TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU: Nedjelja Božje riječi

ISUS JE NAŠA SLOBODA

Isuse, na tebi je Duh Gospodnji. Očitovalo se to već kod tvoga krštenja na Jordanu. U vidljivom je obliku goluba Duh Sveti sišao nad tebe. Tako su te mogli prisutnici prepoznati kao Pomazanika Gospodnjega. To znači da si ti Krist, tj. Mesija, očekivani Spasitelj svijeta. Danas ti i mi dolazimo puni povjerenja.

Siromašni smo, Gospodine. Pune nas svakojakim vijestima. Opterećeni smo izjavama i obećanjima. Nitko nam, međutim, ne može osigurati spasenje, potpuno otkupljenje i život u punini. Ti nam dolaziš kao blagovjesnik. S tvojih usana teče najljepša riječ koja srce ispunja radošću. Dolaziš samo onima koji su spremni čuti takvu vijest. Očisti nas, i isprazni, Gospodine Isuse, od svega čime nas pune moćnici ovoga svijeta i daj da nam srce bude dovoljno siromašno i potpuno čisto za tvoju Blagu vijest. Sužnji smo, Gospodine, vlastitih ideologija, različitih navika kojima robujemo. Sužnji smo porocima i strastima koje nam ne dopuštaju da osjetimo unutarnju slobodu. Sužnji smo vlastitog uvjerenja da ne možemo biti bolji, da smo preduboko potonuli. Došao si, Gospodine, proglasiti sužnjima oslobođenje. Onda je to obećanje koje se i nas tiče, nada od koje očekujemo novi život. Došao si vratiti vid slijepima. Bilo je mnogo onih kojima si, Gospodine Isuse, za svoga zemaljskog života vratio vid. Bilo je čak slijepih od rođenja. Ti si na njih položio ruku i oni su progledali. I svi su se divili. Međutim, farizejima govoriš da su i oni slijepi. To je sljepoća duha, srca. To je tvrdoća koja ih zatvara za tvoju riječ. Isuse, i mi smo katkada zaslijepljeni vlastitim nazorima i uvjerenjima. Često ne želimo mijenjati svoje poglede. A ipak ne vidimo dobro. Često ne prepoznajemo svijet onako kako ga ti gledaš, ne vidimo ljude kako ih ti vidiš. I nama je potreban vid. Vrati nam pravi vid kojim ćemo moći ispravno gledati. Daj da prepoznamo u svojoj sredini tebe, izvor svakog svjetla.

Gospodine, pusti na slobodu potlačene. Posebno te molim, Gospodine, da pustiš na slobodu sve koje smo mi zarobili, kojima mi ne dajemo slobodu. Ima puno zarobljenih srdaca, imamo puno krutih stavova o ljudima oko nas, a koje ne želimo mijenjati, ima osoba o kojima imamo krivo mišljenje. Oni su u nama zarobljeni. O mnogima mislimo da se više ne mogu promijeniti. Mi im ne dopuštamo slobodu promjene i oproštenja. Pusti, Gospodine, na slobodu sve potlačene u nama samima i daj da u srcu osjetimo čistoću i mir.

Proglasi, Gospodine, godinu milosti! Čekamo da se u našoj domovini dogodi konačan i pravedan mir i da nastupe godine blagostanja. Od tebe očekujemo pomoć. Očekujemo godinu tvoje milosti. Neka dođe što prije ta godina milosti kad više neće biti zlobe ni laži, kad se više neće činiti zlo bližnjima i kad će među ljudima zavladati mir i ljubav. Neka dođe godina milosti i oproštenja. Neka dođe jubilarna godina sveopćeg pomirenja među ljudima. Neka dođe, Gospodine, kraljevstvo tvoje!

fra Zvjezdan

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU (C)

PRVO ZNAMENJE

Gospodine Isuse, nalazimo te u svim ljudskim situacijama. Blizu si ljudima u žalosti i bolesti. U današnjem evanđelju otkrivamo te usred radosnog događaja, na svadbi u Kani Galilejskoj. I ti želiš s prijateljima koji su te pozvali podijeliti taj radosni trenutak. Okružen si svojim učenicima, a tu je i tvoja majka Marija.

Ovo je tvoj prvi izlazak u javnost. Raduješ se ljudskoj radosti. Ne želiš da ta radost bude pomućena, da bude narušeno svadbeno raspoloženje. Zato si i došao na ovu svadbu. Svatovi su smatrali da će im biti ljepše ako i ti budeš s njima. Još ni ne znamo prave razloge zbog kojih si se ti zatekao u Kani Galilejskoj. Međutim. gledajući iz naše današnje situacije smijemo o tome i drukčije razmišljati.

Ti si, Isuse, na toj svadbi i radi nas. To je zapravo tvoja svadba. Pored mladenaca koji se spominju, ti si zapravo jedinstveni Zaručnik svoje Crkve, Zaručnice. Mi te smijemo prepoznati kao ljubljenog Zaručnika koji svoj život posvećuje za svoju Zaručnicu u svim vremenima, u svakom njezinu članu. Ova je svadba zapravo predznak one jedinstvene svadbe gdje će se Jaganjac i Zaručnica na neizreciv način susresti u sigurnosti vječnog zagrljaja. To je vizija nebeske svadbe. Međutim, prepoznajemo te, Isuse, i kao onoga koji je prisutan kod svake svete mise. I sveta misa je svadba, gozba ljubavi, mjesto neizrecivog susreta. Ona je to u znaku, ali nije li svadba u Kani Galilejskoj prvo znamenje tog susreta, takve radosti? Tako nam evanđelist Ivan svjedoči. Ti si pred učenicima na toj svadbi učinio prvo znamenje i povjerovaše u tebe tvoji učenici.

U svakoj se misi događa pretvorba. Ovdje je u Kani od vode postalo vino. Učinio si čudesan znak svoje ljubavi i pažnje prema mladencima. Izvukao si iz neprilike njih same i sve one koji su ih voljeli. Na svadbenom stolu, zbog tvoje intervencije, nije ponestalo vina radosti. Trebalo je samo “učiniti sve što ti kažeš”. Taj nam je recept dala tvoja majka Marija. Kad se čini sve što ti kažeš, osigurana je radost i punina života na svim stolovima i gozbama ljudskog zajedništva. Gdje god se ljudi okupljaju u tvoje ime, ondje neće ponestati vina radosti. Ta je preobrazba. pretvorba vode u vino. bila neizreciva. Darovao si sustolnicima “najbolje vino”. To je vino tvoje ljubavi.

Kod svake mise događa se pretvorba. Za tim stolom otajstvenog zajedništva ljudi međusobno i zaručničke zajednice s tobom, svojim Zaručnikom, ti uvijek iznova vino ljudskog truda pretvaraš u dar svoga života, u dar svoga predanja. Ono postaje tvojom. krvlju. To postaje sakrament. tj. čudesan znak tvoje prisutnosti. Ono u Kani bio je samo prvi “znak”, znamenje koje je učenike navelo da povjeruju. Ovo kod svete mise je stvarnost tvoje neizrecive ljubavi koja nam se daruje u znaku. u sakramentu tvoje Zaručnice Crkve. Hvala ti, Isuse, za onaj znak, koji postaje znamenom tvoje stvarne prisutnosti. Ona je i nama danas darovana. Smijemo te prepoznati i uživati u radosti današnje svete mise.

fra Zvjezdan

KRŠTENJE GOSPODINOVO (C)

KRŠTENJE GOSPODINOVO: LJUBLJENA SMO DJECA BOŽJA

Gospodine Isuse, hvala ti za sve vode svijeta koje si posvetio u času kada si stupio u vodu rijeke Jordana i kada si dopustio da te Ivan krsti. Tim časom sve su vode oslobođene od svake nečistoće i primile su od tebe snagu i ljepotu novoga stvaranja.

Hvala ti za vodu koja je provrla iz tvojeg otvorenog Srca. To je voda tvojeg predanog života, voda koja je postala izvorom žive vode što struji u život vječni. To je voda od koje i mi crpimo nov, blagoslovljen život djece Božje. Hvala ti za vodu s Jakovljeva zdenca. Bio si je žedan, ali si u svojoj žeđi uspio ponuditi ženi Samarijanki živu vodu. Tko nju pije više nikada neće ožednjeti. Razotkrio si joj tajne sakramenta krsta. Otvorio si joj srce da žeđa za pravim vrijednostima. Hvala ti za vodu što si je u Kani Galilejskoj pretvorio u dragocjeno vino, najbolje što su ga uzvanici te večeri kušali na svadbi. Ta je voda postala vinom, dragocjenim pićem na radost čovjeku. Tim čudom navijestio si čitavome svijetu neizrecivu preobrazbu – snagom tvoje ljubavi u tvom neprestanom darivanju svoga predanoga tijela i prolivene krvi u tajni euharistijske žrtve.

Gospodine Isuse, hvala ti za vodu kojom si i mene pozvao na nov život. Hvala ti za moje krštenje. Kada me je svećenik krstio, ti si me preporodio na nov život djece Božje. Hvala ti za dar sakramenta krsta i za sve ono što si mi time učinio i darovao. Hvala ti za svećenika koji me je krstio u tvoje ime; hvala ti za roditelje koji su vjerovali te sam se mogao krstiti na temelju njihove vjere: hvala ti za kumove koji su podupirali vjeru mojih roditelja i preuzeli na sebe odgovornost za moj daljnji rast u vjeri: hvala ti za zajednicu vjernika kojoj sam pridružen po tom sakramentu vode i Duha Svetoga; hvala ti za to prvo oproštenje grijeha, osobito oproštenje onog najdubljeg i prvog, istočnog grijeha.

Gospodine Isuse, bio si kršten u Jordanu. A dok si se molio rastvorilo se nebo i sišao je na tebe Duh Sveti u tjelesnom obličju goluba. Duh Sveti je pečat Očeve i tvoje ljubavi. To je neizbrisiv biljeg. Duh Sveti je i nama darovan u sakramentu krsta. Hvala ti za dar neizbrisivo utisnute ljubavi. Smijem živjeti u sigurnosti da me nećeš nikada prestati ljubiti, da me Otac nikada neće zaboraviti. Prva gesta tvojeg predanja nakon krštenja u Jordanu bila je molitva. Molitvom si rastvorio nebo i tada se dogodilo čudo silaska Duha Svetoga i čudo odjeka nezaboravnog glasa: ”Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”

Nauči me moliti kao što to i priliči djetetu nebeskog Oca!

fra Zvjezdan

BOGOJAVLJENJE (C)

SLIJEDITI ZVIJEZDU SPASENJA

Vjerojatno svi poznajete izreku: “Uvijek kad misliš da dalje ne ide, odnekud dođe svjetlo.” U toj izreci izražena je životna mudrost: mi uvijek iznova dolazimo do granica u našemu životu, i to može biti vrlo bolno, katkad nas to obeshrabri a mnogi očajavaju.

Ipak: život ide dalje. Čovjek je stvoren za nadu. On nikada ne može reći: dovde i ne dalje! Bilo kada zastoj u radu bio bi povlačenje. Dok god živimo na zemlji, mi trebamo sazrijevati iznutra, također i tada kad su naše vanjske snage u naponu ili splašnjavaju u bolesti.

Gdje nalazimo i otkrivamo to svjetlo nade i orijentacije, koje nas upućuje na put dobra, slično kao što je zvijezda uputila mudrace s Istoka na put do djeteta Isusa?

Prije negoli su “Sveta tri kralja” otkrili zvijezdu na nebu, dugo su bili u traženju istine, lijepoga i dobroga – ili baš Boga, u kojemu je sve to na najuzvišeniji mogući način ostvareno! Oni su u Svetom pismu označeni kao “magi”. To su bili učeni ljudi, koji su u svakom slučaju razmišljali o Bogu i svijetu. Njihova obuhvatna izobrazba nije ih učinila slijepima, nego im je dala da motre uistinu dobro i lijepo. Na taj način su prihvatili i čudesni znak na nebu. Promatrali su prirodu i zvijezde, i tumačili su to događanje kao upozorenje na kraljevsko dijete, koje bi trebalo biti rođeno i svijetu donijeti spasenje u židovskoj zemlji. Usprkos svih poteškoća i muka krenuli su na put i slijedili su zvijezdu svoga života, koja ih je trebala voditi do djeteta Isusa i Marije i Josipa.

Jesmo li i mi već otkrili zvijezdu našega života? Bog i nas također vodi tajnovitim putovima ususret vječnome cilju. On nam pokazuje taj put u savjesti, koja nas poziva, da činimo dobro i odbacujemo zlo. To je kao jeka Božjega glasa u nama. Dakako da je potrebno, slušati savjest, nju slijediti i ispravno usavršavati. Samo tada je tako reći “provjerena” i pokazuje nam dobar put.

U Proslovu Ivanova evanđelja kaže se: “Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet.” (Iv 1,9) Misli se na svjetlo Krista, Otkupitelja. Da, Božji Sin koji je postao čovjekom je to svjetlo! Ono je od odlučujućeg značenja za naš život, da mi otkrijemo njegovo svjetlo i nosimo ga u srcima i tada ga predajemo dalje drugim ljudima. Tako raste i produbljuje se naša vjera i mi dijelimo tu vjeru s drugima, koji su u traženju za istinskim svjetlom, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.

Marija, Majka Božja, koju častimo kao “Zvijezdu mora”, je kao putokaz za nas. Neka nam pokaže Isusa, otkupitelja ljudi: ono Dijete, koje je začela i rodila i koje donosi svijetu spasenje.

fra Jozo Župić

DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU (C)

NASTANIO SE MEĐU NAMA


Bože, Oče svemogući, postojiš ispred svega i u svemu. Stvorio si svijet. Na početku je bila tvoja Riječ, druga božanska osoba. Izgovorio si je da nastane sve što je nastalo. Što god vidimo, sve što promatramo, u svemu se krije tajna tvoje Riječi, tvoje stvarateljske volje. U svemu otkrivaš svoju dobrotu koju rasipno razdaješ svojim stvorenjima.

Ništa nije postalo slučajno. Iza svega se krije tvoja ljubav, tvoja volja. Izgovorio si svoju Riječ da postane sunce i more, zrak i voda. Sve što volim, sve o čemu životno ovisim proizlazi iz tvoje jedinstvene Riječi. Izgovorio si svoju Riječ i postao je čovjek, svaki čovjek, moj bližnji, moji najdraži i konačno ja sam. Po toj Riječi i u njoj sve je dozvano u postojanje.

Ništa nije slučajno. Sve je u planu tvoje ljubavi. A izraz te vječne ljubavi tvoga srca jest Riječ. Da bismo spoznali tebe, da bismo otkrili ljepotu tvoje ljubavi tvoja je Riječ tijelom postala. Utjelovila se da bi stanovala među nama.

Bože, Oče Riječi, Oče svega stvorenoga, hvala ti za jedinstvenu Riječ, za jedinorođenoga Sina tvoga. Po njemu i u njemu došao si k nama. U njemu si nam se objavio. Otkrivamo svu ljubav neba prema nama. U njemu si nas pozvao na zajedništvo božanske naravi. Postadosmo posinjena djeca tvoje ljubavi. Imamo pristup k tvome srcu. Smijemo te zvati Ocem.

Po tvojoj Riječi dozvani smo u život. Po istoj utjelovljenoj Riječi preporođeni smo na nov život djece Božje. U krštenju smo iskusili dar novoga stvaranja. Izgovorene su riječi, imena osoba Presvetoga Trojstva, uz polijevanje vode i dogodilo se čudo preporođenja. Po Riječi kruh i vino postaju i danas tijelom i krvlju istoga Sina tvojega, Isusa Krista. Snažna tvoja Riječ djeluje i danas, stvara i čini sve novo, hrani ovaj svijet i uzdržava ga. Tvoja Riječ djeluje u nama i uzdržava nas na životu hranom živoga kruha.

Hvala ti, Bože, Oče svemogući, što si nas svojom Riječju pohodio i što nas njome neprestano susrećeš. Neka i naše riječi molitve i pouzdanja dopru do tvoga prijestolja i neka ih tvojoj dobroti prikaže tvoja Riječ, Sin tvoj koji sjedi tebi zdesna da nas zagovara.

fra Zvjezdan

SVETKOVINA SVETE BOGORODICE MARIJE – NOVA GODINA

ŠTO NAM DONOSI GODINA NOVA?

Na pragu smo Nove godine. Jedva shvaćamo kako je brzo prohujalo vrijeme koje je iza nas, i kako se puno toga dogodilo u proteklom vremenu. Od nekih dana još trpimo, a na neke gledamo s ponosom i radošću.  Ujedno nas pritišću naše misli glede budućnosti: što će nam donijeti Nova godina? Puno toga smo planirali u prethodnoj godini, i od puno toga morali smo odustati.  Možda će sve biti dobro, nadamo se da ćemo biti zdravi, da nas neće pogoditi nesreća. Moramo živjeti s nesigurnošću, da ne znamo što će biti sutra. Pred nama je 365 darovanih dana i godina 2022. Mnogi od tih dana već su rezervirani u kalendaru ne samo mome nego i vašemu: poslovni termini, rođendani, možda posebni jubilej, posjet liječniku, sjednice udruge itd. Što će tada stvarno biti, mi to ne znamo. Veliki skeptik Biblije, Propovjednik, kaže to na ovaj način: “Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori” (Prop 11,5).  Dane Nove godine ne treba obilježiti samo s kvačicom, nego ih budno živjeti i oblikovati.

Luka kaže u svome evanđelju: “Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu”. Čudno. Sve što se dogodilo i što je bilo rečeno: kad je anđeo susreo nju, kad je posjetila Elizabetu, kad je s Josipom krenula u Betlehem, kad je pod vrlo neugodnim okolnostima rodila dijete, kad su došli pastiri i pričali kako im se objavio anđeo i rekao im, da  se rodio spasitelj, i da je to dijete povijeno u pelene, i da leži u njenom krilu. Sve to Marija prihvaća nježno i čuva u svojoj nutrini. I još više: sve te događaje prebiraše u svome srcu. Ona moli i pita Boga: “Što mi sa svime time želiš kazati?” Za Mariju to nije samo stvar razuma, nego i srca. U biti cijeloga čovjeka od glave do pete.

To bi moglo i nas potaknuti na pitanje: Što mi Bože želiš kazati kroz susrete, kroz iznenađenja, kroz zbunjenost?

Ne smijemo dopustiti da nam se uzme nada usprkos svemu. Ona ima svoj razlog: tko vjeruje, zna stvarno više! Naravno, ne u znanstvenom smislu, i životnu pamet ne posjeduju vjernici više nego drugi ljudi. Ali, oni grade na iskustvima, koja su ljudi tisućljećima upoznali sa svojim Bogom. Nakon osam dana od rođenja, Isus je bio obrezan kako je kod Židova bio običaj. (Lk 2,21) Obrezanje je znak saveza kojeg je Bog sklopio s Abrahamom i njegovim potomstvom. Mi kršćani doduše nismo obrezani, ali ako kao i Abraham vjerujemo Bogu, njegov savez vrijedi i za nas. Osam dana nakon Božića, na prvi dan Nove godine, slavimo Isusovo obrezanje i kroz to stavljamo znak saveza nad dolazeću godinu. Na nov način treba se dokazati Božja vjernost nama ljudima kao nosivi temelj našega života. Ova nada nije kao zviždanje u šumi, s kojim otklanjamo vlastiti strah. Bog nije mogao bliže doći nego  kad je postao jedan od nas: čovjek. Mi nismo pošteđeni od patnje i nevolje, ali nismo više sami. Postoji jedan koji s nama podnosi – svejedno što dolazi.

Učinimo nešto iz nama darovanog vremena. Bog zna da nemamo sve u ruci. Molimo Božji blagoslov za Novu godinu, da nas Bog zaštiti, da se okrene k nama, da ljudima koji su nam na srcu ide dobro. Molimo za njegovo milosrđe.

Naše obitelji i naši prijatelji stvarno mogu biti blagoslov za naš život. I mi sami možemo biti blagoslov za naše obitelji i za naše prijatelje.

fra Jozo Župić

SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

SVETA OBITELJ

Svi smo mi rođeni i izrasli smo u obitelji. Ona je naše gnijezdo, ona je gnijezdo čovječanstva. Koje je danas stanje obitelji, ako ju pogledamo u svjetlu Evanđelja i budućnosti? Obitelj? Za jedne je ona najveća svetinja na ovoj zemlji. Na njoj počiva cijeli humanizam i sreća pojedinaca. Za druge opet ona je nešto što je već prevladano, što je izašlo iz “mode”. A takvi obično zagovaraju neku otvoreniju zajednicu i ne drže puno do obiteljske veze.

Nažalost, ovo zadnje mišljenje kao da postaje sve brojnije. Mnoge obitelji su se “razbile” ili se nikad zapravo nisu niti stvorile. Obitelj je tako u velikoj krizi. Kad govorimo o obitelji istovremeno se postavlja i pitanje vrjednovanja braka, jer brak je baza obitelji. Ako je brak u krizi onda je u krizi i obitelj jer jedno bez drugog ne ide. No, uz sve poteškoće bračne zajednice još ne poznajemo neko zajedništvo koje bi bilo bolje od obitelji. Dapače, misli se da obitelj nije idejni proizvod nego nešto što izvire iz ljudske naravi. Obiteljske poteškoće su poteškoće koje izviru iz samog čovjeka. Stoga, ako obiteljski čovjek nije spreman mijenjati se, ako nije spreman na poboljšanja, i obitelj će ostati problematična. Ne može se imati pitomu obitelj, a divlje roditelje. Obitelj je stvarnost kroz koju čovjek izrasta u čovjeka. I to traje cijeli život.

Čovjek trajno raste i trajno treba obitelj. Unutar obitelji čovjek se nalazi i prepoznaje kao čovjek. Sve su druge zajednice samo slika obitelji. Obitelj nije samo naša biološka potreba nego duševno ostvarenje i duševni sadržaj. Obitelj je duh zajedništva. Taj duh je nešto što je skoro neizrecivo, nešto što svatko upije u sebe i nosi kroz cijeli život. Zato obitelj ima svoju unutarnju vrijednost i svoju duhovnost. Zato kršćanstvo vrjednuje brak i obitelj kao nešto sveto i božansko. Pa kao što je brak sakrament, tako je i obitelj. Bog je u obitelji i po njemu ona nije nešto prolazno nego nešto preko čega se dolazi do “iskustva” samoga Boga. Obitelj je mjesto ljubavi i zajedništva.

U njoj se događa prvo iskustvo ljubavi i nadanja. Sretna obitelj otvara čovjeku optimističan pogled na budućnost. Stariji su uvijek zabrinuti za budućnost mladih. Uvijek imaju izvjesnu primjedbu na njihov pogled na budućnost. Kažu, mladi ne haju za ideale. Kako je ova mladost izrasla? I tako, mnogo prigovora… Mladi sigurno imaju bezimenu čežnju, glad, pa i kad ne znaju reći što je to. Je li to sreća, ljubav, Bog…? Nemir i nezadovoljstvo znak su ljudskog i kršćanskog duha. Čovjek je biće budućnosti zato je tražitelj i vječni putnik, nemiran pred Novim. Ipak postoji velika razlika između nezadovoljstva kršćana i ostalih.

Što mladi hoće, što ovaj svijet hoće? Neki kažu – neće ništa ili ništa određeno. Ipak možda mladi hoće reći starijima, starom svijetu, da oni imaju drugo zanimanje od njih. Mladi uočavaju da im ovaj ponuđeni svijet nije pokazao pravu puninu i sreću. Kao da im nisu ponuđeni istinski ideali i istinske vrijednosti. Tako je po cijelom svijetu. Oni nam vraćaju pitanje: što smo im ponudili kao istinsku orijentaciju kroz koju će postati potpuniji i sretniji ljudi. Stariji su im nažalost postavili dosta nestabilan “projekt”, projekt interesa, a ne vrijednosti. Nažalost ima puno onih koji misle da poslije njih sve propada, da svi koji nadolaze samo žive od njihovog minulog rada. Mi kršćani imamo što ponuditi svijetu i onda kada nismo savršeni. Imamo savršenog Isusa Krista. Imamo vidljivu i opipljivu sreću, ali je na nama da ju vidno i pokažemo svijetu, mladima.

Neka naš život bude taj koji će pokazati mlađima i cijelom svijetu sreću, ideale, Krista, božićnu radost. To je zadatak svake obitelji, starih i mladih. Zadatak nam je i dužnost iskreno se odnositi prema mladima kao prema onima u kojima je cijela budućnost. Spasenje svijeta je u njima, kao što je u samom Isusu. Prvi je to korak da nestane meteža u svijetu, da bude Krist sve u svemu i mi u njemu, jer u svakom mladom životu drijemaju Isusova čudesa, ali i Isusove kušnje…

Marijan Jurčević, OP

ROĐENJE GOSPODINOVO. BOŽIĆ.

BOŽIĆ: DAROVANI BOG

Isuse, promatram te u jaslicama.

Kraj tebe je Marija, ponizna službenica Gospodnja. Čini sve što Bog od nje traži. Prepoznaje te kao dar s neba, ljubi te kao svoje rođeno dijete. Daj da te poput nje i mi znademo prepoznati kao čisti dar neba i da ti otvorimo srce kao najbliskijem prijatelju.

Sveti Josip se najmanje spominje. A ipak on, pokrenut nebeskim nadahnućima, čini sve što je potrebno za tvoju sigurnost na zemlji. On ti čuva život od svih ugroženosti, on te hrani radom svojih ruku. Posveti, Gospodine Isuse, svaki naš rad i neka bude u službi ljubavi, tebi na slavu.

U svim jaslicama po našim crkvama uz tvoj lik otkrivam i dvije životinje. To su vol i magarac. Prorok Izaija govori: ‘Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1,3). Daj, Isuse, da ja razumijem. Daj da te ja prepoznam. U liku djeteta krije se sva ljubav neba, krije se Gospodar svijeta. Želim ti se pokloniti u liku malenog djeteta i prepoznati te kao svoga Gospodara.

K tebi hrle pastiri. Priprosti ljudi. Vjeruju u anđele i u ukazanja. Slušaju nadahnuća i nije im teško pokrenuti se. Oni nemaju što izgubiti. A poruka govori o nečem jedinstvenom. Kada su došli k tebi nisu se razočarali. Vidjeli su majku i dijete, vidjeli su Mariju i tebe. Bili su ushićeni, ispunjeni radošću. Svima su o tome govorili. Pastiri su tvoji siromasi. Siromašne nazivaš blaženima. Tim blaženstvom želiš ispuniti i nas, i mene. Daj, Isuse, da se uz tvoje jaslice i ja mogu prignuti, sniziti, postati kao dijete. Daj da se znam radovati ljepoti jaslica, idili Betlehema. Daj da uz tebe, Isuse, koji si htio postati djetetom, i ja budem dijete. Ne dopusti da se pravim važan. Daj da vjerujem u jednostavnost tvoje ljubavi, u objavu Božju koja se daruje u tako običnom prizoru.

Isuse, promatram te u jaslicama.

Bespomoćan si, dijete si, upućen na druge. Tu su oni koji te najviše ljube. Želiš na taj način biti s nama u svemu jednak. Želiš s nama dijeliti siromaštvo i ugroženost života. Dobri Isuse, daj da te i ja tako mogu osjetiti, daj da od tebe naučim svu mudrost života. Ne mogu bez drugih, ne mogu bez svoje obitelji, bez zajednice, bez prijatelja. U konačnici, Isuse, ne mogu bez tebe. Klanjam ti se. Daj da i ja mogu svima pripovijedati o tebi, o Božiću, o jaslicama i o malenosti.

fra Zvjezdan

Čestit Božić!

Radujte se, radujte!

Bog je postao čovjekom. Rodio nam se Krist Kralj Spasitelj. Bog je pohodio svoj narod. Svjetlo nas je Nebesko obasjalo, tamu je raspršilo. Neka Vas i Vaše, Novorođeni Kralj obasja svojim svjetlom. Neka Vas ispuni mirom, dobrotom, radosti, ljubavlju, srećom. Neka zauvijek ostane u Vašim srcima!

Čestit i blagoslovljen Božić!

ŠTO SU ZAPRAVO BADNJAK I BADNJA NOĆ?

Badnjak. Dan obdaren sadržajima Neba i pokoljenja prije nas. U zraku lebdi neka tiha nazočnost koja otvara vrata u bogate običaje našeg naroda i u razumijevanje onoga što nam želi ispričati badnja noć.

Sve pripreme se slijevaju u badnju noć. U njoj se sve treba dogoditi. Sve se zbog nje sprema.

Tko je središte ovog dana i ove noći? Isus iz Nazareta. Izvješća evanđelja po Luki nam javljaju da se Isus rodio noću. Tu vijest je anđeo objavio pastirima dok su pod vedrim nebom čuvali stražu. Za vjernike kršćane badnja je noć važna. Crkva u toj noći slavi svetu misu u ponoć – polnoćku. Knjiga mudrosti je o tome unaprijed rekla: Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla je Tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodine, s kraljevskih prijestolja.

Isus je Očeva Riječ koja je postala tijelom. Ta Riječ je sišla k nama onda kad je tama noći bila najgušća, u ponoć. U trenutku kad je sila mraka bila najsigurnija. Ali, upravo u tom trenutku noć se počinje skraćivati idući prema zori, prema jutarnjem svjetlu. Crkva slavi Božić u zimsko godišnje doba kad je noć najduža i dan najkraći, ali i od kada počinju duži dani a noći kraće.

Badnjak je dan u kojem se zgusnulo sve iščekivanje adventa. Zato je badnja noć bremenita dolaskom. Isus se treba roditi, pojaviti u tvom stanu, u tvojoj obitelji, u tvom životu. Da se Isus i tisuću puta rodi u Betlehemu, a u tebi ne, za tebe to ne bi imalo koristi – kaže sv. Augustin.

Slavljenje Isusova rođendana je ponuda da se ti rodiš u Isusu. On je, naime, uzeo naše tijelo, sad je na nama da njegov duh. On je uzeo naše čovještvo, na nama je da sad uzmemo Njegovo božanstvo. U tome je drama i fascinantno iščekivanje badnje noći.

Bog je postao čovjekom, da bismo mi postali Bogom, kaže sv. Grgur Nazijanski.

U badnjoj noći postajemo svjesni, kako smo nevjerojatno, bezgranično voljeni. Tad se podsjećamo, da nismo sami usred svemira, na našoj planeti je sam Bog. Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo – piše sv. Leon Veliki još u 5. stoljeću…

Badnjak je dan kad se Hrvatska vraća svojim trinaestostoljetnim korijenima. Isus Krist i suvremeni naš čovjek se prepoznaju kao davni znanci nakon duge odsutnosti. U slami, jaslicama, okićenom boru, u mirisu jela, u svijeći sred zelene pšenice, u jabukama i orasima opet uskrsava zanemarena i prezrena domovina, da se po srcu i vjeri sretne s Isusom Kristom. Neka božićne pjesme… progovore o novoj vjernosti našeg čovjeka živom lancu povezanih pokoljenja pred Bogom.

Pod svime izvanjskome i u tebi poput vrela teče Božić. Nađi neki mirni kutak, opusti se, neka te preplavi sveta Nazočnost ove noći, dopusti tišini da govori glasnije od buke, otvori srce i osluškuj kako se Život – pisan velikim slovom – smješta među nas, da nas opet porazmjesti svakog na svoju baštinu i svoje ognjište darovano od Boga.

Neka Bog progovori u tvome srcu, da bi Mu ti mogao odgovoriti životom.

Neka ti je sretna, vesela i blagoslovljena Sveta badnja noć!

Tomislav Ivančić