20. nedjelja kroz godinu (C)

OGANJ DOĐOH BACITI

Isuse, došao si oganj baciti s neba!

Došao si da se zapalimo; da se zapalimo ljubavlju prema tebi, da se zapalimo žarom za kraljevstvo Božje, da se zapalimo za slavu Božju. Došao si da se zapali naše srce, naša duša za sve ono za što si i ti sam na križu izgarao dovršivši svoj život predanja i ljubavi. Imam osjećaj, Gospodine, da kod nas tek nešto tinja, da se samo nešto dimi, a nikako da se zapali, nikako da plane!

Bojimo se, Isuse, da se trebamo nečega odreći ako se zapali tvoje svjetlo u nama. Bojimo se da nas ljudi neće razumjeti, da će smatrati da smo čudni što pokušavamo tako oduševljeno poći za tobom. Bojimo se da će doći do sukoba i nesnalaženja među okolinom, da će drugi smatrati da smo ludi, nenormalni, nastrani, ako se zapali naša molitva, ako se zapali naše sudjelovanje kod mise, ako zagrijani često primamo sakramente, ako gorimo ljubavlju za tebe.

Nitko se ne čudi, Isuse, kad se netko zaljubi u bližnjega, kad se netko zaljubi i u krivu osobu, kad netko žarko ljubi. Nitko se ne čudi kad pojedinac strastveno navija za neku momčad ili troši vrijeme i novac za svoje navike i za ono što voli.

A mnogima je čudno kad čovjek tebe, Isuse, žarko, zapaljena srca ljubi. Kao da je to čudno kad tebe osjećamo konkretnu osobu, a ne neko apstraktno biće. Ljudi se čudom čude onima koji zaneseno u Duhu mole, kliču i slave.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju! Ražari naše grudi i otopi led hladnoće i mlakosti koji nas sputava u našoj vjeri i ljubavi prema tebi.

Došao si, Isuse, baciti oganj s neba. Baci to svjetlo, taj oganj svoje ljubavi. Evo, Gospodine, spremni smo žrtvovati mnoge ljudske sigurnosti, kriva prijateljstva, rodbinske zakočenosti, mnoga robovanja ljudskim obzirima, mnogo toga, samo da nam srce potpuno prione uz tebe, koji si jedini vrijedan žarke i istinske ljubavi.

Isuse, do danas se svijet još uvijek nije zapalio tvojom Radosnom viješću koju si donio za spasenje čovječanstva. Nije se zapalio i zbog toga što se nisu mogli potpaliti na vatri koju nisu našli u našim srcima, u srcima onih koji se smatraju tvojim učenicima. Svijet nije zapaljen ognjem tvoje ljubavi i ognjem tvoga Duha, jer još uvijek nismo dokraja tvoji. Ono što si htio: zapaliti svijet – učini, Isuse, danas, i to najprije u nama i na nama.

fra Zvjezdan

Velika Gospa – Uznesenje blažene Djevice Marije

Marijino Uznesenje na nebo, svetkovina je koja je za nas radosna vijest. U  Mariji, Isusovoj Majci možemo vidjeti i prepoznati cilj našega života, a i put do toga cilja. Taj cilj gledanja i prepoznavanja za mnoge ljude nije jednostavan. Ako posjetimo jednu bolnicu susrest ćemo ljude u slabosti njihova tijela. Mnogi od njih izmučeni su od jakih bolova. Susrećemo ljude koji imaju veliku muku ustati iz kreveta, i mogu ići jedino uz pomoć drugoga. Susrećemo ljude koji su izgubili snagu vida i sluha, te sposobnost govora. Nisu u stanju da se sami operu i obuku. Možemo vidjeti ljude koji ne mogu privući k ustima žlicu ili čašu vode, ne mogu se vlastitom snagom podignuti ili okrenuti u krevetu. Vidimo ljude koji su klonuli i istrošeni, kratko rečeno: približio im se kraj. Mnogi jedva mogu podnijeti te slabosti, te duševne i tjelesne nedostatke. Htjeli bi napustiti svoje slabo i nemoćno tijelo i umrijeti.

I što tada? Je li to trebalo biti? Može li to biti smisao života?

Marija je nakon svoga zemaljskog života tijelom i dušom uznesena od Boga u nebesku slavu, kaže nam članak vjere Crkve. To znači, da je Marija sa svom svojom egzistencijom i sa svime što je pripadalo njezinoj osobi, bila uznesena u nebo.

Njezino zemaljsko, prolazno tijelo bilo je preobraženo od Boga i nanovo oblikovano u nebesko, neprolazno tijelo.

U Mariji vidimo cilj našega života – i taj cilj je stavljen pred sve ljude. Jednom – ako Bog to smatra da je došao pravi trenutak, možemo i mi nakon ovoga našeg zemaljskog života, s tijelom i dušom biti uzneseni u njegovu nebesku slavu.

Bog će tada ovo naše tijelo preobraziti i nanovo oblikovati i naše novo tijelo će biti slavno i lijepo, ne više osjetljivo za bolesti i bolove, za starenje, umiranje i raspadanje.

Biti ćemo vječno mladi,  moći ćemo vidjeti i gledati novim očima veličanstveni svijet Božji. Bog će nam darovati novu neprolaznu snagu. Neće više biti žalosti ni suza, nikakve muke ni patnje. Pjevat ćemo, plesati i biti sretni.

Sreća i radost nikada više neće biti pomućeni.

To je i to treba biti naš cilj: nebeska slava.

U Mariji također vidimo put, koji vodi cilju. Njezin put do cilja zove se vjera i ljubav. Marija je oboje učila: vjerovati i ljubiti.

Ona je učila slušati Boga, njemu bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati njegovom vodstvu.

Ona je bezuvjetno izrekla svoj da njegovoj volji: “Tvoja volja, Gospodine, neka bude.” Marija je učila pouzdati se i potpuno predati beskonačnoj Božjoj ljubavi. I ona je učila vjerno i ustrajno živjeti prvu i najvažniju Božju zapovijed: ljubav prema Bogu i čovjeku.

Kao Mariji tako i nama Bog daruje vrijeme i daje nam da rastemo i sazrijevamo u vjeri i ljubavi.

Tako nam može i treba svetkovina Marijinog uznesenja u nebo biti jaki znak nade i utjehe, jer smijemo ići ususret novom rođenju koje će se dogoditi u nebeskoj slavi, gdje su Marija i svi savršeni.

Fra Jozo Župić

19. nedjelja kroz godinu (C)

PRIPRAVI SRCE ZA SUSRET

Gdje mi je blago, tu mi je i srce, rekao si, Isuse!

Kad bi ti, Isuse, bio sve moje blago, sva moja sreća, onda bi imoje srce bilo neprestano uz tebe, bilo bi zahvaćeno tobom, boravilo bi u tebi i za tebe. Moje bi te srce osjećalo, ti meni ne bi bio stranac, niti neki daleki prijatelj ili nestvarni Bog. Bio bi mi najbliži, u neizrecivoj blizini.

Međutim, Isuse, moje je srce tako često drugdje, druge ga stvari oduševljavaju, drugim je idolima zahvaćeno. Moje je srce često okrenuto tako površnim i bezvrijednim stvarima. zna se navezati na krive osobe i stvari, da ni ne uspijeva okrenuti se prema tebi, jedinom cilju života. Zahvati, Isuse, u moje srce! Osvoji ga svojom toplinom i ljubavlju! Daj da ono bude kod tebe! Danas mi na osobit način govoriš da je potrebno bdjeti, moliti, neprestano iščekivati Gospodara, čekati, biti spreman. Tako da u svakom času u kojem se pojaviš: kao tat u noći ili kao zaručnik, ili na koji drugi način, da budem spreman prihvatiti te, primiti te pod svoj krov, u svoj dom.

U jednoj drugoj knjizi Božje riječi govoriš mi, Isuse: “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20). Ti čekaš pred vratima moga srca. Znam da je nemoguće da uđeš k meni ako je moje srce zarobljeno drugim stvarima, ako u njemu nema mjesta za tebe, ako je ispunjeno brigama i problemima, ako je blago moga srca na drugoj strani. Možda već dugo čekaš da ti otvorim vrata, jer znam: vrata moga srca otvaraju se samo iznutra. Ti nisi nasilni provalnik, ti si zaručnik koji kuca, koji želi odgovor ljubavi, a ne nasilničko upadanje u intimnost doma drugoga. Ti želiš srce, želiš radostan zagrljaj, želiš ljubav. To ti samo ja mogu dati, i to slobodno, jer ti na to čekaš pred mojim vratima. Želim ti, Isuse otvoriti vrata. Ne želim da više čekaš. Možda si se već previše načekao da konačno dočekaš da ti i ja otvorim vrata bez pridržaja, bez straha da ću time izgubiti nešto od svoje slobode.

Da, Isuse, dođi iznenada, dođi u noći ili po danu, dođi kad se to tebi sviđa. Bit ću spreman da ti otvorim u svako doba dana i noći, jer će moje srce pripadati tebi. Ti si, Isuse, moje blago, ti si moje srce. Želim živjeti tebi, umirati tebi, s tobom biti sada i u vijeke.

fra Zvjezdan

18. nedjelja kroz godinu (C)

ČOVJEK NIJE U ONOM ŠTO POSJEDUJE

Gospodine, ima ih puno koji su upropastili svoje zdravlje radeći prekovremeno da bi zaradili malo više novca i nabavi I i si neke potrebne stvari ili namjestili vikendicu. Ima ih koji se natežu na sve moguće načine sa svojim najbližima da bi se domogli baštine. Mnogi su izgubili miran san prateći neprestano rast i pad cijena vrijednosnih papira. Svi oni žrtvuju sve, odmor, osobni mir, obiteljski život, jednostavne radosti sadašnjeg časa jer žele pripraviti i osigurati svoje sutra.

Isuse, čovjek neprestano želi povećati svoj imetak, graditi sreću, povećati moć, postati bogat, sve bogatiji, sanjajući da će u tome uživati u vrijeme svojeg umirovljenja. Kao da je čovjek sposoban sve predvidjeti, osim naglu bolest, infarkt, nesreću, kad će mu “još ove noći” sve biti oduzeto.

Gospodine, oslobodi nas naših besmislenih planova kojima svoju nadu za srećom temeljimo isključivo na zemaljskim bogatstvima. Nauči nas živjeti u svijetu, a da ne budemo potpuno od ovoga svijeta. Nauči nas da ćemo svoja dobra učiniti plodnima time što ih stavljamo u službu života, i to onog života koji je i više od jela i odijela.

Gospodine, oslobodi nas pogubnog zaborava kojim se čovjek ukruti u sadašnjosti, po kojem sebično zgrće za sebe prolazna dobra i time zaboravlja vlastitu veličinu djeteta koje se obogaćuje istom kad prima neprolazna bogatstva tvoga života.

Gospodine, daj nam budnost srca, duhovnu spoznaju, da bismo razlučivali prava dobra i zahtjevnost sadašnjeg trenutka.

fra Zvjezdan

17. nedjelja kroz godinu (C)

OČE! ISUSE, NAUČI NAS MOLITI.

“Kad molite, govorite: ‘Oče’! To vam je najvažnije. To neka bude govor vašega srca. To osjećajte u sebi. Boga imate na nebesima. Ali ne dalekog Boga, nedokučivog i nedodirljivog, već je on Otac. On vam je Roditelj, pun sućuti i nježnosti za sve. To je bitno za molitvu. Čim osjetite da vam je Bog Otac i da ste vi djeca Božja, znat ćete moliti. Čim osjetite da vam srce izgovara tu čudesnu riječ: ‘Oče!’, sve će drugo dolaziti samo od sebe. Bog je dobri Otac. Ako vi, iako zli, možete svojoj djeci davati dobre darove, koliko li će više Otac vaš na nebesima. Od njega je svako očinstvo. Ono što svatko od vas u dubinama svoga bića želi i za čim čezne dok izgovara riječ otac, to još nije čisto od svih nesavršenih ljudskih iskustava. Međutim, božanski Otac je u tom pogledu savršen i u sebi ima sve, upravo sve za čim ljudsko srce čezne.

Bog vam je i prijatelj. Blizu vam je. Kako je dragocjeno imati prijatelja. K njemu smiješ i o ponoći doći u nevolji i potrebi. Možda svaki ljudski prijatelj neće takav kasni dolazak smatrati mudrim i uljudnim pa će malo i kolebati da u neuobičajenim okolnostima nastupi s čistom ljubavlju. Međutim, k Bogu smiješ uvijek. On ostaje trajno pun pažnje i ljubavi za svaku tvoju molbu. Bog kao da neprestano čeka na vratima da, čim pokucaš i zatražiš ono što ti treba, odmah ti otvori vrata srca i usreći tvoje biće. Pred Bogom nemojte mudrovati. U svojoj molitvi ne budite u riječima obilni i dotjerani. Tražite i ištite u jednostavnosti srca. Bez mnogo umovanja recite što vam treba. Otac s neba obdarit će vas svime što vam je potrebno, a dat će vam i više. Jer on bolje zna što vam treba od vas samih.

S Bogom razgovarajte. To je tada istinska molitva.

O kada biste vi, koji kucate i otvara vam se, s jednakom pažnjom i ljubavlju mogli i željeli čuti i moj glas. I ja često stojim na vratima i kucam. Stojim kao prijatelj danju i noću. u zgodno i nezgodno vrijeme. Čekam na vratima tvoga srca i želim da mi otvoriš vrata da bih ušao k tebi i kod tebe se nastanio. O vi. koji često molite i želite naučiti moliti, znajte osluškivati molitvu moga Srca. Dolazim kao prijatelj. Želim te usrećiti svojom prisutnošću. Dovoljno je samo da na moj znak otvoriš vrata i dadneš mi prostora u dubinama svoga bića. Tada ću ja moliti u tebi.”

fra Zvjezdan

16. nedjelja korz godinu (C)

MARTA I MARIJA

Gospodine, ti vidiš koliko se trsim i mučim. Ti vidiš da mi je stalo da sve bude kako treba, da ništa ne ispadne krivo. Ti vidiš koliko se trsim oko reda i mučim se za svakodnevni kruh. Ti vidiš, Gospodine, da želim i tebe pogostiti i prirediti ti što je moguće bolji boravak u mojoj kući. Divno je, Isuse, spoznati da si rado dolazio u kuće svojih prijatelja. Rado si dolazio u kuću Marte, Marije i Lazara. Bio si dragi gost njihova doma. Prepoznajem se, Isuse, u Marti. Želim da izvana sve bude kako treba, da ništa ne nedostaje. Stalo mi je do toga da moj dobar glas ne strada, da po mojem ti budeš zadovoljan. Želim da mi ljudi nemaju što zamjeriti.

Marija je sjela do tvojih nogu. Njoj je najvažnija tvoja prisutnost i tvoja riječ. Gotovo joj zavidim: kako to samo može? Kako ima toliko vremena za molitvu i razmatranje, za tvoju riječ? Kako može trpjeti da drugi oko nje trče, muče se, da rade za nju, a ona mimo sjedi do tvojih nogu? Osjećam ipak da je ona zaista izabrala najbolji dio. Ona je dopustila tebi da je ti pogostiš bogatstvom svoje božanske riječi, svoje ljubavi. I mimo sjedi do tvojih nogu da blaguje od stola tvoje riječi. Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ! Samo je potrebno ovo što Marija radi.

Isuse, daj da to shvatim!

Danas svi ljudi trče, muče se, nemaju vremena, pogotovo ga nemaju za tebe, za tvoju riječ, za trenutke odmora i molitve. Smatraju to najčešće izgubljenim vremenom. A ti čekaš. Čekaš da se ljudi snađu, da se smire, da otkriju tebe u svojoj blizini. Čekaš da ti posvetimo svoje vrijeme i svoj život. Čekaš da se sjetimo da i ti postojiš u našoj sredini, da si nam blizu, da nas ljubiš jer si došao da to svi shvate i osjete.

Došao si da nas pogostiš svojom riječju, a mi trošimo svoje sile da te pogostimo svojim ništavilom. Došao si da te prihvatimo kao svog Spasitelja, a mi želimo pred tobom dokazati da smo kako treba, da smo dobri. Došao si da nas prihvatiš takve kakvi jesmo. a mi želimo svim silama pred tobom ispasti bolji i savršeniji: upravo onakvi kakvi nismo. Došao si da nas usrećiš svojom prisutnošću, a mi bismo se htjeli dokazati svojim umijećima.

Isuse, nauči nas kako i danas izabrati onaj najbolji dio koji nam se neće oduzeti.

fra Zvjezdan

15. nedjelja kroz godinu (C)

KOMU SAM JA BLIŽNJI?

Isus i nama govori. Zapovijed ljubavi je i za nas njegova živa riječ. Znajmo je čuti:

“Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svoga. Ne pripadaj mu polovična. Neka tvoje srce bude potpuno zahvaćeno i darovano. Ja sam te ljubio dokraja, sve dok i moje Srce nije bilo kopljem probodeno. Ljubi me iskreno i životvorno. Dao sam ti srce da bude zahvaćeno ljubavlju, da gori za mene! Ljubi me čitavim srcem. Želim osjetiti kako u odnosu prema meni ne štediš svoje srce, već se njime meni potpuno predaješ.

Ljubi me svom dušom svojom. Udahnuo sam u tebe načelo života, dušu. To je neposredan dar moje stvarateljske ljubavi za tebe. Po tome sam izrekao svoj DA tvome životu. Ja sam htio da budeš, da živiš. Svi biološki uvjeti za tvoj nastanak sazdani su u tajni plana stvaranja. a u trenutku kada sam se nadvio nad tebe i udahnuo svoj dah života ti si nastao. To je tvoje začeće. početak tvoga života. Tom životnom snagom. tom dušom. tajnom svoga bića želim da me ljubiš. Želim da mi tako životvorno pripadaš. da me neizrecivo ljubiš.

Ljubi me svom snagom svojom. Drugačije se i ne može ljubiti. Istinska ljubav je cjelovita, potpuna. Samo takva ljubav može ispuniti ljubljeno biće. Želim ljubav koja se slobodno daruje i koja zbog toga teži za istinskim pripadanjem. Kako često trošiš svoje sile na ono što ljubav nije!

Svoju snagu vrijedi istrošiti samo na ono što služi ljubavi. Ljubi me svom snagom svojom; to znači. ljubi me jednostavno. cjelovito. istinski.

Ljubi me svim umom svojim. Prava ljubav zahvaća čitavo ljudsko biće. Ljubav je domišljata. Sve pamti, sve vjeruje. svemu se nada. sve podnosi. Sve što razmišljaš, neka bude ljubav. Svi tvoji planovi neka služe ljubavi. Svaka nova spoznaja neka ti uveća ljubav. Ljubi me svojom sposobnošću pamćenja. razmišljanja. umovanja.

Ljubi svoga bližnjega. Ljubi svakog čovjeka. Prepoznaj u svakome svog najbližeg, čovjeka. brata, kojeg ti stavljam na put tvoga života. Htio bih da moju neizrecivu ljubav osjeti svako ljudsko biće. Mnogima to još nije poznato. mnogi je još nisu osjetili. Nisu upoznali mene. Htio bih da me upoznaju po ljubavi koja je u tebi. Ljubi bližnjega svoga jer ti je on dar. Prihvati ga u moje ime. Gledaj ga onako kako ga ja gledam. ljubi ga onako kako ga i ja ljubim. Ne škrtari s ljubavlju. Dao sam ti srce koje može ljubiti.

To mi je najdraže bogoštovlje. Najviše me častiš ljubavlju. Najdraža mi je žrtva ljubav, najmilija molitva ljubav! To čini i živjet ćeš!”

fra Zvjezdan

14. nedjelja kroz godinu (C)

MIR KUĆI OVOJ

Osluškujmo Isusa. Kao i učenicima, i nama danas govori i uvjerava nas da su sva njegova obećanja i nama darovana: „U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Ne ulazite u kuću da nešto primite ili uzmete. Tako čine oni koji su najamnici. Vi ulazite kao oni koji su primili moj mir. Vama sam ga darovao. Nosite ga u dubinama svoga bića. Obdarite njime svakoga. Posebno obdarite tim tako potrebnim mirom kuće, domove, obitelji. Želim da sve obitelji procvjetaju mirom, da se u svaku obitelj vrati sloga, da nestane svađe i zavade. Ja sam vaš mir. Mene donesite i onima kojima dođete.

Kad se moj mir prelije na tu kuću, onda im navijestite Radosnu vijest. Recite im da je kraljevstvo Božje blizu. Neka osjete svu ljepotu tog navještaja. Objavite im mene. Liječite bolesnike. Kako je puno bolesnih ljudi! Kako je puno ranjenih ljudi! Imat ćete do kraja svijeta i vremena pune ruke posla. Liječite ih u moje ime. Obdarite ih mojim zdravljem. Činite to kao moji učenici. Želim da svi oni koje susretnete osjete blagoslov i sreću. Neka ozdrave od svojih strahova, od svojih tjeskoba. Hoću da ozdrave od svoje prošlosti i od svojih životnih rana. Pomognite im da ozdrave od svojih zlih navika i ovisnosti. Neka ozdrave od svojih opterećenja i kompleksa i od svojih duševnih i tjelesnih bolesti. Činite to u moje ime. To je prvi navještaj kraljevstva. To je znak da je kraljevstvo Božje među vama.

Šaljem vas ispred sebe. Budite preteče mojega dolaska u obitelji, u srca svih ljudi. Neka po vama svaki čovjek otkrije moju dobrotu. Ne bojte se ničega. Ne morate imati sa sobom neku drugu sigurnost. osim mene. Zato vam ne treba ni torba, ni kesa, ni obuća. Ja sam jedina i potpuna vaša sigurnost. Na mene se oslonite; sa mnom idite i računajte. Ja ću se brinuti za vaš mir i za svaku vašu potrebu. Otvorit ću srca ljudi koji će imati za vas potpuno razumijevanje. Sve što biste htjeli ponijeti sa sobom samo vas može udaljiti od mene. Usudite se krenuti na put naviještanja Radosne vijesti bez materijalne sigurnosti da biste osjetili snagu moje ljubavi, a ljudi će po tome osjetiti vjerodostojnost vašeg naviještanja.

I zlodusi će vam se pokoravati. Ispred vas će bježati zlo i stvarat će se preduvjeti za pravi mir. Ljudsko će srce postati plodnom zemljom za sjeme moje riječi. A vaša će imena biti zapisana na nebesima. To je bitno. Vi pripadate u knjigu života. Ime je vaše na dlanovima Očeve ruke. Ja vas neću nikada ostaviti, nikada zaboraviti. vi ste mi na srcu. Zato, idite hrabro i nosite mir! Primili ste to badava, badava i dajte. Sve proistječe im mene, iz mog otvorenog Srca.”

fra Zvjezdan

13. nedjelja kroz godinu (C)

ONO NAJHITNIJE – IĆI ZA ISUSOM

Isuse, za tobom ću, samo…

Sada mi se još ne da. Želim još živjeti onako kako se meni čini da mogu, želim još biti slobodan. Bojim se, Isuse, ako krenem za tobom da ću onda morati sve ostaviti, da će se toliko toga u mojem životu morati promijeniti. a ja nisam spreman na sve to. Bojim se da ćeš toliko toga od mene tražiti, a ja sve to još ne mogu. Imam još puno poslova, brojnih planova, velikih obveza koje me sputavaju, moram još biti među ljudima, moram se ponašati norma/no i zato još ne mogu, Isuse, za tobom.

Bojim se ljudi, Isuse. Ako odlučno krenem za tobom reći će da nisam kao oni, da ne živim normalnim životom, da sam čudak ili da sa mnom nešto nije u redu. Isuse, za tobom ću, ali počekaj malo, počekaj da ostarim, da se riješim ovog radnog mjesta, da odem u mirovinu, počekaj da se moje prilike promijene, jer ovako još ne mogu…

Isuse, za tobom ću, ali nemoj ništa od mene tražiti; pusti me slobodna, ne zahtijevaj ono što ti ja ne mogu dati. Isuse, Gospodine! Hoću li ja u stvari za tobom ili za sobom? Tražim li je tebe ili sebe? Jer, Isuse, ti si Put, a ja tražim uvijek neke stranputice i mislim da sam u pravu. Ti si, Isuse, Istina, a ja tumaram u lažima i tminama i uvjeravam sebe i druge da sam u svjetlu.

Ti si, Isuse, Život, a ja mislim da ću promašiti život i da ću izgubiti od normalnog života ako krenem za tobom! Toliko zabluda, Isuse, u meni i oko mene. Pomozi mi. Stavio sam ruku svoju na plug. Govoriš: Nije dobro okretati se natrag. Pomozi mi da to shvatim. Pomozi mi prihvatiti tvoj izazov, tvoju ponudu, tvoj život. Pomozi mi prihvatiti poziv da budem tvoj učenik.

Uvijek je bilo, Isuse, ljudi koji su bili hrabri. Oni su krenuli. Silna privlačnost i snaga tvoje osobe privukla ih je zauvijek uz tebe. Ustrajali su dokraja. Ostavili su sve. Ti si im bio prvi i glavni cilj. Nauči me, Isuse, ostaviti sve što ne služi tvojim ciljevima. Nauči me da si ti jedina i najveća vrednota života, da si ti Život Nauči me, Isuse, istinskoj mudrosti, Isuse, za tobom ću… Daj da to učinim bez onih uvjeta “samo ili “ako”. Za tobom ću u jednostavnosti i poslušnosti vjere, za tobom ću, Isuse, jer mi bez tebe nema života.

Da, Isuse, hvala ti što me još uvijek zoveš, što me još uvijek čekaš.

fra Zvjezdan

12. nedjelja kroz godinu (C)

KRIST – POMAZANIK BOŽJI

Isuse, apostoli su preko Petra sasvim jasno ispovjedili svoju vjeru u tebe. Ti si Krist. Ti si obećani Mesija. Ti si onaj za kojim čezne ova naša napaćena zemlja. Ti si iščekivanje stoljeća, naraštaja. O tebi su proroci govorili. Ti si smisao njihova života i njihovih nadanja.

Tko si ti za mene? Ti si onaj koji nas neprestano pratiš. Svake te nedjelje čujemo u tvojoj riječi, primamo u sakramentu pričesti. Ti si život prisutan među nama u sve dane, u svim okolnostima života. sve do svršetka svijeta. Ti si se pobrinuo za kruh života bez kojeg ne bismo opstati. Ti nam neprestano daješ svoje oproštenje i lomiš u nama ono iskonsko nepovjerenje koje nas želi uvjeriti da je zlo jače od dobra. da je grijeh sveopći zakon od kojeg čovjek ne može pobjeći.

Ti si čudesan. I danas otkrivamo da si djelotvoran. Čudesa evanđelja ponavljaju se iz dana u dan. Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, siromasima otvaraš srce za radost. Sve se to neprestano događa. U svemu si tako divan. Ti si istinski Pomazanik Božji. Daješ mi prepoznati svu ljubav Božju koju on ima za mene, za sve nas. Iz tebe proizlazi. neizreciva milina kojoj se nijedno srce ne može oduprijeti.

Međutim, ti, Isuse, želiš da te prepoznamo i kao onoga koji mora ići u Jeruzalem, koji će tamo biti uhvaćen, obružen i osuđen, koji će tamo umrijeti na križu i biti pokopan da bi treći dan ustao od mrtvih. Želiš da te i takvog prihvatimo. To je tvoje poslanje. U nama se, kao i u Petru, sve buni na takav ishod tvoga poslanja. Htjeli bismo da u tebi. već za zemaljskoga života, trijumfira ljubav, da dobrota pobijedi mržnju i zlo. Međutim, u tajni tvoga predanja to ne ide tako. Treba prividno biti pobijeđen, treba umrijeti da bismo postali sjeme za nov, uskrsnuli život.

Nadalje, ti i nas zoveš da pođemo istim putem. I pred nama je križ. Ti si Krist. Pomazanik Božji, koji nam ne nudiš na ovome svijetu bogatstva i slavu, već hod poniznosti i trpljenja. Kako se svi radije okrećemo putu laganog stjecanja bogatstva. ljudske slave. a opiremo se čitavim bićem svakom trpljenju i križu. A ipak, bez toga se ne može biti tvoj učenik.

Isuse, ti si za mene zahtjevni Učitelj. Ipak. osjećam da na taj način iskazuješ svakom svojem učeniku neizrecivo povjerenje i ljubav. Unosiš nas u tajnu svoga spasenja. Želiš da i mi surađujemo u tom daru. u toj tajni. Želiš da sa svojim trpljenjem sjediniš i naše križeve i naša umiranja. Ti si onaj koji nam u našim potrebama i mukama neprestano govoriš da nismo sami na tom putu. da smijemo neprestano računati na tebe. dobrog pastira koji život svoj daje za svoje.

Ti si za mene Krist, Mesija. Pomazanik, Obećani, Žrtvovan i , Učitelj. Ti me izdižeš iznad svega što pripada starom svijetu i želiš da se preporod im za nov život djece Božje. Upozoravaš da nijedno rađanje nije bez porođajnih muka. Ipak, na kraju je radost.

fra Zvjezdan

Duhovna misao

Božja prisutnost

Divno je biti uvijek zajedno s prijateljima, u njihovoj blizini.
Kada sam s tobom, Gospodine, znam da sam u prisutnosti moga Stvoritelja.
Stvorio si me iz ljubavi.
Čak su mi i sve vlasi na glavi izbrojene.
Tvoja je prisutnost, Gospodine, najveće od svega.