MARIJINO UZNESENJE

Marijino Uznesenje na nebo, svetkovina je koja je za nas radosna vijest. U  Mariji, Isusovoj Majci možemo vidjeti i prepoznati cilj našega života, a i put do toga cilja. Taj cilj gledanja i prepoznavanja za mnoge ljude nije jednostavan. Ako posjetimo jednu bolnicu susrest ćemo ljude u slabosti njihova tijela. Mnogi od njih izmučeni su od jakih bolova. Susrećemo ljude koji imaju veliku muku ustati iz kreveta, i mogu ići jedino uz pomoć drugoga. Susrećemo ljude koji su izgubili snagu vida i sluha, te sposobnost govora. Nisu u stanju da se sami operu i obuku. Možemo vidjeti ljude koji ne mogu privući k ustima žlicu ili čašu vode, ne mogu se vlastitom snagom podignuti ili okrenuti u krevetu. Vidimo ljude koji su klonuli i istrošeni, kratko rečeno: približio im se kraj. Mnogi jedva mogu podnijeti te slabosti, te duševne i tjelesne nedostatke. Htjeli bi napustiti svoje slabo i nemoćno tijelo i umrijeti.

I što tada? Je li to trebalo biti? Može li to biti smisao života?

Marija je nakon svoga zemaljskog života tijelom i dušom uznesena od Boga u nebesku slavu, kaže nam članak vjere Crkve. To znači, da je Marija sa svom svojom egzistencijom i sa svime što je pripadalo njezinoj osobi, bila uznesena u nebo.

Njezino zemaljsko, prolazno tijelo bilo je preobraženo od Boga i nanovo oblikovano u nebesko, neprolazno tijelo.

U Mariji vidimo cilj našega života – i taj cilj je stavljen pred sve ljude. Jednom – ako Bog to smatra da je došao pravi trenutak, možemo i mi nakon ovoga našeg zemaljskog života, s tijelom i dušom biti uzneseni u njegovu nebesku slavu.

Bog će tada ovo naše tijelo preobraziti i nanovo oblikovati i naše novo tijelo će biti slavno i lijepo, ne više osjetljivo za bolesti i bolove, za starenje, umiranje i raspadanje.

Biti ćemo vječno mladi,  moći ćemo vidjeti i gledati novim očima veličanstveni svijet Božji. Bog će nam darovati novu neprolaznu snagu. Neće više biti žalosti ni suza, nikakve muke ni patnje. Pjevat ćemo, plesati i biti sretni.

Sreća i radost nikada više neće biti pomućeni.

To je i to treba biti naš cilj: nebeska slava.

U Mariji također vidimo put, koji vodi cilju. Njezin put do cilja zove se vjera i ljubav. Marija je oboje učila: vjerovati i ljubiti.

Ona je učila slušati Boga, njemu bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati njegovom vodstvu.

Ona je bezuvjetno izrekla svoj da njegovoj volji:”Tvoja volja, Gospodine, neka bude.” Marija je učila pouzdati se i potpuno predati beskonačnoj Božjoj ljubavi. I ona je učila vjerno i ustrajno živjeti prvu i najvažniju Božju zapovijed: ljubav prema Bogu i čovjeku.

Kao Mariji tako i nama Bog daruje vrijeme i daje nam da rastemo i sazrijevamo u vjeri i ljubavi.

Tako nam može i treba svetkovina Marijinog uznesenja u nebo biti jaki znak nade i utjehe, jer smijemo ići ususret novom rođenju koje će se dogoditi u nebeskoj slavi, gdje su Marija i svi savršeni.

fra Jozo Župić

19. nedjelja kroz godinu (B)

HRANA ZA ŽIVOT SVIJETA

Vjerujem, Gospodine!

Vjerujem da si prisutan u sakramentu euharistije. Vjerujem u tebe, Isuse, u tajni posvećena kruha i vina. Vjerujem da je to tvoje predano tijelo i prolivena krv, tj. tvoj život koji si potpuno predao za nas. Taj kruh i to vino: to je istinski život. Vidljivi je znak tako neznatan i slab. a stvarnost dara je neizrecivo velika i snažna. Pozivaš me, Isuse, da vjerujem jer o tom sakramentu ljubavi ovisi život svakoga čovjeka, život svih ljudi, spasenje čitavoga svijeta.

Ti nam govoriš, Isuse: “Tko vjeruje. ima život vječni! Nekada su očevi vaši vapili za hranom u pustinji. Bili su gladni tjelesne hrane”. Otac im je dao takvu hranu, manu u pustinji, ali u njima se nije dogodila promjena života. Nisu zbog toga iskrenije povjerovali Bogu, njegovim planovima. Ostali su u pustinji i nisu dočekali ulazak u obećanu zemlju. Tjelesna hrana i pun želudac nisu bili jamstvo trajnog, sretnog i boljeg života.

Ti nas, Isuse, želiš poštedjeti sličnog iskustva. Obećaješ nam više. Daješ nam samoga sebe, svoje tijelo i krv. Daješ nam svoj život i hraniš nas sobom na našem životnom putu. Nismo više sami. Nema te situacije, nema tog trpljenja, umiranja i smrti u ovozemaljskom iskustvu, nema ničega što bi moglo ugroziti smisao što ga ti, Isuse, daješ našem životu u svjetlu svoga uskrsnuća. Tvoje nam uskrsnuće govori o trajnosti i neuništivosti života koji se hrani tvojim darom euharistije. To je život što ga ne može uništiti ni ljudska mržnja, ni moderno oružje, ni ubitačna neprija-teljstva, ni sotonističko iživljavanje nad ljudskim bićem. Ono što nam ti, Isuse, daruješ jače je od svega. Tim životom, tom ljubavlju, snagom svoga uskrsnuća hraniš nas u svakoj misi, u svakoj pričesti.

Vjerujem, Isuse, u tvoju ljubav. Ona je nužna za život svijeta. Hvala ti što nas tom ljubavlju hraniš u svakoj svetoj pričesti.

fra Zvjezdan

18. nedjelja kroz godinu (B)

ZAŠTO NAM JE POTREBAN BOG – ISUS KRIST?

(Iv 6, 24-35)

Isus, iz koga je isijavala božanska dobrota i ljubav, privukao je na sebe pažnju i interes. Ljudi su se kod njega dobro osjećali, u njegovim riječima sebe su prepoznavali. Isus, koji je činio i čudesa, zanosio je i one koji su bili željni senzacija i čudesa. Zanosio je i one koji su se borili za socijalnu pravdu. I to je naviještao, ali s drugih polazišta od svih socijalnih reformatora. Da, Isusa su u ono vrijeme, a i danas tražili mnogi radi materijalnih probitaka – radi čudesnoga kruha.  Isus je činio čudesne znakove, ali oni su za njegovu misiju bili sporedni, i tko bi ostao samo na njima, u kome se ne bi pokrenula nutrina, taj ne bi upoznao istinskoga Isusa, niti bi u njemu otkrio Spasitelja svojeg života.

Dosta je vjernika (općenito) koji “trebaju” Boga i Isusa baš na materijalnoj razini: radi čudesa, radi zdravlja, radi svojih materijalnih probitaka… Takvi vjernici se pokazuju kao pasivni u ovome svijetu. Oni čekaju od Boga ono što bi sami trebali uraditi. Ili su nezadovoljni što Bog ne usliša njihove želje (molitve) na ovome materijalnom novu. Traže sporedno i tako se razočaraju u Isusa jer ne traže bitno, smisao. Isus nije došao radi čudesa. To se događalo i bez njegovog dolaska. On je došao da u ljudima ‘probudi’ božansku sliku, glad za istinskim Bogom, za istinskim preporođenjem. Ako se vjera u Isusa Krista svede na njegovu čudesnost, na materijalnu pomoć, vrlo brzo će se takva vjera udaljiti od istinske vjere i povjerena u Isusa Krista. Sam Isus je upozorio da se ne pravi takvo izjednačavanje, izjednačavanje njega s čudesima. Bilo bi to jako nisko i primitivno. Detaljnije

17. nedjelja kroz godinu (B)

ZNAO JE ŠTO ĆE UČINITI

Gospodine, kruše života! Nahrani narod svoj, pruži nam utjehu i snagu svoga kruha! Narod je tvoj bio u pustinji gladan. Pustinja nas života neprestano prati, gladni smo kruha i riječi. Dođi i u naše pustinje, otkrij i naše čežnje, utaži i našu glad, ublaži svaku žeđ! Sam preuzimaš brigu za svoj narod u pustinji, organiziraš sve, propituješ sve mogućnosti, a ipak sam sve znaš!

Ti znaš što ćeš učiniti! Ti znaš da trebaš ljubiti, da trebaš pomoći, da trebaš nahraniti! Sve znaš što te čeka, što moraš činiti! Jer, tvoje je poslanje ljubav, tvoj je život služenje, tvoj je smisao volja Očeva, tvoja je bit naše spasenje! Dođi, Isuse, i danas i obilno nas obdari kruhom života! Obdari nas kruhom i neka pretekne za sve koji su gladni, za sve kojih nema na tvojim misama, a čekaju kruh, hranu da prežive.

Neka pretekne od ovoga našeg stola, a nas nahrani da možemo biti hrana drugima! Daruj nam svoga kruha da i sami postanemo kruh koji se lomi, kruh svima onima koji trebaju svjetlo, istinu, život!

Dođi, Isuse!

Neka nas snaga tvojeg kruha tako ponese da shvatimo tajnu toga kruha. Neka nas ponese želja da te učinimo kraljem! Ali, Isuse, da te učinimo kraljem svojih srdaca! Kraljem koji će imati prolaz u dubinu našega života. koji će smjeti mijenjati naše sebične navike i učiniti nas prikladnim da drugima umnažamo kruh radosti i ljubavi, hranu mira.

Isuse, nemoj se od nas povlačiti, nemoj od nas otići. Možda još uvijek i mi želimo samo malo materijalnog kruha i mira, ali te danas iskreno molimo i za obraćenje, novu kvalitetu nesebičnog života da bi prije kruha svagdanjeg među nas došlo tvoje kraljevstvo! Bilo ih je mnogo koji su se nasitili.

Ti, Isuse, imaš hrane dovoljno da nahraniš sve ljude svijeta! Imaš ljubavi da ogriješ sva ljudska srca! Velikodušan si u darivanju koje ne pozna granica!

Hvala ti, Isuse!

Neka nas tvoje zahvaljivanje Ocu nad tajnom ovog kruha otvori za ono čudo koje se i danas ostvaruje svaki puta kada blagujemo u euharistiji kruh vječnoga života!

fra Zvjezdan

16. nedjelja kroz godinu (B)

ODMORITI SE U ISUSU

Dobri Isuse! Umoran si. Neprestano si u pokretu, djeluješ, govoriš, liječiš, pridižeš ljude. Mnoštvo je svijeta oko tebe. Polako se i tvoji učenici privikavaju na takav tvoj život i slijede te. Dijele, koliko to oni mogu. tvoj stil i ritam života. Sigurno je ipak da si ti neprestano u središtu događanja i da ti nije lako. Ono što me, Isuse, posebno pogađa i ispunja udivljenjem jest činjenica koju razabirem iz današnjeg evanđelja: apostole šalješ u osamu, jer im treba mira i odmora. Ljude primjećuješ u njihovoj klonulosti i gladi te im pružaš obilnu hranu svoje riječi. Druge vidiš u njihovim potrebama, a na sebe ne misliš. O sebi ne vodiš računa. Zašto to? Zar i tebi nije potreban odmor? Zar i tebi nije bilo katkada teško? Tko je tebe poslao da se malo odmoriš, da si uzmeš godišnji’ odmor od sve te vreve i posla? Ima li za tebe u ljudskim srcima razumijevanja? Znam, Isuse, ti to ne tražiš. I dobro znaš što ti je činiti. Ti si tu za druge, ti si tu radi drugih.

Sjećam se mnogih tvojih riječi i dopuštam da odzvanjaju u mojem srcu: Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni. Dođite svi kojima je svega dosta i koji ste na rubu očaja. Dođite i ja ću vas odmoriti, ja ću vas utješiti. Dođite i nađite u mojem srcu mjesto mira i odmora. Ja sam s vama. Dođite svi vi koji ste žedni. žedni života, žedni ljubavi. Dođite i ne brinite jer ja vodim brigu o vama. Ne bojte se jer ja sam tu. Dođite i osjetite da niste više kao ovce bez pastira, da niste više raspršeno nego stado sabrano oko Pastira. Vodim vas na pašnjake okrepljujuće hrane i snage i napajam snagom svoje ljubavi!

Odmorite se malo – govoriš nam, Isuse, kao što si govorio i svojim učenicima. – Odmorite se u ovo vrijeme godišnjih odmora. Odmorite se od svojih briga i napetosti, odmorite se od svojih napora. Odmorite se od sebe i svoje praznine i dođite k meni!

Zoveš nas, Isuse, k sebi na odmor; da predahnemo od svega što nas tako jako u svakodnevnom životu zamara. Daj nam, Gospodine, da pronađemo u tebi to osamljeno mjesto mira i odmora. Daj da nađemo tebe, a u tebi, Gospodine, svoj mir!

Na sve misliš, Gospodine, samo na sebe ne misliš. Smijem ti u jednostavnosti srca ponuditi da se kod mene odmoriš? Neće ti biti najljepše; možda neću imati dovoljno vremena za tebe; možda će ti biti tijesno u mnoštvu mojih misli i želja. Ali, Isuse, dođi i odmori se ipak u meni i kod mene.

Ne želim da ikada više uzalud stojiš i kucaš na vratima moga srca. Dođi k meni, nađi kod mene udoban stan i daj da te znam primiti kao blagoslovljenu hranu. Čim tebe primim k sebi, ti meni postaješ odmor i mir.

fra Zvjezdan

15. nedjelja kroz godinu (B)

U MOJE ĆETE IME IZGONITI ZLODUHE

Isuse, hvala ti što si apostolima i Crkvi dao vlast nad nečistim dusima. Ti si dobro znao da je moguće da čovjek osjeti strah i nemoć pred zlom u svijetu, nemoć pred ljudskom sebičnošću i zavišću, da smo često slabi pred ljudskim glupostima, da je mržnja razorna snaga koja ostavlja iza sebe ruševine. Znao si, Isuse, da te trebamo i da nećemo moći bez tebe. Ima previše zla oko nas i u nama da nam nije dovoljno ono malo dobre volje što je osjećamo u sebi. Ima čak toliko zla da je jasno da ono ne proizlazi iz same ljudske prirode i čovječjeg srca. Tu je tajna Zloga, tajna nečistih duhovnih sila, đavla.

I ti si, Isuse, raskrinkavao Zloga i tjerao si ga od ljudi, istjerivao si i uništavao njegovu vlast nad ljudima. I sam si bio podvrgnut kušnji Zloga koju si, u svojoj jasnoći predanja Ocu, pobijedio i otklonio. Znao si, Gospodine, da je zao duh čovjeku na propast i da mu želi nauditi. Zato si došao kao Spasitelj. Želiš spasiti čovjeka od njegova grijeha, želiš ga spasiti i zaštititi od lošeg utjecaja duha ovoga svijeta i konačno želiš ga spasiti od pogibelji koja mu prijeti od Zloga. U svim zlim situacijama i opasnostima za čovjeka i njegov život, za milosni život i prijateljstvo s Bogom, nalazi se Zli koji neprestano vreba i traži koga da proguta.

Gospodine, i nas je često strah. Ima toliko toga u svijetu, toliko zla i mržnje, podvala i nevjere, rata i ubojstava da je očito da je Zli na djelu i da sabire svoje plodove razdora i nemira. Zaštiti nas danas više nego ikada. Daj nam snagu da se odupremo zlu kada želi osvojiti naše srce mržnjom i ogorčenošću i daj nam sigurnost da smo tvoja ljubljena djeca koja svu svoju snagu dobivaju iz tvoga srca koje je toliko ljubilo.

Nastavi i danas, Gospodine, djelovati po svojim službenicima te sve nas probudi na obraćenje, čisti ovaj svijet i ljudska srca od svakog zloduha i neka bolesnici osjete snagu tvoje iscjeliteljske ljubavi.

fra Zvjezdan

14. nedjelja kroz godinu (B)

ČUDIO SE NJIHOVOJ NEVJERI

Isuse, čudiš se nevjeri Nazarećana. Ja se katkada čudim tvome čuđenju. Zar si mislio da će te oni prihvatiti u tvome poslanju? Zar si očekivao da će oni o tebi promijeniti mišljenje? Oni te poznaju iz tvojih mladih dana. Oni poznaju tebe kao obična čovjeka, kao sina tesarova, kao sitnog radnika. Čuli su doduše o tebi mnogo toga nakon što si otišao iz Nazareta, ali oni misle da ti je lakše zamagliti oči i pažnju onima koji te ne poznaju, negoli uvjeriti njih, svoje sumještane.

Čudiš li se i našoj nevjeri? U Nazaretu zbog njihove nevjere nisi mogao učiniti nijedno čudo, nisi mogao pružiti ljudima lijek svoje čudotvorne ljubavi jer su zatvorili svoje srce i nisu ti pristupili s povjerenjem. I mi smo u brojnim situacijama u kojima trebamo tvoju ljubav i pomoć. Mnogo je bolesnih u tijelu, ima puno ljudi koji trpe, kojima medicina ne može pomoći. U našoj su blizini, a možda se to tiče i nas samih. Vjerujemo li ti, Isuse? Danas ne vidimo tvoja čudesa u mnogim našim zajednicama. Međutim, nema u njima ni vjere pa da ti možeš i danas biti čudesno dobar.

Tako je mnogo duševno ranjenih i bolesnih ljudi. Proživljavana nesigurnosti, strahove, stresove. Mnogo puta osjećamo da je zlo puno jače od naših sila. Okružuje nas toliko nepoznatih zlih sila. Postajemo zarobljeni zlom i hvata nas strah. Tražimo posvuda lijeka, samo ne kod tebe. Kao da ti ne vjerujemo. A ipak, samo ti, Isuse, znaš točno svaku našu dijagnozu, svaku našu bolest; i samo ti, Isuse, možeš pružiti pravu terapiju našoj duši. Samo ti! No, mi se kolebamo i ne usuđujemo se sve svoje pouzdanje staviti na tebe. Kao da ti ne vjerujemo da se ti ozbiljno zauzimaš za nas!

Čudiš se našoj nevjeri. Nevjeri u tebe, izvoru žive vode, daru pravog života. Mnogi tako često i tako ustrajno obilaze ljudska lječilišta, traže pomoć u medicini. To je dobro ako pritom ne zaborave na tebe! Međutim, ima i onih koji čudesnu pomoć, gotovo pravo čudo, traže ne od tebe koji jedini možeš čudesno pomoći, nego od ljudi koji se pretvaraju da se nalaze na božanskim izvorima i da raspolažu božanskim energijama. Predstavljaju se kao čudotvorci, kao spasitelji.

Čudiš se i našoj nevjeri. Zar nisi ti jedini Spasitelj? Zar nije jasno rečeno da na svijetu nema spasenja u drugom imenu osim u tvome? Oprosti na tolikoj nevjeri. Nismo ništa bolji od Nazarećana koji su ti okrenuli leđa, koji su se razočarali u tebi. Htjeli su senzaciju. ali nisu bili spremni poniznom vjerom tebe prihvatiti. Žele jeftine učinke, a ne žele duboki životni proces obraćenja što ga vjera u nama neprestano izaziva. Daj nam vjeru; umnoži nam vjeru! I daj da po vjeri uzmognemo ostvariti plodove istinskog obraćenja.

fra Zvjezdan

13. nedjelja kroz godinu (B)

ISUSOV DOTICAJ

“Gospodine, dođi, stavi na nju ruke da ozdravi i ostane na životu!” Tako te je molio zabrinuti i tužni otac za svoju kćerkicu. Čim si čuo tu molbu, odmah si pošao k njemu. Uvijek si tako dobar, Gospodine, u svojoj želji da svim ljudima pomogneš.

“Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena”, pomislila je žena koja se našla u mnoštvu. Prišla je k tebi i odmah bila oslobođena od svoga zla. Dvije su to teške situacije u ljudskom životu. A ti si, Isuse, uvijek jednako spreman biti za druge, spasiti čovjeka. Ističeš kako je potrebna vjera. Ženi si rekao: “Kćeri, vjera te tvoja spasila!” A Jaira ohrabruješ nakon teške vijesti da mu je kćerka upravo umrla: “Ne boj se! Samo vjeruj!” Gospodine, stavi ruke i na mene. Tvoje su ruke blage i dobre. Svojim si rukama činio dobro. Mnogo je toga, Gospodine, i na meni što je bolesno, gotovo umire. Mnoga razočaranja mogu prouzročiti teška krvarenja. Katkad mi se čini da su neka prijateljstva gotovo umrla, budući da nemam snage oduprijeti se nekim utjecajima zla. Osjećam da to nije dobro. Gospodine, izbavi me iz takve situacije. Oživi moje povjerenje prema ljudima, oživi moju ljubav prema bližnjemu.

Gospodine, često osjećam kako je moj vjerski život slab. Osjećam da moj odnos prema tebi nema žara, nema živosti. Pomozi mi. To te molim radi vjere Crkve, budući da sam ranjen upravo u korijenima svog odnosa prema tebi. Izdigni me iz tog stanja i daj da moje povjerenje u tebe izraste kao stablo iz gorušičina zrna.

Gospodine, katkad mi se činiš jako daleko. Teško je do tebe doći. Ima drugih koji su oko tebe i koji imaju veće pravo na tebe. Htio bih se probiti kroz sve prepreke koje mi stoje na putu, a kojih ima mnogo. Moraš mi pomoći, Isuse. Znam da ću ozdraviti ako se dotaknem tvojih haljina, ali ako to meni ne uspije, pruži ti svoju ruku i dotakni me se u mojoj nemoći.

fra Zvjezdan

12. nedjelja kroz godinu (B)

TKO LI JE OVAJ?

Isuse, tako nas često zahvaća nemir i oluja. Vjerujemo da imamo za to puno razloga. Sve oko nas je nemirno. Ljudi su nervozni, ima mnogo neriješenih pitanja, ljudskih tragedija i boli. Sve nas to pogađa. Na osobit način proživljavamo to zajedno s našom domovinom i s našim narodom.

Danas otkrivamo, Isuse, da su i tvoji učenici često bili nemirni i bojažljivi. A tako su ti bili blizu, gledali te, osjećali te i slijedili. Međutim, njihovo je srce svejedno bilo nemirno, tjeskobno. Posebno u ovoj zgodi kad ih je zahvatila oluja na moru. Nisu oni bili strašljivci, ali ova je oluja morala biti

osobito žestoka. Nisu više znali što bi sa sobom, kako bi se izvukli. Situacija nije bila laka. Valovi veliki, more uzburkano, vjetar olujni. Sve je oko njih u nemiru. Nije stoga čudno da su i oni bili nemirni, da ih je zahvatio strah, panika.

Ipak je čudesno tvoje ponašanje, Isuse! Ti si mirno spavao u toj istoj situaciji, u istoj maloj lađici. Do tebe kao da nije mogla doprijeti oluja. Valovi te nisu mogli omesti u miru što si ga tada uživao. Ti si miran. U tebi je sigurnost. Počivaš nakon ispunjena dana. Miruješ na krilu Očevu.

Vjeruješ u ljubav svoga nebeskog Oca. Dobro znaš da je sve u njegovoj svetoj volji i da se izvan toga ništa ne događa. Potpuno si predan. Apostoli te bude. U svome nemiru žele tvoju prisutnost. Međutim, možda je tu nešto i od onog ljudskog: žele da se i ti malo uznemiriš. Sve je izgledalo kao da ne mariš za njihovu muku i

opasnost. Čudim se, Isuse, njihovom upitu: “Učitelju, zar ne mariš što ginemo?” Kako su to smjeli pomisliti? Ti, koji si sama ljubav, ti koji si im obećao da ih nećeš ostaviti siročad, ti, Isuse, da ne mariš? To je potpuno nepoznavanje tebe, to je istinsko pomanjkanje vjere, povjerenja u tvoju ljubav.

Možda ne mogu sve razumjeti, možda katkad izgubim orijentaciju u ispitivanju uzroka i posljedica, ali jedno ne smijem nikada zaboraviti: da ti sve znaš i da si ti ljubav. Tebi je stalo do nas. Ti itekako mariš za nas i tebi je najviše od svih stalo da mi ne izginemo, nego da se spasimo.

Tebi je stalo do našega spasenja. Ti mariš za nas! Isuse, htio bih da to nikada ne zaboravim. Oluja će uvijek biti; povećavat će se neprilike, ali ti ostaješ isti, uvijek prisutan. Ti si i danas u lađici svoje Crkve, ti si i danas u tijeku ovog vremena duboko prisutan i ukorijenjen u našu sudbinu. Na tebe smijemo uvijek računati. Dođi, Učitelju, i jednostavno budi uz nas. Svojom prisutnošću unijet ćeš mir u naša srca, a po tome će onda biti stalniji i jasniji i mir oko nas.

fra Zvjezdan

11. nedjelja kroz godinu (B)

POLAKO, ALI SIGURNO

Dobri Isuse!

Sjeme klija, raste. Ni ratar na zna kako. Prepušta se tijeku vremena i zakonu života što si ga ti utkao u biljke. Ja bih htio znati kako; htio bih vidjeti plodove svoga truda svakog dana; htio bih pratiti rast svojih mogućnosti i tako iz dana u dan živjeti u nekoj sigurnosti.

Ti mi to ne daš. Jamčiš mi svoju zaštitu i pomoć; daješ mi sve što je potrebno za život. Ali tajnu života zadržao si za sebe. Dovoljno je da živim u tebi i iz tebe. Katkad nas iznenadi sjeme riječi. Katkad tako mala riječ može učiniti čudesne stvari. Imamo iskustva u našim ljudskim odnosima. Nikada ne možemo predvidjeti zakonitosti djelovanja pojedinih riječi. Često bez neke posebne namjere izgovorimo riječ, misao, a ona odjekne duboko u srcu nekoga tko je čuo. Odjekne dublje i plodonosnije nego što smo to sami pomišljali! Često neoprezno izgovorena negativna riječ prouzroči silna razaranja u duši našeg bližnjega. Ni tu nismo u stanju pratiti sve što je riječ u mogućnosti proizvesti.

Tvoja je riječ, Isuse, životvorna. Nijednu riječ nisi izgovorio u prazno. Zato su ljudi visjeli o tvojoj riječi. Osjećali su da izlazi iz tvog srca, da iza svake svoje riječi stojiš ti čitavim svojim bićem i da se mogu povjeriti svjetlu te riječi. Zato su tvoje riječi bile kratke, jednostavne, ali su pogađale ljudska srca.

Da, Isuse, upravo je tvoja riječ bila malena, sićušna kao gorušičino zrno, kao sitno sjeme. Međutim, razrasla se u srcima slušatelja i postajala je stablom. Na tom stablu, na zajednici tvojih apostola kojima si tumačio svoje prispodobe, gnijezdit će se drugi koji će ih slušati, ptice nebeske

tvoga kraljevstva, mi, koji danas na apostolsku riječ vjerujemo, koji njihovo vjerovanje ispovijedamo. To je to silno stablo, sposobno ugnijezditi čitav svijet!

Takvo je tvoje kraljevstvo! Za njega se ne treba bojati. Ono će rasti, makar ne znamo kako! Omogući svojom dobrotom svakome od nas da se nađemo u tom kraljevstvu, na tom razgranatom stablu, privučeni tvojom riječju.

fra Zvjezdan

Duhovna misao

Božja prisutnost

A sada svoje misli uzdižem k tebi Gospodine.
Ostavljam po strani sve svoje brige i zanimacije
i tražim odmor i okrepu u tvojoj blizini.