admin

BLAGO VAMA

Gospodine, blaženim nazivaš siromašne.

To znači da ništa nemamo. Sve smo primili od tebe kao Stvoritelja. Zato i ne smijemo ništa tako posvojiti da to smatramo svojim posjedom. Sve je dar. Sve nam je povjereno kao upraviteljima tvojih darova. Čak i sam život. Zato nije potrebno misliti da se moram potvrđivati. Dovoljno se potpuno predati tvojoj ljubavi i tada mogu osjetiti da sam uvijek iznova prihvaćen.

Isuse, želim se pred tobom pitati o čemu ja tako jako ovisim? Što mi je toliko dragocjeno da to ne želim izgubiti? Na što se jako oslanjam? Jesu li to moje mogućnosti, moje nadarenosti, moje ljudske veze?

Pozivaš me da se odreknem svega. Pozivaš me na potpuno siromaštvo. Želiš da, poput zadnjeg siromaha, budem otvoren da sve primim. Želiš da kao takav nemam nikakvih zahtjeva, ne tražim nikakvih prava. Želiš, Isuse, da budem pred tobom čist i slobodan. Otvaram ti svoje ruke. One su prazne. Ništa ne drže ljubomorno za sebe. Samo ako su pred tobom prazne mogu biti spremne prihvatiti tvoje darove. Otvaram ti svoje srce. Tek kad bude siromašno bit će sposobno prihvatiti tebe.

Pomogni nam, Isuse, da se odreknemo sebe. Daj nam mudrosti Evanđelja da bismo se lišili prividnih bogatstava ovoga svijeta. Ne dopusti da drhtimo nad jadnim i nesigurnim stvarima i da stoga previdimo neizreciva dobra koja si pripravio onima koji te ljube.

Samo ako smo siromašni možemo biti sasvim maleni pred Ocem na nebesima. Daj nam, Isuse, taj duh siromaha da bismo mogli imati neizrecivo iskustvo Oca na nebesima. Daj nam evanđeosku hrabrost da dopustimo Ocu da nas prigrli i nosi. Samo tako predani postat ćemo dionici milosti djetinjstva Božjega. Tada ćemo razumjeti i tebe koji ni u najtežim trenucima ne prestaje š biti potpuno predan volji onoga koji te je poslao.

Samo potpuno siromašni moći ćemo bez straha promatrati ljude oko sebe. Budemo li siromašni nećemo imati razloga bojati se da će nas netko prevariti ili orobiti. Svi će nam ljudi biti kao braća. Siromaštvo će nas osposobiti za tu ljubav na koju pozivaš svoje učenike.

Isuse, daj da otkrijemo ljepotu i blaženstvo siromaštva. Blago siromasima jer na poseban način slijede tebe na putu predanja i ljubavi. Duhom siromaštva otkrit ćemo neizrecive Božje darove, otkrit ćemo da smo obdareni ljubavlju, otkrit ćemo da nam je i život dar. Ti si, Isuse, odabrao siromaštvo da bi ga mogao i nama objaviti i darovati. Pozvao si nas da te u tome slijedimo.

fra Zvjezdan

U ISTOJ LAĐI

Svi poznamo izreku: “Sjediti u istoj lađi”. To pristaje za mnoge prigode. Rado se upotrebljava uz temu o klimi. Naš “svemirski brod” Zemlja je lađa, u kojoj svi sjedimo, i nitko ne će uteći olujama klimatskih promjena kojima je izložena. Mi također sjedimo društveno gledajući u istoj lađi, u Europi, u našoj domovini. Uspjesi i krize sve nas pogađaju (iako mnogi osjećaju manje uspjeha a više krize nego drugi).

Slika o lađi je simbol zajedništva. Život je kao prijelaz od obale rođenja do obale smrti. Upravo nas rođendani podsjećaju na to, da lađa našega života bezuvjetno smjera na drugu obalu. Prijelaz krije mnoge opasnosti, oluje i visoko gibanje valova može lađicu života dovesti u nevolju, i može je dovesti do brodoloma.

Isus je većinu vremena svoga javnog djelovanja proveo u Galileji, uz Genezaretsko jezero. I mnogo toga se odigralo na jezeru, u ribarskim lađicama. Tako i danas. Sjeo je u ribarsku lađu i odatle poučavao mnoštvo na obali. To je lađa Šimuna Petra.

“Petrova lađica” je slika, postala je simbol Crkve. Isus je ušao u tu lađu. Iz nje govori ljudima. Ta slika pokazuje Crkvu kao zajednicu koja se okuplja oko Petra i njegovih nasljednika. Ali to je ne čini osobitom, nego je osobitom čini da je Isus s njom u lađi. Biti s njim u istoj lađi to joj daje pouzdanje.

Isus u lađi: to mijenja sve. To su tada doživjeli ribari. To doživljavamo mi do danas. Tada je Isus dao naoko besmislenu zapovijed. Po bijelu danu trebali su Petar i ostali ribari izvesti lađu na pučinu i baciti mreže. Oni kao ribari dobro znaju da je noć za ulov ribe. To je vrijeme ulova. Protekle noći sve je bilo bezuspješno. Ništa nisu ulovili.

Ipak, kad Isus to kaže, oni radi povjerenja u njega bacaju svoje mreže. I događa se ono što i najiskusnije ribare obara s nogu: dvije ribarske lađe pune, umalo im ne potonuše. Tako će taj događaj biti spomenut kao “čudesan ulov ribe”. To je bila samo predigra. Isus obećaje sasvim drukčiji ulov ribe: odsada ćete loviti ljude. Iz male čete nastala je vjernička zajednica rasprostranjena po čitavome svijetu, Crkva. Ne plivaju li i danas ribe u jatima? Je li se čudo na jezeru pretvorilo u suprotnost? Nije li ih sve manje u Petrovoj lađici? Trenutno tako izgleda. Ali jedno znam i čvrsto vjerujem: Dokle god je sam Isus na lađi, može se ponoviti čudo, pa i kod nas u Hrvatskoj.

fra Jozo Župić

TEŠKO JE BITI PROROK

Isuse, Nazarećani misle da te poznaju. Zato i ne očekuju puno od tebe. Ti si za njih sin Josipov, sin tesarov. Dijete iz obrtničke obitelji. To je za njih i prva prepreka prihvaćanju Riječi. Čude se, doduše, kako lijepo govoriš, ali nisu spremni poslušati što govoriš. Izgledaš im kao neko čudesno dijete, ali ne misle da bi to trebalo utjecati na njihova shvaćanja i na njihove navike. Nailaziš. Gospodine, na ono što često ometa naše međuljudske odnose. I mi se katkada slično ponašamo. Važno nam je tko nam što govori. Ako je to netko iz naše blizine, netko koga dobro poznamo, ako mu poznamo i slabosti i ograničenosti, nismo spremni prihvatiti njegovu objektivnu poruku.

Nazarećani očekuju da se ponašaš prema njihovim očekivanjima. Nisu spremni prihvatiti tvoj program života, ali žele vidjeti neko tvoje čudo. Već se pročulo da si u drugim gradovima učinio puno čudesa. Mnogi svjedoče o tvojoj ljubavi kojom si slijepe ozdravio, hrome izliječio. Takvo nešto bi Nazarećani rado vidjeli. Međutim, ti si ih. Isuse. u tome razočarao. Ne želiš postupati prema željama svojih slušatelja. Ne želiš se prikloniti ljudskim očekivanjima. Za tebe je uvijek bilo najvažnije činiti ono što od tebe očekuje tvoj nebeski Otac. To je pravilo tvoga života, to je polazište za sve tvoje postupke.

To te skoro stajalo glave. Postao si kamen spoticanja. Točno onako kako je to prorekao starac Šimun kad si kao malo dijete bio donesen u hram. Kad se ne ponašaš kako to ljudi očekuju, onda te ne prihvaćaju. Postaješ nepoželjan. Nakanili su te ne samo istjerati iz svoga grada, nego i strmoglaviti s litice da pogineš. Već ti rade o glavi. Zanimljivo je da ti u kronici Lukina evanđelja zapravo tvoji sumještani prvi rade o glavi. I kasnije ćeš smetati mnogima i kovat će planove kako da te maknu s puta. Bit će to oni drugi kojima jednako tako nisi odgovarao. Dobri Isuse, danas je za tebe još teža situacija. Danas te svatko od nas može maknuti s puta, odstraniti, udaljiti od sebe. To se događa svaki puta kad si nam težak, kad nismo spremni prihvatiti tvoj nauk, kad nam smetaš u planovima i nakanama za koje znamo da nisu u skladu s tvojom voljom. Svatko te tako lako može istisnuti iz svoga srca. Događa se to bez buke na stotine načina. Nisi poželjan ni nama kad nam govoriš ono što nama ne odgovara. Mnogo puta smo pomislili da smijemo zaboraviti na neke tvoje riječi koje govore o praštanju i o ljubavi prema

neprijateljima. Pomislili smo da se te riječi mogu preskočiti zbog težih okolnosti koje nas prate. Katkad te ne razumijemo kad nam šalješ osobe u kojima bismo trebali prepoznati tebe. Težak si nam u nekim najbližim osobama i nismo spremni nesebično ljubiti.

Hoćeš li i danas morati otići? Hoće li se čak ponoviti drama Nazareta tako da te koji puta nasilno udaljimo iz svoje sredine? Ne dopusti to, Isuse! Ti znaš da bez tebe ne možemo živjeti.

fra Zvjezdan