SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

USTANI! ZOVE TE!

Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!

Smiluj se, Isuse, ovom narodu koji trpi i čeka izbavljenje. Smiluj se ovoj napaćenoj zemlji koja čeka čas potpune slobode. Smiluj se, Isuse, ljudima koji su ostali bez nekog od svojih najdražih, koji su izgubili u ovom ratu svoje najbliže! Smiluj se, Sine Davidov, svima koji su ostali bez krova nad glavom, koji su izgubili svu svoju imovinu, koji više nemaju svoga doma. Smiluj se svima koji stanuju u podrumima i koji već dugo žive bez svjetla, bez vode, bez ogrjeva, na rubu egzistencije. Smiluj se, Isuse, svima koji su ranjeni, koji će ostati invalidi zbog povreda u ovome ratu, koji trpe posljedice neprijateljskog oružja!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Smiluj se, Isuse, onima koji napadaju nedužno stanovništvo i koji vode svoj agresivni rat na području drugog naroda, na zemlji koja im ne pripada! Smiluj se, Isuse, svima onima koji lažima žele umiriti savjest vlastitog naroda i zavarati svijet. Smiluj se, Isuse, onima koji su sposobni rušiti kuće, paliti crkve, uništavati spomenike. Smiluj se svima onima koji ucjenjuju, ubijaju, muče i žele zatrti sve koji im nisu po volji!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Smiluj se nama kad u naše srce počne ulaziti mržnja i kad ogorčenost želi zavladati našim bićem! Smiluj se nama, Isuse, u trenucima kada više nismo sposobni vladati svojim porivima i kada nam prijeti opasnost da se prepustimo razornoj snazi ubijanja i uništavanja! Smiluj se nama, Isuse, kada dođemo u opasnost i pomislimo da si nas i ti ostavio, da više ne gledaš na svoj narod!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Otvori i naše oči, Gospodine! Ne samo tjelesne oči, nego nam otvori nutrinu, srce, dušu, da bismo na ispravan način vidjeli tajne života, da bismo pravo gledali na ljude i stvari, da ne bismo slijepi u srcu zaboravili na ljubav. Otvori nam oči srca i duše za vjeru da si ti s nama, da nas nisi ostavio, da nas nikada nećeš ostaviti! Otvori nam oči duše da nikada ne previdimo da je čovjek stvoren na tvoju sliku i da je svaki čovjek tvoje stvorenje.

Gospodine, daj da i mi progledamo i da uvidimo da bi ti, Isuse, htio da sve ovo što nas je snašlo konačno okreneš na dobro!

Čovjek slijep od rođenja na prilazu gradu Jerihonu vapio je iz svega glasa. Nije se dao ušutkati. Ljudi su mu govorili da to nije dobro, da to nema smisla, ali on je još jače vikao! I nama često u ovim vremenima govore da nema više smisla ni moliti, da ne čuješ više, da si zatvorio uši za naše vapaje. I nama pokušavaju reći da su uzalud tolike molitve i žrtve, da je uzalud toliko molitvenih manifestacija. Pokušavaju nas obeshrabriti! Ali, Isuse, kao i slijepac, odsada ćemo još jače vikati, još dublje zapomagati: Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se! Smiluj se svim ljudima i daj da svi žive u miru i sreći!

Učitelju moj, daj da progledam! Učitelju moj, daj da zavlada mir na ovim našim prostorima! Učitelju moj, neka nas tvoja dobrota spasi od svakoga zla! Učitelju, spasi nas, jer nam prijeti uništenje. Učitelju, zauzmi se za nas i daj da u snazi tvoje ljubavi osjetimo olakšanje i spasenje.

fra Zvjezdan

HOD ZA ISUSOM

Gospodine Isuse, daj i nama da se sjedinimo s tobom u slavi. Poput sinova Zebedejevih i mi želimo s tobom sudjelovati u slavi uskrsnuća, želimo uživati plodove koji dopuštaju da se sve drugo zaboravi. Daj nam da budemo sasvim blizu tebi, da sjedimo sasvim uz tebe, da budemo s tobom proslavljeni. Tko to ne bi želio!?

Međutim, pitaš: Možete li piti iz iste čaše iz koje ja pijem? Pitaš to Ivana i Jakova, pitaš to i nas danas. To je teško, Isuse. Nisam siguran da možemo, nisam siguran da smo spremni. Doduše, u današnje vrijeme ponuđena nam je čaša gorčine, nerazumijevanja svijeta, čaša brutalne sile i razaranja, čaša tolikih nevinih stradalaca, terora i straha. Pijemo tu čašu koja nije slatka. Vjerujem, Isuse, da te u tom pogledu i mi, poput ove dvojice, slijedimo. Jedino nisam siguran da znamo piti iz čaše čista srca, onim predanjem kojim si ti pio, s ljubavlju prema onima koji su ti priuštili tu čašu boli i gorčine.

Nauči nas, Isuse, piti iz tvoje čaše, ostati s tobom jedno u svim trenucima kada bismo tako rado promijenili tijek događaja jer nam se čini da su ti trenuci pregorki i preteški za nas. Nauči nas, Isuse, ostati u ljubavi i kada je oko nas mržnja, ostati u miru dok je oko nas rat.

Hvala ti, Isuse, i za drugu poruku: biti sluga. Kako je i to teško! Znao si da je od istočnog grijeha u nama postoji oholost života. Svi bismo mi htjeli barem nekome zapovijedati, biti usluženi, posluživani. Nosimo u sebi neki nagon za samopotvrđivanjem. A ti nam daješ lijek. Sam si rekao da si došao ne zato da budeš poslužen, nego da služiš i da život svoj dadneš za braću. Sam si svojim učenicima oprao noge da to postane trajnim znakom i izazovom za svakoga od nas. Na to isto pozivaš i nas, zoveš svakoga od nas. Darivati život za braću! Preporučam ti, Isuse, tolike koji su već darovali, žrtvovali svoj život za braću, za domovinu. Primi ih kao žrtvu ljubavi. A nas raspoloži da te u radosnom služenju vjerno slijedimo.

fra Zvjezdan

AKO ŽELIŠ PUNINU

Isuse, zadivljeni smo pristupom ovog mladića. Ono što ti je on rekao mi ne možemo: “Od svoje mladosti vršio sam sve Božje zapovijedi!” Zar to nije divno? Takvih nam mladića treba, takvih nam kršćana treba! A ipak, tako je žalosno završio i ovaj susret. Pitam se, kako to?

Mladić očito osjeća da mu još nešto nedostaje. Osjeća da ti, Isuse, imaš ono što njega privlači. Kod tebe je sigurnost i mir, ti si svjetlo i istina, ti si život. Tvoji učenici osjećaju duboku sigurnost u tvojoj prisutnosti i spremni su sve staviti na kocku, samo da ostanu uz tebe. Ni njima nije još uvijek sve jasno, ali ostaju uz tebe. Očito je da osjećaju tvoju osobu tako snažnom i privlačnom, tako punom jasnoće i života, da ni ne vide neku drugu mogućnost za svoj život. Ostaju uz tebe, ostavljaju sve.

Mladić je do sada obdržavao zakon. U tome je bio dosljedan i pošten. A opet, nedostajala mu je ljubav, osobni angažman i osobni susret koji bi unio svjetlo u sve ono što je do tada činio. Nedostaješ mu ti, Isuse!

Isuse, što mi je činiti da baštinim život? Očito je da si kod ovog mladića i kod svakog od nas ti u pitanju: “Prodaj što imaš i slijedi mene!” To nije više obdržavanje zakona, nego ispunjenje zakona u hodu za tobom, jer ti si, Isuse, zakon ljubavi, novo načelo života. Susret s tobom je život!

Mladića si stavio na kušnju. Trebalo je izabrati: život utemeljen na materijalnim dobrima i sigurnostima ovoga svijeta ili život bez ikakvih jamstava utemeljenih na ovozemaljskim vrednotama, već jedino na dubokoj osobnoj povezanosti s tobom. Zoveš mladića da ide za tobom. Drugo ništa nije važno, drugo sve može propasti! Ti si život!

Pomozi mi, Isuse, da to shvatim. Postoji trajna napast u svakom od nas da ti, Isuse, dođeš u drugi plan, da te zanemarimo, da nam nisi tako važan. da imamo važnijih stvari i interesa. Sve to stavlja u pitanje i naš hod za tobom. Moguće je da se i mi toliko puta okrenemo u drugom smjeru jer nam se činiš prezahtjevnim, jer zapravo ne shvaćamo niti smo iskusili istinsku radost života u jedinstvenom susretu s tobom. Kad se to dogodi, Isuse, nećemo se više kolebati. Pored tebe sve je tako beznačajno. U tebi i po tebi sve može dobiti sasvim drugo značenje. Osposobi nas, Isuse, za velikodušni hod za tobom, za jedinstvenu ljubav koja će biti sposobna za svaku žrtvu, za životno opredjeljenje koje jedino osigurava život u punini, život vječni!

I danas, Isuse, situacija postavlja pred nas mnoge izbore. Mnogi niti nemaju što prodavati, otima im se i razara toliko toga. Ne dopusti da se u nama razori ljubav i daj da nas sve ovo dovede bliže k tebi!

fra Zvjezdan

LJUBAV SVE PRAŠTA

Isuse, toliki su bračni drugovi čuli prigodom svoga vjenčanja ove tvoje riječi: “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

Molimo te za sve bračne drugove. Njihovo si zajedništvo ti blagoslovio, njihovoj si se ljubavi ti radovao. Bio si začetnik klice ljubavi koja je u njima oblikovala želju i odluku da budu jedno za drugo kroz cijeli život. Molimo te, Isuse, učvrsti ih u ljubavi. Podari im snage da se uvijek iznova nalaze i jedno drugom raduju. Daj im snage da mogu, u svjetlu tvoje ljubavi i tvoga blagoslova, nadvladavati tjeskobe, neprilike, poteškoće, drame svoga životnog hoda i da im vrijednost ljubavi i braka nikada ne dođe u pitanje. Ohrabri ih za praštanje i novo prihvaćanje. Daruj bračnim drugovima nova i dublja iskustva ljubavi i sebedarja.

Ti si u tajnu njihova zajedništva utkao nešto od one svoje neizrecive ljubavi kojom si ljubio svoju Crkvu. To je ljubav do potpunog darivanja, do smrti na križu. Nauči ih ljubiti. Neka muževi prepoznavaju svoje žene kao tvoj dar koji si im povjerio na službu ljubavi; neka žene otkriju u svojim muževima dar kojim si ih htio obdariti za cijeli život da imaju za koga živjeti i umirati. Neka se ne umore u tom imperativu ljubavi: živjeti i umirati za drugoga!

Isuse, molimo te za mladiće i djevojke.

Blagoslovi njihovo traženje, hodanje, njihovo otvaranje ljubavi. Zabrinjava nas, Isuse, činjenica da ima sve više mladića i djevojaka koji se ne odlučuju za brak, koji se boje te odluke, koji ostaju u neodlučnosti uz bojazan da će proigrati svoj i tvoj poziv na brak i ljubav. Molimo te, učini da mladi ljudi budu dovoljno hrabri da prihvate ljubav i dovoljno tvoji učenici da ljubav shvate kao izazov života. Neka se ne boje ljubavi ni braka. Očuvaj naše mlade, Isuse, od pogubnog mentaliteta ovoga svijeta koji daleko više reklamira užitak bez angažmana, sebičnost stavlja ispred nesebičnog dara u ljubavi. Ohrabri mlade za uzdržljivu i čistu ljubav, da bi postali dovoljno zreli za brak u potpunom darivanju koje neće biti lišeno nesebične i požrtvovne ljubavi.

Isuse, ohrabri nas sve da naš život u svim našim ljudskim odnosima bude iskren i lijep. Daruješ nam ljude da ih ljubimo. Ne dopusti da ih sebično promatramo kao sredstva za svoje ciljeve i svoje interese. Daj da svaki čovjek kojega nam daješ, svaka osoba koja dođe na naš životni put bude dar i znak za ljubav kojom želiš ispuniti ovaj svijet.

Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!

Daruj nam, Gospodine hrabrosti i snage da ispunimo sve ono što će odgovarati tvojem planu stvaranja. Htio si da se ljudi jedno drugom raduju, kao što je prvi čovjek sretan uskliknuo kad si mu darovao životnu družicu! Daj, Gospodine, da imamo otvoreno srce kojim ćemo se i sada znati jedni drugima iskreno radovati!

fra Zvjezdan

RADIKALNOST OBRAĆENJA NA DOBRO

Duh Sveti djeluje na različite načine i pokreće srca ljudi uvijek iznova na dobro. To ne mora odmah biti spektakularno kao što nas izvještava Knjiga Brojeva: sedamdesetorica su u proročkom zanosu, dakle u eksatzi, jer su primili od duha koji je bio na Mojsiju. Obično je djelovanje Duha Svetoga skriveno i neznatno. Mi bivamo vođeni dobrim mislima, nalazimo radost u molitvi i bivamo potaknuti za vjerno predanje Bogu i ljudima.

Božji Duh Sveti djeluje također u ljudima koji se zalažu za mir i pravednost.

Drugo čitanje iz poslanice svetoga Jakova proročka je opomena onim bogatašima, koji misle samo na sebe, i zaljubljeni su u zemaljsko. Još gore je, što oni uskraćuju radnicima njihovu plaću; i ta nepravda viče do neba. Konačno takav bogataš bez obraćenja ne može opstati na Božjem sudu. Proći će ono, što je sakupio usvome egoizmu i u svojoj tvrdoći srca. Kada bi u najmanju ruku pokazao nekoliko djela ljubavi, to bi mu se uračunalo u zadovoljštinu za grijehe

Sudbonosna je posljednja izjava ovoga čitanja koja se odnosi na Isusa Krista, pravednika koji je bio osuđen na smrt od bezbožnih ljudi: “Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!” O, kad bi oni koji čine nepravdu, u najmanju ruku sada shvatili, da pod hitno trebaju obraćenje i pokoru! Bog i njima želi oprostiti po Isusu Kristu i darovati im spasenje.

Isus Krist je od Duha Svetoga pomazanik, Mesija. Riječi iz njegovih usta duh su i život. Uvjerljivo poziva ljude da svoje srce okrenu Bogu.

U evanđelju slušamo drastične riječi koje pozivaju na odluku. Tamo gdje smo stalno u u opasnosti, da paktiramo sa zlom, čini se da trebamo radikalno razmisliti o alternativama i stupiti na put odlučnog obraćenja prema Bogu i odvraćanja od grijeha. Pritom Bog gleda na srce svakoga čovjeka dobre volje. Dobri Otac nebeski ne zaboravlja ni najmanje djelo ljubavi: “Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.”

Isus Krist nas susreće u svakome bližnjemu. Bog je kao čovjek postao jedan od nas; mi ljudi u sebi nosimo sliku Božju, i svaka služba kojom iskazujemo istinsku ljubav prema bližnjemu, bit će iskazana i od samoga Boga. Da, ispravno je: Bog je savršen; on ne treba nas i nije upućen na nas, jer on sve ima. Ipak nas u nevoljnim i potrebitim ljudima susreće Sin Božji koji je postao čovjekom, koji je kao čovjek postao našim bratom. I tako se pokazuje istinitost i dubina naše ljubavi prema Bogu na onaj način, kako se mi okrećemo prema bližnjima i za njih ili za njega smo tu.

Upravo maleni trebaju osobitu ljubav i skrb ljudi. Isus ovdje u prvom redu misli na djecu, ali također i sve ostale ljude koji su upućeni na pomoć i zaštitu drugih. Njihova otvorenost i njihovo povjerenje ne smiju biti zloupotrijebljeni.

Isusove riječi primimo ozbiljno, jer one dobro misle. On nam ne želi prijetiti, nego nas uputiti na potrebu jasnih odluka za Boga i za dobro! Život na zemlji je dragocjen, jer je on priprema za vječni život kod Boga. Vrijeme ovdje na zemlji treba koristiti na dobro. Neka nas Duh Sveti prosvijetli i potiče na dobro. Zato se molimo Gospodinu na zagovor blažene Djevice i Majke Božje Marije, koja je stalno otvorena za Boga i spremna ispuniti njegovu volju.

fra Jozo Župić

PRIMAT SLUŽENJA

Isuse, nije ti bilo lako s tvojim učenicima. Bilo je nesporazuma zbog njihove ograničenosti. Svaki čas su se gubili u svojim razmišljanjima i planovima i bili negdje drugdje, a ne ondje gdje si to ti htio. U Kafarnaumu ih pitaš: “Sto ste to putem razgovarali?”

I nas pitaš o čemu to razgovaramo ovih dana. Osluškuješ naše razgovore. Razgovaramo, Isuse, o ozbiljnim stvarima. Razgovaramo o poslu i radnom mjestu; o budućnosti naše domovine; o pretrpjelim strahotama i o tome kako ćemo u budućnosti živjeti. Razgovaramo kao odrasli ljudi, kao ozbiljni ljudi koji na sebi nose teret mnogih briga i događaja. Razgovaramo, Isuse, o tome tko ima pravo i vjerujemo da smo mi u tom pogledu u pravu. Čudimo se kako nam drugi ne vjeruju. Pitamo se kako se to laž uvukla u sve slojeve javnog obavještavanja i kako je na djelu otac laži.

Razgovaramo o svemu i svačemu. O onome o čemu razgovaraju odrasli ljudi. A ti uzimaš k sebi malo dijete. Ono je model, uzor tvoje pouke. Ako ne budete kao djeca… Ne znam što time hoćeš, Isuse? Želiš da budemo odgovorni i da se trudimo, a ovdje nam otkrivaš malo dijete kao izazov. Što može malo dijete? Zar svijetom ne vladaju odrasli?

Možda je u tome, Isuse, sva naša tragedija. Jer samo odrasli vladaju i upravljaju svijetom. Možda se premalo misli na djecu. Možda ljudi u svojoj odraslosti i nemaju više volje na svijet donositi djecu. Možda su odrasli izgubili hrabrosti za dijete, za djecu. Ne znamo gledati djecu, ne znamo se veseliti djeci, ne znamo učiti od djece. Kao odrasli postali smo prepredeni, proračunani, lukavi. Više ni ne znamo što znači biti dijete, živjeti jednostavnim životom, biti oslonjen na ljubav, na Oca, na onoga koji se brine za nas. Sve moramo proračunati, o svemu kao da moramo sami brinuti. A budući da ne možemo sve, onda smo trajno napeti, nesretni, jadni. Ako ne budete kao djeca…

Dobri Isuse, a ono o služenju, što ti to znači? Želiš li reći da nismo dovoljno služili? Želiš li reći da se moramo dati izrabljivati do nemogućih granica? Dokle, Isuse?!

Ne znam, Gospodine! A ipak, ti si i to rekao. Ti i na to zoveš. Pomozi nam da i to shvatimo, jer je teško! Budi nam blizu svojim primjerom, ali još više svojom dobrotom i svojom strpljivošću, jer kao i kod tvojih apostola: ni nama to ne ide u glavu!

Budi nam blizu svojom ljubavlju, Isuse!

fra Zvjezdan

TI SI KRIST!

Ono što ti je Petar rekao u svojoj ispovijesti vjere, želim, Isuse, da ti kaže i svatko od nas na svoj način.

Da, Isuse, ti si Krist, ti si Pomazanik. Ti si ispunjenje svih naših očekivanja. Ti si onaj kojemu sve možemo reći. Ti si i naš Krist, naš Mesija, naš Spasitelj. Nemamo drugoga, Isuse! Imamo samo tebe i samo se u tebe pouzdajemo. Dođi nam, Isuse, i spasi nas!

Ti si onaj koji otkupljuješ našu domovinu, svakoga od nas! Ali na svoj, jedinstven način. Prema tvojim riječima i tvojem primjeru, primili smo život, obdareni smo njime, ali ne zato da ga sebično proživimo, da se zatvorimo u svoje interese i komotnost, nego da se razdajemo i da svojim životom nadarimo mnoge radošću i ljubavlju. Tada je to pravi život, darovani život, jer tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko ga izgubi, tko ga dadne, tko ga razda i potroši na druge, taj će ga naći.

Poziv je to na vjeru u pravi, istiniti život u hodu za tobom, na život u službi kraljevstva Božjega, u službi vječnosti!

fra Zvjezdan

EFFATA – OTVORI SE!

Gospodine Isuse, u danima rata i nemira. u vrijeme straha i nesigurnosti, živo smo čeznuli za tvojom blizinom i za djelotvornošću tvoje otkupiteljske ljubavi. Moram ti priznati, Isuse, da su me mnogi često pitali za tebe. Neki su pomislili da si nas napustio, da ti nije stalo do nas, do našeg naroda, do naše domovine. Neki su pomislili da se uzalud toliko mole, da naše molitve ne dopiru do neba. Neki su zaključili da više ni nema smisla moliti. Gdje si, Isuse? Vidiš li sve što se događa oko nas i s nama? Je li ti stalo do našeg spasenja? Nije li već dosta razaranja i ljudskih žrtava, nesreća i žalosti? Isuse!

I moram priznati, Isuse, da mi nije lako govoriti i odgovarati ljudima na sva ta pitanja. Moram priznati zbunjenost pred svime što se događa i da čekam. zajedno s mnogima. znak s neba i zoru novoga dana i konačnog mira.

A ipak, ti si tu. Vjerujem da trpiš s nama. makar nam se čini da to sada nije dovoljno. Vjerujem da nas ljubiš, premda bismo to htjeli osjetiti na nama razumljiv način. Vjerujem da ti je stalo do nas, makar sve govori drugačije. Vjerujem. Gospodine Isuse, i želim ostati u tvojoj službi kao nositelj vjere. kao molitelj nade. kao službenik tvoje ljubavi. Želim govoriti u tvoje ime. nositi drugima nadu i radost, biti oruđe tvoga mira. Jer. ti si tu i nisi nas ostavio. Sjećam se, Isuse. Psalma 23 i molitve: “Pa da mi je i dolinom smrti proći. zla se ne bojim, jer ti si sa mnom!” Da, jer ti si s nama!

Prepoznajem te. Isuse. u današnjem evanđelju kao onoga koji sve čini dobro. koji svima čini dobro. Donijeli su ti bolesna čovjeka, bio je gluh i nijem. Ima toliko lijepih pojedinosti u ovoj zgodi. Vidim ljude oko ovog čovjeka. Naišao je na dobre ljude koji su mu pomogli da dođe do tebe. Prepoznajem u tim ljudima sebe i druge kada smo u službi ljubavi. Prepoznajem u njima sve koji su mi pomogli da dadem k tebi. sve koji mi vraćaju nadu i pouzdanje. Otkrivam da si tu, ali da i nas trebaš u toj službi ljubavi. Da bi mogao svima činiti dobro ti trebaš i naše ruke, naše srce, naš optimizam. Evo me, Isuse! Daj da i preko mene mnogi mogu osjetiti da nije sve izgubljeno, da je ljubav jača od mržnje. I neka svi osjete da nas ti nikada ne možeš ostaviti, jer si nam tako obećao!

Obnovi i u nama svoju čudesnu ljubav. Daj da i mi osjetimo na svojim ušima doticaj tvoje ruke da bismo mogli čuti snagu i ljepotu tvoje riječi. Daj da i mi osjetimo na svojim usnama blagost tvoga doticaja, da bismo mogli biti u službi te Riječi i svim ljudima razglasiti da je tvoja Riječ Radosna vijest novog, neuništivog života! Hvala ti, Isuse, za sve što nam i danas činiš i daješ!

fra Zvjezdan

ČISTOĆA SRCA

Isus i nama govori: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene! Tvoj me narod ni usnama ne časti. Zar nema toliko psovke u tom narodu? Koliko se pogrđuje moje ime s usana mnogih? I veliki i mali usuđuju se nečasno izgovarati moje ime!

Ovaj me narod usnama psuje. Srce mu je daleko od mene. A kako je s tobom? Gdje je blago tvoje, ondje će biti i tvoje srce. Gdje su tvoje misli, tvoje želje, tvoji planovi? Nisu li daleko od mene?

Srce je tvoje daleko od mene. Zaboravljaš na mene; zaboravljaš na ljubav kojom sam te htio, stvorio, dozvao u život; zaboravljaš na ljubav kojom te uzdržavam. Možda me usnama častiš, možda se čak redovito moliš, možda ideš i na nedjeljnu misu. Ali ima li tu srca? Nisi li i kod mise, kod tog najistinitijeg susreta što sam ga darovao Crkvi i po njoj tebi, daleko od mene, nije li ti srce drugdje? Ispunjavaš zakon, ali mi uskraćuješ ljubav.

A meni je važna ljubav. Ja hoću do tvoga srca. Evo, stojim na vratima i kucam; stojim na vratima tvoga srca i čekam. Čekam da mi otvoriš sve tajne svoje nutrine. Ne boj se! Neću ući nasilno. A ako uđem, ispunit ću te blagoslovom. Ne boj se, neću ti ništa oduzeti. Samo ću ti ponuditi svoju ljubav, samoga sebe.

Ja sam tebi darovao svoje ‘srce. Ljubio sam te dokraja. Otkrio sam ti sve tajne. Prihvatio sam te kao prijatelja. Svoj sam život darovao za tebe iz čiste ljubavi. Želim te i danas privući k sebi. Ne boj se. Očistit ću tvoju nutrinu. I tvoje će srce tada postati sposobno da nesebično i velikodušno ljubi. I tvoje će srce biti čisto. Iz tvoje nutrine neće više izlaziti grubosti, zle misli, psovke, bludništva.

Želim te pohoditi; želim po tebi biti blizu i tvome narodu. Htio bih da mogu reći: Srce ovog naroda mi je blizu. Bit će tada radost. A čast i slavu moći ćete iskazivati imenu mome čista srca.

fra Zvjezdan

ISUS – RIJEČ ŽIVOTA

Isuse, tebi su prigovorili da je tvrda besjeda što je govoriš. A nitko nije govorio kao ti, nitko nije pogađao u srce kao što si to ti. Isuse. znao.

Govorio si jasno i otvoreno. Tvoja je riječ mogla nekoga i pogoditi, ali prije svega tvoja je riječ bila izvor života i radosti.

Ove su riječi Duh i život. O mnogim riječima ovisimo, mnogo toga nam se čini važno, a tako smo katkad gluhi za tvoju riječ.

Mnogi su te ostavili nakon tvojih riječi o euharistiji. Kada si govorio druge riječi, makar izgledale čudne i nesvakidašnje. ljudi su ih prihvaćali. Bile su to riječi ozdravljenja, čudesne riječi stišavanja oluje ili riječi oproštenja. Međutim, sada, dok govoriš o kruhu života, dok ljudima nudiš sebe kao hranu, oni to odbijaju. ne prihvaćaju. Čovjek od tebe, Isuse, želi ipak samo neku uslugu, ali ne želi potpuno prijateljstvo s tobom, ne želi se sjediniti s tobom. To je za nas ljude previše. Bojimo se toga i mi danas, kao i oni ljudi koje si onda susretao.

I danas nam postavljaš isto pitanje:

“Želite li i vi otići? Zar vas to sablažnjava? Zar ni vi danas ne prihvaćate moju ponudu ljubavi? Zar me ni vi ne razumijete? I vama danas nudim isti kruh po kojem ćemo biti jedno. Zašto se toliko bojite jedinstva sa mnom?”

Da, Isuse, i mi se danas bojimo. Pretvorili smo blagovanje tvoga kruha, svetu pričest, u običnu pobožnost. Mnogi se ni ne pričešćuju. A oni koji se pričešćuju kao da te ne shvaćaju. Zado­voljavaju se time da te prime kao pobožnu utjehu. Nikako da se sjedine s tobom, da počnu živjeti tvojim životom.

Gospodine Isuse, mi smo ovdje. Ne želimo otići. Ni mi nemamo kamo. Razočarali su nas drugi ljudi koji nam se nude kao prosvjetitelji, kao spasitelji čovječanstva. Nemamo kome otići. Ti nas još nikada nisi razočarao. Međutim, mi tebe jesmo.

Mi ne odlazimo, ali niti ne ostajemo duboko povezani s tobom. Mi se ipak izmotavamo. Pričešćujemo se, ali se ne hranimo tobom, tvojim životom. Poslije pričesti kao da se ništa ne mijenja. Neki bez razloga čak trče i više puta dnevno na pričest, kao da ne vjeruju u jedinstvenu snagu tvoje ljubavi koja ih može nositi u tom danu. Isuse, ne želimo otići.

Ali učini da ostanemo s tobom i uz tebe!

Učini nas pravim učenicima koji će se potpuno otvoriti tebi, prihvatiti tvoju ljubav i prijateljstvo kao temelj novoga života. Nahrani nas sobom!

fra Zvjezdan