14. nedjelja kroz godinu (A)

KRALJEVSTVO LJUBAVI OBJAVLJENO MALENIMA

Isuse, ljeto je i vrijeme za godišnje odmore. A ti zoveš da se u tebi i s tobom odmorimo. Oprosti kad pomislimo da se ljeti možemo i od tebe odmoriti i kad zaboravimo na urednost molitve i svete mise. Ti uporno zoveš: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!” Dolazimo k tebi, Gospodine Isuse, da nas odmoriš i prihvatiš. Samo je u tebi mir, samo je u tebi odmor duše i tijela.

Umor je sastavni dio našeg života. Brzo nas svlada umor u međuljudskim odnosima, u razočaranjima s ljudima, zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja. Izliječi nas, Isuse, od te muke i odmori nas da bismo bili sposobni otvoriti se ljudima oko nas i da se ne umorimo čineći dobro.

Umorni smo i zbog nas samih. Razočarani smo zbog neuspjeha, zbog neostvarenih odluka. Puni smo muke i jada zbog ponovljenih slabosti. Sve nas to muči i opterećuje. Umorni smo, Isuse, i od nas samih. Dolazimo ti da i tu napraviš reda, da nas odmoriš kako bismo mogli prihvatiti sami sebe, kako bismo mogli prihvatiti svoj život, svoje ograničenosti, svoje slabosti i činiti tvoju volju u okviru onoga što mi možemo. Obnovi nas i odmori nas, Isuse, da krenemo opet u život s novim poletom i radošću.

Umorni smo, Isuse, od tereta života naših dana. Umorni smo jer neprestano slušamo loše vijesti, jer čitamo o ljudskim tragedijama i katastrofama, jer nas pune političkim napetostima, jer čujemo oko sebe klevete i ogovaranja. Umorni smo zbog neprestane skrbi za sutra, zbog brige za radno mjesto. Umorni smo, Isuse, od škole i ispita, od upisa i prijavnih uvjeta. Tvoj poziv nam je kao melem na ranu. Da, Isuse, doći k tebi znači naći odmor i mir.

Ne znam, Isuse, kako ćeš ti sve to riješiti. Često mislim da si i ti kriv za mnogo toga. Neke mi stvari izgledaju nepremostivima. Ali, govoriš da je to Bog sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Želim jednostavno prihvatiti tvoj zov, želim jednostavno vjerovati i povjerovati. Želim se osloniti na tvoju riječ i na tvoje obećanje. Ako to ti kažeš, Isuse, to onda tako mora biti.

Zoveš k sebi, jer si krotka i ponizna srca. Zoveš jer imaš srce, jer možeš svakoga razumjeti. Zoveš k sebi jer znaš čuti svakoga, jer u svom umoru ne misliš na sebe, nego na druge, na nas. Sam si, Isuse, često bio umoran, a nisi imao kamo glavu nasloniti, nisi imao mjesta gdje bi se sakrio i odmorio. Tek po noći znao si potražiti Oca i u molitvi i osami odmoriti svoju dušu. Nauči nas, Isuse, odmarati se u tebi, s tobom. Nauči nas, Isuse, kako doći k tebi, kako se rasteretiti svakog tereta u tebi koji si došao da na sebe uzmeš sve naše boli i patnje.

fra Zvjezdan

13. nedjelja kroz godinu (A)

VIŠE ĆEMO VOLJETI LJUDE AKO NAJVIŠE VOLIMO ISUSA

Gospodine, tko je tebe dostojan? Čini mi se da je za sve nas najistinitija molitva ona prije pričesti: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali reci samo riječ i ozdravit će duša moja!” Čini mi se da je na ovoj zemlji nemoguće biti dostojan tebe, a posebno je nemoguće biti dostojan tvoga dara, sakramenta tvoje ljubavi, tvoga predanog tijela i prolivene krvi. Zaista, nisam dostojan, ali te neizrecivo trebam!

A tek kad čitam ovo evanđelje danas, Isuse, vidim koliko ima razloga da se prepoznam nedostojnim tebe. Nabrajaš osobe koje su po naravi bliske svakom ljudskom biću: otac, majka, sin, kćer… Želiš da se prepoznam i usporedim u svjetlu te naravne ljubavi i pripadnosti. Ti, Isuse, želiš biti ispred svih ljudi, na prvom mjestu po čistoj ljubavi, po životnom opredjeljenju, po predanju.

Znam da te ne ljubim dovoljno. Osjećam također da te ne ljubim onako konkretno i jasno kako to činim u odnosu prema meni dragim osobama, mojim bližnjima. U usporedbi s takvom konkretnom ljubavlju imam osjećaj da si ti, Isuse, katkada jako daleko od mene. Zapravo, da sam ti ja jako daleko.

Ti želiš da te ljubim više. Više od svih drugih ljudi, više od svih drugih stvari, više od svega na svijetu, više i od samog života. Zapravo ti, Isuse, želiš da mi ti budeš sve, da budeš moj život. Tako si i Šimuna Petra pitao: “Ljubiš li me više?”

Moram priznati, Isuse, da mi ti nisi na prvom mjestu, da ima osoba koje više “obožavam” nego tebe, da o nekim ljudima katkada više ovisim nego o tebi. Moram ti priznati, Isuse, da mnoge stvari više želim, o mnogočemu više sanjam i maštam, nego o tebi. Mnogo toga mi je više na srcu nego ti. Želim živjeti, želim imati sve, želim uživati život, a često to činim bez tebe, katkada i protiv tebe, žrtvujući pritom i svoj odnos prema tebi. Ne shvaćam uvijek, Isuse, svu važnost i jasnoću tvoje zahtjevne riječi: “Ako tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga naći!”

Isuse, nisam tebe dostojan. Ali te trebam, trebam te kao gladan kruha, žedan kapi vode, prozebao sunca. Trebam te, Isuse, jer bez tebe zaista nema života. Nisam dostojan i ne znam kad ću biti, ali ti si, Isuse, u svojoj dobroti htio prihvatiti malenost ove naše ljudske naravi; molim te da sada prihvatiš i nedostojnost ovog mojeg bića, mojeg tijela, moje duše. I dođi, Isuse, pod krov moj pa će ozdraviti moje biće, ozdravit će moja duša! Gospodine, nisam dostojan, ali dođi! Želim da osjetim da si mi ti i otac i majka, brat i sestra i sve na svijetu. I vjerujem ti, Isuse, da ću svoje najbliže istinski voljeti tek kad ti budeš na prvom mjestu. U tebi i po tebi moći ću nesebično ljubiti i njih.

fra Zvjezdan

12. nedjelja kroz godinu (A)

BOJTE SE ZA DUŠU, NE ZA TIJELO

Bilo bi dobro, kad bismo riječi današnjeg evanđelja primijenili na svoj život. Riječ koja se tri puta ponavlja u današnjem tekstu je: “Ne bojte se!” Osluškujmo Isusa kako tu istu riječ u našim okolnostima sada primjenjuje na nas.

“Ne bojte se ljudi! Previše ste ovisni o onome što će ljudi reći, što ljudi misle i očekuju od vas. Bojite se njihovih kritika i reakcija. Strepite pred javnošću kao da je ona nezabludiva i sveznajuća. Ne bojte se ljudi. Nisu oni mjerodavni za sve. Nisam li vam ja dao riječ života? Okrenite se prema meni i istražujte ono što će se meni sviđati, što odgovara mojoj riječi. Budite hrabriji kad treba založiti se za ono što je Božje. To je vrlo često u suprotnosti s onim što žele ljudi, što očekuje svijet oko vas.

Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu. Kao da je glavni izvor straha i panike među vama ljudima upravo mogućnost da vam netko ne naudi, da vam se ne ugrozi radno mjesto, da vam netko ne umanji zasluženu plaću. Bojite se da ne ispadnete pred svijetom smiješni, da vas ne proglase nazadnim. Bojite se onih koji vam mogu nauditi dobru glasu, vašem zdravlju i materijalnim interesima. Nažalost, ne bojite se toliko mogućnosti da izgubite poštenje, nevinost, istinoljubivost. Ne borite se radikalno protiv laži, zablude, zavodljivosti ovoga svijeta. Kao da se ne bojite za svoju dušu, za čisto srce, za vjeru. Kao da vam je konkretnije prisutna materijalna sigurnost nego li vječni život i stanje milosti. Ponovno vas zovem: Bojte se onih koji vam žele naškoditi duši; bojte se onih koji vas žele uvući u mrežu nemorala i laži. Bojte se onih koji vam pune srce bestidnim programima. Bojte se onih koji vam žele otupjeti potrebu za molitvom, čežnju za nedjeljnom euharistijom i za svetošću dana Gospodnjega. U takvim nastupima je i đavao prisutan, neprijatelj čovjeku od početka, otac laži i ubojica ljudi. Bojte se onih koji vam žele uništiti istinski život i uvući vas u prokletstvo grijeha i zla.

Za sve drugo: ne bojte se! Imate na nebu Oca. On se brine za vas. Ništa vam se ne može dogoditi bez njegove volje. Vjerujte u njegove planove ljubavi s vama i sačuvajte mir srca i duše. Njemu ste dragocjeniji od svakog drugog stvorenja koje je stvorio.

A u svijetu u kojem živite ne bojte se. Ja sam pobijedio svijet. Ja se nisam bojao mišljenja ljudi. Da sam se bojao ne bih ništa učinio. Činio sam sve u svjetlu ljubavi i poslušnosti. Otac je stalno bio sa mnom. Najvažnije mi je bilo ostvariti njegovu volju. Bojao sam se jedino da ne povrijedim njegovu neizrecivu ljubav.”

fra Zvjezdan

11. nedjelja kroz godinu (A)

BEZ ISUSA SMO KAO OVCE BEZ PASTIRA

Gospodine Isuse! Hvala ti za sve što činiš kao Dobri pastir svojih ovaca u tijeku svoga zemaljskog života. Hvala ti što si imao sućuti, pažnje i neizrecivo puno ljubavi prema svojima i dao si život svoj za one koje ti je Otac povjerio. Hvala ti, Isuse, što nisi mogao ostati ravnodušan prema svim potrebama svojih učenika i naroda koji je oko tebe stajao.

Ipak, Isuse, danas ti na osobit način želimo reći hvala što si svoju blagoslovljenu prisutnost htio produžiti u vrijeme i prostor, i to ne samo u nedohvatljivoj tajni svoje proslavljene uskrsne novosti, nego u novosti svoje ljubavi kojom se i danas nama daješ u opipljivim i vidljivim znakovima s garancijom da si ti iza svakog tog znaka i da se ti kriješ u svakom tom znaku.

Zato ti, Isuse, danas zahvaljujemo na kruhu i vinu i na svakom kruhu i vinu naših oltara. To je hrana za mnoštvo, za narod, za one koji su tvoji, nad kojima si se ti jednom zauvijek sažalio i ostavio si svojoj Crkvi taj dragocjeni dar da njime raspolaže u sve dane do svršetka svijeta. Hvala ti na znaku vode, kojim i danas pereš ljude i na taj ih način preobražavaš u djecu nebeskog Oca, u članove tvoje Crkve, čiste od istočnog grijeha i sposobne da na sebi nose pečat tvoga Duha. Hvala ti na svemu tome, Isuse, koji si želio svojoj Crkvi ostaviti takve znakove svoje prisutnosti.

Ipak, Gospodine Isuse, na osobit ti način danas želimo zahvaliti na daru svetog reda, na pastirima Crkve, na svećenicima i službenicima tvoga naroda. Hvala ti što si u krhku posudu ljudskog bića sakrio tajnu svoje neizrecive ljubavi. Hvala ti, Isuse, što si se usudio svoju dobrotu sakriti i otkrivati kroz znak ljudske osobe, kroz lik svećenika, čovjeka, pomazanika, izabranika duše tvoje, brata i suputnika ljudi. Hvala ti, Isuse, što si se usudio u osobu slabog ljudskog bića staviti sebe, jer si povjerio čovjeku neizrecive tajne svojih sakramenata. Čovjek po tom sakramentu smije raspolagati

neizrecivim darovima i drugima ih dijeliti. Hvala ti, Isuse, na pastirima Crkve, koji to mogu i smiju biti samo zato, jer si im ti, Dobri pastiru, dao punomoć i snagu za tu službu u tvome narodu i jer si ti imao dovoljno povjerenja u svakog nositelja te neizrecive vlasti i službe.

Molimo te, Isuse, za sve svećenike, za župnike i ispovjednike, za djelitelje tvojih tajni i predvoditelje euharistijskih slavlja, za sve pastire tvoje Crkve. Osobito budi bliz svojom ljubavlju ovogodišnjim mladomisnicima koji će zakoračiti u život samoprijegornog darivanja i ljubavi. Daj da tvoji službenici jednako rasipno i velikodušno daju, kao što si i ti činio u svojem zemaljskom životu. I neka te u njima i kroz njih mnogi otkriju u svojoj sredini.

fra Zvjezdan

Sv. Antun Padovanski, svetac svega svijeta

DATI SVOJ DOPRINOS, UVIJEK BITI MISIONAR, U OSOBNOM ŽIVOTU, BILO GDJE NAS GOSPODIN POZIVA DA MU SLUŽIMO!

Sv. Ante veliki je redovnik i veliki svetac.

Kao što znate on je suvremenik sv. Franje: dakle živio je otprilike prije 800. godina. Rođen je u Lisabonu, u Portugalu, 1195; a umro je u Padovi, u Italiji, 1231. godine. Najprije je bio redovnik Augustinac; a potom – zbog želje da živi stroži redovnički život – 1220. godine postaje franjevac, oduševljen – kao mnogi mladi u to vrijeme kao i tijekom stoljeća, porukom i osobnošću Brata Franje. Umro je u Padovi sa samo 36 godina života koje je živio potpuno u službi Bogu i Crkvi.

Velika je svjetlost ižarivila iz njegove osobe: svjetlost svetosti, nauka, obzirnosti za najsiromašnije i ostavljene. Već za života po njem su se dogodila brojna čudesa; a ona su se nastavila i nakon smrti. Zato je brzo proglašen Svetim od pape Grgura IX, koji ga je upoznao još za života. Tako se tijekom stoljeća njemu s vjerom utjecao kršćanski puk, da bi tražio milost i zaštitu, posebno u trenucima velikih potreba. Kao što znate, sv. Ante nije samo Svetac i Crkveni naučitelj (Doctor Evangelicus); nego je između ostalog i zaštitnik siromašnih i potlačenih, trudnica, putnika, ribara, mornara, onih koji traže izgubljene stvari.

Njemu se i mi danas utječemo, s povjerenjem i nadom. Njemu iznosimo naše tjeskobe i poteškoće, ali i naše želje i naše čežnje. Njemu preporučamo naše živote, živote naših obitelji i naših zajednica, na poseban način njemu povjeravamo Crkvu u Bosni i Hercegovini, koja se danas suočava s ne malim izazovima. U vjeri i pobožnosti prema Njemu – potkrijepljenoj brojnim pomaganjima koja je kroz osam stoljeća i ovdje pružao – sigurni smo da i danas neće presahnuti njegov zagovor, po kojem imamo mnoge milosti i mnoge blagoslove.

Proteklih dana, razmišljajući o našem susretu i ovom slavlju, kao Biskup Crkve Božje, postavio sam si prije svega jedno pitanje, koje držim važnim za svakoga od nas. Što nas danas sv. Ante može poučiti? Odgovor je bio jednostavan: kao svaka velika Sveta osoba, može poučiti puno, štoviše jako puno.

A onda, kao Predstavnik Svetoga Oca, razmišljajući o konkretnoj stvarnosti Crkve u Bosni i Hercegovini, između ostalog me impresionirao jedan vidik njegove osobe: on je bio Svetac nadahnut velikim misionarskim duhom. Sjećate se? Bilo je u Coimbri u Portugalu. Bio je mladi redovnik, krenuo prijeći put teologije i filozofije. Imao je 25 godina. Godine 1220. stigla su u Coimbru tijela petorice franjevaca umorenih u Maroku, gdje su bili misionari po Franjinu (nalogu) poslanju. Bio je to događaj koji je promijenio njegov život. Suglasjem Poglavara, i on postaje franjevac, te odmah traži i dobiva dopuštenje otputovati kao misionar u Maroko. Isusova riječ „Bit će te moji svjedoci, sve do nakraj zemlje“ snažno je odjeknula u njegovu životu. On je shvatio da misionarska dimenzija nije jedan od izbora (opcija) za Crkvu. On je dobro shvatio kako se neka zajednica ne može zvati istinski kršćanskom ako ostaje zatvorena u samoj sebi, i ako ne širi vlastiti pogled vjere na obzorje Crkve i svijeta.

Dobro je znano, kako se hrvatski narod tijekom stoljeća isticao i misionarskom revnošću. Čini mi se važnim nastaviti taj put, podupirući naše misionare, i moleći za misije. Osobito bi želio naglasiti kako je važno da i danas svatko od nas izrazi Bogu svoju raspoloživost kao što je to učinio sv. Ante, raspoloživost naviještati Evanđelje do nakraj zemlje.

Ima još jedan zanimljiv vidik misionarskog duha sv Ante. Sigurno se sjećate što se zbivalo s njim, one davne 1220. godine. Na žalost on se razbolio čim je pošao iz Lisabona; i to mu je već pomoglo uvidjeti da je Providnost imala neki drugi plan s njim. Štoviše, brod na koji se ukrcao pogodilo je veliko nevrijeme; tako da (čini se) fra Ante nikada nije došao do Maroka, nego se našao na Siciliji, gdje je u nekoliko mjeseci ozdravio.

Ove okolnosti su mu omogućile da produbi jedan važan vidik misionarske duhovnosti, koji mi se čini jako aktualnim (suvremenim) za nas, u kontekstu stvarnosti u kojoj se mi danas nalazimo. A to je: misionarski duh se može živjeti ne samo idući u daleke zemlje, nego i ostajući na našem tlu.

Zatim se dogodila jedna druga promjena u njegovu životu: on je shvatio da ga Gospodin želi misionarom među kršćanskim narodima, a ne među poganima. Postao je vatren govornik, pozivajući riječju i primjerom na vjernost Isusovim zapovijedima, te da svatko učini osoban doprinos za rast Kraljevstva Božjeg.

Dati svoj doprinos, uvijek biti misionar, u osobnom životu, bilo gdje nas Gospodin poziva da Mu služimo. Ovo je velika pouka za nas danas, za nas kao pojedince i kao narod.

Poznajete bolje od mene poteškoće s kojima se moramo suočiti izvan i unutar obzorja našega naroda. Izvanjske poteškoće: ekonomska kriza, teškoće u pronalaženju radnog mjesta, broj Hrvata koji je u opadanju, nesigurna budućnost, posljedice nedavnoga rata. Ali postoje i unutarnje poteškoće Crkve i našega naroda: mislim na mnoge osobe koje se u svom životu sve više dopuštaju voditi ljudskim kriterijima, umjesto duhovnim životom, mislim i na praktični sakramentalni život koji je u opadanju, mislim na smanjen broj svećeničkih i redovničkih zvanja, mislim na ranu rastave braka, što pogađa i kršćanske obitelji.

Svojim primjerom, sv. Ante nam kazuje kako je vrijeme da se i mi osjećamo misionarima u našim zemljama. Poziva nas da hranimo vjerom, ljubavlju i nadom naše živote. Govori nam da smo i mi kao i on pozvani dati svoj doprinos u našoj Crkvi i našem narodu. Moramo dobro iskoristiti primljene talente. Ne trebamo očekivati od drugih rješenje naših problema. Ne možemo prenositi na druge ono što Gospodin traži od svakog od nas.

Ovo je moja želja, kojoj pridružujem žarku molitvu. Ovo je poruka koji povjeravam svakome od vas, kao pouku ove velike svetkovine. Sv. Ante nas uči da je danas nužno obnoviti zauzetost u kojoj će svatko sa svoje strane, dati doprinos velikodušnošću, predanošću i radošću. Neka nam njegov moćni zagovor da svjetlost i snagu kako bi bili „sol zemlje i svjetlo svijeta“, vjesnici i svjedoci Radosne vijesti u današnjem svijetu. Amen.

Propovijed nuncija D’ Errica na svetkovinu Svetog Ante na Humcu

Humac, 13. lipanj 2009.

PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA

BOG PRISUTNI

Isus nam je sebe ostavio na osobit način u sakramentu svoga Tijela i Krvi. To je neizrecivi dar. Bogat je ljubavlju. U njemu je Isus darovao čitavoga sebe. Smijemo stoga promatrati otajstvo ovoga sakramenta pod vidom prisutnosti.

Isus je čovjeku bio blizu, bio je prisutan. Ljudi su za Isusova zemaljskog života osjetili tu neizrecivu kvalitetu Isusove raspoloživosti za drugoga. Svatko se osjećao uz njega prihvaćen i ljubljen. Nitko nije imao dojam da ga je Isus olako uzeo ili površno slušao. Isus je znao slušati što mu ljudi govore, znao je čuti i misli srca jer je bio čovjeku blizu, zainteresirano okrenut prema svakome tko ga je trebao. U njegovu životu susrećemo brojne primjere Isusove aktivne prisutnosti, i još više primjera ljudske gladi za osobom povjerenja koja ima vremena i ljubavi za drugoga.

Osjetljivi smo na prisutnost. Često doživljavamo krize zbog pomanjkanja prisutnosti osoba koje bi nam trebale biti blizu. Razočaramo se kada se netko od najbližih ne sjeti da nam je potreban, ili ne misli na nešto što nije smio previdjeti. Boli nas kad primijetimo da nas sugovornik uopće ne sluša, ili kada nas liječnička ekipa kod vizite promatra kao objekt, predmet, a ne kao osobu. U današnjem čovjeku ima sve više trauma i praznina upravo zbog krize prisutnosti. Čovjek više ne zna biti drugome blizak, ili kako bi Isus to rekao u evanđelju, nismo više sposobni biti bližnji.

Dragocjena nam je i spasonosna istina da je Isus u tom pogledu vjeran sam sebi i da je po snazi svoga uskrsnuća, slobodan u odnosu na prostor i vrijeme, prisutan svakome u sve dane do svršetka svijeta. Na njega nitko više ne treba čekati, Isus je u svakom času sama prisutnost. Da bi to mogao ostvariti i na ljudima opipljiv i prepoznatljiv način, ustanovio je euharistiju, sakrament intenzivno prisutne ljubavi. U svakoj misi, u svakoj pričesti Isus je prisutan. To nije samo neka objektivna prisutnost, izolirana i dogmatska. To je u isto vrijeme prisutnost u osobnom odnosu na svakoga tko s vjerom sudjeluje na misi, tko s vjerom prima taj kruh života. To je prisutnost za nas.

Euharistija je sakrament takve Isusove prisutnosti. Prepoznajemo takvu prisutnost u prilikama kruha i vina i klanjamo se Isusu koji je na tako jasan i neposredan način htio pokazati da je doista s nama i za nas. Više nitko nije sam, nitko nije prepušten samome sebi. Isus postaje bližnji svakome u njegovoj čežnji za životom, za puninom života i za vječnim životom. Crkva će to i dogmatski definirati, ali vjerničko će srce osjetiti da se tu ostvaruje Isusovo obećanje: “K njemu ćemo doći, i kod njega se nastaniti!” (Iv 14,24).

fra Zvjezdan

PRESVETO TROJSTVO (A)

Bože, Oče! Tvoj te je Sin zazivao sinovskim, djetinjim tepanjem izgovarajući riječ “Abba”. Mi bismo to rekli u djetinjoj slobodi riječju “Tata”, odnosno nekom drugom sličnom riječju. Teško nam je i zamisliti, Oče, da tebi, velikom i uzvišenom, neizrecivom i sveznajućem, vječnom i svemogućem, progovorimo tu riječ djetinjeg tepanja, tj. riječ “Tata”. A ipak, Isus nam je rekao da nećemo u Kraljevstvo Božje ako ne budemo znali reći tu riječ, ako u odnosu na tebe ne budemo kao djeca. Možda smo još uvijek previše ozbiljni, možda se pred tobom još uvijek pravimo previše važni, veliki, a samo ti si nezamjenjiv, samo ti si velik. Udijeli nam Duh svoga, Duha Svetoga, Duha posinstva koji će nam omogućiti da tepamo na taj način. Nismo primili Duha ropstva, nego Duha sinovstva i smijemo tim načinom pristupiti tebi, Oče! Slavimo te u tajni tvoje prve božanske osobe, u tajni tvoje ljubavi kojom si nas stvorio i kojom nas uzdržavaš u životu. Bože, Oče, daj nam slobode i ljubavi da te mognemo slaviti i blagoslivljati u punoj slobodi i istini!

Bože Sine, Isuse! Tako si nam blizu! Postao si čovjekom, djetetom, jednim od nas. Prepoznajemo te u tvojem Utjelovljenju. Ispovijedamo vjeru da si od vijeka u krilu Očevu, da si Jedinorođeni Sin Božji! Ti si u Presvetom Trojstvu druga božanska osoba. Međutim, Isuse, mi te poznamo kao Isusa, kao brata, kao Spasitelja. Poznamo te kao onoga po kojem nam je Otac neizrecivo blizu, kao onoga koji nam je objavio Oca. U tebi i po tebi i sami sebe prepoznajemo u dostojanstvu djece Božje. Isuse, objavljuj nam neprestano tu tajnu Boga Oca; daj nam uvijek novo iskustvo da nas Otac ljubi i da možemo svoj život povjeriti njegovom srcu. Hvala ti za sve što si učinio za nas!

Bože, Duše Sveti! Prodahni nas Duhom istine i ljubavi. Upoznaj nas s Ocem; stavi u naša srca i na naša usta molitvu. Daj da djetinjim srcem molimo. Otvori nas potpuno za Sina, za Isusa. Samo u tebi i po tebi možemo Isusa zazvati i priznati Gospodinom. Učini to u našim srcima, u dubinama bića, Duše Sveti! Neka nas zahvati tvoja ljubav, tvoje oduševljenje, tvoja životvorna snaga. Dođi, Duše Sveti i ispuni nas svojom snagom. Slavimo te, Oče, Sine, Duše Sveti! Jedinstven si u tajni božanstva; osobit si u tajni triju osoba! Ti si Bog s nama, Bog za nas, milosrdan i vjeran, spor na srdžbu, bogat dobrotom! Budi blagoslovljen, Bože naš!

fra Zvjezdan

PEDESETNICA. DUHOVI

DUH SVETI U POVIJESTI SPASENJA

Isuse, apostolima si obećao da ćeš im poslati Duha Svetoga, Duha Branitelja, Duha istine i ljubavi. Obećao si apostolima i Crkvi svojoj Duha Tješitelja, Duha sigurnosti i mira. Isuse, uvijek si bio vjeran svojim obećanjima, stoga te i mi danas molimo:

Pohodi nas svojim Svetim Duhom da nas prožme i zahvati. Obnovi u nama taj neizrecivi dar jer osjećamo kako je u nama sve već nekako staro i umorno, ništa se ne događa, nalik smo ustajaloj vodi, bez života smo i bez poleta. Pošalji nam, Isuse, Duha svoga i obnovi u nama sve njegove duhovske darove.

Isuse, pošalji nam Duha Branitelja. Često osjećamo nesigurnost i stoga smo potrebni zaštite i pomoći. Iznenađuju nas neugodne situacije koje ispunjaju naše srce strahom i tjeskobom. Često se osjećamo napadnuti i ugroženi u svijetu u kojem živimo. Daruj nam, Gospodine, najboljeg Branitelja koji nikada neće zakazati. Daj nam Duh svoga koji će nas zastupati u svim parnicama i razmiricama pred sudištima ovoga svijeta. Neka se na nama i u nama obistini tvoje obećanje da ne moramo strahovati što i kako ćemo govoriti, jer će nam se dati u onaj čas sigurna obrana po Duhu Branitelju. Daj nam svog Duha kako bismo bili sigurni i da nestane straha iz naših srdaca. Još smo uvijek puni straha. Kao da nismo primili duha sinovstva, nego duha robovanja. Bojimo se za sutra. Strahujemo od loših vijesti. Ima mučnih prognoza koje nas pritišću. Daj nam Duha Branitelja koji će nas uvjeriti da nas ljubiš.

Gospodine, ispuni nas Duhom istine. Rekao si da će nas istina osloboditi, a obećao si dati nam Duha svoga koji će nas upućivati u svu istinu. Pošalji nam, Gospodine, Duha istine. Neka nam on bude jasno i čisto svjetlo u ovome svijetu gdje kao da vlada mrak, laž i prijevara. Pošalji nam Duha istine, kako bi u našim srcima ona došla na svjetlo dana, kako bismo bili nositelji istine i ljudima oko sebe. Dođi, Duše istine, i rasprši iz naših srdaca duha i oca laži.

Gospodine, molimo te da nam ponovno udijeliš kao siguran dar Duha ljubavi. U ovom svijetu mržnje i osvete, neprijateljstava i nepovjerenja potreban nam je silno Duh ljubavi. Dođi, Duše ljubavi, i zapali nas. Dođi, Duše ljubavi, i neka u nama bude spaljena svaka klica mržnje ili osvetoljubivosti. Oslobodi nas od svih negativnih osjećaja prema bližnjima. Neka nestane, Duše Sveti, snagom tvoje ljubavi, iz ovoga svijeta u kojem živimo svake mržnje, razdora, nesloge i netrpeljivosti. Unesi mir i ljubav u naša srca i unesi taj isti mir i ljubav u ovaj naš svijet. Neka se na cijelom svijetu, snagom tvoga zahvata, osjeti neizreciva radost koja je preplavila apostole kod prvih Duhova.

fra Zvjezdan

7. VAZMENA NEDJELJA (A)

ISUS MOLI ZA NAS

Oče sveti! Hvala ti za Isusa, tvoga Sina. Hvala što si ga darovao ovoj zemlji, što je postao čovjekom radi nas, radi svih ljudi čitavoga svijeta, svih generacija. Hvala ti, Oče, što si tako ljubio svijet, što si tako ljubio nas, da si nam Sina darovao. On je uistinu ispunio tvoju volju. Samoga je sebe darovao za nas, jer si to ti tako htio. Dao je sve od sebe da nijednoga ne izgubi od onih koje si mu povjerio. Hvala ti za Sina koji je bio poslušan do smrti, do smrti na križu. Hvala ti za Sina Isusa, malenog i poniznog slugu, koji nije došao da bude služen, nego da služi. Isuse, hvala ti za neizmjernu tvoju ljubav. Hvala ti za brigu za svakoga od nas. Ne želiš da ikoga izgubiš. Spreman si kao dobri pastir poći u potragu za izgubljenom ovcom, pa ma gdje se ona nalazila. Hvala ti, Isuse, za svu ljubav kojom nas i sada pratiš, kojom i sada hraniš svoju Crkvu. I mi smo neprestano dionici tvoje ljubavi u sakramentima, u molitvi, u susretima ljubavi i zajedništva.

Hvala ti što si nam omogućio pristup u to zajedništvo života. Isuse, hvala ti što želiš da živimo ondje gdje si i ti sada u slavi svoga Oca. Hvala ti što si sve učinio da se to dogodi. Posebno, Isuse, hvala ti što si se molio za nas na Posljednjoj večeri. Nisi molio samo za ove, nego i za sve koji će na njihovu riječ povjerovati. Mislio si pritom i na sve nas danas. Hvala ti, Isuse, što je tvoja ljubav neograničena. Molio si u onom času za sve ove naše sadašnje trenutke i za ovaj naš čas. Mislio si na nas u svojoj ljubavi i dosegao si nas u našem konkretnom svakodnevnom životu.

Hvala ti, Isuse, za svu ljubav i za tvoje povjerenje prema nama. Veseliš se što smo tvoju riječ sačuvali, premda ima toliko toga što sve to stavlja u pitanje u načinu našeg postupanja i našega vladanja. Hvala ti što nas pred Ocem braniš i hvališ. I to je znak tvoje neizrecive ljubavi. Molim te, Isuse, da nas pratiš i dalje na onaj način, kako si to obećao svojoj Crkvi. Molim te, Isuse, za Duha tvoga svetoga kojim želiš obogatiti svoju Crkvu i ispuniti je svojim mirom i sigurnošću. Molim te, Isuse, da nas pohodiš, da nas iznenadiš, da nas ispuniš tim Duhom koji je sposoban preobraziti lice zemlje, lice svijeta. Neka i nas preobrazi i učini tvojim učenicima do kraja.

fra Zvjezdan

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO

Isuse, nećeš nas ostaviti siročad. To si svečano obećao svojim učenicima. Vjerujem da to govoriš i nama, da se to tiče i ovih naših vremena i svakoga od nas. Hvala ti za sve što si nam time obećao, što iza te svoje riječi stojiš.

Čitam i drugo tvoje obećanje: “I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine!” U ljubav prema meni uključeno je Presveto Trojstvo. To je jedinstvena ljubav kojom nas Bog ljubi. To je ljubav Očeva, ljubav po kojoj možemo osjetiti slobodu i sreću djece Božje. To je ljubav tvoja, Gospodine Isuse, kojom nesebično dijeliš s nama ljubav kojom Otac odvijeka tebe ljubi. To je ljubav Duha Svetoga, ljubav koja postaje osobom u toj trećoj osobi Presvetog Trojstva.

Duh će Sveti biti Branitelj. Međutim, to je i Duh Istine. U tom Duhu prepoznat ćemo se u istini, u pravome svjetlu. Vidjet ćemo i sebe, svoju situaciju, svoje nedostatke i svoje mane. Vidjet ćemo se kakvi jesmo. To je također zadatak Duha Branitelja. Jer samo istina oslobađa. Za to nam treba hrabrosti. Udijeli nam, Isuse, tu i takvu hrabrost da prihvatimo tvoga Duha Istine kao svoga Branitelja. On će nas obraniti ne samo od ljudi oko nas, ne samo od drugih, nego i od nas samih, od naših samozavaravanja, od naših ograničenosti i nedostataka. Duh će nas obraniti od našeg bijega pred činjenicama koje nas bole. Često i istina boli. Duh Sveti će nam pomoći da čujemo istinu i da onda postupimo onako kako je to njegova sveta volja. Ti nam, Isuse, obećaješ tog i takvog Duha Branitelja.

Primili smo ga po sakramentu krizme. Uz taj sakramenat obnovili smo svečano i sva krsna obećanja. Ti i na njih računaš, Gospodine, kao što i mi računamo na ispunjenje tvojih obećanja. Neka nas Duh tvoj Sveti ispuni hrabrošću da ti budemo vjerni, pa vjerujem da ćemo i mi onda osjetiti snagu tvoga Duha koji će nas ispuniti radošću i mirom. Pošalji, Gospodine, Duha svojega i daj da osjetimo kako nismo sami!

Neka nas, Gospodine, Duh tvoj Sveti sjeti svih darova koje smo primili i na koje kao tvoji pomazanici imamo pravo. Neka nas sjeti da smo zapečaćeni ljubavlju koja ne prolazi, radošću koju nam nitko uzeti neće; neka nas sjeti da smo obdareni mirom koji izvire u dubinama našega srca. Taj je mir tvoj dar i počiva u nama ako smo dostojni toga mira. Učini da ga budemo dostojni! Sve si nam to darovao po snazi svoje prisutnosti koja se upravo po uzašašću razlijeva na nas u Duhu Svetom.

fra Zvjezdan

Duhovna misao

Božja prisutnost

Svima nam je potrebno da se malo odmorimo od svakodnevnih događanja.
I znamo da je našemu tijelu potreban odmor.
Kada se približimo tebi, Gospodine, naše srce i um nalaze osvježenje,
naš duh je ponovno uzdignut.