7. VAZMENA NEDJELJA (A)

ISUS MOLI ZA NAS

Oče sveti! Hvala ti za Isusa, tvoga Sina. Hvala što si ga darovao ovoj zemlji, što je postao čovjekom radi nas, radi svih ljudi čitavoga svijeta, svih generacija. Hvala ti, Oče, što si tako ljubio svijet, što si tako ljubio nas, da si nam Sina darovao. On je uistinu ispunio tvoju volju. Samoga je sebe darovao za nas, jer si to ti tako htio. Dao je sve od sebe da nijednoga ne izgubi od onih koje si mu povjerio. Hvala ti za Sina koji je bio poslušan do smrti, do smrti na križu. Hvala ti za Sina Isusa, malenog i poniznog slugu, koji nije došao da bude služen, nego da služi. Isuse, hvala ti za neizmjernu tvoju ljubav. Hvala ti za brigu za svakoga od nas. Ne želiš da ikoga izgubiš. Spreman si kao dobri pastir poći u potragu za izgubljenom ovcom, pa ma gdje se ona nalazila. Hvala ti, Isuse, za svu ljubav kojom nas i sada pratiš, kojom i sada hraniš svoju Crkvu. I mi smo neprestano dionici tvoje ljubavi u sakramentima, u molitvi, u susretima ljubavi i zajedništva.

Hvala ti što si nam omogućio pristup u to zajedništvo života. Isuse, hvala ti što želiš da živimo ondje gdje si i ti sada u slavi svoga Oca. Hvala ti što si sve učinio da se to dogodi. Posebno, Isuse, hvala ti što si se molio za nas na Posljednjoj večeri. Nisi molio samo za ove, nego i za sve koji će na njihovu riječ povjerovati. Mislio si pritom i na sve nas danas. Hvala ti, Isuse, što je tvoja ljubav neograničena. Molio si u onom času za sve ove naše sadašnje trenutke i za ovaj naš čas. Mislio si na nas u svojoj ljubavi i dosegao si nas u našem konkretnom svakodnevnom životu.

Hvala ti, Isuse, za svu ljubav i za tvoje povjerenje prema nama. Veseliš se što smo tvoju riječ sačuvali, premda ima toliko toga što sve to stavlja u pitanje u načinu našeg postupanja i našega vladanja. Hvala ti što nas pred Ocem braniš i hvališ. I to je znak tvoje neizrecive ljubavi. Molim te, Isuse, da nas pratiš i dalje na onaj način, kako si to obećao svojoj Crkvi. Molim te, Isuse, za Duha tvoga svetoga kojim želiš obogatiti svoju Crkvu i ispuniti je svojim mirom i sigurnošću. Molim te, Isuse, da nas pohodiš, da nas iznenadiš, da nas ispuniš tim Duhom koji je sposoban preobraziti lice zemlje, lice svijeta. Neka i nas preobrazi i učini tvojim učenicima do kraja.

fra Zvjezdan

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Isuse, nećeš nas ostaviti siročad. To si svečano obećao svojim učenicima. Vjerujem da to govoriš i nama, da se to tiče i ovih naših vremena i svakoga od nas. Hvala ti za sve što si nam time obećao, što iza te svoje riječi stojiš.

Čitam i drugo tvoje obećanje: “I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine!” U ljubav prema meni uključeno je Presveto Trojstvo. To je jedinstvena ljubav kojom nas Bog ljubi. To je ljubav Očeva, ljubav po kojoj možemo osjetiti slobodu i sreću djece Božje. To je ljubav tvoja, Gospodine Isuse, kojom nesebično dijeliš s nama ljubav kojom Otac odvijeka tebe ljubi. To je ljubav Duha Svetoga, ljubav koja postaje osobom u toj trećoj osobi Presvetog Trojstva.

Duh će Sveti biti Branitelj. Međutim, to je i Duh Istine. U tom Duhu prepoznat ćemo se u istini, u pravome svjetlu. Vidjet ćemo i sebe, svoju situaciju, svoje nedostatke i svoje mane. Vidjet ćemo se kakvi jesmo. To je također zadatak Duha Branitelja. Jer samo istina oslobađa. Za to nam treba hrabrosti. Udijeli nam, Isuse, tu i takvu hrabrost da prihvatimo tvoga Duha Istine kao svoga Branitelja. On će nas obraniti ne samo od ljudi oko nas, ne samo od drugih, nego i od nas samih, od naših samozavaravanja, od naših ograničenosti i nedostataka. Duh će nas obraniti od našeg bijega pred činjenicama koje nas bole. Često i istina boli. Duh Sveti će nam pomoći da čujemo istinu i da onda postupimo onako kako je to njegova sveta volja. Ti nam, Isuse, obećaješ tog i takvog Duha Branitelja.

Primili smo ga po sakramentu krizme. Uz taj sakramenat obnovili smo svečano i sva krsna obećanja. Ti i na njih računaš, Gospodine, kao što i mi računamo na ispunjenje tvojih obećanja. Neka nas Duh tvoj Sveti ispuni hrabrošću da ti budemo vjerni, pa vjerujem da ćemo i mi onda osjetiti snagu tvoga Duha koji će nas ispuniti radošću i mirom. Pošalji, Gospodine, Duha svojega i daj da osjetimo kako nismo sami!

Neka nas, Gospodine, Duh tvoj Sveti sjeti svih darova koje smo primili i na koje kao tvoji pomazanici imamo pravo. Neka nas sjeti da smo zapečaćeni ljubavlju koja ne prolazi, radošću koju nam nitko uzeti neće; neka nas sjeti da smo obdareni mirom koji izvire u dubinama našega srca. Taj je mir tvoj dar i počiva u nama ako smo dostojni toga mira. Učini da ga budemo dostojni! Sve si nam to darovao po snazi svoje prisutnosti koja se upravo po uzašašću razlijeva na nas u Duhu Svetom.

fra Zvjezdan

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA (A)

DUH BRANTIELJ

Hvala ti, Isuse, za utjehu ove riječi. Hvala ti na obećanjima koja si dao svojim učenicima, koja sada i nama daješ: Neću vas ostaviti siročad; nećete biti bez moje utjehe. Neću vas pustiti bez pomoći. Dajem vam od svoga Duha. Bit će to Branitelj vašeg života, Branitelj u ovim vašim danima. Branitelj vaših noći. Nemate se čega bojati. Time što me više nećete vidjeti tjelesnim očima, nećete biti prikraćeni u snazi moje prisutnosti, jer ja sam s vama. U tu istinu uputit će vas Duh Sveti.

Hvala ti, Isuse, za toliki dar. To je izuzetan dar tvoje brige za nas. Hvala ti, Gospodine, što si po Duhu Svetom ostvario svoje obećanje trajnog boravka među nama. Dok si sa svojim učenicima vidljivo boravio, prihvatio si i fizičku ograničenost naše ljudske naravi. Bio si prisutan samo ondje gdje su te ljudi mogli vidjeti. Bio si uz pojedince samo dok si vidljivo s njima boravio. U nekim trenucima ljudskog života nisi mogao biti, nisi mogao stići. Sjećam se, Isuse, osobito Marte i Marije koje su to bolno osjetile. U trenutku kada su te silno trebale nije te bilo u njihovoj blizini.

Čak su ti i poručile da je bolestan onaj koga ljubiš. Mislile su da je to dovoljno da te pokrene i da se nađeš u času Lazarove bolesti kraj njegova uzglavlja. Sve bi bilo dobro. No, tebe u tom času nije bilo. Došao si kad je po njihovu mišljenju sve bilo gotovo. Međutim, već tada si se bio otkrio: ti si uskrsnuće i život. A to na osobit način možeš ostvariti istom po svojem uskrsnuću i po daru Duha Svetoga.

Hvala ti, Isuse, što upravo nama daješ od svoga Duha. Divno je osjetiti kako nas štitiš i braniš. Divno je osjetiti kako se brineš za nas i kako više nikad neće biti praznina u našem životu kada bismo mogli pomisliti da se ne brineš za nas. Hvala ti, Isuse, što nam u tom istom Duhu otkrivaš i tajnu svoga unutarnjeg božanskog života. Otkrivaš nam Oca, darivaš nam Oca. Pozivaš nas na život djece Božje i želiš da osjetimo u svome biću svu snagu neizrecive ljubavi tvoga nebeskog Oca.

Budi blagoslovljen, Gospodine Isuse, za milosno zajedništvo u koje nas uvodiš tim darom. Postajemo ukućani Božji i sugrađani neba. Postajemo dionici tvoga dara života i zoveš nas na to vječno zajedništvo u zagrljaju Oca. Sve si nam time darovao. Zaista se može reći i u tom načinu kako se brineš za nas, kako je sve tvoje postalo i našim. Najprije si ti prihvatio našu ljudsku narav, a onda si nas uzdigao u dostojanstvo Božjih sinova i kćeri, postali smo dionici tvoje nebeske domovine.

Nauči me moliti, Isuse! Ti si molio Oca i primili smo dar, Duha Svetoga. Otvori nam srce za takvu molitvu koja će i danas uroditi tim istim darom, Duhom Svetim.

fra Zvjezdan

PETA VAZMENA NEDJELJA (A)

TKO VIDI MENE, VIDI I OCA

Gospodine Isuse, danas ti zahvaljujem za tvoju nesebičnu objavu Oca. Otkrivaš nam tajne božanske ljubavi, božanskog srca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, u kući, u domu, u mjestu gdje Otac prebiva. Zar to nije upravo dom njegove slave, dom njegova srca? Jer, što ili tko može obuhvatiti Boga?

Isuse, kad si htio postati čovjekom nastanio si se među nama, tj. u srcu žene, svoje majke, koja je imala toliko ljubavi da je bilo dovoljno da se pod tim srcem ugodno osjećaš. Jedini stan tebe dostojan je upravo to srce koje je znalo ljubiti. Dok nama govoriš, Gospodine, o pozivu da slušamo i vršimo volju nebeskog Oca, onda nam otkrivaš kako ćeš svakoga nagraditi tko tebe sluša i vrši volju nebeskog Oca: “k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Iv 14,23). Obećavaš svoju prisutnost, tj. svoje obitavanje u onome koji ti omili vršenjem volje nebeskog Oca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, mnogo mjesta ima u kući Oca tvoga, tj. u srcu, u dubinama, u tajanstvenoj ljubavi tvog Oca. Ima dosta mjesta za svakoga, ima dovoljno prostora za sve ljude. To je srce najprije u potpunosti razotkriveno tebi kao Sinu. A ti dijeliš ljubav svoga nebeskog Oca s nama, ti nam daješ udio na toj ljubavi i zato ideš da nam pripraviš mjesto.

Hvala ti, Isuse, što si nam pripravio mjesto. Hvala ti što si u domu nebeskog Oca otkrio prostore ljubavi prema nama. Divno je znati da nas netko ljubi, divno je znati da netko ima za nas vremena, divno je osjetiti da sam nekome uvijek dobro došao. A meni i svima nama govoriš: U kući mog nebeskog Oca dobro si došao. To je tvoj dom, to je stan koji i tebi pripada. Dođi u taj dom, jer je sve učinjeno da ga zaposjedneš.

Hvala ti, Isuse, za taj divni dom, za tu sigurnost, za mir. Hvala ti, Isuse, što si nam ti i Put, što smijemo kročiti tim putom, što si nam utro stazu do srca nebeskog Oca. Hvala ti što nam se otkrivaš kao Put kojim hodimo u život. Da, Isuse, samo po tebi dolazimo k Ocu, k cilju života, k sreći.

Isuse, tako smo dugo skupa, a katkada izgleda kao da te tako malo poznamo. Kao da te ni mi ozbiljno i pažljivo ne slušamo i prečujemo najvažnije sadržaje tvojih riječi. I nama prigovaraš kao i Filipu: dovoljno je da vidimo tebe, da čujemo tebe, i Otac će nam biti jasniji, bliži, prisutniji.

Otkrij nam se i danas i da zajedništvo s tobom ostane vječno i trajno, a onda da skupa s tobom možemo jednom doći ondje gdje je tvoj Otac. Nastanite se sada ti i Otac milosno u meni, kako bi se ja jednom u vječnosti s tobom nastanio u njemu.

fra Zvjezdan

4. VAZMENA NEDJELJA (A)

ČOVJEK – SAKRAMENTALNI ZNAK

Isuse, često mi se čini da ima puno onih koji dolaze ugrabiti i raznijeti. Ima toliko onih koji otimaju i kradu. Mnogo je onih koji nam ugrožavaju slobodu, koji traže naše vrijeme za sebe, koji od nas očekuju naš glas za sebe, koji svim silama žele našu pripadnost. Mnogi su trude oko toga da dođu nekako do našeg novca, do ugleda ili naših sposobnosti, koji žele na sve moguće načine sve što imamo i jesmo iskoristiti za sebe.

Mnogo je onih, Isuse, koji kradu i otimlju. Možda misle da na neki svoj način zauzvrat nude nešto privlačno, ali u biti uzimaju od nas neizrecivo više, ono što se ne može olako predati. Osjećam, Isuse, da ima puno onih koji ugrožavaju čak i naše poštenje, koji nasrću na čistoću duše i tijela, koji nas hoće otrgnuti od vjernosti tebi i evanđelju, koji nas žele zarobiti u svoje vode.

Ti me upozoravaš, Isuse, da su sve to tati i razbojnici. Njima nije do ovaca, nije im do dobra drugih. Oni traže sebe i svoju korist. Nama govoriš: Ja sam vrata ovcama! Divno je to znati. Dopuštaš da kroz tebe ulazimo u život. U tebi i po tebi nalazimo sklonište, imamo čvrst put u topli dom, sigurnost i mir. Nudiš u tom pogledu samoga sebe, daješ nam svoj život. Ti si jedini koji ništa ne tražiš za sebe, jer si dostatan samome sebi, jer si punina života i sve imaš. Ti si jedini koji si savršen i ne trebaš više od onoga što jesi i što imaš. Zato samo ti, Isuse, bez interesa pozivaš, darivaš se i otkrivaš nam se kao vrata ovcama.

Dopuštaš, Isuse, da u tebi osjetimo svoje ljudsko dostojanstvo. Želiš da se osjećamo sretni i prihvaćeni, da osjetimo kako jedino u tvojoj blizini čuvamo svoj integritet, u ničem nismo okrnjeni. Jedino si ti, Isuse, vrata ovcama, vrata na koja mi smijemo ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.

Hvala ti, što se na takav način brineš o nama, što si toliko darovao za nas. Oprosti, što smo često znali lutati, što smo se povjeravali drugima, što smo tebi okretali leđa. Oprosti što te nismo uvijek dovoljno jasno i hitro prihvatili i imali povjerenja tvojem glasu. Ti si, Isuse, vrata ovcama, vrata na koja mi ulazimo. Ta su vrata uvijek otvorena za naš izlazak i ulazak. Oprosti, Isuse, što su vrata našega srca tako često zatvorena za tebe, za tvoju ljubav i za tvoju dobrotu. Oprosti što ti često moraš čekati na vratima našega srca. Želimo ti, Isuse, da od sada nađeš vrata našeg srca uvijek otvorena a srce spremno na povjerenje i ljubav.

fra Zvjezdan

TREĆA VAZMENA NEDJELJA (A)

NIJE LI GORJELO SRCE U NAMA?

Isuse, krećeš s dvojicom učenika prema Emausu. Čudno mi je da te nisu prepoznali i pitam se gdje su im bile uši da nisu čuli i prepoznali tvoj glas? Dugo im je trebalo. Morao si puno toga tumačiti iz Pisma kako bi im protumačio sve što o tebi piše. Govorio si im s uvjerenjem i ljubavlju. Oni su slušali i upijali u sebe tvoju poruku. Tek će kasnije zaključiti da ih je tvoja riječ grijala i da su osjećali u svom srcu da si to ti. Njihovo će srce reagirati. Ono se zapalilo ljubavlju prema tebi. Ti si živ.

Kad si stigao u Emaus događa se ona jedinstvena scena. Učenici su te htjeli zadržati sa sobom. Nešto im je govorilo da te ne smiju izgubiti. Već si im putem darovao toliko svjetla i nade. Ustrajali su u svojem navaljivanju sve dok nisi s njima ušao, sjeo za stol. A tada si pred njihovim očima uzeo kruh, razlomio ga i pružio im ga. Gdje su im do tada bile oči? Oni te sada prepoznaše.

A tebe više nema. Ti si nestao ispred njihovih očiju.

Međutim, nisi nestao iz njihova srca. Oni nisu žalosni što te više ne vide. Oni su puni tebe, oni znaju da si živ, da si tu. Oni znaju kako do tebe i gdje te mogu susresti. Sve si im objasnio putem tumačeći Riječ. Sve si im rekao u lomljenju kruha. Isuse, često se pitam gdje su naše uši i oči? Često slušamo riječ Božju. Posebno to doživljavamo kod svetih misa nedjeljom i blagdanom. Tada u zajednici vjernika svečano odjekuje tvoja poruka, živa riječ. A ipak, rijetko ili gotovo nikada nam ne zaigra srce kao ovoj dvojici. Sve u nama ostaje hladno, a tvoja nam je riječ katkada teška, dosadna, ili je prečujemo. Isto tako svake nedjelje sudjelujemo na istom slavlju gdje se lomi kruh onako kako si to ti činio na Posljednjoj večeri, ili upravo ovako kako si učinio u Emausu. A naše oči ostaju zatvorene. S pričešću se u nama ništa ne mijenja. Nismo sposobni učiniti ono što su ova dvojica učinila: puni tebe pohrlili su natrag u Jeruzalem i posvjedočili apostolima da si živ i da su te susreli. Nosili su te u sebi.

Isuse, obnovi čudo Emausa i u našim srcima. I mi smo često bezumni i srca spora da vjerujemo. I mi često gubimo nadu i tlo pod nogama. Često nam se događaju stvari koje ne razumijemo. Ti dolaziš i na naše putove, presrećeš nas na našim stazama. Međutim, naše je srce još tvrđe i sporije za vjerovanje nego tvojih učenika. Potrudi se s nama, Isuse, i daj da te osjetimo u svojoj sredini, a još više te molimo daj da uzmognemo biti pred ljudima pravi tvoji svjedoci. Kao i nama, i svijetu oko nas potrebna je radosna vijest da si uskrsnuo iz groba, iz zagrljaja smrti, da se preokrenula očajna situacija u radosni događaj pobjede ljubavi.

fra Zvjezdan

DRUGA VAZMENA NEDJELJA. Nedjelja Božjega milosrđa

SADA JE NA VAMA RED

Bože, dahom si svojim učinio da čovjek postane živo biće. Adam se probudio na život kad si u mrtvu materiju udahnuo princip života, besmrtnu dušu. Tvoj je dah, Bože, oblikovao čovjeka. Od tvoga daha žive i sva druga stvorenja. “Ako dah svoj oduzmeš, Gospodine, sve ugiba!” Svojim dahom neprestano uzdržavaš ovu našu zemlju i sve na njoj. Tvojim dahom i mi danas živimo.

Vjerujem, Bože, da je to zapravo tvoj Duh, Duh Sveti, treća božanska osoba, Duh životvorac. Vjerujem da je to onaj Duh kome cijela Crkva pjeva: “O dođi, Stvorče, Duše Svet!” Duha nam svoga daješ, od Duha nam svoga dijeliš tajnu života. To više nije samo dah privremenog života, nego upravo čovjeku daješ od svog Duha neuništiv život koji se treba rascvasti u vječnosti s tobom.

Hvala ti, Bože, što si sve tako divno stvorio i što si čovjeka stavio u centar svoga stvaranja. Sve si upravo čovjeku povjerio, učinio si ga sustvoriteljem, jer je pozvan da obrađuje tu zemlju kojom si ga ti, Bože, obdario. Daruj nama, tom svom stvorenom čovjeku, Bože, od svoga Duha koji sve čini novo, da čovjek ni danas niti ikada ne uništi ili ne pokvari to tvoje djelo, nego neka opravda tvoje povjerenje. Dahni opet svojim duhom u tajnu ljudskoga bića, kako bi čovjek danas osjetio poziv za ovu Zemlju i odgovornost za ovu Zemlju na kojoj živi. Obnovi dar svog Duha kako bi i danas obnovio tajnu svoga stvaranja i ljepotu svega stvorenja.

Bože, hvala ti za dar Isusa, Sina tvoga. Da otkupi i obnovi čovjeka Isus je darovao samoga sebe, predao je duha svoga kad mu je na križu klonulo tijelo. U ruke tvoje, Oče, predaje duh svoj. To je bio čas i predanja Duha za sve nas, novog duha, Duha Svetoga, što će biti njegov prvi dar u uskrsnuću. Hvala ti za uskrsnuće Sina tvoga po kojem počinje novi, neuništivi svijet, svijet ljepote i svjetla. Hvala ti za novo stvaranje koje je započelo u uskrsnuću Isusa Krista.

Isuse, hvala ti što si apostolima i Crkvi svojoj darovao kao svoj uskrsnuli dar Duha Svetoga da nastavi to novo djelo stvaranja, novog, neuništivog života. Hvala ti za trenutak kad si dahnuo u apostole kao što je to učinjeno kod stvaranja prvog čovjeka. Neka taj čin udisaja i danas prožme svakog čovjeka, neka prožme i nas na euharistijskom slavlju, kako bismo mogli postati nositelji te novosti što si je dao kao pečat novom stvaranju. Neka se u nama najprije dogodi novo srce i nova duša, da i sami postanemo nositelji novosti tvoga uskrsnuća.

fra Zvjezdan

Uskrsna čestitka

Dragi vjernici,

htio bih da ovogodišnji blagdan Uskrsa bude polazište, temelj i punina životne radosti kojoj težimo. Uskrsli Gospodin udijelio Vam snagu da vjerujete u život, u ljubav, u pobjedu dobra! Da vjerujete i onda kad sumnja i očaj obuzimaju dušu! Jer i Krist je kroz najtamniju noć ušao u neugasivo svjetlo Uskrsa.

U takvoj optimističkoj perspektivi osobnog, obiteljskog i vjerskog života želim vam od sveg srca SRETAN USKRS!

fra Željko Paurić, predstojnik samostana

USKRS – NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA (A)

ISUS JE ŽIV!

Uskrsnuli Gospodine!

Želim osjetiti snagu i ljepotu ovoga dana i događaja što ga slavimo. Daruj nam milost da to duboko proživimo, da se i našim dušama razlije ona radost kojom su se obradovali tvoji učenici kad su te vidjeli. Molimo te da i nama ponoviš uskrsni pozdrav kao navještaj jedinstvenoga dara za kojim tako dugo čeznemo: «Mir vama!» Podari nam taj mir i smiri naša nemirna srca, smiri ljude i narode oko nas.

Molimo te za sigurnost kojom si ispunio svoje učenike i žene pokraj groba kada si im rekao: «Ne bojte se!» Reci i nama da se više nemamo čega bojati, da je pobjeda na strani dobra, da si ti uskrsnuo od mrtvih i da si na taj način pobijedio grijeh i smrt. Uništi u nama svaku bojazan, strah, nesigurnost.

Molimo te, uskrsnuli Isuse, za milost da osjetimo tebe, tvoju blizinu. Želimo to osjetiti snagom tvoje riječi kojom si se dao prepoznati svojim učenicima: «Ja sam!» Toliko puta na našim liturgijskim slavljima čujemo sličan pozdrav: «Gospodin s vama!», a mi ipak ne vjerujemo dovoljno. Nismo dokraja, do svih dubina svojega bića, zahvaćeni snagom tvoje neizrecive prisutnosti.

Molimo te, živi i prisutni Gospodine Isuse, dođi k nama pa makar bila zatvorena vrata našega srca. Ti si tako došao svojim učenicima kada su zatvoreni, u strahu od Židova, čekali što će se dogoditi. Dogodio si se ti, Isuse, i preplavio si ih novom sigurnošću, svojom uskrsnom radošću. Dođi k nama. Dođi i onda dok su ti još uvijek vrata naše duše zatvorena. Uvjeri nas da si ti uskrsnuće i život, da si ti došao da nas oslobodiš svake zarobljenosti, svake zatvorenosti u nas same. Ne možemo nositi spasenje samima sebi. Ti si jedini Spasitelj svijeta. Spasitelj svakoga od nas.

Dođi, Isuse, iznenadi nas. Možda te nećemo odmah prepoznati. Ali do toga će sigurno doći budući da si ti ustrajan suputnik i imaš strpljenja da nam sve rastumačiš. Isuse, govori nam puno da bismo mogli shvatiti da je sve to tako trebalo biti, da si ti morao umrijeti za nas da bi se u uskrsno jutro mogao vidjeti stostruki plod ljubavi. Reci i nama riječ kojom ćemo otkriti blagoslov svakoga svojeg križa, svake svoje patnje.

Iznenadi nas svojom Riječju; iznenadi nas svojim lomljenjem kruha. Tada ćemo te sigurno i mi prepoznati. Pokaži nam svoje rane, vječne tragove predane ljubavi. Daj da i iz nas odjekne jedinstvena ispovijest nove vjere u tvoju prisutnost. Isuse uskrsnuli, objavi nam se u Crkvi, otkrij nam se u proljeću, daruj nam se u ljubavi braće i sestara i pomozi nam da te u nama i po nama i drugi prepoznaju. Bilo bi divno kada bi mogao i s nama računati kao sa svjedocima svoga uskrsnuća u današnjem svijetu.

fra Zvjezdan

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

BOŽE MOJ, ZAŠTO SI ME OSTAVIO?

«Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?»

Gospodine, što je bilo u tvojoj duši u tom času? Kakvu li si morao osjetiti prazninu i tamu okosebe i u sebi u času raspeća?! Znam da Bog ne može nikada nikoga ostaviti, ali može udijeliti iskustvo potpune ostavljenosti. Osjećam, Isuse, da ovim svojim iskustvom želiš otkupiti mene i sve ljude svih naraštaja. Želiš nas otkupiti od osjećaja ostavljenosti, napuštenosti, razočaranja. Mi smo se grijesima odvojili od Boga i zaslužili tu napuštenost, a ti, koji grijeha ne učini, preuze na sebe prokletstvo grijeha. Privini me na križ, Isuse, i daj da s tobom podijelim i ovaj osjećaj kojim otkupljuješ svijet. Otkupi me, Isuse, od svih osjećaja očaja, beznađa, zapuštenosti, razočaranja, neprihvaćanja i mržnje. Hvala ti za tvoje obećanje: «Neću vas ostaviti siročad!» I ono drugo: «Ja sam s vama u sve dane!»

«Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!»

Hvala ti, Isuse, što si mi oprostio. Hvala ti što me i opravdavaš! Da, Isuse, ne znam što činim kada griješim, kada se opirem milosti. Ne znam što činim kada ti okrećem leđa. Ne znam što činim kada svoje srce zatvaram pred tvojom ljubavlju. Oprosti i meni, Isuse, jer i ja sam prisutan podno tvoga križa, budući da umireš za grijehe čitavoga svijeta. Oprosti i meni, budući da si moje grijehe osjećao na sebi. Hvala ti, Isuse, što sam ja izliječen tvojom izranjenošću.

«Žedan sam!»

Žedan si, Isuse, moje vjere, moje ljubavi, moje vjernosti! Žedan si ljudskih srdaca i pažnje. Žedan su dijela ljubavi. Žedan si svih onih koji će dragovoljno prihvatiti tvoj put i krenuti s tobom za dobro cijeloga svijeta. Žedan si mene! Oprosti, Isuse, što nisam u stanju utažiti tvoju žeđ. Oprosti, Isuse, što i danas mnogi ostanu žedni pokraj mene.

«Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!»

Želim u svoje srce utisnuti ovu tvoju molitvu predanja. I ja bih htio biti do kraja predan Ocu. Primi me, Isuse, i učini moj život vječnim darom tebi! Daj da predano mogu prihvatiti i živjeti svaki križ u svom životu i svaki trenutak ovoga života. Klanjam ti se, Isuse, i blagoslivljam te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet, otkupio mene!

fra Zvjezdan