16. nedjelja korz godinu (C)

MARTA I MARIJA

Gospodine, ti vidiš koliko se trsim i mučim. Ti vidiš da mi je stalo da sve bude kako treba, da ništa ne ispadne krivo. Ti vidiš koliko se trsim oko reda i mučim se za svakodnevni kruh. Ti vidiš, Gospodine, da želim i tebe pogostiti i prirediti ti što je moguće bolji boravak u mojoj kući. Divno je, Isuse, spoznati da si rado dolazio u kuće svojih prijatelja. Rado si dolazio u kuću Marte, Marije i Lazara. Bio si dragi gost njihova doma. Prepoznajem se, Isuse, u Marti. Želim da izvana sve bude kako treba, da ništa ne nedostaje. Stalo mi je do toga da moj dobar glas ne strada, da po mojem ti budeš zadovoljan. Želim da mi ljudi nemaju što zamjeriti.

Marija je sjela do tvojih nogu. Njoj je najvažnija tvoja prisutnost i tvoja riječ. Gotovo joj zavidim: kako to samo može? Kako ima toliko vremena za molitvu i razmatranje, za tvoju riječ? Kako može trpjeti da drugi oko nje trče, muče se, da rade za nju, a ona mimo sjedi do tvojih nogu? Osjećam ipak da je ona zaista izabrala najbolji dio. Ona je dopustila tebi da je ti pogostiš bogatstvom svoje božanske riječi, svoje ljubavi. I mimo sjedi do tvojih nogu da blaguje od stola tvoje riječi. Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ! Samo je potrebno ovo što Marija radi.

Isuse, daj da to shvatim!

Danas svi ljudi trče, muče se, nemaju vremena, pogotovo ga nemaju za tebe, za tvoju riječ, za trenutke odmora i molitve. Smatraju to najčešće izgubljenim vremenom. A ti čekaš. Čekaš da se ljudi snađu, da se smire, da otkriju tebe u svojoj blizini. Čekaš da ti posvetimo svoje vrijeme i svoj život. Čekaš da se sjetimo da i ti postojiš u našoj sredini, da si nam blizu, da nas ljubiš jer si došao da to svi shvate i osjete.

Došao si da nas pogostiš svojom riječju, a mi trošimo svoje sile da te pogostimo svojim ništavilom. Došao si da te prihvatimo kao svog Spasitelja, a mi želimo pred tobom dokazati da smo kako treba, da smo dobri. Došao si da nas prihvatiš takve kakvi jesmo. a mi želimo svim silama pred tobom ispasti bolji i savršeniji: upravo onakvi kakvi nismo. Došao si da nas usrećiš svojom prisutnošću, a mi bismo se htjeli dokazati svojim umijećima.

Isuse, nauči nas kako i danas izabrati onaj najbolji dio koji nam se neće oduzeti.

fra Zvjezdan

15. nedjelja kroz godinu (C)

KOMU SAM JA BLIŽNJI?

Isus i nama govori. Zapovijed ljubavi je i za nas njegova živa riječ. Znajmo je čuti:

“Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svoga. Ne pripadaj mu polovična. Neka tvoje srce bude potpuno zahvaćeno i darovano. Ja sam te ljubio dokraja, sve dok i moje Srce nije bilo kopljem probodeno. Ljubi me iskreno i životvorno. Dao sam ti srce da bude zahvaćeno ljubavlju, da gori za mene! Ljubi me čitavim srcem. Želim osjetiti kako u odnosu prema meni ne štediš svoje srce, već se njime meni potpuno predaješ.

Ljubi me svom dušom svojom. Udahnuo sam u tebe načelo života, dušu. To je neposredan dar moje stvarateljske ljubavi za tebe. Po tome sam izrekao svoj DA tvome životu. Ja sam htio da budeš, da živiš. Svi biološki uvjeti za tvoj nastanak sazdani su u tajni plana stvaranja. a u trenutku kada sam se nadvio nad tebe i udahnuo svoj dah života ti si nastao. To je tvoje začeće. početak tvoga života. Tom životnom snagom. tom dušom. tajnom svoga bića želim da me ljubiš. Želim da mi tako životvorno pripadaš. da me neizrecivo ljubiš.

Ljubi me svom snagom svojom. Drugačije se i ne može ljubiti. Istinska ljubav je cjelovita, potpuna. Samo takva ljubav može ispuniti ljubljeno biće. Želim ljubav koja se slobodno daruje i koja zbog toga teži za istinskim pripadanjem. Kako često trošiš svoje sile na ono što ljubav nije!

Svoju snagu vrijedi istrošiti samo na ono što služi ljubavi. Ljubi me svom snagom svojom; to znači. ljubi me jednostavno. cjelovito. istinski.

Ljubi me svim umom svojim. Prava ljubav zahvaća čitavo ljudsko biće. Ljubav je domišljata. Sve pamti, sve vjeruje. svemu se nada. sve podnosi. Sve što razmišljaš, neka bude ljubav. Svi tvoji planovi neka služe ljubavi. Svaka nova spoznaja neka ti uveća ljubav. Ljubi me svojom sposobnošću pamćenja. razmišljanja. umovanja.

Ljubi svoga bližnjega. Ljubi svakog čovjeka. Prepoznaj u svakome svog najbližeg, čovjeka. brata, kojeg ti stavljam na put tvoga života. Htio bih da moju neizrecivu ljubav osjeti svako ljudsko biće. Mnogima to još nije poznato. mnogi je još nisu osjetili. Nisu upoznali mene. Htio bih da me upoznaju po ljubavi koja je u tebi. Ljubi bližnjega svoga jer ti je on dar. Prihvati ga u moje ime. Gledaj ga onako kako ga ja gledam. ljubi ga onako kako ga i ja ljubim. Ne škrtari s ljubavlju. Dao sam ti srce koje može ljubiti.

To mi je najdraže bogoštovlje. Najviše me častiš ljubavlju. Najdraža mi je žrtva ljubav, najmilija molitva ljubav! To čini i živjet ćeš!”

fra Zvjezdan

14. nedjelja kroz godinu (C)

MIR KUĆI OVOJ

Osluškujmo Isusa. Kao i učenicima, i nama danas govori i uvjerava nas da su sva njegova obećanja i nama darovana: „U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Ne ulazite u kuću da nešto primite ili uzmete. Tako čine oni koji su najamnici. Vi ulazite kao oni koji su primili moj mir. Vama sam ga darovao. Nosite ga u dubinama svoga bića. Obdarite njime svakoga. Posebno obdarite tim tako potrebnim mirom kuće, domove, obitelji. Želim da sve obitelji procvjetaju mirom, da se u svaku obitelj vrati sloga, da nestane svađe i zavade. Ja sam vaš mir. Mene donesite i onima kojima dođete.

Kad se moj mir prelije na tu kuću, onda im navijestite Radosnu vijest. Recite im da je kraljevstvo Božje blizu. Neka osjete svu ljepotu tog navještaja. Objavite im mene. Liječite bolesnike. Kako je puno bolesnih ljudi! Kako je puno ranjenih ljudi! Imat ćete do kraja svijeta i vremena pune ruke posla. Liječite ih u moje ime. Obdarite ih mojim zdravljem. Činite to kao moji učenici. Želim da svi oni koje susretnete osjete blagoslov i sreću. Neka ozdrave od svojih strahova, od svojih tjeskoba. Hoću da ozdrave od svoje prošlosti i od svojih životnih rana. Pomognite im da ozdrave od svojih zlih navika i ovisnosti. Neka ozdrave od svojih opterećenja i kompleksa i od svojih duševnih i tjelesnih bolesti. Činite to u moje ime. To je prvi navještaj kraljevstva. To je znak da je kraljevstvo Božje među vama.

Šaljem vas ispred sebe. Budite preteče mojega dolaska u obitelji, u srca svih ljudi. Neka po vama svaki čovjek otkrije moju dobrotu. Ne bojte se ničega. Ne morate imati sa sobom neku drugu sigurnost. osim mene. Zato vam ne treba ni torba, ni kesa, ni obuća. Ja sam jedina i potpuna vaša sigurnost. Na mene se oslonite; sa mnom idite i računajte. Ja ću se brinuti za vaš mir i za svaku vašu potrebu. Otvorit ću srca ljudi koji će imati za vas potpuno razumijevanje. Sve što biste htjeli ponijeti sa sobom samo vas može udaljiti od mene. Usudite se krenuti na put naviještanja Radosne vijesti bez materijalne sigurnosti da biste osjetili snagu moje ljubavi, a ljudi će po tome osjetiti vjerodostojnost vašeg naviještanja.

I zlodusi će vam se pokoravati. Ispred vas će bježati zlo i stvarat će se preduvjeti za pravi mir. Ljudsko će srce postati plodnom zemljom za sjeme moje riječi. A vaša će imena biti zapisana na nebesima. To je bitno. Vi pripadate u knjigu života. Ime je vaše na dlanovima Očeve ruke. Ja vas neću nikada ostaviti, nikada zaboraviti. vi ste mi na srcu. Zato, idite hrabro i nosite mir! Primili ste to badava, badava i dajte. Sve proistječe im mene, iz mog otvorenog Srca.”

fra Zvjezdan

13. nedjelja kroz godinu (C)

ONO NAJHITNIJE – IĆI ZA ISUSOM

Isuse, za tobom ću, samo…

Sada mi se još ne da. Želim još živjeti onako kako se meni čini da mogu, želim još biti slobodan. Bojim se, Isuse, ako krenem za tobom da ću onda morati sve ostaviti, da će se toliko toga u mojem životu morati promijeniti. a ja nisam spreman na sve to. Bojim se da ćeš toliko toga od mene tražiti, a ja sve to još ne mogu. Imam još puno poslova, brojnih planova, velikih obveza koje me sputavaju, moram još biti među ljudima, moram se ponašati norma/no i zato još ne mogu, Isuse, za tobom.

Bojim se ljudi, Isuse. Ako odlučno krenem za tobom reći će da nisam kao oni, da ne živim normalnim životom, da sam čudak ili da sa mnom nešto nije u redu. Isuse, za tobom ću, ali počekaj malo, počekaj da ostarim, da se riješim ovog radnog mjesta, da odem u mirovinu, počekaj da se moje prilike promijene, jer ovako još ne mogu…

Isuse, za tobom ću, ali nemoj ništa od mene tražiti; pusti me slobodna, ne zahtijevaj ono što ti ja ne mogu dati. Isuse, Gospodine! Hoću li ja u stvari za tobom ili za sobom? Tražim li je tebe ili sebe? Jer, Isuse, ti si Put, a ja tražim uvijek neke stranputice i mislim da sam u pravu. Ti si, Isuse, Istina, a ja tumaram u lažima i tminama i uvjeravam sebe i druge da sam u svjetlu.

Ti si, Isuse, Život, a ja mislim da ću promašiti život i da ću izgubiti od normalnog života ako krenem za tobom! Toliko zabluda, Isuse, u meni i oko mene. Pomozi mi. Stavio sam ruku svoju na plug. Govoriš: Nije dobro okretati se natrag. Pomozi mi da to shvatim. Pomozi mi prihvatiti tvoj izazov, tvoju ponudu, tvoj život. Pomozi mi prihvatiti poziv da budem tvoj učenik.

Uvijek je bilo, Isuse, ljudi koji su bili hrabri. Oni su krenuli. Silna privlačnost i snaga tvoje osobe privukla ih je zauvijek uz tebe. Ustrajali su dokraja. Ostavili su sve. Ti si im bio prvi i glavni cilj. Nauči me, Isuse, ostaviti sve što ne služi tvojim ciljevima. Nauči me da si ti jedina i najveća vrednota života, da si ti Život Nauči me, Isuse, istinskoj mudrosti, Isuse, za tobom ću… Daj da to učinim bez onih uvjeta “samo ili “ako”. Za tobom ću u jednostavnosti i poslušnosti vjere, za tobom ću, Isuse, jer mi bez tebe nema života.

Da, Isuse, hvala ti što me još uvijek zoveš, što me još uvijek čekaš.

fra Zvjezdan

12. nedjelja kroz godinu (C)

KRIST – POMAZANIK BOŽJI

Isuse, apostoli su preko Petra sasvim jasno ispovjedili svoju vjeru u tebe. Ti si Krist. Ti si obećani Mesija. Ti si onaj za kojim čezne ova naša napaćena zemlja. Ti si iščekivanje stoljeća, naraštaja. O tebi su proroci govorili. Ti si smisao njihova života i njihovih nadanja.

Tko si ti za mene? Ti si onaj koji nas neprestano pratiš. Svake te nedjelje čujemo u tvojoj riječi, primamo u sakramentu pričesti. Ti si život prisutan među nama u sve dane, u svim okolnostima života. sve do svršetka svijeta. Ti si se pobrinuo za kruh života bez kojeg ne bismo opstati. Ti nam neprestano daješ svoje oproštenje i lomiš u nama ono iskonsko nepovjerenje koje nas želi uvjeriti da je zlo jače od dobra. da je grijeh sveopći zakon od kojeg čovjek ne može pobjeći.

Ti si čudesan. I danas otkrivamo da si djelotvoran. Čudesa evanđelja ponavljaju se iz dana u dan. Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, siromasima otvaraš srce za radost. Sve se to neprestano događa. U svemu si tako divan. Ti si istinski Pomazanik Božji. Daješ mi prepoznati svu ljubav Božju koju on ima za mene, za sve nas. Iz tebe proizlazi. neizreciva milina kojoj se nijedno srce ne može oduprijeti.

Međutim, ti, Isuse, želiš da te prepoznamo i kao onoga koji mora ići u Jeruzalem, koji će tamo biti uhvaćen, obružen i osuđen, koji će tamo umrijeti na križu i biti pokopan da bi treći dan ustao od mrtvih. Želiš da te i takvog prihvatimo. To je tvoje poslanje. U nama se, kao i u Petru, sve buni na takav ishod tvoga poslanja. Htjeli bismo da u tebi. već za zemaljskoga života, trijumfira ljubav, da dobrota pobijedi mržnju i zlo. Međutim, u tajni tvoga predanja to ne ide tako. Treba prividno biti pobijeđen, treba umrijeti da bismo postali sjeme za nov, uskrsnuli život.

Nadalje, ti i nas zoveš da pođemo istim putem. I pred nama je križ. Ti si Krist. Pomazanik Božji, koji nam ne nudiš na ovome svijetu bogatstva i slavu, već hod poniznosti i trpljenja. Kako se svi radije okrećemo putu laganog stjecanja bogatstva. ljudske slave. a opiremo se čitavim bićem svakom trpljenju i križu. A ipak, bez toga se ne može biti tvoj učenik.

Isuse, ti si za mene zahtjevni Učitelj. Ipak. osjećam da na taj način iskazuješ svakom svojem učeniku neizrecivo povjerenje i ljubav. Unosiš nas u tajnu svoga spasenja. Želiš da i mi surađujemo u tom daru. u toj tajni. Želiš da sa svojim trpljenjem sjediniš i naše križeve i naša umiranja. Ti si onaj koji nam u našim potrebama i mukama neprestano govoriš da nismo sami na tom putu. da smijemo neprestano računati na tebe. dobrog pastira koji život svoj daje za svoje.

Ti si za mene Krist, Mesija. Pomazanik, Obećani, Žrtvovan i , Učitelj. Ti me izdižeš iznad svega što pripada starom svijetu i želiš da se preporod im za nov život djece Božje. Upozoravaš da nijedno rađanje nije bez porođajnih muka. Ipak, na kraju je radost.

fra Zvjezdan

PRESVETO TROJSTVO (C)

BOG JE OSOBAN – TROOSOBAN

Bože sveti, tako si blizu i tako daleko; tako si jednostavan i toliko neshvatljiv, nedokučiv.

Bože, toliko si nam potreban, a toliko nedohvatljiv našim mislima i našim htjenjima. Daješ se vidjeti, a ostaješ tajnom. Dopuštaš da ti se približimo, a ostaješ dalek.

Bože sveti, i velik si i neizmjeran, vječan i svemoguć. Bože, i malen si kao dijete i sputan ograničenošću ljudskog bića u vremenu i stojiš nemoćan pred čovjekom u njegovoj slobodi.

I jedan si jedini, i trojstven u osobama.

Isuse, ti si nam to objavio. Tako si nam ti govorio o Ocu koji je dobar, koji je iznad svih nas, koji sve može, koji neizrecivo ljubi; o Duhu koji puše gdje hoće i kako hoće, koji će nas braniti, koji će se u nama suprotstaviti svakoj sili zla i Zloga, koji će nas upućivati u svu istinu.

Ti si nam rekao, Isuse, da je tvoj Otac i naš Otac, da mu smijemo doći kao djeca, da on više nije daleki Bog nego Bog neizrecive blizine. Ti si nam rekao da je Bog tako ljubio svijet. da je Sina svoga dao, da je tebe dao, da nam to kaže, da nam dokaže svoju ljubav. Ti si, Isuse, odraz Božje ljubavi.

Ti si nam, Isuse, rekao da nas nećeš ostaviti siročad! Obećao si nam svoju trajnu prisutnost. obećao si nam unutarnje iskustvo blizine i ljubavi po Duhu Svetome.

Ti si nam, Isuse, rekao da nam se i dalje daješ kao duhovna hrana i kao dar od Oca. Ti nam govoriš da u euharistiji blagujemo svu Božju ljubav, jedinstvenu i trojstvenu, živu i objavljenu u tajni tvoga Utjelovljenja.

Ti si nam, Isuse, omogućio da s Bogom drugujemo od prvog časa života po vjeri, kad si htio da se preporodimo iz vode i Duha Svetoga na novi život djece Božje. Zato si zapovjedio apostolima da idu po svem svijetu i da sve ljude učine tvojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Sve si to ti htio. Htio si da ono daleko postane nama blizu, da ono što je nama nedohvatljivo postane stvarnost svih naših dana, postane naša svagdašnjica. Htio si da nam na taj način vječnost već sada bude istina.

fta Zvjezdan

10 ZANIMLJIVOSTI O SVETOM ANTUNU PADOVANSKOM KOJE (MOŽDA) NISTE ZNALI

„Ako propovijedaš Isusa, on omekšava otvrdnula srca; ako ga zazoveš, gorke ti napasti postaju slatke; ako o njemu razmišljaš, on ti srce prosvjetljuje; ako o njemu čitaš, on ti zasićuje um“, savjetovao je sveti Antun Padovanski. Upoznajte deset zanimljivosti o jednom od najdražih i najpopularnijih svetaca.

1. Nije se zvao Antun, nije se rodio u Padovi niti je bio Talijan

Rodio se u Lisabonu (Portugal), 1195. godine. Zvao se Fernando de Bulloes y Taveira de Azevedo. S 25 godina, kada je postao franjevac, odabrao je ime Antun.

2. Bio je augustinac prije nego je postao franjevac

S 15 godina pristupio je regularnim kanonicima svetog Augustina. Deset godina kasnije pristupio je Redu manje braće – franjevcima.

3. Mogao je biti mučenik

Odlučio je pristupiti franjevcima kako bi propovijedao Saracenima i bio je spreman umrijeti za Kristovu ljubav. Otišao je u Maroko, no ozbiljna bolest ga je natjerala na povratak.

4. Bio je veliki propovjednik

Imao je jasan i snažan glas, upečatljivo držanje tijela, golemo pamćenje i veliko znanje, dar prorokovanja i poseban dar činjenja čuda.

5. Prema viđenju nosi Dijete Isusa u rukama

Bio je svjedok pojave Djeteta Isusa kojeg je držao u rukama, a Crkva ga upravo tako prikazuje na slikama i kipovima.

6. Njegovo najpoznatije čudo omogućilo je da se čovjeku povrati odsječena noga

U Padovi je mladić imena Leonard u navali bijesa udario nogom vlastitu majku. Žalostan, priznao je svoj grijeh svetom Antunu koji mu je rekao: „Noga onoga koji udara svoju vlastitu majku, zaslužuje biti odsječena.“ Leonard je otrčao do kuće i odsjekao si nogu. Kada je saznao za to, sveti Antun je uzeo odsječenu nogu od mladića i čudesno ju spojio s tijelom.

7. Poznaju ga kao najčudesnijeg sveca

Glas da čini nevjerojatne stvari nikada nije utihnuo, a čak je i u današnje vrijeme poznat kao najveći čudotvorac svih vremena.

8. Poznat je kao „Svetac cijelog svijeta“

Leon XII. ga je nazvao „Svecem cijelog svijeta“ zato što se na svim dijelovima svijeta može pronaći njegova slika i pobožnost. Zaštitnik je siromaha, putnika, zidara, pekara i pošte.

9. Utječu mu se u molbi za dobroga muža ili ženu

Neke osobe okreću njegovu sliku naopačke moleći ga za dobrog muža ili ženu (i ne okreću je sve do uslišanja molitve), no to je praznovjerje i nekršćanski običaj.

10. Njegova je kanonizacija bila najbrža u povijesti

Papa Grgur IX. kanonizirao ga je za manje od godinu dana nakon njegove smrti u Pentecostesu, 30. svibnja 1232. godine.

izvor: bitno.net

Molitva sv. Antunu u svakoj potrebi

Spomeni se, sv. Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučujem se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim. Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji! Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. Amen.

Duhovi (C)

DUHOVI – SVETKOVINA DUHA SVETOGA

O čemu se radi u toj prastaroj svetkovini, koja ima duboke židovske korijene? Njeno ime dolazi iz grčkoga jezika. “Duhovi” dolaze od “pentecoste”. Pedeset dana od Uskrsa.

Prvobitno su obje svetkovine bile ukorijenjene u seljački godišnji ciklus. Uskrs je bio svetkovina početka žetve (koja je u Svetoj zemlji počinjala rano), a Duhovi svetkovina završetka žetve.

Već od najranijih židovskih vremena Uskrs (Pasha) je bila prije svega svetkovina oslobođenja od egipatskoga ropstva. Duhovi, sedam tjedana nakon Uskrsa, slavili su se kao “Tjedna svetkovina”, koja je podsjećala na dar deset Božjih zapovijedi na brdu Sinaju.

Isus se želio sasvim svjesno nadovezati na ove svetkovine i njihovo značenje. Njegov put prema križu i uskrsnuću trebao se dogoditi na svetkovinu Pashe. Jer to je bio put oslobođenja iz ropstva grijeha i smrti. Pedeset dana kasnije trebao je  dolazak Duha Svetoga ispuniti srca novom snagom odozgor. Duhovi, Duh Sveti, to znači: Zakon Božji nije više na kamenim pločama, kako je to Mojsije primio na brdu Sinaju, nego je on u našim srcima i ne pokreće nas kao sila izvana, nego kao poticaj iznutra, koji čini dobro.

Sa svetkovinom Duhova pedesetdnevno uskrsno vrijeme ide kraju. Opet počinje “normalno” vrijeme kroz Crkvenu godinu. Upravo k tome trebamo Duha Svetoga. On je unutrašnji “motor”, on je izvor snage za život prema volji Božjoj.

Prirodna godišnja doba dobivaju nadnaravni smisao. Što mi slavimo godinu kroz ciklus crkvenih svetkovina, to postaje i osobni godišnji ritam: od Adventa preko Božića, od Korizme preko Uskrsa do Duhova. Što donosi svetkovina Duhova u mome osobnom životnom ciklusu? Prije svega iskustvo nove snage. U vremenima potištenosti, doživljavam uvijek iznova: iznenada pritječe mi energija, polet, nada.

Drugo iskustvo: na Duhove prestrašeni apostoli otvaraju usta, i svi su čuli da “razglašuju velika djela Božja”. Pričati o Bogu, govoriti o vjeri, govoriti o onome što smo s vjerom iskusili u našemu životu: tu smo mi Hrvati još bojažljivi i prestrašeni. Hrabrost za to daje Duh Sveti. U pitanju su danas svjedoci vjere. Ljudi, koji razumno mogu govoriti o Božjem djelovanju u njihovom životu.

fra Jozo Župić

7. vazmena nedjelja (C)

‘DA SVI BUDU JEDNO’ 

Otac i ja smo jedno. Ovo je baza kršćanskog jedinstva. Otac, Sin i Duh – množinstvo u jedinstvu baza su jedinstva i pluralizma. Jedno su i različiti su. Ovo je osnovica  kršćanskog vjerovanja kakav je Bog i na što su pozvani svi koji vjeruju u Boga trojstvenoga. Ovo je Isusova molitva. Jedinstvo spada u osnovu kršćanstva. Nema Pavlovog, Ivanovog, Petrovog, svi su Kristovi. Bože oprosti, kao da ova Isusova molitva nije uslišana.

Ne vidimo da vlada jedinstvo među onima koji vjeruju da slijede Isusov put. Koliko li Crkava, sekti… I nije problem što ih je više, što na različite načine mole, imaju različite kultove, nego je bolnost u tome što su vrlo često suprotstavljene jedne drugima, što su se postavile neprijateljski jedne prema drugima. I vrhunac ‘ludosti’ da se sve to događa u ime Isusovo. Ne treba biti puno teološki pismen pa da se vidi da ta razjedinjenost ne može naći svoj oslonac u Isusu i njegovoj riječi. Očito je da ne može biti jedinstva među kršćanima, ako nema jedinstvenog duha u njima, ako nema jedinstva unutar pojedinih kršćana.

Kršćansko jedinstvo nije neki dogovoreni čin, nije neka diplomacija, pa čak ni jedinstvo potreba. Osnovica kršćanskog jedinstva nije ‘ideološki’ već mu je osnovica ljubav, ljubav na Kristov način. Često kršćani svoj kalup jedinstva (kulturološki, civilizacijski) nameću Isusu. Uvuklo se puno ljudskih interesa u vjerovanje, pa ti interesi razjedinjuju. S te strane je vrlo važno da se kršćanstvo kao kršćanstvo oslobodi elemenata koji razjedinjuju svijet, ljude… Za jedinstvo s drugim ljudima potrebno je ‘izvojevati’ jedinstvo u samome sebi, jedinstvo u Isusovu duhu, iza toga se može stvarati jedinstvo među kršćanima.

Očito da bez istinske ljubavi nema ni jedinstva. Čim manjka jedinstva, sigurno majka i ljubavi. Molimo od Boga da probudi u nama ljubav… s tim će nam darovati sve što proizlazi iz ljubavi, a to je jedinstvo. Jedinstvo i zajedništvo – bratstvo i sestrinstvo su najbolje i najsnažnije svjedočanstvo kršćanskog vjerovanja. Da li je netko ‘otkrio’ Isusa to pokazuje po svojem zajedničkom osjećaju. Sveci su braća svih ljudi, svojina cijelog čovječanstva.

 Zato nema nacionalnog sveca kao što nema nacionalne dobrote. Dobrota, pravda, ljubav, blagodat su cijelog čovječanstva. Jedinstvo se gradi, kao što gradimo sebe tako trebamo graditi i rasti u jedinstvu. Traži se više kulture i duha, traži se ljubavi. Svako jedinstvo također traži i žrtvu, traži prihvaćanje drugoga. Mnogi su za jedinstvo, ali da bude po njihovoj volji. To nije tip kršćanskog jedinstva. Kršćansko jedinstvo je u ljubavi različitih karaktera, kultura, nacija, jezika…

Otvorimo oči prema ‘nebu’ budućnosti. Budućnost je naša kršćanska dimenzija. U budućnosti je susret s Bogom. To je život u ljubavi.

Marijan Jurčević, OP