32. nedjelja kroz godinu (B)

DAR SRCA

Kako si dobar, Isuse! Vidiš sve što drugi ljudi ne mogu vidjeti, razabireš ono što izmiče ljudskom oku. Ne mogu te ljudi prevariti svojim blještavilom i prividnošću. Tako mi puno govori, dobri Isuse, ova zgoda sa siromašnom udovicom.

Rekao si: Ona je najviše dala. Ona je dala od onoga što joj je trebalo za život. Ona je riskirala svoj život da bi mogla u svojoj pobožnosti prinijeti svoj dar. Da, Isuse, ona je dala samu sebe. Nije škrtarila sa svime što ima. Nije imala puno, bila je siromašna. Upravo zato mogla je dati sebe, svoj život, tj. mogla je dati najviše. Jer – što ti daruju oni koji se cjenkaju s onim što misle da imaju?

Očito je, Isuse, da bogataši to nikada neće shvatiti. Očito je da oni nemaju prilike da otkriju tajnu istinskog dara. Jer, oni mjere svojim ljudskim mjerilima, oni računaju svojim računalima, a ti gledaš u dubine ljudskih srdaca. Tebi ništa ne izmiče, sve vidiš i znaš. Želiš od svojih učenika siromaštvo srca, siromaštvo duše. Želiš njihovu potpunu oslonjenost na tebe, na tvoja obećanja. Želiš da ljudi vjeruju u ljubav tvoga i našega nebeskog Oca. To iskustvo bogataši nemaju jer imaju svoju plaću, jer misle da posjeduju sve sigurnosti svoga života. Oni su lišeni tog blagoslovljenog predanja u ljubav nebeskog Oca.

Pretpostavljam, Isuse, da i mene promatraš negdje na ulazu u hram, negdje u skrovištu moga srca. Osjećam tvoj pogled, pratiš me i ti ništa ne izmiče od onoga što ja radim i što ne radim.

Nisam bogat i nemam mnogo. Siromašan sam. Nemam se čime pohvaliti pred tobom. Moja je vjera slaba. Moje pouzdanje malakše, moja je ljubav tako nepotpuna. Ne nalazim, Isuse, puno vremena za tebe. Nisam se potvrdio nekim velikim dobrim djelima. Osjećam da ima u meni više sebičnosti nego žrtve. Ne mogu se pohvaliti nekim velikim odlukama kojima bih učinio zaokret u svojem životu. Sve je to, Isuse, bijedno i slabo. Spasi me, Gospodine! Zauzmi se za mene i učini da ti i moj dar bude drag. Učini, Isuse, da konačno otkriješ da i u mojem daru ima predanja i ljubavi, da se i u mojem daru krije srce i duša.

Učiš me, Isuse, po ovoj siromašnoj udovici da shvatim da je svatko sposoban darovati tebi ono što će te razveseliti. Svatko može darovati, ne toliko ono što ima ili nema, nego ono što jest, tj. svoj žitak. Upravo to se tebi sviđa! Neka ti, Isuse, i naš svakodnevni dar i svaka naša žrtva budu ugodni!

Dar je samo znak! Bitno se ne vidi očima!

U sitnom znaku kruha, ti nam, Isuse, daruješ svega sebe!

U tebi nam nebeski Otac daruje sve što ima, sav svoj žitak! Bog se zato ne da nadmašiti u ljubavi, u darivanju!

fra Zvjezdan

31. nedjelja kroz godinu (B)

LJUBITI SVIM SRCEM

Bože moj, tako često se pitam: ljubim li ja tebe istinski, svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom? Što to zapravo meni znači? Pripada li moje srce istinski tebi? Ljubim li te? Gori li srce moje prema tebi? Osjećam li žar srca, ubrzano kucanje srca na pomisao o tebi? Jesi li ti, Gospodine, istinski Gospodar moga srca i jesi li ti u njemu duboko prisutan? Toliko pitanja!

Ljubim li te svom snagom? Imam li negdje u zalihama svoga bića još više snage, još mogućnosti da ti pokažem svu svoju ljubav? Ljubim li te snažno, duboko? Pokreće li moja ljubav sve silnice moga bića? O svemu se tome pitam, Gospodine, i osjećam da te ni izdaleka ne ljubim koliko bih te trebao, koliko bih te morao ljubiti.

Ljubim li te, Gospodine, svom dušom svojom? Jesi li ti duša duše moje, središte moga bića? Jesi li ti, Gospodine, tajna moga vlastitog bića, moga srca, moje nutrine, moga disanja, moga življenja? Ljubim li te dušom svom? Jesi li ti negdje duboko u tajnama moje duše?

Zahtijevaš da te ljubim i svim umom svojim. Mislio sam da je ljubav u predjelima srca, da se tiče samo osjećaja. Međutim, pitaš me o ljubavi u dubinama moga uma. Jesi li ti, Gospodine, u mojim mislima, u mojim nakanama, u mojim planovima? Jesi li ti, Gospodine, prvi u mojem umu, ljubim li te svim umom svojim ili ima u tajni moga razmišljanja mnogo toga što nije povezano s ljubavlju prema tebi?

U toj se zapovijedi ljubavi krije sav Zakon. Sve što je rečeno, sve to je napisano, sve to je na bilo koji način negdje propisano u Mojsijevu zakonu ili utkano u tradiciju Staroga zavjeta – može se sažeti u zakon ljubavi. Jer, u tome je sve!

Daj mi, Gospodine, da to shvatim, da to prihvatim. Daj, Gospodine, da u moju nutrinu uđe ta tajna i da je pohranim duboko u srce. Rekao si starima da to moraju neprestano imati pred očima, na čelu, na rukama, na dovratnicima. Htio si da svatko tko susretne tvog učenika odmah primijeti na njegovu tijelu, na njegovu držanju, u njegovim očima, u njegovu ponašanju: ovaj ljubi Gospodina svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom svojom!

Želim, Gospodine, da to i na meni danas i uvijek svatko i odmah primijeti, osjeti, vidi. Neka se u svakoj mojoj gesti, u mom ponašanju vidi: ovaj ljubi Gospodina svim srcem svojim! Ovo je Božji čovjek koji svoju pripadnost Gospodinu želi potvrditi potpunim predanjem i poslušnošću svome Učitelju i Gospodinu! Neka tvoja ljubav i ljubav prema tebi zavlada u našim srcima, da bi iz njih mogla izrasti istinska ljubav i prema našim bližnjima.

fra Zvjezdan

Dušni dan

Sveti Jeronim ranokršćanski crkveni učitelj napisao je ovu rečenicu: “Mi ne trebamo žaliti što smo izgubili pokojne  nego biti zahvalni što smo ih imali i još  ih imamo jer su se vratili Gospodinu i svaki onaj koji je otišao pred nama ostaje u zajedništvu Božje obitelji”. Izjava je utjeha i ujedno izazov. Svi mi žalimo za čovjekom koji je otišao od nas, možda je to starija osoba koja iza sebe ima dug i ispunjen život, ili mlada osoba koja je otišla prerano. Reakcija je naravna da žalimo za našim pokojnicima baš na dan kao danas, na Dušni dan u kojemu se sjećamo svih naših pokojnika iz naše sredine i okoline. Nije lako reći da ne trebamo i da ne smijemo žaliti. To je naravna reakcija ako se moramo oprostiti od nekoga koji je dio našega vlastitog života i to je još uvijek. Ipak nam sveti Jeronim daje obrazloženje i utjehu. On kaže: budi zahvalan da si njega ili nju imao. Budi zahvalan za zajedničke godine, za vrijeme kad ste živjeli skupa i jedni za druge, za sjećanja koja imamo kao dobro blago, kao vječno sjećanje. I to nam sjećanje može dati utjehu usprkos svake žalosti i u svim bolnim oproštajima. Tada će ta utjeha biti još jača, još intenzivnija, jer sveti crkveni učitelj kaže nam i razlog naše radosti i naše zahvalnosti – on ili ona su otišli u kuću Gospodinovu.

To je naša kršćanska vjera da kod Gospodina imamo domovinu, da mi kako Isus veli imamo vječni stan kod Boga i Isus nam je svojom smrću i svojim uskrsnućem pripremio put prema vječnoj domovini, prema nebeskome stanu i on će doći po nas na kraju vremena da budemo s njim i njegovim Ocem. Zato s pravom smijemo govoriti o našim pokojnicima i njihovu odlasku u kuću. Tekst kaže još nešto: naši pokojnici ostaju povezani s nama u zajedništvu Božje obitelji, u zajedništvu onih koji vjeruju u Boga i koji su ljubljeni od Boga i nakon smrti.

Mi jesmo i ostajemo povezani s našim dragima i milima koji su pošli u Očevu kuću, ne samo u mislima ili u sjećanju, nego u vjeri u uskrsnuće mrtvih kao što to ispovijedamo u vjerovanju. Mi jesmo i ostajemo obitelj u Kristu, zajednica u životu i nakon  života i zato vrijedi rečenica ranoga kršćanstva: mi ne trebamo žaliti što smo izgubili pokojnike, nego biti zahvalni za to da smo ih imali i da ih i sada imamo. Tko se vraća Gospodinu ostaje u zajedništvu Božje obitelji samo što je otišao prije nas. U tom smislu smijemo u našoj vjeri sada i uvijek ponovno moliti za naše pokojne rođake i prijatelje: Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru. Amen!

fra Jozo Župić

SVETOST DANAS

Blagdan svih svetih je blagdan znanih i neznanih plemeniti ljudi. Blagdan svih onih koji su vjerovali u ljubav i plemenitost. Znani i neznani, slavni i neslavni, bogati i siromašni, bijeli i crni. Vrlo rano se ovaj blagdan slavio između Uskrsa i Duhova. Smisao je jasan: Svi sveti su pobjeda Kristova uskrsnuća u životu ljudi i prisutnost Duha Svetoga u njima. A od osmog stoljeća Svi sveti se počinju slaviti u Rimu prvoga studenog, a poslije devetog stoljeća u cijelom svijetu. Upozorava nas da više prepoznajemo plemenitost nego li zloću u ljudima.

Plemeniti prepoznaju plemenite! Blagdan Svih svetih je blagdan pobjede (trijumfa) dobra nad zlom. Također nam govori da je ljudski rod povezan živim lancem plemenitih srdaca koja su živjela i koja će živjeti. Što nam danas govori blagdan Svih Svetih? Da li znači neku vrijednost i neku normalnost? Ako se postavlja pitanje kršćanstvu tada se time postavlja u pitanje sama svetost. Možda je nastala kriva identifikacija forme i sadržaja svetosti unutar kršćanstva i općenitom poimanju sveca i svetosti. Čini se da je ovoga momenta u pitanju forma kršćanstva i forma njegove svetosti. Previše je kršćanstvo ‘protokolirano’, previše je postalo određena forma i dogma.

Svelo se na jedan određeni kalup, koji je bez sumnje povijesno uvjetovan. Isto tako je i pojam sveca – srednjovjekovni pojam – a ne iz prvih stoljeća (ne po liku sv. Augustina i Jeronima). Ti prvi sveci uopće nisu ‘čudotvorci’, nisu od rođenja sveci, nisu od rođenja sveti. Imali su vrlo burnu povijest s lošim i dobrim momentima u životu – kao Izraelova sveta povijest. Ali su se kroz život borili s duhom ljubavi. Cilj i princip njihova života bio je Kristov duh. Dok lik sveca, kakav je do nas doplovio nalazi se samo na ‘oltarima’, on je ‘drven’, bez života, ‘bezgrešan’. Po ovom kalupu teško bi i Isus bio proglašen svetim! Sveti su sv. Pavlu svi oni koji su kršteni, tj. koji žive u Kristovom duhu i ljubavi, pa i onda kada su koji put u tome manjkavi. Svaki je čovjek pozvan da uspije kao čovjek, a time je pozvan na svetost. Najveće je čudo u ‘nehumanom svijetu’ biti human.

U svijetu pravila i zakona živjeti, vjerovati u ljubav. Zar to nije najveće čudo svijeta? Svetost nije forma (kalup) nego srce – novo srce. Srce koje istinski ljubi ne umire i već sada svima postaje sveto. Svetost je uvijek vezana uz zajedništvo – uz altruizam (Isusovu Crkvu). Koliko li ima svetih među ‘nesvetima’ i koliko li ima nesvetih među ‘svetima’? Svetost je uvijek vrhunska sloboda – silom se ne postaje svet (ničijom silom, pa ni ‘svetom’). Sveca čini svecem njegova svijest i savjest. Pa svako bježanje od ‘svetosti’ je bježanje od kršćanstva. Formalizam u kršćanstvu dotukao je ljubav i svetost, pa i apetit za svetošću. Sveti su na zajedništvo raspoloženi – oni su za sveopće bratstvo (Crkvu).

Bratstvo sa živima i mrtvima. Prepoznavanje u svim ljudima ljudskog i božanskog – znak je svetosti. Ono što je prije Krista bilo rezervirano ‘svetima’, sada je ponuđeno svima pa je svaki čovjek veći svetac od bilo kojeg svetišta. (Ef 2, 21). Sveti su svi oni koji su ljubljeni od Boga – a svi su ljubljeni od Boga – koji ljube, koji su osjetljivi na ljubav i dobrotu. Sveti u vječnosti, sveti među nama, svetost u nama – čine jedinstvo. Svi smo mi pozvani da živimo kao Isus, Božji svetac. A to je put sreće i zadovoljstva već sada i u ovome životu. Blagdan svih svetih je blagdan svih nas, svih ljudi koji čeznu za životom ljubavi i smirenosti.

Marijan Jurčević, OP

30. nedjelja kroz godinu (B)

USTANI! ZOVE TE!

Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!

Smiluj se, Isuse, ovom narodu koji trpi i čeka izbavljenje. Smiluj se ovoj napaćenoj zemlji koja čeka čas potpune slobode. Smiluj se, Isuse, ljudima koji su ostali bez nekog od svojih najdražih, koji su izgubili u ovom ratu svoje najbliže!

Smiluj se, Sine Davidov, svima koji su ostali bez krova nad glavom, koji su izgubili svu svoju imovinu, koji više nemaju svoga doma.

Smiluj se svima koji stanuju u podrumima i koji već dugo žive bez svjetla, bez vode. bez ogrjeva, na rubu egzistencije.

Smiluj se, Isuse, svima koji su ranjeni, koji će ostati invalidi zbog povreda u ovome ratu, koji trpe posljedice neprijateljskog oružja!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Smiluj se, Isuse, onima koji napadaju nedužno stanovništvo i koji vode svoj agresivni rat na području drugog naroda, na zemlji koja im ne pripada!

Smiluj se, Isuse, svima onima koji lažima žele umiriti savjest vlastitog naroda i zavarati svijet.

Smiluj se. Isuse, onima koji su sposobni rušiti kuće, paliti crkve, uništavati spomenike.

Smiluj se svima onima koji ucjenjuju, ubijaju, muče i žele zatrti sve koji im nisu po volji!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se! Detaljnije

29. nedjelja kroz godinu (B)

HOD ZA ISUSOM

Gospodine Isuse, daj i nama da se sjedinimo s tobom u slavi. Poput sinova Zebedejevih i mi želimo s tobom sudjelovati u slavi uskrsnuća, želimo uživati plodove koji dopuštaju da se sve drugo zaboravi. Daj nam da budemo sasvim blizu tebi, da sjedimo sasvim uz tebe, da budemo s tobom proslavljeni. Tko to ne bi želio!?

Međutim, pitaš: Možete li piti iz iste čaše iz koje ja pijem? Pitaš to Ivana i Jakova, pitaš to i nas danas. To je teško, Isuse. Nisam siguran da možemo, nisam siguran da smo spremni. Doduše, u današnje vrijeme ponuđena nam je čaša gorčine, nerazumijevanja svijeta, čaša brutalne sile i razaranja, čaša tolikih nevinih stradalaca, terora i straha. Pijemo tu čašu koja nije slatka.

Vjerujem, Isuse, da te u tom pogledu i mi, poput ove dvojice, slijedimo. Jedino nisam siguran da znamo piti iz čaše čista srca, onim predanjem kojim si ti pio, s ljubavlju prema onima koji su ti priuštili tu čašu boli i gorčine.

Nauči nas, Isuse, piti iz tvoje čaše, ostati s tobom jedno u svim trenucima kada bismo tako rado promijenili tijek događaja jer nam se čini da su ti trenuci pregorki i preteški za nas. Nauči nas, Isuse, ostati u ljubavi i kada je oko nas mržnja, ostati u miru dok je oko nas rat. Hvala ti, Isuse, i za drugu poruku: biti sluga. Kako je i to teško! Znao si da je od istočnog grijeha u nama postoji oholost života. Svi bismo mi htjeli barem nekome zapovijedati, biti usluženi, posluživani. Nosimo u sebi neki nagon za samopotvrđivanjem. A ti nam daješ lijek. Sam si rekao da si došao ne zato da budeš poslužen, nego da služiš i da život svoj dadneš za braću.

Sam si svojim učenicima oprao noge da to postane trajnim znakom i izazovom za svakoga od nas. Na to isto pozivaš i nas, zoveš svakoga od nas. Darivati život za braću! Preporučam ti, Isuse, tolike koji su već darovali, žrtvovali svoj život za braću, za domovinu. Primi ih kao žrtvu ljubavi. A nas raspoloži da te u radosnom služenju vjerno slijedimo.

fra Zvjezdan

28. nedjelja kroz godinu (B)

AKO ŽELIŠ PUNINU

Isuse, zadivljeni smo pristupom ovog mladića. Ono što ti je on rekao mi ne možemo: “Od svoje mladosti vršio sam sve Božje zapovijedi!” Zar to nije divno? Takvih nam mladića treba, takvih nam kršćana treba! A ipak, tako je žalosno završio i ovaj susret. Pitam se, kako to?

Mladić očito osjeća da mu još nešto nedostaje. Osjeća da ti, Isuse, imaš ono što njega privlači. Kod tebe je sigurnost i mir, ti si svjetlo i istina, ti si život. Tvoji učenici osjećaju duboku sigurnost u tvojoj prisutnosti i spremni su sve staviti na kocku, samo da ostanu uz tebe. Ni njima nije još uvijek sve jasno, ali ostaju uz tebe. Očito je da osjećaju tvoju osobu tako snažnom i privlačnom, tako punom jasnoće i života, da ni ne vide neku drugu mogućnost za svoj život. Ostaju uz tebe, ostavljaju sve.

Mladić je do sada obdržavao zakon. U tome je bio dosljedan i pošten. A opet, nedostajala mu je ljubav, osobni angažman i osobni susret koji bi unio svjetlo u sve ono što je do tada činio. Nedostaješ mu ti, Isuse!

Isuse, što mi je činiti da baštinim život? Očito je da si kod ovog mladića i kod svakog od nas ti u pitanju: “Prodaj što imaš i slijedi mene!” To nije više obdržavanje zakona, nego ispunjenje zakona u hodu za tobom. jer ti si, Isuse, zakon ljubavi, novo načelo života. Susret s tobom je život!

Mladića si stavio na kušnju. Trebalo je izabrati: život utemeljen na materijalnim dobrima i sigurnostima ovoga svijeta ili život bez ikakvih jamstava utemeljenih na ovozemaljskim vrednotama, već jedino na dubokoj osobnoj povezanosti s tobom. Zoveš mladića da ide za tobom. Drugo ništa nije važno, drugo sve može propasti! Ti si život!

Pomozi mi, Isuse, da to shvatim. Postoji trajna napast u sva” kom od nas da ti, Isuse, dođeš u drugi plan, da te zanemarimo, da nam nisi tako važan, da imamo važnijih stvari i interesa. Sve to stavlja u pitanje i naš hod za tobom. Moguće je da se i mi toliko puta okrenemo u drugom smjeru jer nam se činiš prezahtjevnim, jer zapravo ne shvaćamo niti smo iskusili istinsku radost života u

jedinstvenom susretu s tobom. Kad se to dogodi, Isuse, nećemo se više kolebati. Pored tebe sve je tako beznačajno. U tebi i po tebi sve može dobiti sasvim drugo značenje. Osposobi nas, Isuse, za velikodušni hod za tobom, za jedinstvenu ljubav koja će biti sposobna za svaku žrtvu, za životno opredjeljenje koje jedino osigurava život u punini, život vječni!

I danas, Isuse, situacija postavlja pred nas mnoge izbore. Mnogi niti nemaju što prodavati, otima im se i razara toliko toga. Ne dopusti da se u nama razori ljubav i daj da nas sve ovo dovede bliže k tebi!

fra Zvjezdan

27. nedjelja kroz godinu (B)

LJUBAV SVE PRAŠTA

Isuse, toliki su bračni drugovi čuli prigodom svoga vjenčanja ove tvoje riječi: “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”

Molimo te za sve bračne drugove. Njihovo si zajedništvo ti blagoslovio, njihovoj si se ljubavi ti radovao. Bio si začetnik klice ljubavi koja je u njima oblikovala želju i odluku da budu jedno za drugo kroz cijeli život. Molimo te. Isuse, učvrsti ih u ljubavi. Podari im snage da se uvijek iznova nalaze i jedno drugom raduju. Daj im snage da mogu, u svjetlu tvoje ljubavi i tvoga blagoslova, nadvladavati tjeskobe, neprilike. poteškoće. drame svoga životnog hoda i da im vrijednost ljubavi i braka nikada ne dođe u pitanje. Ohrabri ih za praštanje i novo prihvaćanje. Daruj bračnim drugovima nova i dublja iskustva ljubavi i sebedarja.

Ti si u tajnu njihova zajedništva utkao nešto od one svoje neizrecive ljubavi kojom si ljubio svoju Crkvu. To je ljubav do potpunog darivanja, do smrti na križu. Nauči ih ljubiti. Neka muževi prepoznavaju svoje žene kao tvoj dar koji si im povjerio na službu ljubavi; neka žene otkriju u svojim muževima dar kojim si ih htio obdariti za cijeli život da imaju za koga živjeti i umirati. Neka se ne umore u tom imperativu ljubavi: živjeti i umirati za drugoga!

Isuse, molimo te za mladiće i djevojke.

Blagoslovi njihovo traženje, hodanje, njihovo otvaranje ljubavi. Zabrinjava nas, Isuse, činjenica da ima sve više mladića i djevojaka koji se ne odlučuju za brak, koji se boje te odluke, koji ostaju u neodlučnosti uz bojazan da će proigrati svoj i tvoj poziv na brak i ljubav. Molimo te, učini da mladi ljudi budu dovoljno hrabri da prihvate ljubav i dovoljno tvoji učenici da ljubav shvate kao izazov života. Neka se ne boje ljubavi ni braka. Očuvaj naše mlade, Isuse, od pogubnog mentaliteta ovoga svijeta koji daleko više reklamira užitak bez angažmana, sebičnost stavlja ispred nesebičnog dara u ljubavi. Ohrabri mlade za uzdržljivu i čistu ljubav, da bi postali dovoljno zreli za brak u potpunom darivanju koje neće biti lišeno nesebične i požrtvovne ljubavi.

Isuse, ohrabri nas sve da naš život u svim našim ljudskim odnosima bude iskren i lijep. Daruješ nam ljude da ih ljubimo. Ne dopusti da ih sebično promatramo kao sredstva za svoje ciljeve i svoje interese. Daj da svaki čovjek kojega nam daješ, svaka osoba koja dođe na naš životni put bude dar i znak za ljubav kojom želiš ispuniti ovaj svijet.

Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!

Daruj nam, Gospodine hrabrosti i snage da ispunimo sve ono što će odgovarati tvojem planu stvaranja. Htio si da se ljudi jedno drugom raduju, kao što je prvi čovjek sretan uskliknuo kad si mu darovao životnu družicu! Daj, Gospodine, da imamo otvoreno srce kojim ćemo se i sada znati jedni drugima iskreno radovati!

fra Zvjezdan

26. nedjelja kroz godinu (B)

CRKVA – PROROČKI NAROD

Divim se snazi tvoga imena, Gospodine.

Apostoli su bili također zapanjeni i iznenađeni. Netko je u tvoje ime izgonio zloduhe, makar nije pripadao njihovu krugu. A ipak, događalo se čudo, zli su duhovi bježali na sam spomen tvoga imena. Apostoli su mislili da imaju monopol na tvoje ime, na tebe i tvoju čudesnu moć. Htjeli su zabraniti toj osobi da to čini. Htjeli su zabraniti čovjeku da čini dobro u tvoje ime jer nije pripadao njihovome klanu.

Divan si, Gospodine!

Imaš toliko tolerancije i dobrote. Važno je najprije da se čini dobro, da se izgoni zlo i zloduh. Važno je da se omogući ljudima da osjete slobodu od vlasti zlog duha. To je sloboda, to je dar, to je onda i Božji, tvoj zahvat, jer gdje god se čini dobro tu je prisutan i tvoj Duh. Priznaješ svako dobro koje se čini za čovjeka.

Ima još nešto, Isuse, što me puni radošću. To je tvoj optimizam i tvoja vjera u čovjeka, u ljude. To je sigurnost da je ono dobro u čovjeku dublje od zla i da su korijeni dobra izvorniji od drugih utjecaja. Uvjeravaš svoje apostole da se ne trebaju brinuti za tog čovjeka. To što nije u njihovu društvu još ne znači da nije Božji čovjek. To što ne ide za tobom, Isuse, na vidljiv način, kako si apostole pozvao, ne znači da nije na tvom putu. Uvjeravaš svoje učenike da mogu biti mirni i da puste tog čovjeka na miru da bi i dalje mogao činiti velike stvari u tvoje ime. Čak si i siguran, Gospodine, da nitko ne može činiti nešto silno u tvoje ime pa onda ubrzo zatim od tebe odstupiti. Koliko povjerenje u ljude! Kakva vjera tvoga srca!

Mislim na sve svoje nevjere i slabosti, na stranputice i padove. Daješ mi naslutiti da te ni to ne može uvjeriti o mojem odstupanju od tebe, ti i dalje vjeruješ da je tvoja milost u meni jača od svakoga zla. Mislim, Isuse, na krize i lutanja: a ti opet čekaš i znaš da će tvoja milost otkupljenja pobijediti, budući da je u mojim dubinama klica novoga, vječnoga života koji se ne da ugasiti.

Hvala ti, Gospodine Isuse, za to tvoje povjerenje. Tvoje povjerenje izaziva nas na čin vjere!

Tvoja ljubav i praštanje neprestano nas pozivaju da odgovorimo ljubavlju. Jer, komu se mnogo prašta, mnogo ljubi. Tvoje korjenito opredjeljenje za nas u ljubavi prema nama trebalo bi izazvati u nama snagu da učinimo i snažne zahvate na sebi samima da bi se tvoje kraljevstvo u nama moglo ustaliti.

Daj nam te snage, Isuse, jer nismo sigurni da bismo mogli žrtvovati svoje ruke samo iz zahtjeva da ne povrijedimo tvoju ljubav. A ipak, ljubav je tvoja bolja od života!

fra Zvjezdan

25. nedjelja kroz godinu (B)

PRIMAT SLUŽENJA

Isuse, nije ti bilo lako s tvojim učenicima. Bilo je nesporazuma zbog njihove ograničenosti. Svaki čas su se gubili u svojim razmišljanjima i planovima i bili negdje drugdje, a ne ondje gdje si to ti htio. U Kafarnaumu ih pitaš: “Sto ste to putem razgovarali?”

I nas pitaš o čemu to razgovaramo ovih dana. Osluškuješ naše razgovore. Razgovaramo, Isuse, o ozbiljnim stvarima. Razgovaramo o poslu i radnom mjestu; o budućnosti naše domovine; o pretrpjelim strahotama i o tome kako ćemo u budućnosti živjeti. Razgovaramo kao odrasli ljudi, kao ozbiljni ljudi koji na sebi nose teret mnogih briga i događaja. Razgovaramo. Isuse, o tome tko ima pravo i vjerujemo da smo mi u tom pogledu u pravu. Čudimo se kako nam drugi ne vjeruju.

Pitamo se kako se to laž uvukla u sve slojeve javnog obavještavanja i kako je na djelu otac laži. Razgovaramo o svemu i svačemu. O onome o čemu razgovaraju odrasli ljudi. A ti uzimaš k sebi malo dijete. Ono je model, uzor tvoje pouke. Ako ne budete kao djeca… Ne znam što time hoćeš, Isuse? Želiš da budemo odgovorni i da se trudimo, a ovdje nam otkrivaš malo dijete kao izazov. Što može malo dijete? Zar svijetom ne vladaju odrasli?

Možda je u tome, Isuse, sva naša tragedija. Jer samo odrasli vladaju i upravljaju svijetom. Možda se premalo misli na djecu. Možda ljudi u svojoj odraslosti i nemaju više volje na svijet donositi djecu. Možda su odrasli izgubili hrabrosti za dijete, za djecu. Ne znamo gledati djecu, ne znamo se veseliti djeci, ne znamo učiti od djece. Kao odrasli postali smo prepredeni, proračunani, lukavi. Više ni ne znamo što znači biti dijete, živjeti jednostavnim životom, biti oslonjen na ljubav, na Oca, na onoga koji se brine za nas. Sve moramo proračunati, o svemu kao da moramo sami brinuti. A budući da ne možemo sve, onda smo trajno napeti, nesretni, jadni. Ako ne budete kao djeca…

Dobri Isuse, a ono o služenju, što ti to znači? Želiš li reći da nismo dovoljno služili? Želiš li reći da se moramo dati izrabljivati do nemogućih granica? Dokle, Isuse?!

Ne znam, Gospodine! A ipak, ti si i to rekao. Ti i na to zoveš. Pomozi nam da i to shvatimo, jer je teško! Budi nam blizu svojim primjerom, ali još više svojom dobrotom i svojom strpljivošću, jer kao i kod tvojih apostola: ni nama to ne ide u glavu!

Budi nam blizu svojom ljubavlju, Isuse!

fra Zvjezdan