CVJETNICA, NEDJELJA MUKE GOSPODNJE (C)

OČE, OPROSTI!

Isuse, otvara se zastor najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem, Kalvarija. Glumaca nema, jer je sve stvarno; sve se to odvijalo u istini tvoga života. Mi čitamo taj izvještaj. Svečano ulaziš u grad koji će te nakon nekoliko dana odbaciti, osuditi i ubiti.

Isuse, vjerujem da je ono što se dogodilo zapisano za nas danas. Nismo ni mi izvan te drame. Htio bih da se prepoznam, da se prepoznamo. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. I danas ima nemira i rata, i danas ima nepovjerenja i mržnje. U tom svijetu i danas djeluješ i živiš, uzimaš na sebe naše boli i razdjeljenja, naše rane i umiranja. I danas, Isuse!

Jer, ti nisi umro samo za one ljude, nekada, davno. Umro si i za nas, trpio si i za nas, uskrsnuo si i za nas.

To više ne mora biti Jeruzalem. Mogu te prepoznati i u ovom gradu. Priroda je danas tako rascvjetana. Gradom se mogu primijetiti brojne maslinove grančice koje žele, nošene u crkvu i iz crkve, pronositi našim gradovima i selima mir i blagoslov!

Neka se to i zbude, Isuse! Neka se osjeti radost tvoga pohoda svakom gradu i neka bude trajan mir u srcima ljudi. Molim te za mir svakog grada i sela, molim te za mir svoga naroda, molim te za mir čitavoga svijeta. Molim te za mir u obiteljima, za mir u svakom srcu.

To više nije Kalvarija. Ti i danas trpiš među nama. Sada je to prisutno u trpljenjima mnogih, u ranama brojnih tvojih “najmanjih” koji uzalud čekaju na ljubav. Prisutan si u svakom bolesniku, usvakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako zbog naših grijeha i naših nepažnji ljudi oko nas trpe, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja te osuđuje i razapinje. Oni, Isuse, “nisu znali što čine”, a mi to već jako dobro znamo.

Isuse, daj nam milost ovih dana i učini da sudjelovanjem u liturgijskoj drami žrtve tvoje ljubavi postanemo bolji!

fra Zvjezdan

5. korizmena nedjelja (C)

JA TE NE OSUĐUJEM

Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću da je uhvaćena u preljubu. Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi.

Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: “Ja te ne osuđujem!”

Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.

Hvala ti, Isuse, za ovaj susret.

Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Često naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje!

Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!

Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života.

Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom da ti sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš. Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći k tebi da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: „Ja te ne osuđujem! Ja te ogrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!“

fra Zvjezdan

4. korizmena nedjelja (C)

SVE MOJE TVOJE JE

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam mislio da je moj život sputan dok se nalazim u tvojoj kući, pod tvojim okriljem. Sagriješih, jer sam mislio da je pravi život negdje daleko od tebe, u nekom drugom gradu, u nekoj dalekoj zemlji. Sagriješih, jer sam mislio da me tvoj zakon sputava i da je pravi život u razuzdanosti i puštanju maha svim strastima. Sagriješih, Oče, jer sam tražio dio dobara koji me ide, a ti si uvijek bio spreman dati mi sve!

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam ti prigovorio da mi ništa nisi pružio, da mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim! Oče, sagriješih jer sam se ljutio kad si oprostio mojem bratu, kad si mu sve oprostio; jer si spreman uvijek svima oprostiti, a meni se čini da to nije pametno niti uputno. Oče, sagriješih, jer sam pomislio da svojim praštanjem drugima činiš nepravdu meni i zakidaš moja prava! Oče, sagriješih, jer nisam shvatio da je taj tvoj sin u isto vrijeme i moj brat. Oče, sagriješih, jer duboko u sebi ipak mislim da je moj rasipni brat proživio svoj vijek, a ja sam ostao prikraćen za ta iskustva. Sagriješih, jer sam mu zavidio na onome što nije život, što je bijeda, što vodi u smrt.

Oče, sagriješih, jer nisam htio poći za stol zajedno sa svojim bratom i dijeliti s tobom radost povratka!

Oče, oprosti!

Oprosti meni, svom rasipnom sinu!

Oprosti meni, svom zavidnom sinu!

Oprosti mi zbog mojih bijednih lutanja i raspuštenosti! Oprosti mi kad u tvojoj brizi za moje dobro vidim samo okove i sputanost!

Oprosti mi!

Nisam dostojan zvati se sinom tvojim, ali primi me! Oprosti, jer mi se to može i sutra dogoditi!

Ne uskrati mi svoga milosrđa i sigurnosti da uvijek imam Oca koji me čeka i dom u koji se mogu vratiti!

Oče, hvala ti što si dobar!

Hvala ti što si milosrdan!

Hvala ti što si Otac!

fra Zvjezdan

3. korizmena nedjelja (C)

ŽIVOT JE PLODAN ZA VJEČNOST

Gospodine, k meni ne dolaziš samo tri godine, kao što si dolazio podno neplodne smokve, nego puno više godina. Ne znam kakve ti plodove mogu pružiti. Možda i k meni uzalud dolaziš nadajući se plodovima vjere i obraćenja, plodovima bratske ljubavi i života za druge.

Ne mogu ti govoriti o plodovima obraćenja. Možda je to još tako daleko. Jer znam, Gospodine, kad se obratim, kad se potpuno okrenem k tebi, tada ćeš ti biti prvi u mojem životu, tada ćeš biti voditelj moga bića, tada ću činiti samo ono što se tebi sviđa.

Kad se obratim, tada ću imati više vremena za tebe, tada ću znati da biti s tobom, boraviti s tobom. moliti se, razmišljati nad tvojom riječju nije gubitak vremena, nego dobitak, vrijeme koje je istinski unovčeno u prave stvari. Kad se obratim, Gospodine, neću toliko strepiti nad sobom, nad svojim svakodnevnim životom, svojim planovima i svojim materijalnim interesima. Bit će to sve prisutno, ali ne toliko važno da može potamniti život s tobom.

Kad se obratim, onda ću, Gospodine. znati da si ti živi Bog, da si prisutan, da me gledaš, da ti je stalo do mene; onda će i meni biti do tebe i cijeli će moj život procvasti:

Zato ti još ne mogu govoriti o plodovima obraćenja.

Korizma je. Molim te, Gospodine, počekaj još ove godine; pričekaj do žetve i sazrijevanja; potrudi se još malo sa mnom. Hvala ti za sav trud i mar kojim bdiješ nada mnom.

Imaj još strpljenja i nemoj posjeći biljčicu koja tako sporo raste i koja tako škrto donosi plodove. Počekaj me još ove godine, Gospodine!

Želim, hoću, stalo mi je do toga da te ne razočaram. Želim da se nahraniš na mojim plodovima. Želim da se nasitiš od onoga što si stavio u moje biće; želim da utažiš žeđ sokovima ljubavi i dobrote u meni.

Obrati me ti, Gospodine, da se obratim! Pomozi mi na ovom putu korizmene pokore i daj mi snage da promijenim svoj život! Želim da Uskrs bude istinski susret s tobom!

fra Zvjezdan

2. korizmena nedjelja (C)

GLEDATI U SVJETLU USKRSNUĆA

Bože moj, danas te molim za preobraženje. Zadivljen sam pred tajnom tvoga lica, tvojih bijelih haljina, tvoje slave. Zajedno s Petrom i ja bih htio ostati u tom prizoru i jednostavno uživati u tvojoj blizini. Isuse, dobro mi je biti ovdje, dobro mi je biti uz tebe. Tu sam siguran. Ne bojim se ničega. Divno je osjetiti tvoju slavu, tvoju dobrotu, tvoju pobjedu nad svime što čovjeku prijeti.

Znam, Isuse, da je to zasada nemoguće. Potrebno je stajati čvrsto na ovom tlu, na ovoj zemlji. Život ima svoj tijek i svoju logiku. Ne mogu pobjeći od stvarnosti. Kao što su se Petar, Ivan i Jakov morali spustiti sa svete gore Tabora, tako to i od nas tražiš. Ipak, molim te, Gospodine, da mi pomogneš da bih tajnu preobraženja mogao trajno nositi u svojoj duši i da bi svjetlo preobraženja moglo raspršiti svaku tamu neposrednog svakidašnjeg života u njegovom negativnom, crnom izdanju.

Molim te za preobraženje ondje gdje se ono zaista može dogoditi. Promijeni Isuse, moje misli. Neka postanu misli optimizma i nade. Ne dopusti da crne misli usmjere moje djelovanje, da me zaustave u životnim planovima. u nastojanju oko dobra. Promijeni me u tom dubokom prostoru gdje se u meni rađa dobro i zlo. To moraš preobraziti, podići na razinu svojih spasiteljskih misli. Preobrazi mi, Gospodine, pogled. Često gledam crno, negativno. Često u ljudima oko sebe vidim samo loše stvari. Često ni na sebi ne vidim ništa dobra, kao da mi je pogled zarobljen negativnim sadržajima. Očisti moje oči, moj pogled i preobrazi me da bih mogao sve dobro vidjeti.

Molim te, Gospodine, uđi u događaje svakodnevnog života. Molim te za preobrazbu svijeta u meni i izvan mene. Najprije pročisti moju nutrinu. Vjerujem da to možeš učiniti odmah, da je to tajna vezana uz moju otvorenost tvome pohodu, da već danas možeš u meni ozdraviti bolesnu sliku svijeta. Svijet nije samo prostor zla, nego je i tvoje stvorenje, nosi pečat tvoje ljubavi. Pored svega što u tom svijetu negativno doživljavam, vidim, čujem, to je ipak remek-djelo tvoje ljubavi. Nadalje, Isuse, molim te da preobraziš i svijet izvan mene: svijet rata pretvori u svijet mira, svijet mržnje preobrazi u svijet ljubavi. Svijet straha preobrazi u svijet sigurnosti i povjerenja! Svijet očaja i beznađa ispuni sigurnom nadom koja od tebe dolazi! Učini čudo svoga preobraženja i danas, da bi se, barem u nekim blagoslovljenim trenucima, razlila svjetlo i sjaj tvoga lica na ovaj svijet u kojem mi živimo. Tada će biti manje mraka, manje straha, manje mržnje, manje zla. Pohodi nas, Isuse!

fra Zvjezdan

1. nedjelja korizme (C)

ISUSOVE I NAŠE KUŠNJE

Prva kušnja: Pretvori ovo kamenje u kruh!

Isuse, unatoč svojoj gladi nisi pristao na ovaj izazov. Ne želiš svoju božansku moć sebično okrenuti na čudesno ugađanje sebi. Ti ćeš umnožiti kruh, ali samo kad to bude potrebno drugima, mnoštvu u pustinji. Tada ćeš tisuće podariti kruhom i ostat će ga na pretek. Međutim, kad to isto mnoštvo bude u kušnji da te potraži samo zato jer si im tako lako namaknuo kruha, bit ćeš razočaran njihovim sebičnim nakanama.

Rekao si, Isuse, da čovjek ne živi samo o kruhu. Da je tvoja riječ temelj svakog života. Htio bih otkriti tu tajnu života. Petar, tvoj učenik, jednom je to rekao s vjerom i ljubavlju: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68).

Da, Isuse, ti imaš riječ života! Tvoja je riječ istina. Ne dopusti da se zarobimo traganjem za materijalnim sigurnostima i da pritom zaboravimo tvoju riječ. Oslobodi nas od jednostranog zgrtanja sredstava za zemaljski život. Ne dopusti da neprestano osluškujemo glas onoga koji neće nikada prestati kušati čovjeka.

Druga kušnja: Dat ću ti sve, ako se meni pokloniš!

Isuse, čudim se što se đavao usudio ovako nastupiti. Vjerojatno je ovo njegov očajnički pokušaj. Tebi koji imaš sve, tebi od kojega je sve i po kome je sve, on nudi slavu ovoga svijeta!

Ali, Isuse, ono što nije uspio kod tebe, uspijeva kod mnogih od nas. Zar nema među nama toliko zarobljenosti novcem i vlašću? Zar nije čovjek, nažalost, radi bolje zarade i više novca sposoban staviti na kocku vlastito poštenje, potisnuti svoju savjest, pogaziti ljubav prema bližnjemu? Zar nisu toliki sposobni da u borbi za vlast zgaze svoga protivnika i da se pritom služe i nečasnim metodama? Mnogo su nam puta novac i vlast božanstvo, odnosno idol. Trebamo novac, ali u službi života i ljubavi. Treba među ljudima postojati organizirana vlast, ali kao služenje. Nikako drukčije! Zato, Isuse, kad sami ne možemo, ti nas spasi!

Treća kušnja: Baci se s vrha hrama; ne boj se!

Divan si i jasan, Isuse! Đavao te želi potaknuti da provjeriš jasno koliko te Otac ljubi, koliko si na njegovu dlanu! Međutim, tebi je jasno: ti si Sin Božji i Bog je neprestano Otac. U njegovoj si ruci, kao što smo po tebi i mi na njegovu dlanu. Tebi za to ne treba dokaza, budući da je svaki dan, svaki čas znak te neizrecive ljubavi Božje. Ti ne želiš iskušavati Gospodina!

Oprosti nam, Isuse! Mi ga tako često iskušavamo. Često sumnjamo je li nas Bog ljubi. Htjeli bismo svakog dana neke čudesne i opipljive dokaze njegove ljubavi. Htjeli bismo dokaze za ono što se ne da dokazati, nego samo iskazati! Oprosti nam za tu skriven u želju kojom i mi katkad u nekim svojim neumjesnim pustolovinama još uvijek očekujemo da se tada Bog iskaže!

Fra Zvjezdan

8. nedjelja kroz godinu (C)




Današnji odlomak iz Evanđelja nalazi se pred kraj Govora na gori. Tom je mjestu prethodilo nekoliko slika i usporedbi koje predstavljaju Isusovu nauku i postavljaju u središte zapovijed ljubavi. Sad pak daje nekoliko temeljnih uputa koje bi trebale pomoći da se ostane pri Kristovoj istini i ljubavi.

Odmah na početku stoji opomena o opasnoj sljepoći glede vlastihi pogrešaka i barem jednako toliko opasne sljepoće glede krivih nauka. U oba slučaja čovjek je u opasnosti da upadne u jamu. Jedini učitelj koji je za nas važan jest sam Krist.

U slijedećoj slici Isus je još jasniji, osobito što se tiče vlastitih pogrešaka. Svi smo mi uvijek u opasnosti da osuđujemo tuđe slabosti kao velike i neponošljive. Naša pak vlastita krivnja čini nam se malom i zanemarivom.

Čuvajmo se mjerenja s različitim mjerilima! Ovdje se ne traži niti da hladno kritiziramo drugoga niti da očajno priznamo svoju nedostatnost. Pozvani smo da svoj život mjerimo jedino prema Kristovoj ljubavi i tako iskreno uvidimo svoje jakosti i svoje nedostatke. Onda ćemo mnogo lakše podnijeti i slabosti drugih ljudi.

Ta iskrenost u kojoj se riječi i djela slažu potrebna je kao temelj sretnog zajedničkog života, bilo u obitelji, na radnom mjestu ili u župnoj zajednici. Svijet će nam vjerovati da Kristovu nauku uzimamo ozbiljno samo ako vjerodostojno preuzmemo odgovornost za druge, jer: kreposti čine kršćane vrijednim divljenja, ali piznaje vlastitih progrešaka čini ih vrijednima ljubavi.

7. nedjelja kroz godinu (C)

LJUBITE!

Isuse, pozivaš i nas danas, kao što si zvao i svoje učenike:

“Ljubite! Ljubite svakog čovjeka, sva stvorenja, sve oko sebe. Neka ljubav bude u srcima vašim. Ljubite i sebe. Prepoznajte se u svjetlu moje ljubavi. Dragocjeni ste u mojim očima. Budite dragocjeni i pred vlastitim pogledom. Ljubite prijatelje, ali isto tako i neprijatelje. Ljubite jednostavno zato što ste stvoreni za ljubav i da ljubite svoje bližnje. Neka vaša ljubav ne bude ograničena. Ne ljubite samo one koji vas ljube, koji su vas zadužili, od kojih očekujete nagradu.

Nosite svijetom moju ljubav. Ne obazirite se ako vas svijet mrzi. Uvijek će biti ljudi koji vas neće prihvaćati. Bit će i onih koji će vas mrziti. Ne dajte se pobijediti njihovom mržnjom. Činite dobro. Vaša ljubav neka ne bude samo u riječima i osjećajima. Neka bude djelotvorna. Ja sam vam predao Duha svoje ljubavi. Neka on i u vama bude jači od svake mržnje svijeta. Neka bude jači od svakog neprijateljstva. Vaša ljubav neka bude djelotvorna. Ne zadovoljite se time da samo pasivno podnosite napadaje mržnje ljudi oko vas. Pobjeđujte ljubavlju. Neka svaka mržnja bude u vama i oko vas do temelja poražena. Zato onomu koji te udari po jednom obrazu pružite i drugi.

Ne bojte se. Nećete izgubiti obraz. Shvatit ćete da ljubav pobjeđuje. Ako vam tko otima gornju haljinu, ne uskratite mu ni donje. Ne bojte se, nećete ostati goli.

Na ovom svijetu ima puno proklinjanja. Ljudi često jedni drugima u lice, ili iza leđa, izražavaju zle želje, proklinjanja. To je širenje zla, to je propast ovoga svijeta. Vi, naprotiv, blagoslivljajte. Blagoslivljajte sve i neprestano. Na poseban način blagoslivljajte one koji vas proklinju, koji o vama zlo govore, koji vam žele zlo. Pretecite ih blagoslovom. To će u njima zakočiti svako djelovanje zla i Zloga. Otkrijte svijetu svu snagu blagoslova. Neka blagoslov moga križa i mojeg uskrsnuća prodre u dubine ljudskih srdaca.

Molite za one koji vas zlostavljaju. Znam da nije lako, ali drugog puta nema. Ako vraćamo istom mjerom, i vama će se tako odmjeriti. Međutim, ako vraćate mojom mjerom, primit ćete stostruko već na ovom svijetu, a na drugom život vječni. Zato molite za sve, ali osobito za one koji vam čine zlo.”

Isuse, ti si prvi krenuo tim putem. Ti si bio sama ljubav. Ljubio si dokraja i nisi dopustio da tvoja ljubav bude ičim sputana, igdje ograničena. Tvoja je ljubav pobijedila. Trebao si za tu pobjedu ljubavi podnijeti sramotu križa. Nama je danas križ znak ljubavi. To je govor kojim si uvjerio svijet da je mržnja pobijeđena. Na križu si molio za one koji su te raspeli. S križa si blagoslovio cijeli svijet koji te je tako okrutno zlostavio. Daj nam, Isuse, snage i jakosti da krenemo za tobom i da te u svemu tome slijedimo. Upravo onako kako nam progovaraš u svome evanđelju.

fra Zvjezdan

6. nedjelja kroz godinu (C)

BLAGO VAMA

Gospodine, blaženim nazivaš siromašne.

To znači da ništa nemamo. Sve smo primili od tebe kao Stvoritelja. Zato i ne smijemo ništa tako posvojiti da to smatramo svojim posjedom. Sve je dar. Sve nam je povjereno kao upraviteljima tvojih darova. Čak i sam život. Zato nije potrebno misliti da se moram potvrđivati. Dovoljno se potpuno predati tvojoj ljubavi i tada mogu osjetiti da sam uvijek iznova prihvaćen.

Isuse, želim se pred tobom pitati o čemu ja tako jako ovisim? Što mi je toliko dragocjeno da to ne želim izgubiti? Na što se jako oslanjam? Jesu li to moje mogućnosti, moje nadarenosti, moje ljudske veze?

Pozivaš me da se odreknem svega. Pozivaš me na potpuno siromaštvo. Želiš da, poput zadnjeg siromaha, budem otvoren da sve primim. Želiš da kao takav nemam nikakvih zahtjeva, ne tražim nikakvih prava. Želiš, Isuse, da budem pred tobom čist i slobodan. Otvaram ti svoje ruke. One su prazne. Ništa ne drže ljubomorno za sebe. Samo ako su pred tobom prazne mogu biti spremne prihvatiti tvoje darove. Otvaram ti svoje srce. Tek kad bude siromašno bit će sposobno prihvatiti tebe.

Pomogni nam, Isuse, da se odreknemo sebe. Daj nam mudrosti Evanđelja da bismo se lišili prividnih bogatstava ovoga svijeta. Ne dopusti da drhtimo nad jadnim i nesigurnim stvarima i da stoga previdimo neizreciva dobra koja si pripravio onima koji te ljube.

Samo ako smo siromašni možemo biti sasvim maleni pred Ocem na nebesima. Daj nam, Isuse, taj duh siromaha da bismo mogli imati neizrecivo iskustvo Oca na nebesima. Daj nam evanđeosku hrabrost da dopustimo Ocu da nas prigrli i nosi. Samo tako predani postat ćemo dionici milosti djetinjstva Božjega. Tada ćemo razumjeti i tebe koji ni u najtežim trenucima ne prestaje š biti potpuno predan volji onoga koji te je poslao.

Samo potpuno siromašni moći ćemo bez straha promatrati ljude oko sebe. Budemo li siromašni nećemo imati razloga bojati se da će nas netko prevariti ili orobiti. Svi će nam ljudi biti kao braća. Siromaštvo će nas osposobiti za tu ljubav na koju pozivaš svoje učenike.

Isuse, daj da otkrijemo ljepotu i blaženstvo siromaštva. Blago siromasima jer na poseban način slijede tebe na putu predanja i ljubavi. Duhom siromaštva otkrit ćemo neizrecive Božje darove, otkrit ćemo da smo obdareni ljubavlju, otkrit ćemo da nam je i život dar. Ti si, Isuse, odabrao siromaštvo da bi ga mogao i nama objaviti i darovati. Pozvao si nas da te u tome slijedimo.

fra Zvjezdan

5. nedjelja kroz godinu (C)

U ISTOJ LAĐI

Svi poznamo izreku: “Sjediti u istoj lađi”. To pristaje za mnoge prigode. Rado se upotrebljava uz temu o klimi. Naš “svemirski brod” Zemlja je lađa, u kojoj svi sjedimo, i nitko ne će uteći olujama klimatskih promjena kojima je izložena. Mi također sjedimo društveno gledajući u istoj lađi, u Europi, u našoj domovini. Uspjesi i krize sve nas pogađaju (iako mnogi osjećaju manje uspjeha a više krize nego drugi).

Slika o lađi je simbol zajedništva. Život je kao prijelaz od obale rođenja do obale smrti. Upravo nas rođendani podsjećaju na to, da lađa našega života bezuvjetno smjera na drugu obalu. Prijelaz krije mnoge opasnosti, oluje i visoko gibanje valova može lađicu života dovesti u nevolju, i može je dovesti do brodoloma.

Isus je većinu vremena svoga javnog djelovanja proveo u Galileji, uz Genezaretsko jezero. I mnogo toga se odigralo na jezeru, u ribarskim lađicama. Tako i danas. Sjeo je u ribarsku lađu i odatle poučavao mnoštvo na obali. To je lađa Šimuna Petra.

“Petrova lađica” je slika, postala je simbol Crkve. Isus je ušao u tu lađu. Iz nje govori ljudima. Ta slika pokazuje Crkvu kao zajednicu koja se okuplja oko Petra i njegovih nasljednika. Ali to je ne čini osobitom, nego je osobitom čini da je Isus s njom u lađi. Biti s njim u istoj lađi to joj daje pouzdanje.

Isus u lađi: to mijenja sve. To su tada doživjeli ribari. To doživljavamo mi do danas. Tada je Isus dao naoko besmislenu zapovijed. Po bijelu danu trebali su Petar i ostali ribari izvesti lađu na pučinu i baciti mreže. Oni kao ribari dobro znaju da je noć za ulov ribe. To je vrijeme ulova. Protekle noći sve je bilo bezuspješno. Ništa nisu ulovili.

Ipak, kad Isus to kaže, oni radi povjerenja u njega bacaju svoje mreže. I događa se ono što i najiskusnije ribare obara s nogu: dvije ribarske lađe pune, umalo im ne potonuše. Tako će taj događaj biti spomenut kao “čudesan ulov ribe”. To je bila samo predigra. Isus obećaje sasvim drukčiji ulov ribe: odsada ćete loviti ljude. Iz male čete nastala je vjernička zajednica rasprostranjena po čitavome svijetu, Crkva. Ne plivaju li i danas ribe u jatima? Je li se čudo na jezeru pretvorilo u suprotnost? Nije li ih sve manje u Petrovoj lađici? Trenutno tako izgleda. Ali jedno znam i čvrsto vjerujem: Dokle god je sam Isus na lađi, može se ponoviti čudo, pa i kod nas u Hrvatskoj.

fra Jozo Župić