DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

UČITELJU GDJE STANUJEŠ?

Učitelju, gdje stanuješ? Gdje si našao mjesto da otpočineš, da se sakriješ, da boraviš? Smijem li k tebi, smijem li u prostore tvoga mira, tvoje samoće i sigurnosti? Smijem li onamo gdje ti boraviš u molitvi, gdje si u dubokom sjedinjenju s Ocem?

Učitelju, možeš li me povesti na ona mjesta gdje ćemo biti sami, ti i ja? Možeš li mi pokazati svoje srce, tajnu svoje molitve, tajnu svoje osobe? Možeš li mi darovati svoje povjerenje, primiti me kao jednog od svojih prijatelja?

Učitelju, povedi me k sebi, u svoj stan kao što si to učinio prvim učenicima koji su puni želje i znatiželje krenuli za tobom. Osvrni se i na mene. Okreni se da me vidiš. Želim ići za tobom.

Pripazi na mene. Ne smiješ tako brzo, jer moj je korak sporiji, moj je hod laganiji. Ne mogu tako brzo do cilja. Pokaži mi svoj dom. Učitelju, primi me k sebi.

fra Zvjezdan

KRŠTENJE GOSPODINOVO (B)

TEMELJNI SAKRAMENT CRKVE

Isuse, Sine Božji, Sine Očev! Klanjam se tajni tvoje osobe, tajni tvojega božanskog sinovstva. Klanjam se ljubavi kojom te Otac ljubi. I u smrtnom tijelu, i u tijelu paloga čovjeka, u tijelu ranjenom ranom čovječanstva, u tijelu ograničenom i slabom, tvoj te Otac prepoznaje i priznaje svojim jedinorođenim Sinom. Ti si Sin. U ljudskoj naravi ti si Očev Sin, Očev jedinorođenac. Divna je ljubav koja u skrivenosti ljudske naravi otkriva divni odsjaj slave Očeve!

I ja te prepoznajem i priznajem. Ti si Bog, Ti si Sin Božji. Ti si Očev ljubimac, jer je u tebi sva njegova milina. Divno je čuti riječi nježnosti i ljubavi kojom te grije srce Očevo. Ti si božanski Sin. Zaodjenut ljudskim tijelom i ljudskom naravi ništa nisi izgubio od božanske tajne svoje osobe. I kao Sin Marijin, kao jedan od nas, kao onaj koji je u svemu nama jednak osim u grijehu, ti si, Isuse, vječni Bog, Sin Boga Oca.

Isuse, danas ti na osobit način za sve to želim reći hvala.

Hvala za Ivana Kristitelja, hvala za rijeku Jordan, za njezine vode koje su te prihvatile u svoje krilo. Hvala za krštenje i za otvoreno nebo i za znak prisutnoga Duha. Za sve ti hvala. Sve su to znakovi koji i danas govore, koji i danas upozoravaju. I mene je, Isuse, u času moga krštenja, zaodjenula voda koju si ti, Isuse, posvetio u času svoga krštenja. I ja sam opran tom vodom. I nada mnom se otvorilo nebo i sišao je Duh Sveti. Po sakramentu krštenja, snagom tvoje muke i uskrsnuća, i ja sam postao dijete Božje. I meni si dao pravo da, sjedinjen s tobom, Isuse, čujem riječ: ”Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” I ja sam Očev sin. I mene je nebo posvojilo, posinilo. I ja sam Ocu na radost. I ja sam željeno dijete koje može drugome pružiti radost. O, Isuse, ne želim to nikada zaboraviti. Želim se trajno sjećati te istine: voljeno sam dijete nebeskog Oca. Onaj koji je najodgovorniji za moj život, onaj koji me je dozvao u život – taj se veseli meni i mojemu životu, njemu sam ja na radost!

Hvala ti, Isuse, za tu milost. Hvala ti što svake godine ta evanđeoska poruka o ljubavi Očevoj odzvanja u našim crkvama.

Hvala ti! Molim te, učini da u dubinama svoga bića, duboko u svom srcu neprestano čujem jeku tih riječi te ih nikad ne smetnem s uma. Molim te, Isuse, neka mi te riječi budu ohrabrenje u časovima bolesti i slabosti! Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja “ljepša” jer ja postojim, da moj život ima smisla jer je po krštenju u tebi utemeljen, da je nebo ljepše jer sam ja za nebo određen!    

fra Zvjezdan     

BOGOJAVLJENJE

GDJE JE NOVOROĐENI KRALJ ŽIDOVSKI?

Svetkovina Bogojavljenja poziva nas na promjenu paradigme, primjera. Poziva nas da svoj vlastiti život jednom pogledamo iz perspektive novorođenoga Kralja židovskoga, iz perspektive Isusa iz Nazareta i tako živimo “novim životom”. Ta se perspektiva zove služba umjesto vladalaštva, mir umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, život umjesto smrti. U toj perspektivi Isusa iz Nazareta svi drugi vladalački zahtjevi gube svoju vrijednost; tu više ne vrijedi da je bolje “izići velik”, od “pokoriti se”. Ako se prepustim perspektivi Isusa iz Nazareta moj će život biti djelotvorniji. Tada više nije potrebno da ja u nevolji “idem preko leševa”, ako želim u životu ići “naprijed”.

Iskustvo mudraca, koji su slijedili zvijezdu, navelo je evanđelistu Mateja, da s golemom vjerničkom samosviješću i s teološkom drskošću stavi točku na pitanje tko je uistinu “Gospodin”: ne više car u Rimu, nego sada i za sva vremena Isus Krist. Isto tako da ne svijetli moj vlastiti ego, nego više “slava Gospodnja”.

Mudraci su se nakon susreta s tim neočekivanim drugim Bogom promijenili. Išli su opet kući. Drugim putom. Kod nas je slično. I mi idemo od jaslica. Dirnuti od ovoga Djeteta, koji je naš Bog. Mi smo na redu! Pomozimo Bogu, da dođe u svijet. Svaki i svaka na drugom putu. Bilo da je to u našem stanu ili u susjedstvu. U crkvi ili u bolnici. U dječjem vrtiću ili u staračkom domu. Donesimo Boga u svijet. I darujmo svijetu nešto od toga što u jaslicama leži: zlato ljubavi, tamjan čežnje, miru boli. Postanimo kraljevski svjedoci Boga koji čezne za svojim svijetom. Usprkos svemu – ali upravo stoga!

fra Jozo Župić

2. NEDJELJA NAKON BOŽIĆA (B)

K SVOJIMA DOĐE

Tvoj sam, Gospodine, po tajni stvaranja. Bez tebe me ne bi bilo. Ti si me htio još od utrobe moje majke. Po tajni tvojeg odabiranja došao sam na ovaj svijet. Početak svojeg postojanja dugujem tebi, budući da si me ti, Bože, obdario životom.

Tvoj sam, Gospodine, po tajni sakramenta krsta. Darovao si mi roditelje koji vjeruju, smjestio si me u narod koji je ukorijenjen u kršćanstvo. Vodom i Duhom svojim Svetim u sakramentu krsta preporodio si me na život djece Božje. Tvoj sam, Gospodine, po tvojem odabranju i po svojem krsnom opredjeljenju.

Osjećam, Gospodine, da ti pripadam i po prvoj svetoj ispovijedi i prvoj svetoj pričesti. Bili su to radosni trenuci moga života. Možda tada nisam bio svjestan neizrecivosti dara, tajne tvoga predanog tijela i prolivene krvi, no osjećao sam da je to nešto što me nadilazi. Bilo je lijepo. Hvala ti, Isuse, za taj osobni dar tvoje ljubavi.

Tvoj sam, Gospodine. jer osjećam da sam stalno u tvojoj prisutnosti, da me pratiš budnim okom dobroga pastira. U molitvi ti mogu neprestano dolaziti. Izgleda mi kao da samo za mene imaš sve svoje vrijeme, kao da samo za mene imaš svu svoju vječnost. Hvala ti za taj osjećaj sigurnosti i ljubavi. Tvoj sam, Gospodine, jer osjećam da me prihvaćaš i nosiš.

A ipak, evanđelist kaže da si k svojima došao i da te tvoji’ ne primiše. Mislim katkada, Gospodine, da bih te ja, da sam imao sreću živjeti u vrijeme kada si hodao Palestinom, oduševljeno primio. Imam dojam da su tvoji suvremenici propustili životnu priliku koju ja nipošto ne bih propustio. Ja bih te prihvatio, ja bih te prepoznao.

A ipak, nije li, Isuse, to da te „tvoji” nisu primili zapisano i radi nas danas, radi mene?

Dolaziš i danas. Dolaziš neprestano. Dolaziš u pričesti, u svakoj misi, u sakramentima. Dolaziš u unutarnjim razgovorima duše. Dolaziš, Isuse, u čovjeku, u bratu, u bližnjemu. Želiš da te prepoznamo ondje gdje su dvojica ili trojica sabrana u tvoje ime. Dolaziš nam u svojoj Riječi. A meni se katkada čini kao da te nema, kao da ne mariš za nas. K nama dolaziš, a mi te tako često ne vidimo. K nama dolaziš, a mi te često ne primamo. Pogotovu, Isuse, kada je tvoja riječ odrješita i zahtjevna.

K nama dolaziš, Isuse. K svojima dolaziš i danas. Jesmo li bolji od tvojih suvremenika iz evanđelja? Daj nam, Isuse, milost da te prepoznamo, daj nam snagu da te primimo svaki puta kada pokucaš na vrata našega srca.

fra Zvjezdan

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa

DAROVANA OBITELJ

Bože moj, ti si u sebi, u tajni Presvetoga Trojstva, obitelj, zajedništvo savršenoga reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga.

Na svoju sliku stvorio si čovjeka. Stvorio si ga kao muško i žensko. kao biće koje ne može samo, koje je dio jednoga zajedništva. Stvorio si, Bože, čovjeka na sliku svoga Sina koji je i sam svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i jedne zajednice. U Svetoj Obitelji daješ nam divan uzor obiteljskih kreposti, uzajamne nježnosti, podrške i ljubavi.

Otkrivamo da nije svako zajedništvo savršen sklad niti je svaka obitelj ozračje čiste ljubavi. Nisu u svakoj obitelji srca tako čista i otvorena za ljubav, kao u tvojoj obitelji, Isuse, gdje su za tebe kucala srca Marije i Josipa i gdje si im ti uzvraćao ljubavlju djeteta. Nije svaka obitelj sveta kao što je to bila tvoja u kojoj su se Marija i Josip nesebično i čisto ljubili u nesebičnom poštovanju i nježnosti. A ipak, svaka je obitelj pozvana na svetost, svaki je čovjek pozvan na svetost, na darivanje i ljubav. Gdje postoji darivanje u ljubavi, tu je sreća i mir. Gdje toga nema nastaje pakao. Nesnošljivo je živjeti u ozračju sebičnosti i traženju svoga prava i svoje volje.

Isuse, vrati svim obiteljskim zajedništvima otvorenost za ljubav i međusobno darivanje. Daj svim ljudima milost ljubavi. Vrati Isuse, ženama i muževima prvu ljubav međusobnog prepoznavanja, obogaćivanja i radosti.

Isuse, nema ljudskoga iskustva, osim grijeha, kroz koje nije prošla i tvoja obitelj. I ti si, zajedno s Majkom i Josipom iskusio progonstvo i raspolovljenost između doma i bezdomnosti. Sjeti se boli mnogih ljudi u Hrvatskoj koji su prognani sa svojih ognjišta i pomozi im da nađu utjehu u tvojoj Svetoj Obitelji.

Isuse, vrati svim obiteljima mir. Pomozi im da nasljeduju tvoju obitelj u svim poteškoćama i nevoljama.

Tvoji roditelji, Isuse, sveti supružnici Josip i Marija, donijeli su te prikazati u Hram da obave propis Zakona. Time su dopustili tvome Ocu da pokaže da je zainteresiran za svako ljudsko čedo. Postoji neraskidiva veza između običnog, svakodnevnog i vjerničkoga života.

Isuse, pomozi našim obiteljima da pronalaze snagu za svoj život u posvećenju tebi te da nedjeljni pohod tvome Domu bude svjetlo i toplina izgradnji njihova doma.

Tvoji su sveti roditelji, Isuse, u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini Djeteta koje prinose o tvojoj veličini Isuse. Ali to svijetlo iskustvo začas se pretvara u tamu Golgote. I život svake ljudske obitelji ima svoje visine i dubine, svjetlosti i tame, radosti i žalosti.

Isuse, vrati vjeru u pobjedu ljubavi ondje gdje je ta ljubav u pitanju. Vrati, Isuse, snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i koji su u opasnosti da ustuknu pred silama zla, razdora i mržnje. Neka se nitko nikoga ne boji, neka se svatko svakome raduje!

Isuse, tvojim prikazanjem u Hramu počinje tvoj skroviti život. Šutnja, rad i rast u skrovitosti Nazareta. “Dijete je raslo i jačalo, te se napunjalo mudrosti, i milost je Božja bila na njemu”, veli evanđelist. Isuse, vrati djeci povjerenje u svoje roditelje. Daj roditeljima da poštuju svoju djecu kao osobe i shvate da djeca ne pripadaju njima, nego prvenstveno tebi koji im jedini možeš dati milost rasta u mudrosti. Isuse, neka sva djeca svijeta zajedno s tobom rastu i odrastu, u krugu svoje obitelji, za veliku obitelj svijeta!

Ti si, Isuse, živio u Svetoj Obitelji. Ali, ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji, jer si u svakom srcu koje ti otvara vrata. Ti želiš u svakome od nas otkriti i oca i majku, brata i sestru i omogućiti tako svakome iskustvo Svete Obitelji, jer svetost izvire iz tvoga srca. Dođi, Isuse, ponovno u ove božićne dane u svako srce, u svaku obitelj!

fra Zvjezdan

Božićna čestitka

Draga braćo i sestre!

Više nego ikada noćas smo ispunjeni željama za sve vas koji  činite ovu našu franjevačku zajednicu vjere!  Želimo da vas rođenje Isusovo obogati svakim blagoslovom i milošću, dobrotom i ljubavlju Božjom – spasenjem!

Želimo vam pravu radost života koju može svijetu podariti samo On – Spasitelj svijeta! Neka s Njime u vaše domove uđe sloga i ljubav, vedrina i mir koji su anđeli u božićnoj noći navijestili za sve ljude, miljenike Božje.

A njegovu i našu Majku Mariju molimo, da nam kao božićni dar od Njega izmoli zaustavljanje ove strašne pandemije koronavirusa i svakog drugog zla kako je to često činila u svakoj nevolji koja je pogađala pojedine ljude, zajednice i narode, a sada i čitav svijet.

Može li to Bog učiniti? Isus sam slijepcima odgovara: „Neka vam bude po vašoj vjeri“. (Mt 9,27-31)

U tom smislu želimo svima SRETAN BOŽIĆ, POTPUNO POVJERENJE U BOGA KOJI NAS LJUBI  A U NOVOJ GODINI DA NAS PRATI MOĆNI ZAGOVOR BLAŽENE DJEVICE MARIJE.

Fra Željko, predstojnik samostana

sa suradnicima

4. nedjelja došašća (B)

EVO ME!

Želim ući u tajnu tvoje ljubavi, Bože! Dolaziš k Djevici Mariji s porukom i molbom. Za svoje djela spasenja trebaš i ljudsku pomoć, suradnju čovjeka. Ne želiš bez čovjeka ostvariti tako Jedinstveno djelo spasenja. Ne želiš sam sve učiniti. Trebaš ljudsku slobodnu suradnju i ljubav. Kao da se na jedinstven način želiš sagnuti do čovjeka moleći ga za pomoć. Već je divan čin tvoje ponizne ljubavi i samo navještenje. kada si anđela Gabrijela poslao k Djevici Mariji s porukom svoje ljubavi. Nebo i zemlja očekuju odgovor one koju si izabrao za svoju prvu suradnicu u djelu spasenja.

Marija reče: “Evo službenice Gospodnje!” Marija je spremna. Stavlja se potpuno tebi na raspolaganje. Postaje Majkom i ostaje službenicom.

U povijesti spasenja sveti su ti ljudi često darivali svoje uho da ih naučiš slušati. svoje sposobnosti da čine ono što si od njih tražio. Divnih li primjera ljudi koji su izrekli i ostvarili svoj: “Evo me!” Ipak, najpotpuniji i najdublji odaziv na tvoj poziv ostvarila je Djevica Marija. Najneobičniji zahtjev i ponuda bili su upućeni njoj. Od nje se tražilo da prekroji sve svoje životne planove. da se potpuno preusmjeri prema tvojoj volji. Ona je to spremno prihvatila i svojim je životom vršila sve što se od nje tražilo!

Na krštenju je i za mene rečeno da postajem ud Krista svećenika, kralja i proroka. Na krštenju sam i ja postao tvoj učenik i tvoj sluga, tvoj prijatelj i tvoj pouzdanik. Na krštenju sam i ja rekao svoj: “Evo me!” Često u životu imam prigodu da odaziv tvome pozivu ponovim i obnovim. Svaka obnova krsnog zavjeta i krsnih obećanja prigoda je da novim žarom ostvarim ono čemu ne uspijevam uvijek biti vjeran i dosljedan. Prigoda je da provjerim svoju spremnost služenja tebi. Hvala ti za svaki trenutak koji mi govori da još uvijek računaš na mene, da imaš planove sa mnom i da sam ti važan. Pošalji i k nama danas, Gospodine, anđela svoga, pošalji glasnika novoga svijeta, novoga života, novih odluka. Pošalji glasnika mira i ljubavi i neka u nama nađe suradnike tvoje milosti. Hvala ti, Gospodine, za Mariju, Djevicu, Bogorodicu! Hvala ti za njezinu spremnost da se potpuno preda tebi! Hvala ti za njezin Da, za njezin Fiat! Hvala ti za njezino djevičansko materinstvo. Hvala ti za plod njezine utrobe. Neka ti je naša hvala i slava. osobito u ovim dolazećim raspjevanim božićnim danima!

fra Zvjezdan

3. nedjelja došašća (B)

IVAN – SVJEDOK SVJETLA

Kada su svi izgledi pesimistični, kada se na obzoru ne pojavljuje zvijezda, kada se osjeća dezolacija, usuditi se naviještati optimizam, naviještati bolja vremena, naviještati Božji dolazak baš takvim vremenima i takvim ljudima, čini se nevjerojatno, čak proročki iako se nije prorok.

Takav je bio Ivan. Naviješta bolju budućnost kada je kriza na vrhuncu, naviješta i poziva da se dignu glave prema izlasku – izgledalo je nevjerojatno, zato ga i pitaju suvremenici: Jesi li ti prorok? Da li jeftino ugroženog čovjeka tješiš? Da li ljude na krivi put zavodiš? Uočavamo li da se vremena i situacije ponavljaju, da se čovjek u samome sebi nije daleko odmakao od starih vremena, ako nije u problematici Adama. A jest. Tko može biti prorok ili Mesija u kriznim vremenima?

Izgleda da se baš tada i javljaju, ali se meni čini razmišljajući nad ovim Ivanovim tekstom, da se baš u ta vremena ne pojavljuju ‘proroci’ ili barem nisu proroci oni koji na sebe skreću pažnju, oni koji misle da oni donose rješenja. Ivan upućuje na mjesto i osobu oslobođenja: sve je tu među nama. Izgleda nemoguće – tu među nama?! – da se nalazi izlaz, spasenje, božanska osoba. Ona nam ostaje nepoznata baš radi naše zatvorenosti i našeg ne očekivanja. Spasitelj je među nama. Bog među nama.

Mi možemo svojom skromnošću kakvi i jesmo ukazati na njega, pomoći drugima da ga prepoznaju i da mu povjeruju, da u njemu ugledaju svoje svjetlo budućnosti. Samo skroman čovjek, poput Ivana, može ukazati na Isusa. Bahatost ne ukazuje na Spasitelja nego na samoga sebe. Ivan je skromnošću počeo ukazivati na skromnoga Isusa. Skromnost je otkrio božansku kvalitetu s kojom čovjek nadvladava nedaće i krizne situacije. Samo skromni nalaze Boga i Isusa prepoznaju kao Sina Božjega.

Skromnošću se pobjeđuje bahatost svijeta – Ivan krsti ‘vodom’ – skromnošću koja vodi k Bogu i bratu čovjeku. Preko drugoga možemo prepoznati Isusa Krista, preko drugoga možemo naći svojega traženog Mesiju. Radost skromnika je neizreciva i nikakva ju svjetska uzburkanost ne može pomutiti. Nitko za sebe ne može reći da je Mesija, ali ga možemo u drugome tražiti i naći, isto tako drugi može u nama otkriti. Jasno, ako imamo Ivanove skromnosti.

Biti svjedok Isusov – to možemo i na to smo pozvani. Kršćani, vjernici Isusovi mogu biti samo pokazatelji, ali niti mogu niti se smiju predstaviti kao Mesije. Isus je svetiji i bogatiji od bilo koje i kave ustanove (Crkve), bilo koje druge osobe koja se pojavila u ovoj našoj povijesti. Biti svjedok božanskog misterija u svijetu. To znači biti svjedok optimizma i nadanja, biti svjedok bratstva i zajedništva. Ivan je “glas koji viče u pustinji”.

To su spasonosni glasovi, ali i uznemirujući. Neki iako su u pustinji ne vole imati to spoznanje već se radije zavaravaju da su u nekom rajskom Edemu. Uznemiruje ih samo upozorenje na stvarnost. Lažno zatvaranje očiju pred stvarnošću jedna je od čovjekovih slabosti. Suočiti se s pustinjom ne znači naviještati pesimizam. Dapače, tada je najpotrebnije da se probije optimistička vizija, da se vidi odakle dolazi spasenje čovjeku i čovječanstvu.

Ivan je u pustinji optimist. Kršćanin je u konfuznim vremenima optimist jer uvijek vjeruje da je Bog u čovječanstvu i da će se otkriti i pokazati put k “obećanoj zemlji”. U pustinji je potrebna nada, ne tlapnja, koja je prožeta ljubavlju i koja je snažna zanijekati sebe ovoga momenta da bi sutrašnjica bila bolja. Tko bude ukazivao na istinskog Mesiju a ne na sebe, taj će pokazati pravi put prema izvoru ljudskog izbavljenja.

Da bi se moglo pokazati put prema Bogu potrebno je “odreći se samoga sebe”, ne radi toga da bi se mi ponizili nego da bi naš glas bio više od nas samih. Viši smo kada smo niži, ali ne po namještenosti nego po svojem životu i stavu. Ne može se igrati skromnika, ako se to u nutrini ne događa. U drugom slučaju kroz ‘skromnost’ probijala bi bahatost. Skromnost se ne može fingirati. Adventska liturgija, obredi, žele nam skrenuti put prema Isusu.

Žele nam pobuditi istinsko skriveno nadanje i otvorenost da nam se Isus očituje. Oni su neke vrste “krštenje vodom” da bi se došlo do krštenja duhom. Radost je moguća, optimizam je moguć u ovome nesavršenom svijetu. Radost je moguća u svim vremenima i osobama. Omogućimo sami sebi da iz nas progovori radost. Blizu je nas Mesija!

Marijan Jurčević, OP

2. nedjelja došašća (B)

NOVO OBRAĆENJE

Gospodine, i danas trebaš preteče. Trebaš ljude koji će pripravljati put za tvoj dolazak. Ti si potreban svakom vremenu i svim ljudima. Nitko se bez tebe ne može ostvariti, spasiti. Ti si Spasitelj čitavoga svijeta. Trebaš ljude koji će ti velikodušno ponuditi svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce, svoju volju da i danas ostvariš svoje mesijansko poslanje. Trebaš mene, trebaš svakoga od nas!

Ivan Krstitelj je ostvario svoju ulogu. Bio je preteča koji je potpuno izgarao od želje da ispuni ono što si od njega očekivao. Živio je isposnički, nije mario za sebe i svoje interese. Htio je da svi ljudi shvate da si blizu i da je hitno potrebno da se obrate. Zato je krstio. Tim izvanjskim znakom svatko je očitovao sebi i drugima da odsada stupa na put obraćenja i pokore. Ivan je bio glas koji viče, glas koji se čuo, glas koji se nije dao nadjačati od drugih ponuda pomodarskog svijeta. Ljudi su osjetili da je on autentičan poziv na nov život.

Kako ću, Isuse, pozivati ljude da poravnaju staze i prokrče put kroz pustinju, kad su i staze mog života još uvijek krivudave i hrapave? Kako ću, Isuse, pomoći drugima da te otkriju i nađu, kad i sam često lutam daleko od tebe? Neka se danas najprije u meni dogodi zakoračaj u život obraćenja pokore, kako bih bio spreman svjedočiti za tebe, biti glas koji će sve ljude upućivati na tebe!

Za Ivana Krstitelja bilo je jasno: on se umanjivao , a ti si, Gospodine, bivao sve jasniji i prisutniji u srcima ljudi koji su te čekali. Ivan je nestajao, a ti si se pojavljivao. Bojim se, Isuse, da te ljudi često ne mogu vidjeti kroz moju osobu, da te ne mogu dokučiti preko moje riječi, moga nastupa. Bojim se da ljudi vide mene, a ne tebe. Bojim se da ljudi, zbog moje slabosti, često ne požele ići naprijed da otkriju onoga koji ima doći, da im ja priječim da dođu k tebi. Očisti me, Isuse! Očisti moje nakane, moje želje, moje planove! Operi moj govor i moje srce. Neka ti ono posve pripadne, kako bih i ja mogao biti preteča tvome dolasku, kako bi te ljudi i preko mene mogli danas istinski upoznati.

I molim te, Gospodine, obnovi i danas na nov način u našim srcima svoje krštenje Duhom Svetim. Neka nas zahvati onaj žar kojim si ti izgarao za dobro i za spasenje i život svih ljudi. Nisam dostojan, Gospodine, sagnuti se i odriješiti remenje na tvojoj obući, nisam dostojan, Gospodine, da uniđeš pod krov moj, da te primim u pričesti. Nisam dostojan, Gospodine, da sveto tvoje ime izgovorim, ali ipak, molim te, uzmi me i učini da i ja budem od koristi za tvoje kraljevstvo.

fra Zvjezdan

1. nedjelja došašća (B)

VRIJEME BDIJENJA

Ti nam, Isuse, poručuješ: “Bdijte! Vrijeme je blizu. Ja dolazim. Bdijte, jer ne znate dana ni časa! Bdijte da dočekate moj dolazak! Bdijte da ne propustite životnu priliku! Bdijte!”

Znam, Gospodine, da će se mnogo toga zbiti i bez moje volje, bez moga htijenja jer ne ovisi o meni. Čemu onda bdjeti? Dogodit će se toliko toga, a da ja tu ništa neću moći učiniti. Ima li smisla o tome voditi računa i razmišljati? Ima li smisla uopće misliti na budućnost?

Ipak, ti nam, Isuse, poručuješ i pozivaš nas: “Bdijte!” Jer ako bdijemo, događaji ulaze svjesno u naš život, postaju naši događaji. Djelatnim čekanjem i sam postajem dionikom događanja i otvaram se novim stvarnostima. U cjelokupnom okviru povijesnih i osobnih zbivanja na osobit je način značajan i dragocjen tvoj drugi dolazak. To je presudan trenutak za svakoga od nas. Važno je ne proigrati vrijeme i ne dopustiti da nas on iznenadi, važno je da budemo pripravni da te dočekamo. Nekada su, Isuse, tvoji učenici mislili da će tvoj drugi dolazak na vidljiv način nastupiti već za njihova zemaljskog života. Zato su stalno bdjeli. Često su cijele noći molili, lomili kruh, pjevali tebi kao Spasitelju i čekali te da dođeš i da ih povedeš sa sobom. Danas je drugačije. Doduše i danas te čekamo, ali na drugačiji način. Zajedno s tvojim učenicima, koji su shvatili da se tvoj dolazak neće dogoditi kako su oni zamislili, i mi ti se otvaramo, s osjećajem svetoga poštovanja prema tajni tvoje prisutnosti. U tvom konačnom dolasku dočekat ćemo te spremni ako te prepoznamo već sada u događajima u nama, oko nas i u svijetu. Tu se krije tvoja providnost, tu se razotkriva moć tvoje nemoći pred tajnom ljudske slobode, tu se osjeća tvoja ljubav za svakoga čovjeka.

Ti tako neprestano dolaziš kao onaj koji hrani svoj narod, kao onaj koji oprašta grijehe, kao onaj koji preporađa na novi život. Dolaziš da nam daš svoga Duha kako bismo svijet gledali kroz tvoju ljubav. Dolaziš da nas vodiš i spasiš. Budemo li ti se predali, sigurno ćeš nas prepoznati kao svoje i u času konačnog susreta s tobom.

Želimo bdjeti, Isuse, da ne bismo previdjeli i propustili ono što je za naš život najvažnije – osobni susret s tobom.

fra Zvjezdan