admin

U želji da doprinesu poboljšanju kulturnog suživota građana Zemuna, 13.09. 2012. u franjevačkom samostanu su se sastali: p.Željko Paurić, Marko Đurić, Inge Buter, Branko Najhold, Dragan Stojković i Marijana Ajzenkol i dogovorili se da svako od njih na osnovu svojih mogućnosti, dobre volje i iskustva da svoj mali doprinos. Nadamo se da će njihova dobra volja uz građanske inicijative podržane molitvama vernika doprineti kulturi mira i dobrih susedskih odnosa.

Prorok Izaija sokoli preplašeni narod: još samo malo i dolazi  m e s i j a n s k o  vrijeme. To će biti vrijeme oslobođenja. Slijepi će progledati, uši se gluhih otvoriti, hromi prohodati, a jezik će se nijemih razriješiti. To će biti Božje djelo, jer samo je On kadar pustinju pretvoriti u plodnu zemlju. Obilje mesijanskih darova prorok naviješta slikom vode: izvori, potoci, jezera –  voda, koja daje život. Tako je nastup mesijanskog vremena označen kao vrijeme oslobađanja, plodnosti i života (prvo čitanje).

 

Evanđelje nam želi očitovati Isusa iz Nazareta kao  M e s i j u. Po njemu se događaju djela Božja, opisana u proroku Izaiji kao navještaj mesijanskog vremena. Pod tim je vidom evanđelista najviše zainteresiran za Isusove čine. Isusov susret s gluhonijemim čovjekom, ozdravljenje koje iz tog susreta proizlazi, oslobođenje tog siromaha – pa to je nastup mesijanskog vremena!

Gledajući kako Isus ozdravlja gluhonijemog, prepoznaje evanđelista prorokov navještaj: uši će se gluhih otvoriti, jezik nijemih razriješiti! Stoga nam evanđelje želi prvenstveno posvjedočiti vjeru u Isusa: On je Mesija, obećani Pomazanik, s Njime nastupa novo, mesijansko, Božje vrijeme, vrijeme oslobođenja, života!

 

I ponašanje nas, današnjih Isusovih učenika mora biti znak mesijanskog vremena, ono mora pomagati, liječiti, oslobađati! To je onda najkonkretniji izraz naše vjere u Isusa – Mesiju!

Kako se čovjek mora postaviti prema Božjoj Riječi?  On mora biti njezin  v r š i t e l j! Na to nas upozorava danas Knjiga ponovljenog zakona. Čovjek mora na Božju Riječ odgovoriti svojim djelovanjem! Ona mora izazvati i pokrenuti čovjekovu operativu, a ne samo pobuditi mu lijepa razmišljanja i riječi! To pogotovo vrijedi otkad je Isus došao. Bit je kršćanstva upravo u tome da vršimo volju Očevu, da ovaj svoj život živimo iz Božjih vrednovanja i procjena! U tu nas situaciju danas želi staviti i Jakov apostol, kad nas opominje: „Ne varajte sami sebe: budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji“.

U današnjem  nas Evanđelju Isus želi upozoriti u čemu je prava čovjekova čistoća. To je prvenstveno  č i s t o ć a  s r c a. Čovjek je sklon formalizmu, kadar je napraviti dobru „fasadu“, lijepu vanjsku „kulisu“, ostaviti dobar dojam. No, Bog nas gleda u našu nutrinu, on želi čistoću našega srca, a ne vanjsku ispoliranost, izvanjsku, građansku korektnost.! Neoprane ruke apostola prije jela ne žele rušiti higijenu, već srušiti lažnu vanjštinu u kojoj se zanemaruje bitno: čistoća srca.