Tjedni listić br. 91
Trideset i druga nedjelja kroz godinu
Ulazimo u posljednje razdoblje liturgijske godine. Ovo je vrijeme posvećeno razmišljanju o „posljednjim stvarima“ čovjeka, svijeta, ove naše povijesti. Tako bi nam današnja nedjelja htjela reći, da je čovjek sin života a ne sin smrti, da ga Bog nije pozvao da ovdje na zemlji bude samo neko prolazno i smrtno biće, već da ga želi obdariti darom uskrsnuća i života.
Ta je svijest trajno prisutna u ljudima, makar još do kraja Bog nije bio očitovao svoje nakane s čovjekom. Prisutna je u svijesti najstarijih civilizacija, prisutna je kao slutnja, nada, vjerovanje. Vidimo to danas i u Knjizi o Makabejcima koja opisuje mučenje i smrt sedmorice braće zajedno s njihovom majkom. Svi oni idu u smrt duboko svjesni da osim ovog zemaljskog života postoji i drugi, onaj vječni kojeg će darovati Bog u kojeg su stavili svoje pouzdanje i koji će ih „uskrisiti na život vječni“. Od njega se nadaju natrag dobiti svoje mućenjem osakaćene udove. Jednaka je poruka i pripjevnog psalma: „Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.“
Isus u današnjem Evanđelju koristi provokaciju saduceja da bi proklamirao kako naš Bog nije Bog mrtvih, nego živih. On je Bog Abrahama, Izaka i Jakova, Bog svih naših milih i dragih koji su otišli pred nama, On je Bog Života jer je sam život i jer je kadar obdariti životom sve koji u Njemu imaju tu nadu!
Sjetimo se toga ovih dana dok smo više nego inače na našim grobljima, dok se sjećamo onih koji su otišli pred nama. Svi su oni po daru Boga živoga sinovi i kćeri uskrsnuća i života. U tom smislu razmišljajmo ovih dana i o sebi i svojoj nadi u uskrsnuće. Budemo li iz te nade živjeli i radili, život na ovoj zemlji bit će nam drugačiji, kvalitetniji, bolji. I ne samo to, on će postati živo svjedočanstvo i poruka nade u uskrsnuće za ljude s kojima živimo i radimo.
Trideset i prva nedjelja kroz godinu
Često, Gospodine, i ja poput Zakeja mislim da se trebam popeti negdje visoko, da se moram uzdići, da bih te vidio, da bih te susreo. A ti, Isuse, govoriš Zakeju i meni: «Siđi brzo» Danas mi je proboraviti u tvojoj kući!»
Znam da najprije želiš da uđem u dubinu vlastitog bića, da onda susretnem tebe, da se tu nađem s tobom. Trebam ući u dubinu svoga srca, trebam srediti svoje misli, trebam pronaći svoje vlastito biće u nutrini svoga tijela, svoga života. To je osnovni preduvjet da se ti i ja, Isuse, nađemo. Pozivaš me da siđem, da uđem u svoju nutrinu, da se saberem, da otkrijem ovaj svoj unutarnji dom, gdje se ti sa mnom želiš naći i proboraviti u njemu. Da, Isuse, želim sići u prostore u kojima bi ti htio biti sa mnom, sam, bez drugih misli i planova, jednostavno želiš da se susretnemo.
5 minuta s Isusom
Prije nego je skočila s mosta pojavio se neki čovjek koji se zove Isus. Rekao joj je da ju zna i pozvao je na zadnju kavu prije nego skoči s mosta i okonča svoj nesretni život. Dala mu je samo 5 minuta vremena da kaže što želi! Što se na kavi dogodilo pogledajte u videu…
Ovaj kratkometražni film nastao je 2006. godine kao dio filmskog projekta ”168 sati” u kojem filmske ekipe iz cijelog svijeta imaju zadatak tijekom 168 sati (tjedan dana) snimiti film koji je zasnovan na biblijskoj temi. Film je osvojio brojne nagrade na festivalima diljem svijeta, a 2007. godine prikazan je i na festivalu u Cannesu.
Poznati mole krunicu – moli je i ti!
Ovaj dvominutni video dio je DVD-a “Rosary Stars – Praying The Gospel” u kojem poznate osobe iz američkog javnog života osim što mole i razmišljaju o otajstvima krunice, svjedoče o tome koliko je svakodnevna molitva utjecala na njihove živote. Više pročitajte na linku OVDJE.