admin

Već nekoliko nedjelja čitamo Isusov govor na Gori kako nam ga je zapisao evanđelista Matej u petom poglavlju svoga Evanđelja. To je zapravo Isusova nastupna propovijed u kojoj Isus naviješta dolazak novog Božjega svijeta, Kraljevstva Božjega.

Nasuprot starom otuđenom svijetu koji ima svoju logiku ponašanja, Isus navješta nove međuljudske odnose, nov način života i ponašanja. Stari je svijet zarobljen osvetom, mržnjom, neprijateljstvom, pohlepom i otimanjem. Stalno se vrti u začaranom krugu zla. I ako na zlo uvijek uzvraćamo zlom, taj se krug stalno nastavlja. Potrebno ga je radikalno prekinuti! To ja ne mogu učiniti u drugome, ali mogu u sebi. Možda ne mogu spriječiti drugog da me udari, ali mogu sebe  da mu ne vratim! Tako prekidam taj začarani krug zla, i tog trenutka po meni nastaje novi svijet.

Taj se začarani krug lomi kadgod ne vraćamo oko za oko, zub za zub! Kadgod u sebi suzbijemo zlo,  kadgod oprostimo,  i prihvatimo drugoga unatoč njegovom lošem odnosu prema nama.

Jednako tako: ako na pohlepu drugoga odgovaramo svojom pohlepom, ostajemo na razini starog svijeta, ali ako odgovorimo neprivezanošću za materijalna dobra – tko od tebe što zaište, podaj mu, i ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš – dogodit će se nešto novo: novi Božji svijet!

Svakako da je najteži zahtjev koji Isus postavlja pred svoje učenike ljubav prema neprijateljima. Da ih prihvatimo, molimo za njih i činimo im dobro. Time ćemo se u savršenosti približiti Ocu našemu koji ljubi sve ljude i svima iskazuje svoju dobrotu i ljubav jer on „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“.

Ako u ovom svijetu živimo kao svi drugi ljudi u osveti, neopraštanju, škrtosti i sebičnosti, po čemu onda ovom svijetu naviještamo i svjedočimo da je došlo među nas Kraljevstvo Božje?

Pokušajmo se nad današnjim Evanđeljem zapitati, da li mi, kao Isusovi učenici, svojim životom požurujemo dolazak novog Božjeg svijeta, Kraljevstva Božjega?

Da li ljudi koji s nama žive ili rade na radnom mjestu imaju to iskustvo?

Koliko po nama ovaj svijet postaje bolji, ljudskiji?

Evanđelista Matej koji svoje Evanđelje piše Židovima želi pokazati Isusa kao novog Mojsija, novog Zakonodavca. Za razliku od Mojsija koji je zahtijevao izvanjsku pravednost, korektnost, vanjsko obdržavanje, Isus zahtjeva nutrinu, čovjekovo srce. Zato traži od svojih učenika da njihova pravednost bude veća od pravednosti farizeja koji su pazili samo na vanjštinu.

Stoga nije dosta čuvati se  samo izvanjskih čina zla kao što su ubojstvo, preljub već je važno ono što se događa u čovjekovom srcu. Tu u srcu se rađa grijeh i otpad pa nije dosta samo da netko ne ubije već je zlo svaka pogrdna riječ izrečena bližnjemu.

Isus posebno ističe radikalizam kojim se čovjek treba oduprijeti zlu. On to izražava drastično: iskopati oko, odsjeći ruku.

No poruka je da čovjek ni pod koju cijenu ne smije otpasti od onoga što je Božje. Njegovi učenici trebaju težiti za tom nutarnjom čistoćom, biti istiniti i autentični stoga im neće biti potrebno da se bilo kome zaklinju već da njihovo bude: da, da – ne, ne!

Iz Isusovih riječi jasna je i poruka da ne trebamo tražiti Boga ako zaobilazimo svoga brat, jer je ljubav i čovjekoljublje veće od bilo koje liturgije i žrtve.

Sirah nam u prvom čitanju danas govori kako je prava mudrost sadržana u zapovijedima Gospodnjim i da ih on stavlja pred izbor naše slobode kao život i smrt.

Isus nam to u današnjem Evanđelju očituje kao volju Oca našega koji nam želi dati život. On želi da svom svojom nutrinom a ne samo vanjštinom prihvatimo volju Očevu kao izraz svoje ljubavi prema Ocu.

A onima koji Boga ljube pripravio je Bog „što oko ne vidje, i uho ne ču“, kako nam to svjedoči Pavao u današnjem drugom čitanju.

Danas se Isus u svojem Evanđelju obraća nama, i Njegovi pozivi upućeni su našemu život. On se očituje kao najjasniji, najkonkretniji i najrječitiji izraz volje Očeve. Stoga su njegove riječi nama na život i smrt.

Sol? Kako sitna stvar u sklopu raznolikosti naše hrane. To čak niti ne spada u hranu u strogom smislu riječi. Zapravo, nije čak niti nužna. Mnogi su dužni odreči se soli. A ipak, sol je ona koja daje okus svemu čime se hranimo.

Kršćani jednako tako, a i sam Gospodin Isus Krist zajedno s njima, nisu nužni za život svijeta, koji egzistira i neovisno o njima. No, barem prema evanđeoskom izvještaju, taj isti svijet bi bez kršćana trebao biti bljutav, bez ikakvog okusa, svijet koji nema smisla.

Kršćani bi trebali ovome svijetu davati smisao! Znači, moramo izaći iz sitnih osobnih interesa, i cjelokupne sposobnosti života angažirati u borbi za pravednošću, za boljim životom,  za srećom i ljubavlju. Taj i takav smisao života naziva Isus dalje svjetlom svijeta. U tom sklopu potreban je jedinstven i neopoziv izbor: siromaštvo, milosrđe,  krotkost,  ostvarivanje mira, čistoća srca…..Evanđelje se današnjeg dana naslanja na prethodne retke u Matejevu Evanđelju, na proglas osam blaženstava.

U tom vidu kršćani trebaju shvatiti da su dužni ostvariti svoj poziv u ovom današnjem svijetu. To je poziv da svijetu daju smisao! Vi ste sol zemlje! Ako sol ostane neupotrjebljena, obljutavi i propadne!

Hoćemo li shvatiti logiku Evanđelja? Naša je sreća u potpunom angažiranju da drugi postanu sretni. Naše je blaženstvo u tome da ne gledamo kao osnovni orijentir borbe za pravednošću na sebe, nego na cjelokupni svijet i ljude oko nas. Naš je život u punini kad shvatimo da čista srca i krotka pogleda susrećemo ljude oko sebe.

Snagom radosne vijesti i krštenja pozvani smo i posvećeni za spasenje čovječanstva u Isusu Kristu. U tome leži potpuni smisao riječi koju Krist danas upućuje nama:

„Vi ste sol zemlje!“

„Vi ste Svjetlo svijeta!“