Aktivnosti

Djetešce nam se rodilo…

Stihovima ove božićne pesme želim da započnem ovaj tekst iz razloga što se naša mala zajednica uvećala za jednog člana rođenjem malog Antona. Dva dana posle Božića stigla nam je vest da se naša Ana porodila i da su ona i Laki uz Božju pomoć postali roditelji jednog Božjeg stvorenja – malog Antona. Ako se sećate to je mlada ženica koja već nekoliko godina u našoj crkvi uspešno vodi vrlo kreativne dečije radionice. Naša deca nju i njenog muža Lakija veoma vole i s radošću dolaze na njene radionice. Sa nestrpljenjem smo očekivali tu vest i kad god bi se okupili u našoj sali glavno pitanje bilo je: „kako je Ana ima li šta novoga“. U duhu božićne radosti stiglo nam je detešce. Svi smo se obradovali, naša radost sigurno ne može da se meri sa radošću roditelja, ali je bila iz srca. Pitanja su pljuštala: kako je maleni? kako je Ana? Kako je Laki?. Današnja tehnika nam je omogučila, da vrlo brzo, putem mobilnog telefona dobijemo slike malenog. Šta da vam još kažem, beba i mama su dobro, tata Laki blista, tu su i baka i deka, doleteli iz Boke, da se nađu i pomognu. Od srca čestitamo Ani i Lakiju i molimo Isusa da Antona stavi pod svoju zaštitu i da ga blagoslovi.

Marija Galun

Božićni koncert

BOŽIĆ!  Na šta prvo pomislimo kada čujemo reč ili pričamo o prazniku a naročito kada se  približava vreme u kome ga proslavljamo? Čini mi se da je to nekako lični praznik svakoga od nas – praznik u kome toplina našeg doma biva upotpunjena nekim mirom, čežnjivim očekivanjem i darivanjem. To je sigurno najomiljeniji praznik i slavi se u posebnom raspoloženju duha i srca. Ovim rečima (iz teksta prof. Marijane)  a nakon otpevane pesme „Mesija će doć“ gospođa Ana Lečar, kao narator, pozvala je sve prisutne da se prepuste, pred samu ponoć, muziciranju našeg hora. Svake godine, na petnaest minuta pre ponoći, na badnjak, naš hor održi mali resital božićnih pesama. Prigodan teks koji je pratio ovo muziciranje, pripremila je prof. Marijana Ajzenkol, koja zbog bolesti nije mogla da nam ga prezentuje, pročitala ga je gospođa Ana Lečar, kojoj se ovom prilikom zahvaljujemo. Gospođa Ana nam je u „zadnji čas“ pritekla u pomoć i sa puno duha prenela ono što je prof. Marijana želela da nam svima saopšti. Nizale su se božićne pesme: „došla je lepa sveta noć“, „o djetšce moje drago“, „spavaj mali Božiću“, „noć ova vrlo čudna je“, da bi u samu ponoć zapevali pesmu „dvanajsta je sad ura“ sa kojom je i počela misa polnoćka. Svetu misu polnočku predvodio je naš pater Željko.

Nadam se da smo prisutnim vernicima i posetiocima koji, mada nisu katolici, svake godine dođu na polnoćku, priuštili jedan lep duhovni doživljaj.

Svake godine poželim da nekog od „godišnjaka“ kako zovemo one koji dođu u crkvu samo na blagdan privučemo u našu zajednicu kao stalne članove.

Marija Galun

Uz četvrtu adventsku svijeću

Betlehem… najmanji među kneževstvima… a ipak, iz njega će izaći onaj koji će vladati Izraelom… Isuse, kao i ljudi onda, tako i mi danas, često te ne prepoznajemo u osobama koje susrećemo, u situacijama koje nam se događaju, u okolnostima u kojima živimo… tražimo izvanrednosti, posebnosti… a ti si se sakrio u najmanji grad, u najneznatniju ženu…

Paleći i posljednju adventsku svijeću, u trenucima tišine, želimo te moliti da nam oprostiš sve takve trenutke… oprosti što ne prepoznajemo tebe u osobama koje nam šalješ na životnu stazu… i daruj nam samo malo više srca i razumijevanja jednih za druge…

U svakodnevnoj trci za stvarima koje nam u biti nisu  neophodne zaboravljamo na Isusa. Advent je prilika da to izmenimo,  da pustimo Isusa da bude glavni deo naše svakodnevnice.

Marija Galun

Uz treću adventsku svijeću

Radujte se… radujte se!… ponavljam: radujte se!…

Ali kako, Isuse? Kako se radovati kad nas zadese nevolje?; kad dođe bolest?; kad ostajemo bez posla?; kad nas nepravedno iskorištavaju? Kako, Isuse…?

 U ovim trenucima tišine, paleći i treću adventsku svijeću, recimo u tišini svoga srca ono što nas u ovome trenutku najviše žalosti, ono što nam oduzima istinsku radost, jer Gospodin je blizu i želi čuti naše molbe i slabosti…

Treće nedelje adventa pater Željko nam je podario tekst koji treba da nas potakne da se u tišini svoga srca obratimo Gospodinu, razgovaramo sa njim, prepustimo mu da nas  vodi.

Marija Galun

II. Nedjelja Adventa

Na početku druge nedelje adventa pater Željko, pre svete mise, je zapalio drugu adventsku sveću poručujući svima prisutnima:
Pripremati… poravnati… ispraviti… izgladiti… Samo ti, Isuse, znaš kako sam slab i nemoćan bilo što sam učiniti u svom životu i da to bude dobro: poravnato, pripremljeno, izglađeno. U ovim trenucima tišine, paleći i drugu adventsku svijeću, molim te za rosu tvoga Duha Svetoga koji neka dotakne, ispravi, izgladi svaku moju grubost, nestrpljivost, neodgovornost, neosjetljivost.
Na nama je da se potrudimo, u preiodu koji je pred nama, da poravnamo, ispravimo koliko god je to u našoj moći, sve ono loše što je u nama.
Marija Galun

Sveti Nikola kuca na vrata svima

Dolasku svetog Nikole radovali su se svi: deca i odrasli. Naša mala zajednica proslavila je i ove godine blagdan svetog Nikole. Profesorka Marijana je svojim izvanrednim darom vodila čitav program. Njena neposrednost, sposobnost komunikacije sa decom izmamila je osmehe i nas odraslih i učinila da mi, odrasli, učestvujemo u razgovoru. Na svako njeno pitanje deca su dizala ruke i takmičila se ko će brže da odgovori. Svojom visprenošću sve je ipak zadivio mali Milan koji je znao čak i šta i znači reč legenda. Prof. Marijana, je obaveštena, putem mobilnog telefona, da su deca bila dobra i da je sprečen dolazak krampusa – o kakvo oduševljenje! Upozorila ih je da i dalje moraju biti dobri, još bolji. Deca su zapevala, Laki ih je pratio na gitari, “dođi nam dođi sveti Nikola” – i došao je! Sveti Nikola se obratio svakom detetu ponaosob i  darovao ga. Na kraju je usledilo zajedničko slikanje sa svetim Nikolom. Po završetku programa okupili smo se svi, u našoj dvorani, na malu zakusku koju su pripremile vredne ruke naših mama i baka. Za nama je još jedno lepo okupljanje odraslih i dece. Naša želja je da animiramo roditelje da dovode decu u naš samostan i u druge dane te da ona osete da je ovo mesto njihovo i da ovde pripadaju.

Marija Galun

Advent

Vreme pripreme za Kristov dolazak i početak Crkvene godine.
Ove godine smo se potrudili da posebno uredimo naš pano, koji se nalazi na ulasku u crkvu, kako bi našim vernicima i svim posetiocima naše crkve približili slikom i prigodnim tekstovima bit adventa. Želja nam je da sve nas potakanemo da se zamislimo, da uđemo u svoje srce i dobro promislimo šta nam je činiti. Znači, šta je to što treba da ispravimo kod sebe a da ono što je bilo dobro nastavimo da činimo.
Naš Mato je napravio, kod glavnog oltara, adventski venac sa četiri sveće – simbol svetla koje je rođenjem Krista obasjalo svet .
Prve nedelje adventa pater Željko zapalio je prvu adventsku sveću rečima:
Gospodine,
Ovo svjetlo koje ja ovdje palim, neka bude svjetlo kojim Ti nas rasvjetljuješ u našim problemima i u našim odlukama. Ova naša molitva neka bude molitva kojom Ti spaljuješ svaku oholost, svaki egoizam i svaku nevjeru. Ova naša molitva neka bude molitva kojom Ti, također, griješ naša srca i učiš nas ljubiti onako kako se Tebi sviđa. Gospodine, ne možemo dugo ostati u ovoj crkvi. Zato ostavljamo ovo svjetlo da gori kao dio nas kao dar koji Ti želimo darovati.
Pomozi nam (po zagovoru Blažene Djevice Marije …),
usliši ovu našu molitvu i primi naš rad ovoga dana i uvijek, a nadasve daj da uvijek budemo Tvoji.
AMEN.
Marija Galun

 

Hodočašće Majci Božjoj Osječkoj

 “Presveta Majko Božja Osječka!

Ti si nas, svoje sinove i kćeri, odabrala da se  nađemo na ovom svetom mjestu, pod okriljem tvoga svetišta. Ponizno te molimo budi ti čuvarica i zaštitnica naša. Mi te u ime svoje i u ime svih nama milih i dragih, sa svim poštovanjem i odanošću pozdravljamo i tebi u djetinjoj ljubavi posvećujemo”.

(iz Posvetne molitve Gospi Osječkoj)

U središnjem delu Osijeka, koji se naziva Tvrđa, nalazi se franjevački samostan s crkvom sv. Križa, u kojoj se od 1703. godine nalazi kip Blažene Djevice Marije, kojega su šikloški franjevci donijeli u Osijek da ga zaštite od kalvina koji su tada nemilo uništavali katoličke crkve, kipove i slike. Od tada do danas se u osiječkoj franjevačkoj crkvi štuje i časti Blažena Djevica Marija pod nazivom GOSPA OSJEČKA. Pobožni puk sa svih strana hrli svojoj Gospi gotovo svakodnevno a posebno tada kad ih pritisnu životne nevolje.

I mi smo iz Zemuna u rane jutarnje sate, još za mraka, 02.12.2017,  krenuli na   hodočašće Majci Božjoj  Osječkoj. Na put su krenuli članovi našeg zbora i dragi nam  pater Petar Tašev, lazarista iz crkve sv. Ćirila i Metoda kao i dvoje,  Miroslav i Zrinka,  članova njegove župe. Sa nama su bili i predstavnici župe iz Surčina, crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Zemuna i …U franjevačkoj crkvi u Tvrđi toplo su nas dočekali naši domaćini. Usledila je sveta misa koju je predvodio pater Tašev a naš hor se potrudio da ovo misno slavlje uveliča svojim pevanjem. Na misi nam se pridružio gospodin Dubravko Lažeta koji je prateći sebe na gitari otpevao pesmu koju je sam komponovao a posvećenu Majci Božjoj Osječkoj. Samom misnom slavlju prisustvovali su i vernici Osijeka. Nakon mise usledilo je druženje, zakuska koju su nam pripremili domačini i obilazak sajma rukotvorina koji se tog dana održavao u gradu. Povratak na ručak i obilazak grada. Naši domaćini su nam priredili bogat i obilan ručak. Ogroman je rad uložen da se sve pripremi i mi to izuzetno cenimo. U obilazak grada poveo nas je gospodin Darko Mrkonjić, kulturolog, koji nas je svojom stručnošću, velikim strpljenjem upoznao sa lepim gradom Osijekom. Čovek koji voli svoj grad, to se osetilo iz njegovog kazivanja, nam je poklonio svoje vreme i mi mu se na tom toplo zahvaljujemo.

U ranim večernjim časovima napustili smo Osijek toplo ispraćeni od naših domačina. Puni lepih utisaka, bogti za još jedan doživljaj vratili smo se u naš Zemun. Želim posebno da se zahvalim našem pater Željku, čija je ideja i sprovođeje iste njegovo delo.

Marija Galun

napomena: prigodna foto galerija je u meniju foto.

Proslava blagdana svete Cecilije

Blagdan svete Cecilije, zaštitnice muzičara, proslavili smo svečanom svetom misom. U povodu tog blagdana posebno smo uredili naš pano na ulazu u crkvu. Želeli smo da naše vernike i sve one koji navraćaju u našu crkvu informišemo o radu našeg hora. Prigodnim tekstom, koji je napisala naš dirigent, fotografijama sa naših nastupa i drugih aktivnosti, dali su široku sliku onoga šta i kako deluje naš hor. Posle svečane mise okupili smo se u našoj dvorani na večeru i druženje.Večeru je kao i uvek pripremio naš Mato.

Naš hor je po brojnosti mali, po starosnoj dobi većina nas je zašla u treće doba ali se trudimo da svojim pevanjem slavimo Boga, da svojim skromnim doprinosom uveličamo svetu liturgiju.

Marija Galun

Nekoliko prigodnih fotki je u meniju FOTO.

Blagdan sv. Franje Asiškog

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri, tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.

Tebi to jedinom pripada, dok čovjek nijedan dostojan nije ni da ti sveto spomene ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim, napose s bratom gospodinom Suncem: od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije. Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno, slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

………………………………

Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu; a blaženi, koje Ti nađeš po volji presvetoj svojoj jer druga im smrt nauditi neće

                                  Iz pesme brata sunca ili pohvale stvorova  sv. Franje Asiškog

Blagdan svetog Franje, ove godine, obeležili smo, u našoj zemunskoj franjevačkoj crkvi, trodnevnicom kao uvodom u sam balgdan i svečanom svetom misom na sam dan ovog sveca osnivača Reda manje braće.

Prvog dana trodnevnice prikazana je monodrama  Marija Lebjatkina – ispovesti Marše Lebjatkine Sonji Marmeladovoj u izvođenju, sad već pokojne, glumice Mirjane Vukojčić.

 „Želimo da sjedinimo večnu nadu čovekovu u ljubav i veru u jednoga Boga koga nosimo u duši svojoj kroz svekolike vekove“ a po motivima dela „Zločin i kazna“ i „Zli dusi“ F. M. Dostojevskog – poručila nam je umetnica.

U autorskom tekstu umetnica se osvrće na značaj sv. Franje iz Asiza i u njemu  kaže: “Zanesenost njegova zanosila je sve, činila čuda, ljudi su trčali za njim, dočekivali ga pesmom i zvonima. Kako malo seme koje je Franjo Asiški posejao klija vekovima, tako ga prost i siromašan čovek gaji i čuva u duši svojoj, i ono klija iznova i šalje nam radost i veru“.

Drugog dana trodnevnice prikazan je film o životu svetog Franje. Reditelj nam je kroz pokretnu sliku dočarao život ovog sveca.

Trećeg dana trodnevnice, u predvečerje praznika , održana je sv.  misa a u okviru nje i već tradicionalni obred preminuća sv.Franje. Prigodnim tekstovima i čitanjem evanđelja pater Željko nas je vodio kroz obred. Hor je odpevao „ O najsvetija dušo koju na samrti čitavi raj susreće“.

Sam blagdan proslavili smo svečanom svetom misom. Naš hor se potrudio da svojim pevanjem na najbolji način doprinese ovoj svečanosti.

Posle liturgijskog slavlja okupili smo se u našoj dvorani i većerom koju nam je pripremio naš Mato završili proslavu. Ta naša okupljanja su vrlo dragocena jer na njima učvršćujemo našu zajednicu a okupio nas je, ovoga puta, veliki svetac sveti Franjo.

Marija Galun

p.s. Prigodna foto galerija nalazi se u meniju Foto

Duhovna misao

POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.