Uskrsna čestitka
Dragi vjernici, posjetitelji ove naše stranice, uz blagdan Isusova uskrsnuća želim vam puno radosti i mira. Neka taj blagdan u svima nama oživi svijest da smo Kristovi i da u Kristu Isusu jedni drugima pripadamo za boljitak i napredak svijeta i čovječanstva. Neka Isusov Uskrs trajno toči snage i nade u naše jade, u naše velike petke,dok ne dopremo do svoga Uskrsa…. Tada će se obistiniti naše puno i konačno učešće u Kristovoj uskrsnoj pobjedi i Isusov Uskrs završiti u našem slavnom uskrsnuću s njime.
S tim mislima sretan i blagoslovljen Uskrs vama i vašim obiteljima želi fra Željko sa suradnicima.
Uskrs
Na Uskrs slavimo onaj jedinstveni dan – zapravo, po bogoslužju, onu jedinstvenu noć – kada se zbio nov događaj: Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Ali, naše svetkovanje nije okrenuto samo u prošlost. Mi nadasve na Uskrs slavimo Njega, i danas Živoga i Uskrsnuloga koji odonda zauvijek živi kao naš zagovornik.
No, Uskrs nije samo blagdan Isusov, Uskrs je blagdan svakog Isusova vjernika, a napose zajednice Isusovih vjernika, Crkve. S Uskrsom je otpočelo sasvim novo, Božje vrijeme – era uskrsnuća. Stoga je Uskrs nadasve okrenut u veliku budućnost koja je već počela. I mi već u njoj živimo, s tim da će se u punini očitovati u našem uskrsnuću tijela.
Sveti Pavao je toliko obuzet činjenicom da je Isusov uskrs i nas zahvatio, da vrlo često i vrlo rado u svojim poslanicama gomila izraze koji označuju naše uskrsno zajedništvo s Uskrsnulim Kristom. On voli reći da smo mi su-uskrsli zajedno s Kristom. Ta naša suuskrslost s Kristom već je sada u nama djelotvorna, a u punini će se očitovati u velikom dovršetku Djela Božjega, u uskrsnuću tijela i životu vječnome.
Tako Uskrs jakom nadom opečečuje sve kršćansko zalaganje, i uskrsna je činjenica temelj životne aktivnosti po kojoj kršćanin postaje vjesnik budućega svijeta i baš stoga neumoran graditelj ovoga svijeta.
A kako slavimo Uskrs? Pravi i cjeloviti Uskrs plod je osobito življega korizmenog zalaganja, napose u dubljem posvješćenju svoga kršćanstva u velikodušnoj dobrotvornosti.
Uskrs kao kruna korizmenog svetkovanja želi u nama oživjeti svijest da smo Kristovi i da u Kristu Isusu jedni drugima pripadamo za boljitak i napredak svijeta i čovječanstva.
Isusov Uskrs trajno toči snage i nade u naše jade, u naše velike petke, dok ne dopremo do svoga Uskrsa…. Tada će se obistiniti naše puno i konačno učešće u Kristovoj uskrsnoj pobjedi i Isusov Uskrs završiti u našem slavnom uskrsnuću s njime.
Tjedni listić br. 114
Cvjetnica: Nedjelja muke Gospodinove
Isusov ulazak u grad Jeruzalem uz aklamacije naroda za njega je skromni trijumf koji će odmah iza toga doći u pitanje.
Potpuna slava Isusova bila je istom ostvarena u Kristovu ulasku u nebeski Jeruzalem na dan Uzašašća.
Dok danas nosimo i držimo grančice u rukama mi bismo htjeli proslaviti onoga koji je danas Gospodin slave. No, više nego li današnjom liturgijom, Gospodina slavimo ako ga stvarno učinimo „Kraljem“ našega života, čije zapovijedi čuvamo i čiji Duh prihvaćamo.
Taj nas Duh sili da poprimimo stav Sluge: koji iz dana u dan poslušno prati poticaje. Taj Duh Isusov navodi nas da poput Krista prihvatimo predanje za druge, pa i pod cijenu patnje i života. U paradoksu Isusove logike proslaviti Isusa znači poput njega prihvatiti poniženje križa.
Sam Krist svoje uspinjanje prema Golgoti, prema križu naziva svojom proslavom. Istom kada bude uzdignut sve će ljude privući k sebi.
Slava Kristova križa u moći je da sve ljude privuče k onome koji je po križu otkupio svijet. To uzdignuće postaje simbolom čovječanstva, znakom spasenja.
Slušajući danas izvještaj o muci Isusovoj pokušajmo shvatiti ono što nam se čini katkada neshvatljivo: smisao patnje i križa, veličinu poslušnog predanja, životno naviještanje ljubavi do davanja vlastitog života. Jedino je to način da se život preobrazi u nama i da nada novoga života, uskrsnuća, postane u nama prisutnijom.
Pred nama je VELIKI TJEDAN. To je najbogatije liturgijsko vrijeme u godini. Neprestano je naš pogled susljedno upravljen prema Isusu Kristu. Okružuju ga židovski poglavari koji ga ne vole i apostoli koji ga ljube: učenici koji su mu vjerni i oni koji će ga zatajiti ili izdati; masa svijeta koja mu kliče „hosana“ i opet masa svijeta koja viče „raspni ga!“
Kroz ove dane Velikog tjedna pozvani smo da zauzmemo svoje mjesto. Hoće li to biti doista vjerno i ustrajno u krugu onih koji su Isusa Krista ljubili i ostali mu vjerni?
Svjesni naših čestih nevjernosti pozvani smo da iskoristimo još ovo kratko vrijeme prije Uskrsa te pristupimo sakramentu ispovijedi ili pomirenja.
Duhovne vježbe na početku korizme
Naš Učitelj (kako ga rado oslovljavamo a što on i jeste) vlč. Aleksandar Ninković, organizovao je, na početku korizme, celodnevnu duhovnu vežbu. Kao i uvek do sada informacija je objavljena i bili su pozvani svi zainteresovani da istoj prisustvuju. Duhovne vežbe su bile organizovane u franjevačkoj crkvi u Zemunu a dobrotom pater Željka, sadašnjeg domaćina ovog samostana, koji nam je ustupio i crkvu i prostoriju za predavanja. Duhovna vežba je bila zakazana za subotu 08.03.2014 god u 9 sati a polaznicima biblijske škole pridružili su se i vernici koji dolaze u ovu zemunsku crkvu. Bili smo prijatno iznenađeni brojem prisutnih! Među debelim i za ovo doba godine hladnim zidovima stare crkve, dočekalo nas je toplo srce pater Željka koji je uložio veliki trud da nas sačeka zagrejana soba u kojoj smo boravili tokom duhovne vežbe. On sam, sedeo je u hladnoj sakristiji na usluzi svakome ko je želeo da se ispovedi.
Program je planiran u tri dela: prvo smo prisustvovali sv. Misi koju je služio vlč. Ninković i na kojoj smo se svi pričestili. Posle Mise smo se okupili u pomenutoj sobi čija toplota nam je itekako prijala.(mi koji smo odrasli u toj crkvi nazivamo je “pevačnica” jer su u njoj nekad održavane probe oba hora). Dočekao nas je topao čaj i malo okrepljenje a posle dvadesetak minuta je vlč. Ninković počeo sa predavanjem. Tema je bila široka: o iskušenjima, značenju posta, koja je svrha našeg boravka na zemlji, o ljubavi prema bližnjemu, slobodi izbora, o objavi koju nam Bog daje,o tome da je uz veru potrebno i znanje kako bi sve to prepoznali itd. Poseban akcenat je dat na detalje,(teške grehe lako prepoznajemo) jer nam sitne stvari, koje ne primećujemo, prave najveću štetu – po onoj mudrosti : pazi šta misliš jer misli postaju reči, reči postaju dela, dela postaju navika a navika stvara karakter. Dalje, da se učeći usavršavamo, menjamo na bolje, da sebe navikavamo da u svakom trenutku budemo spremni da donesemo pravu odluku i da nam ovozemaljski put bude takav kakvu prošlost želimo da imamo onog trenutka kad stanemo pred Boga .
Drugi deo smo započeli opet u crkvi, križnim putem. Pre svake postaje je vlč. Ninković govorio o dubljem značenju trenutka kojeg postaja označava a zatim je sledila molitva. Ne treba naglasiti da je ovo razmatranje pomoglo da svako od nas uroni u sebe i oseti svu težinu žrtve koju je Isus Bog podneo za nas ljude. Zato ni jednog trena nije postojala mogućnost da se molitva pretvori u rutinu.Usledila je opet pauza a onda nastavak predavanja.
Treći deo je usledio posle kraće pauze i on je bio posvećen, da tako kažem, razradi predhodnog predavanja. Razvila se živa i zanimljiva diskusija, postavljana su pitanja, iznosila mišljenja a naš Učitelj je na svako pitanje odgovarao opširno, argumentovano i zanimljivo.
Tog dana je bilo divno sunčano ali dosta hladno vreme. Uprkos tome pauze smo uglavnom provodili u prijatnom dvorištu- bašti samostana. One su kao ,sastavni deo ove duhovne vežbe, takođe bile dobrodošle jer smo se međusobno upoznavali , stvarala su se nova poznanstva a stari poznanici ponovo radovali jedni drugima. Razgovor je tekao vrlo živo na razne teme I osećali smo se zaista kao jedna zajednica. Naš predavač vlč. Ninković je bio uvek spreman da na svako pitanje da pravi odgovor a pater Željko je svojom blagošću i tihom prisutnošću neosetno unosio dobrotu u naša srca. Mislim da smo po završetku vežbi svi otišli kući sa osećajem pročišćenja i mirom u duši. Hvala vlč Ninkoviću i pater Željku na ovom daru. Šta još reči nego-pravi početak korizme.
Silvestra Raičević