2. Nedjelja došašća (B)

NOVO OBRAĆENJE

Gospodine, i danas trebaš preteče. Trebaš ljude koji će pripravljati put za tvoj dolazak. Ti si potreban svakom vremenu i svim ljudima. Nitko se bez tebe ne može ostvariti, spasiti. Ti si Spasitelj čitavoga svijeta. Trebaš ljude koji će ti velikodušno ponuditi svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce, svoju volju da i danas ostvariš svoje mesijansko poslanje. Trebaš mene, trebaš svakoga od nas!

Ivan Krstitelj je ostvario svoju ulogu. Bio je preteča koji je potpuno izgarao od želje da ispuni ono što si od njega očekivao. Živio je isposnički, nije mario za sebe i svoje interese. Htio je da svi ljudi shvate da si blizu i da je hitno potrebno da se obrate. Zato je krstio. Tim izvanjskim znakom svatko je očitovao sebi i drugima da odsada stupa na put obraćenja i pokore. Ivan je bio glas koji viče, glas koji se čuo, glas koji se nije dao nadjačati od drugih ponuda pomodarskog svijeta. Ljudi su osjetili da je on autentičan poziv na nov život.

Kako ću, Isuse, pozivati ljude da poravnaju staze i prokrče put kroz pustinju, kad su i staze mog života još uvijek krivudave i hrapave? Kako ću, Isuse, pomoći drugima da te otkriju i nađu, kad i sam često lutam daleko od tebe? Neka se danas najprije u meni dogodi zakoračaj u život obraćenja i pokore, kako bih bio spreman svjedočiti za tebe, biti glas koji će sve ljude upućivati na tebe! Za Ivana Krstitelja bilo je jasno: on se umanjivao , a ti si, Gospodine, bivao sve jasniji i prisutniji u srcima ljudi koji su te čekali. Ivan je nestajao, a ti si se pojavljivao. Bojim se, Isuse, da te ljudi često ne mogu vidjeti kroz moju osobu, da te ne mogu dokučiti preko moje riječi, moga nastupa. Bojim se da ljudi vide mene, a ne tebe. Bojim se da ljudi, zbog moje slabosti, često ne požele ići naprijed da otkriju onoga koji ima doći, da im ja priječim da dođu k tebi. Očisti me, Isuse! Očisti moje nakane, moje želje, moje planove! Operi moj govor i moje srce. Neka ti ono posve pripadne, kako bih i ja mogao biti preteča tvome dolasku, kako bi te ljudi i preko mene mogli danas istinski upoznati.

I molim te, Gospodine. obnovi i danas na nov način u našim srcima svoje krštenje Duhom Svetim.

Neka nas zahvati onaj žar kojim si ti izgarao za dobro i za spasenje i život svih ljudi. Nisam dostojan, Gospodine, sagnuti se i odriješiti remenje na tvojoj obući, nisam dostojan, Gospodine, da uniđeš pod krov moj, da te primim u pričesti. Nisam dostojan, Gospodine, da sveto tvoje ime izgovorim, ali ipak, molim te, uzmi me i učini da i ja budem od koristi za tvoje kraljevstvo.

fra Zvjezdan

1. Nedjelja došašća (B)

VRIJEME BDIJENJA

Ti nam, Isuse, poručuješ:

“Bdijte! Vrijeme je blizu. Ja dolazim. Bdijte, jer ne znate dana ni časa! Bdijte da dočekate moj dolazak! Bdijte da ne propustite životnu priliku! Bdijte!”

Znam, Gospodine, da će se mnogo toga zbiti i bez moje volje, bez moga htijenja jer ne ovisi o meni. Čemu onda bdjeti? Dogodit će se toliko toga, a da ja tu ništa neću moći učiniti. Ima li smisla tome voditi računa i razmišljati? Ima li smisla uopće misliti na budućnost?

Ipak. ti nam, Isuse, poručuješ i pozivaš nas: “Bdijte!” Jer ako bdijemo, događaji ulaze svjesno u naš život, postaju naši događaji. Djelatnim čekanjem i sam postajem dionikom događanja i otva­ram se novim stvarnostima. U cjelokupnom okviru povijesnih i osobnih zbivanja na osobit je način značajan i dragocjen tvoj drugi dolazak. To je presudan trenutak za svakoga od nas. Važno je ne proigrati vrijeme i ne dopustiti da nas on iznenadi, važno je da budemo pripravni da te dočekamo. Nekada su, Isuse, tvoji učenici mislili da će tvoj drugi dolazak na vidljiv način nastupiti već za njihova zemaljskog života. Zato su stalno bdjeli. Cesto su cijele noći molili. lomili kruh, pjevali tebi kao Spasitelju i čekali te da dođeš i da ih povedeš sa sobom. Danas je drugačije. Doduše i danas te čekamo, ali na drugačiji način. Zajedno s tvojim učenicima, koji su shvatili da se tvoj dolazak neće dogoditi kako su oni zamislili, i mi ti se otvaramo. s osjećajem svetoga poštovanja prema tajni tvoje prisutnosti. U tvom konačnom dolasku dočekat ćemo te spremni ako te prepoznamo već sada u događajima u nama, oko nas i u svijetu. Tu se krije tvoja providnost. tu se razotkriva moć tvoje nemoći pred tajnom ljudske slobode. tu se osjeća tvoja ljubav za svakoga čovjeka.

Ti tako neprestano dolaziš kao onaj koji hrani svoj narod, kao onaj koji oprašta grijehe, kao onaj koji preporađa na novi život. Dolaziš da nam daš svoga Duha kako bismo svijet gledali kroz tvoju ljubav. Dolaziš da nas vodiš i spasiš. Budemo li ti se predali, sigurno ćeš nas prepoznati kao svoje i u času konačnog susreta s tobom.

Želimo bdjeti, Isuse. da ne bismo previdjeli i propustili ono što je za naš život najvažnije – osobni susret s tobom.

fra Zvjezdan

Možda…

Dragi vernici, želimo da vam ispričamo ponešto o horskom pevanju u našoj crkvi. Nekada su u našoj crkvi postojala dva hora, vremenom su se ta dva hora spojila u jedan sasvim solidan a pod vođstvom naše čuvene sestre Beatrike, koja je bila i orguljaš, uvežbavala hor i prepisivala i umnožavala note. Vreme je prolazilo, oni najstariji, pored kojih smo učili, nisu više bili medju nama a od mladjih neki su se odselili iz Zemuna. Ipak iako nas je malo mi i dalje vredno radimo, najbolje što možemo, da bi se u našoj crkvi, bar nedeljom i blagdanima, čula pesma koja slavi Gospodina. Redovno vežbamo, biramo repertoar i prilagodavamo ga našim glasovnim mogućnostima. Stvorili smo jednu divnu zajednicu u kojoj se družimo, delimo poslove, medjusobno pomažemo i brinemo jedni o drugima. Posle svake probe se družimo uz šalu i smeh i jednom rečju lepo nam je. Imamo medju nama i mlade članove; Jovana, Lakija i njegovu suprugu Anu.
Vredno pomena je i to da naš hor već 6 godina učestvuje u smotri zborova franjevačkih crkava provincije Ćiril i Metodije kojoj i mi pripadamo. Smotra se svake godine održava u drugom gradu. O tome svedoči šest pohvalnica koje krase zid u našoj sali! Ove godine smotra je održana u Čakovcu. Na put smo krenuli dan ranije i prenoćili u Bjelovaru. Uveče toga dana pevali smo na misi u franjevačkoj crkvi i dobili mnoge pohvale i čestitke za lepo pevanje. Sutradan smo imali nastup u čakovečkoj franjevačkoj crkvi koja je bila prepuna. Pevali smo pesmu “Uzmi kruh“ i dobili buran aplauz. Na smotri je učestvovalo oko 600 pevača! Možete li zamisliti kako je zvučalo kad je svih 600 zapevalo misu!
Horsko pevanje je veliko zadovoljstvo, kako zbog pevanja tako i zbog druženja a najvažnije je to što donosi mir u duši! Pa, pridružite nam se! Pošaljite svoju decu i naročito unuke, da na njih prenesemo divnu duhovnu muzičku literaturu, da se ne zaboravi. Mi već dobijamo podmladak. Petogodišnja Ana već uči dve dečije pesme, pa kad je čujete, čestitajte joj! Na kraju bih da navedem reči sestre Beatrike, duhovne majke sviju nas pevača: „pesma je dupla molitva” – razume se kad dobro zvuči, dodala bih ja!
Silvestra Raičević, dirigent

34. NKG (A) – ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

OD BOGOLJUBLJA K ČOVJEKOLJUBLJU

Gospodine, u mojoj gladi ti si mi dao jesti. Vodiš me kao dobri pastir na pašnjake svoje ljubavi. Hraniš me iz dana u dan Tijelom svojim, pričešću, kruhom živim i pravim. Utažio si svaku moju glad. Umnožio si kruh da ga bude na pretek ne samo meni nego i za čitav svijet do kraja vjekova.

Gospodine, u mojoj žeđi priskačeš mi u pomoć. Stojiš i govoriš: “Ako je tko žedan neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!” Nudiš vode žive kao ono ženi Samarijanki na Jakovljevu zdencu. Nudiš piti svakome u životnoj žeđi za životom, za smislom. Na križu si otvorio svoje srce i iz njega je potekla krv i voda, nepresušni izvor za sve ljude svijeta.

Gospodine, koliko puta bijah stranac, sam, napušten. Koliko puta čovjek ima osjećaj da nitko za njega ne mari. A ti si mi darovao svoje biće da mi bude utočište, da u tebi nađem dom. Zoveš me: “Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni….!” Poput Andrije i Ivana i drugih apostola tražim gdje stanuješ, a ti jednostavno odgovaraš: “Dođi i vidi!” I znam, Gospodine, da mogu ostati kod tebe koliko god hoću. Jer ti si moj dom, kod tebe se ne osjećam strancem. Nudiš mi svoje prijateljstvo i ljubav.

Gospodine, čovjek lišen tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Čovjek  je po prvom padu bio prepušten sebi, gol, bez tvoje zaštite jer je prezreo tvoju ljubav. To se događa po svakom grijehu. Često sam gol i potreban sam tvoje geste ljubavi: zaogrni me ponovno ljubavlju svojom! Zaogrni me milošću oproštenja. Vrati mi haljinu što si mi je čistu darovao u času krštenja.

Gospodine, svi bolesnici mogli su k tebi. Svima si darivao zdravlje i snagu za život. Svi bolesnici mogli su osjetiti tvoju dragocjenu i blagoslovljenu milost zdravlja i smisla. U svakoj bolesti smijem k tebi. A kad ja ne mogu k tebi, ti dolaziš k meni. U svakoj bolesti ti si blizu, jer upravo se ondje nalaziš, gdje je tvoja milost najpotrebnija. Hvala ti za svaki tvoj pohod u bolesti i nemoći.

Gospodine, često sam bez slobode. U tamnici duše i duha. Često zarobljavam ili se dadem zarobiti. Postoje tamnice ljudskih srdaca. U toj zatočenosti dođi k meni. Probij sve zidove, oslobodi me od svih ovisnosti, otjeraj svaki strah, otmi me svakoj zloj navici. Neka se otvore vrata svih tamnica u kojima se često nalazim svojom ili tuđom krivnjom. Izbavi me,

Gospodine, iz svake tamnice. Dođi k meni, jer gdje si ti, tu je sloboda, tu je radost, tu je svjetlost i mir. Dođi, Gospodine Isuse!

I učini me, Isuse, oruđem svoga mira i daj da te prepoznam u svima koje mi stavljaš na put moga života. Želim se na času suda naći pred tobom s desne strane među izabranim ovcama.

fra Zvjezdan

33. Nedjelja kroz godinu (A)

TALENTI SU DAROVI LJUBAVI

Vjerujem, Isuse, da si ti taj čovjek koji odlazi na put i dijeli talente. Ti si ostvario svoje spasiteljsko djelo ljubavi, ispunio si Očevu volju. Sada odlaziš Ocu da bi se o svršetku svijeta vratio nama ususret i poveo nas onamo gdje si ti. Vjerujem, Isuse, da je riječ o tvojim talentima spasenja, ljubavi, darovanog života, prolivene krvi. To su talenti koje povjeravaš svojoj Crkvi, talenti koje povjeravaš svakome od nas po sakramentima vjere i po drugim susretima s tobom u vjeri Crkve. To su darovi koje želiš umnažati na dobro Crkve i na dobro čitavoga svijeta. I sigurno je u redu što po svom Drugom dolasku očekuješ plodove tih talenata, tih darova koje si povjerio svojoj Crkvi.

Daješ svakome po njegovoj sposobnosti. Vidim, Isuse, da poznaš svoje sluge i da mudro raspoređuješ svoje darove, svoje talente. Ali, isto tako vidim, Isuse, da svakome daješ koliko može nositi, koliko može podnijeti. Jasno mi je, da svakome daješ dovoljno i da se nitko ne mora tužiti da mu je premalo u okvirima njegova ljudskog života. Nije na meni, Isuse, razmišljati zašto si nekome dao pet, nekome dva, a jednome samo jedan talenat. Znam jednostavno da je svatko dobio dovoljno. Čak je razlika između onoga s pet i onoga s dva talenta veća nego li razlika onih od dva i onoga posljednjeg s jednim talentom. A ipak, prvi i drugi primili su istu nagradu, pohvaljeni su da su dobro raspolagali povjerenim blagom. Ispunili su svoj zadatak i udvostručili dar koji im je povjeren. Nisu bojažljivo i škrto zakopali svoje talente da ti mogu vratiti što je tvoje, da ti mogu vratiti dug, da nemaju na savjesti teret nepravde, nego su rasipno stavili u službu tvoje talente da bi na kraju osjetili kako se isplatilo riskirati u ljubavi i predanju i udvostručiti tvoje talente.

Zadnji ti vraća što je tvoje. On ti nema ništa dati od svoga, od svog srca, od svog života. Vraća ti dug, ali ti ne otkriva ljubav. Zadnji ispunjava pravednost književnika i farizeja, ali nema tvoje, nove evanđeoske pravednosti. Ne pozna zakone ljubavi, ne otvara se riziku predanja. On ne zna za radosti žrtve i sebedarja. Zato tako oštra reakcija gospodara. Jer, ako talenti nisu drugo do slika darova Božjih, milosti Očeve, ljubavi Sina Božjega, onda je čudno da ti darovi ne nailaze u srcu i u duši svakoga tko je time obdaren na odgovor ljubavi. Samim tim činom darovi se udvostručuju jer je u logici ljubavi nemoguće ostati na istom stupnju i zaustaviti žar koga vode ne mogu potopiti. Ljubav zna samo za rast izrečena u krilatici: “Volim te više nego jučer, a manje nego sutra!” I Bog očekuje takvu novu, udvostručenu ljubav!

fra Zvjezdan

32. Nedjelja kroz godinu (A)

BUDNI BUDITE JER NE ZNATE ČAS

Gospodine, ti si svjetlo svijeta. a mi smo samo svjetlo od tvoga svjetla. Ti si sunce, a mi smo samo svjetiljke pripaljene na tvome svjetlu. Ti si u punini živio svoje poslanje, a nas zoveš da s upaljenim svjetiljkama znademo dočekati tvoj dolazak. Darovao si nam svjetlo da neprestano gori u našim srcima, da budemo i mi svjetlo ovoga svijeta.

Deset je djevica bilo. Različito su se vladale. Umor života često nadvlada želju da neprestano bdijemo. Tijelo je slabo. I ne tražiš od nas nadljudske napore. Ali ono što tražiš, Isuse, to je posjedovanje svjetla i svega onog čime se to svjetlo hrani i uzdržava da se ne ugasi. Svjetlo vjere se može ugasiti sumnjom i ravnodušnošću. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne hrani molitvom i drugovanjem s tobom. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne vrše djela ljubavi jer je vjera bez djela mrtva. Upravo ljubav je ono do čega ti je najviše stalo. Neće se spasiti samo oni koji govore “Gospodine, Gospodine!” nego oni koji vrše tvoje riječi. Neće te znati dočekati s upaljenim svjetiljkama oni koji nisu znali budno i revno u životu otkrivati prostore za ostvarivanje djelotvorne ljubavi. Svaki je čovjek pozvan na ljubav, a ti si, Gospodine, svoje učenike pozvao na nasljedovanje sebe u posvemašnjem predanju i ljubavi do kraja.

Zoveš na život ljubavi. To je osnovni poziv tvojih učenika. Bez toga se ne može shvatiti hod za tobom. To je u isto vrijeme i duboko osobni poziv i izazov za svakoga. U tome ne može nitko nadomjestiti ili zamijeniti drugoga, budući da je svatko na svoj način i iz svojeg srca pozvan da ljubi. Poziv na ljubav ne može se ostvariti tuđom uslugom, po trećoj osobi koja bi mjesto mene ispunila ono na što sam ja osobno pozvan. To je osobni poziv, nenadomjestiv i nitko drugi ne može svojom ljubavlju ispuniti ono na što sam ja osobno pozvan i što se od mene u planu Božjem očekuje. To ulje ljubavi za nekoga je neotuđivo i neposuđivo jer je tako osobno, jer je na to svatko pozvan, jer je to prilika svakog čovjeka da ostvari svoje poslanje na ovom svijetu.

Darovao si nam svjetlo vjere, Isuse! Hvala ti! Ljubio si nas do kraja, Isuse! Hvala ti! Pozvao si nas da budemo svjetlo ovome svijetu i da srcem i djelima ljubavi nosimo to svjetlo čitavog života. Nismo to uvijek činili. Hvala ti što se vrata tvoje dvorane, vrata tvoga srca još nisu zatvorila. Još uvijek imamo vremena ići i nabaviti ulja. Molim te, Isuse, neka nikoga na ovom svijetu tvoj dolazak ne zateče bez kapi ulja u svjetiljkama srca.

fra Zvjezdan

31. Nedjelja kroz godinu (A)

BUDITE KAO DJECA

Govoriš li to meni, Gospodine? Od drugih tražim da čine neke stvari, od drugih očekujem usluge i izvršene zadatke, a sam nisam spreman da to isto činim kad je to drugima potrebno. Drugima naređujem, a sam nisam sposoban da nosim isto breme. Govorim, a ne činim. Zar si i mene imao u vidu kad si to prigovorio farizejima svoga vremena? Znao si da će farizeja biti uvijek na svijetu. Znao si da će te iste riječi dobro doći i danas meni i mnogima.

Gospodine, govoriš li to i meni? Tolike riječi opomene! Takvo raskrinkavanje oholosti i samodopadnosti! Počasna mjesta su nam važna briga. S toliko čežnje gledamo gdje je naše mjesto. Tako smo osjetljivi na naslov kojim nas ljudi oslovljavaju. Da, Gospodine! Znam – ima naslova što su ih ljudi zaslužili svojim radom, svojim trudom, svojim kvalifikacijama. Ali – to sve nije bitno za određenog čovjeka. Kao i nekad, tako i danas ljudi vole da ih se zove vođom, liderom, glavnim, šefom! A ti želiš da jedni drugima budemo sluge, da smo jedni drugima poslužitelji i da smo maleni.

Želiš da se pretječemo u malenosti i poniznosti. Čovjek je neprestano u opasnosti da zaboravi kako si ti, Isuse, jedini vođa i Pastir, kako si ti jedini dobri pastir koji na jedinstven način ostvaruješ svoju službu vođe i pastira: život svoj polažeš za svoje. Kao i nekad, tako i danas ljudi vole da ih se naziva učiteljima, učenjacima, znanstvenicima, profesorima, doktorima, pametnima. Čovjek je tako u trajnoj opasnosti da zaboravi kako je neprestano učenik, kako je pozvan da neprestano raste i provjerava svoja saznanja i svoje sigurnosti. Čovjek je u opasnosti da zaboravi da je iznad njega drugi, viši autoritet; da je potrebno slušati i ono što drugi govore. A najviše je u opasnosti da zaboravi kako si ti jedini i najviši autoritet, jedini istiniti i pravi Učitelj svih vremena. Isuse, Učitelju, ne prestani nas upućivati po svom Duhu u svu istinu i budi nam Učitelj u svakoj prigodi i tijekom čitava života. Kao i nekad, tako i danas htjeli bismo sebi pripisati zaslugu da smo roditelji, stvaratelji života i ljudi.

Zamišljamo si da su naše zasluge koje se očituju na ljudima oko nas i očekujemo da nas ljudi takvima priznaju, da nas nazivaju očevima. Pomišljamo da mi uvjetujemo ono što je pridržano samo nebeskom Ocu, od kojega svako očinstvo na nebu i na zemlji. Nekad su, Isuse, na Mojsijevu stolicu sjeli ljudi koji su dobro govorili, ali nisu činili. Danas te molim za sve koji na vidljiv način predstavljaju ne više Mojsija, nego tebe, jedinog Učitelja svijeta!

Daj svim biskupima i svećenicima milost i karizmu istinite učiteljske, pastirske i svećeničke službe da svakome u njima i po njima bude jasno da si ti jedini naš Otac i Vođa i Učitelj. A svima njima, Isuse, kao i svima koji na bilo koji način obavljaju nešto od te tvoje službe, udijeli da žive i čine ono što govore.

fra Zvjezdan

Svi sveti – tko su oni?

U jednom danu u godini Crkva misli na Sve Svete. Tko su oni? Tko je svet? Kako se postaje jedan od njih? Je li pravo da ih se štuje? Što znači štovanje svetih?

Štovanje svetih je činjenica. Pohodimo neku katedralu, ili staru crkvu i dobro se zagledajmo uokolo. Što vidimo? Slike i kipove svetaca. Na posebnom mjestu naravno lik Marije. Tisuće upaljenih svijeća. Očito je Marija od mnogih ljubljena i čašćena. Mnoge hodočasničke crkve svjedoče o tome. Što tražimo, kada štujemo nju i molimo je za pomoć? Ona nije na mjestu Boga, nego u Božjoj blizini. Stoga povjeravamo njoj naše molbe, jer vjerujemo da ima široko srce, tako široko kao srce Božje.

Sveci ne stoje između Boga i nas kao zapreka za naš odnos prema Bogu, nego kao ohrabrenje, tako kao što su oni stavljali svoje povjerenje u Boga, tako kao što oni izručuju naš život. Oni su uzori za uspio život. A tko za tim ne čezne. I budući da u našem životu puno toga ne uspijeva ili teško podnosimo, okrećemo se onima koji nam mogu pomoći. Zato mnogi mole sv. Antu za pomoć, povjeravaju se zaštiti sv. Josipa. Sedam milijuna ljudi svake godine hodočasti na grob Oca Pia u San Giovanni Rotondo na jugu Italije. On je uto najpopularniji svetac Italije.

Jesu li sveci jedna vrsta “super ljudi”, koji su za “normalne smrtnike” nedostižni? To nije bio način Isusova gledanja. Tko je za njega “svet”? To su oni koje naziva “blaženima”. Danas u evanđelju svetkovine Svih Svetih, Isus spominje osam putova , kako možemo biti “blaženi” a time i sveti.

Ti su putovi otvoreni za sve. Oni nisu stvar male elite “vrhunskih atleta” svetosti, nego oni traže otvoreno srce i skromnu jednostavnost. Ali to nije lako. Jer mi većinom vjerujemo, da ćemo biti blaženi i sretni, ako po mogućnosti imamo puno uspjeha, priznanja, posjeda, ako smo u očima drugih “netko”.

Isus suprotno od toga pokazuje put do sreće – a time i do svetosti.  Mi nismo sretni zato jer nosimo posebnu marku odijela, ili jer smo osigurani protiv svih opasnosti. Isus nudi drugi put: Budi milosrdan! Uspostavi mir! Odbaci nasilje! Pogledaj svoje srce, da je čisto i nepomućeno od mržnje! Sve to rijetko čini bogatim, ali uvijek sretnim. Samo tada kada nosiš žalost, trpiš progonstvo i nepravdu. To zvuči kao provokacija, da Isus upravo te, koji trpe nevolju i siromaštvo, naziva blaženima. Dopušteno je i protivno pitanje: Je li nepravedno djelovanje stvarno učinilo nekoga sretnim? Je li sijanje mržnje, da druge učinim siromašnima, nepravedno postupajući  vodilo nekoga do trajne sreće?

Tko su dakle za Isusa sveti? To su oni koji su na strani osam blaženstava. A to su mnogi. Ne samo veliki, poznati sveci. Ima bezbroj bezimenih ljudi koji su tako živjeli. Sigurno smo takve i osobno poznavali. Oni nam daju misliti: ako bih i ja tako živio, moj bi život bio sretan  i vječno blažen.

Fra Jozo Župić

 

30. Nedjelja kroz godinu (A)

PUNINA ZAKONA JEST LJUBAV

Ljubim te, Bože svim srcem svojim! Dao si mi srce da ljubim. Obdario si me tom mogućnošću i želim biti sasvim okrenut tebi. Time što si meni stvorio srce znači da i ti imaš srce, da si Srce koje ljubi. Prepoznajem tvoju ljubav u neprestanoj brizi za mene. Htio bih, Gospodine, da i ti osjetiš moju ljubav. Ritam života neka postane u meni molitva zahvalnica, klicanje tebi. Svaki udisaj i izdisaj moga bića neka ti govori: Ljubim te, Bože! Još i više: svaki otkucaj mojeg srca neka ti jednako tako neprestano govori: Ljubim te!

Ljubim te, Bože, svom dušom svojom! Udahnuo si u moje biće tajnu života. Prepoznajem se kao tijelo, duša i duh! Sve je to stvoreno po tvojoj ljubavi i dobroti, sve je to odraz i slika tvojeg neizrecivog bića. Nosim u sebi impulse duševnog života. Osjećam i strepim, radujem se i mučim, podložan sam slabostima i žalostima. Htio bih da sve to u prostoru mojeg osjećajnog i emocionalnog života bude izričaj moje potpune ljubavi prema tebi. Želim biti radostan u ljubavi prema tebi. Želim prihvatiti i žalost, ali samo jer “Ljubav nije ljubljena dovoljno!” Želim strahovati radi toga da ljubav ne bude povrijeđena. Želim biti u službi ljubavi svom dušom svojom tako da se ona sjedini s tvojim Duhom u ljubavi.

Ljubim te, Bože, svim umom svojim! Misli te moje žele doseći. Znam da neću nikada prodrijeti u tajnu tvoga bića jer si veći od svega što ja mogu shvatiti, ali te ljubim sa svim mogućnostima svog razmišljanja, svog umovanja. Moje mi misli otkrivaju kako si dobar i svake ljubavi vrijedan. Ljubim te svim umom svojim! Divan si u svemu što o tebi znam, što otkrivam, ali još si divniji u onome što ti meni o sebi govoriš, što mi objavljuješ! A ipak, Bože, znam da te ne ljubim dovoljno. To je najveća zapovijed, a opet je tako nesavršeno obdržavam. Moje te srce ne ljubi dovoljno, moja duša te ne osjeća dosta, moje misli lutaju. Pomozi mi da te savršenije ljubim! Posebno te molim, Gospodine, pomozi mi da otkrijem sve mogućnosti ljubavi prema tebi upravo u ljubavi prema čovjeku, prema bratu, prema bližnjemu. Govoriš da je to ista zapovijed, ovoj jednaka! Pomozi mi da otkrijem kako te na taj način mogu sasvim konkretno ljubiti, biti za tebe, darovati se tebi. Neka mi nikad ne bude teško da svoju ljubav na vidljiv način darujem bližnjemu. Jer ponavljaš: “Štogod ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!”

fra Zvjezdan

29. Nedjelja kroz godinu (A)

ČIJA SMO MI SLIKA ILI NATPIS?

Isuse, u krštenju utisnut je u svakoga od nas neizbrisivi biljeg pripadnosti tebi. To je pečat ljubavi, pečat Duha Svetoga. Po krštenju si skinuo s nas teret staroga grijeha kojim je narušena Božja slika na čovjeku. Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju, ali je ta slika potamnjela grijehom.

Krštenjem nas oslobađaš toga grijeha i time vraćaš dostojanstvo djece Božje. Na sebi opet imamo odsjaj tvoje ljepote. Po krštenju, Gospodine Isuse, dopuštaš da ti budemo slični, budući da smo u tebi sinovi i kćeri istoga Oca, duboko s tobom u duhovnom srodstvu po toj ljubavi i pripadnosti. I po tome onda nosimo na sebi odsjaj tvoje ljepote. Kad bi to mogli barem svi ljudi ovoga svijeta primijetiti, vidjeti! Kad bi to mogla biti privlačna snaga za sve ljude da se tebi približe. Po toj slici ti ćeš me, Gospodine, prepoznati. Ja sam tvoj, ja pripadam tebi, ne ćeš me se odreći. Tvoja sam svojina. Pečat tvoje ljubavi je na meni i zauvijek pripadam tebi kao svome Otkupitelju. Hvala ti za taj dar krštenja, za taj dar novog života po kome imam sigurnost tvoje ljubavi. Hvala ti, Isuse, što si me na taj način dozvao u život, u novi, tvoj božanski život. Pomozi mi, Isuse, da tvoju sliku dostojno nosim i čisto je odražavam. Pomozi mi, Isuse, da ta slika bude vjerna ikona, vjerni odsjaj tvoje slave, tvoje ljubavi, tvojeg predanja Ocu. Pomozi mi, Isuse, da se taj biljeg u meni učvrsti i da bude garancija vječnog zajedništva s tobom. Ne dopusti da ono što pripada samo tebi, što je tvoje, pripadne drugome. Ja sam tvoj, tebi pripadam i zato se i danas potpuno tebi predajem. Tebi povjeravam svoj život, tebi dajem svoje sposobnosti, u tvoju službu stavljam čitavo svoje biće. Jer – bez tebe mi nema života. Ti si moj život i u tebi i po tebi ja živim. Ne dopusti, Isuse, da na taj jedinstven način pripadnem bilo kome drugom, kad si me ti na svoju sliku stvorio i obnovio. Tvoj sam! Bogu Božje!

Dok se ujutro umivam, dok se križam blagoslovljenom vodom, dok spominjem imena Presvetoga Trojstva, dok molim: daj, Gospodine, da se sjetim da je na meni tvoja slika i natpis. Dok hodam ovim svijetom daj da se osjetim da pripadam tvome kraljevstvu; dok živim u ritmu ljudi ovoga svijeta neka se osjeti da je moje blago na nebesima; dok plaćam poreze i takse, dok uplaćujem članarinu i osiguranja: daj, Gospodine, da se sjetim da pripadam prvenstveno tebi i da sam u svakom trenutku tvoj. Neka to vide, Gospodine, i ljudi oko mene tako da se odsjaj tvoje slave sve više i više odražava na ovome svijetu.

fra Zvjezdan