)

VRIJEME BDIJENJA

Ti nam, Isuse, poručuješ:

“Bdijte! Vrijeme je blizu. Ja dolazim. Bdijte, jer ne znate dana ni časa! Bdijte da dočekate moj dolazak! Bdijte da ne propustite životnu priliku! Bdijte!”

Znam, Gospodine, da će se mnogo toga zbiti i bez moje volje, bez moga htijenja jer ne ovisi o meni. Čemu onda bdjeti? Dogodit će se toliko toga, a da ja tu ništa neću moći učiniti. Ima li smisla tome voditi računa i razmišljati? Ima li smisla uopće misliti na budućnost?

Ipak. ti nam, Isuse, poručuješ i pozivaš nas: “Bdijte!” Jer ako bdijemo, događaji ulaze svjesno u naš život, postaju naši događaji. Djelatnim čekanjem i sam postajem dionikom događanja i otva­ram se novim stvarnostima. U cjelokupnom okviru povijesnih i osobnih zbivanja na osobit je način značajan i dragocjen tvoj drugi dolazak. To je presudan trenutak za svakoga od nas. Važno je ne proigrati vrijeme i ne dopustiti da nas on iznenadi, važno je da budemo pripravni da te dočekamo. Nekada su, Isuse, tvoji učenici mislili da će tvoj drugi dolazak na vidljiv način nastupiti već za njihova zemaljskog života. Zato su stalno bdjeli. Cesto su cijele noći molili. lomili kruh, pjevali tebi kao Spasitelju i čekali te da dođeš i da ih povedeš sa sobom. Danas je drugačije. Doduše i danas te čekamo, ali na drugačiji način. Zajedno s tvojim učenicima, koji su shvatili da se tvoj dolazak neće dogoditi kako su oni zamislili, i mi ti se otvaramo. s osjećajem svetoga poštovanja prema tajni tvoje prisutnosti. U tvom konačnom dolasku dočekat ćemo te spremni ako te prepoznamo već sada u događajima u nama, oko nas i u svijetu. Tu se krije tvoja providnost. tu se razotkriva moć tvoje nemoći pred tajnom ljudske slobode. tu se osjeća tvoja ljubav za svakoga čovjeka.

Ti tako neprestano dolaziš kao onaj koji hrani svoj narod, kao onaj koji oprašta grijehe, kao onaj koji preporađa na novi život. Dolaziš da nam daš svoga Duha kako bismo svijet gledali kroz tvoju ljubav. Dolaziš da nas vodiš i spasiš. Budemo li ti se predali, sigurno ćeš nas prepoznati kao svoje i u času konačnog susreta s tobom.

Želimo bdjeti, Isuse. da ne bismo previdjeli i propustili ono što je za naš život najvažnije – osobni susret s tobom.

fra Zvjezdan

Možda…

Dragi vernici, želimo da vam ispričamo ponešto o horskom pevanju u našoj crkvi. Nekada su u našoj crkvi postojala dva hora, vremenom su se ta dva hora spojila u jedan sasvim solidan a pod vođstvom naše čuvene sestre Beatrike, koja je bila i orguljaš, uvežbavala hor i prepisivala i umnožavala note. Vreme je prolazilo, oni najstariji, pored kojih smo učili, nisu više bili medju nama a od mladjih neki su se odselili iz Zemuna. Ipak iako nas je malo mi i dalje vredno radimo, najbolje što možemo, da bi se u našoj crkvi, bar nedeljom i blagdanima, čula pesma koja slavi Gospodina. Redovno vežbamo, biramo repertoar i prilagodavamo ga našim glasovnim mogućnostima. Stvorili smo jednu divnu zajednicu u kojoj se družimo, delimo poslove, medjusobno pomažemo i brinemo jedni o drugima. Posle svake probe se družimo uz šalu i smeh i jednom rečju lepo nam je. Imamo medju nama i mlade članove; Jovana, Lakija i njegovu suprugu Anu.
Vredno pomena je i to da naš hor već 6 godina učestvuje u smotri zborova franjevačkih crkava provincije Ćiril i Metodije kojoj i mi pripadamo. Smotra se svake godine održava u drugom gradu. O tome svedoči šest pohvalnica koje krase zid u našoj sali! Ove godine smotra je održana u Čakovcu. Na put smo krenuli dan ranije i prenoćili u Bjelovaru. Uveče toga dana pevali smo na misi u franjevačkoj crkvi i dobili mnoge pohvale i čestitke za lepo pevanje. Sutradan smo imali nastup u čakovečkoj franjevačkoj crkvi koja je bila prepuna. Pevali smo pesmu “Uzmi kruh“ i dobili buran aplauz. Na smotri je učestvovalo oko 600 pevača! Možete li zamisliti kako je zvučalo kad je svih 600 zapevalo misu!
Horsko pevanje je veliko zadovoljstvo, kako zbog pevanja tako i zbog druženja a najvažnije je to što donosi mir u duši! Pa, pridružite nam se! Pošaljite svoju decu i naročito unuke, da na njih prenesemo divnu duhovnu muzičku literaturu, da se ne zaboravi. Mi već dobijamo podmladak. Petogodišnja Ana već uči dve dečije pesme, pa kad je čujete, čestitajte joj! Na kraju bih da navedem reči sestre Beatrike, duhovne majke sviju nas pevača: „pesma je dupla molitva” – razume se kad dobro zvuči, dodala bih ja!
Silvestra Raičević, dirigent

34. NKG (A) – ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

OD BOGOLJUBLJA K ČOVJEKOLJUBLJU

Gospodine, u mojoj gladi ti si mi dao jesti. Vodiš me kao dobri pastir na pašnjake svoje ljubavi. Hraniš me iz dana u dan Tijelom svojim, pričešću, kruhom živim i pravim. Utažio si svaku moju glad. Umnožio si kruh da ga bude na pretek ne samo meni nego i za čitav svijet do kraja vjekova.

Gospodine, u mojoj žeđi priskačeš mi u pomoć. Stojiš i govoriš: “Ako je tko žedan neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!” Nudiš vode žive kao ono ženi Samarijanki na Jakovljevu zdencu. Nudiš piti svakome u životnoj žeđi za životom, za smislom. Na križu si otvorio svoje srce i iz njega je potekla krv i voda, nepresušni izvor za sve ljude svijeta.

Gospodine, koliko puta bijah stranac, sam, napušten. Koliko puta čovjek ima osjećaj da nitko za njega ne mari. A ti si mi darovao svoje biće da mi bude utočište, da u tebi nađem dom. Zoveš me: “Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni….!” Poput Andrije i Ivana i drugih apostola tražim gdje stanuješ, a ti jednostavno odgovaraš: “Dođi i vidi!” I znam, Gospodine, da mogu ostati kod tebe koliko god hoću. Jer ti si moj dom, kod tebe se ne osjećam strancem. Nudiš mi svoje prijateljstvo i ljubav.

Gospodine, čovjek lišen tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Čovjek  je po prvom padu bio prepušten sebi, gol, bez tvoje zaštite jer je prezreo tvoju ljubav. To se događa po svakom grijehu. Često sam gol i potreban sam tvoje geste ljubavi: zaogrni me ponovno ljubavlju svojom! Zaogrni me milošću oproštenja. Vrati mi haljinu što si mi je čistu darovao u času krštenja.

Gospodine, svi bolesnici mogli su k tebi. Svima si darivao zdravlje i snagu za život. Svi bolesnici mogli su osjetiti tvoju dragocjenu i blagoslovljenu milost zdravlja i smisla. U svakoj bolesti smijem k tebi. A kad ja ne mogu k tebi, ti dolaziš k meni. U svakoj bolesti ti si blizu, jer upravo se ondje nalaziš, gdje je tvoja milost najpotrebnija. Hvala ti za svaki tvoj pohod u bolesti i nemoći.

Gospodine, često sam bez slobode. U tamnici duše i duha. Često zarobljavam ili se dadem zarobiti. Postoje tamnice ljudskih srdaca. U toj zatočenosti dođi k meni. Probij sve zidove, oslobodi me od svih ovisnosti, otjeraj svaki strah, otmi me svakoj zloj navici. Neka se otvore vrata svih tamnica u kojima se često nalazim svojom ili tuđom krivnjom. Izbavi me,

Gospodine, iz svake tamnice. Dođi k meni, jer gdje si ti, tu je sloboda, tu je radost, tu je svjetlost i mir. Dođi, Gospodine Isuse!

I učini me, Isuse, oruđem svoga mira i daj da te prepoznam u svima koje mi stavljaš na put moga života. Želim se na času suda naći pred tobom s desne strane među izabranim ovcama.

fra Zvjezdan

33. Nedjelja kroz godinu (A)

TALENTI SU DAROVI LJUBAVI

Vjerujem, Isuse, da si ti taj čovjek koji odlazi na put i dijeli talente. Ti si ostvario svoje spasiteljsko djelo ljubavi, ispunio si Očevu volju. Sada odlaziš Ocu da bi se o svršetku svijeta vratio nama ususret i poveo nas onamo gdje si ti. Vjerujem, Isuse, da je riječ o tvojim talentima spasenja, ljubavi, darovanog života, prolivene krvi. To su talenti koje povjeravaš svojoj Crkvi, talenti koje povjeravaš svakome od nas po sakramentima vjere i po drugim susretima s tobom u vjeri Crkve. To su darovi koje želiš umnažati na dobro Crkve i na dobro čitavoga svijeta. I sigurno je u redu što po svom Drugom dolasku očekuješ plodove tih talenata, tih darova koje si povjerio svojoj Crkvi.

Daješ svakome po njegovoj sposobnosti. Vidim, Isuse, da poznaš svoje sluge i da mudro raspoređuješ svoje darove, svoje talente. Ali, isto tako vidim, Isuse, da svakome daješ koliko može nositi, koliko može podnijeti. Jasno mi je, da svakome daješ dovoljno i da se nitko ne mora tužiti da mu je premalo u okvirima njegova ljudskog života. Nije na meni, Isuse, razmišljati zašto si nekome dao pet, nekome dva, a jednome samo jedan talenat. Znam jednostavno da je svatko dobio dovoljno. Čak je razlika između onoga s pet i onoga s dva talenta veća nego li razlika onih od dva i onoga posljednjeg s jednim talentom. A ipak, prvi i drugi primili su istu nagradu, pohvaljeni su da su dobro raspolagali povjerenim blagom. Ispunili su svoj zadatak i udvostručili dar koji im je povjeren. Nisu bojažljivo i škrto zakopali svoje talente da ti mogu vratiti što je tvoje, da ti mogu vratiti dug, da nemaju na savjesti teret nepravde, nego su rasipno stavili u službu tvoje talente da bi na kraju osjetili kako se isplatilo riskirati u ljubavi i predanju i udvostručiti tvoje talente.

Zadnji ti vraća što je tvoje. On ti nema ništa dati od svoga, od svog srca, od svog života. Vraća ti dug, ali ti ne otkriva ljubav. Zadnji ispunjava pravednost književnika i farizeja, ali nema tvoje, nove evanđeoske pravednosti. Ne pozna zakone ljubavi, ne otvara se riziku predanja. On ne zna za radosti žrtve i sebedarja. Zato tako oštra reakcija gospodara. Jer, ako talenti nisu drugo do slika darova Božjih, milosti Očeve, ljubavi Sina Božjega, onda je čudno da ti darovi ne nailaze u srcu i u duši svakoga tko je time obdaren na odgovor ljubavi. Samim tim činom darovi se udvostručuju jer je u logici ljubavi nemoguće ostati na istom stupnju i zaustaviti žar koga vode ne mogu potopiti. Ljubav zna samo za rast izrečena u krilatici: “Volim te više nego jučer, a manje nego sutra!” I Bog očekuje takvu novu, udvostručenu ljubav!

fra Zvjezdan

Duhovna misao

POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.