admin

KRISTOVO I NAŠE PREOBRAŽENJE

Gospodine, povedi i nas navrlo visoku goru; povedi nas što više i dalje od ovozemaljskih niskih zabrinutosti i poriva; povedi nas iznad svega što nas svakodnevno pritišće i muči. Povedi i nas sa sobom, Isuse, kao što si poveo Petra, Ivana i Jakova!

Daj nam milost, Gospodine, da vidimo tvoje lice u punom sjaju i svjetlu; daj nam milost da te vidimo u bjelini i ljepoti koja privlači i koja oduševljava, koja govori o čistoći i o smislu života. Da, Isuse, daj nam milost da vidimo tvoje svijetlo lice i tvoje bijele haljine. Jednom, na krštenju, darovana je i nama, Gospodine, bijela haljina nevinosti i čistoće. Nisi

oprao samo naše lice, nego i čitavo biće od svake ljage grijeha, osobito od istočnoga grijeha čovječanstva. Hvala ti za tu milost. Žao nam je Isuse, što nema više na nama te bjeline i sjaja.

Stoga te molimo: obnovi, Gospodine, pred nama i za nas tu milost preobraženja ne samo tvojega bića i tvojega lica, nego i našega bića i našega lica. Povedi nas, Gospodine, na tu vrlo visoku goru. Puno ima u životu niskih udaraca, puno razočaranja. Trebamo tvoju pomoć i vodstvo. Uvedi nas, Gospodine, u svjetlo svoga lica jer ima puno tame i mraka u nama i oko nas, da nam je potrebno novo prosvjetljenje, nova snaga i nova bjelina krsne milosti i nevinosti da bismo mogli dalje živjeti.

I čuo se glas: «Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!» I to je poziv. Vjerujem ti, Isuse! Ti si Sin Božji, ljubljeni Sin. Želim te slušati, poslušati. Ti si vrijedan potpunog povjerenja. Došao si upravo zato da sabereš sve, da nas otkupiš i spasiš. Došao si u ovu našu dolinu da nas povedeš na visoku goru odakle se vide prave dimenzije života, pravi smisao života. Došao si da dadeš smisao svemu što nam izgleda teško, besmisleno i mračno.

Slušat ću te, Gospodine, i onda kada krenem s tobom ponovo s visoke gore u nizinu, u svakodnevni život, u iste brige i probleme, u ono od čega tako često bježimo. Slušat ćemo tvoj glas u napastima i kušnjama koje nas žele odvojiti od tebe. Slušat ćemo te, Isuse, i onda kada bismo htjeli pobjeći od svega što ne podnosimo i što nam zagorčava život. Želimo s tobom sići s gore u vlastitu obitelj, u svoj studij i rad, na svoje radno mjesto i u svoju tvornicu, u tramvaj i na ulicu, u prodavaonice gdje se dugo čeka i u urede gdje izgleda da se čovjeka ne shvaća kao osobu. Želimo s tobom, Isuse, poći u svoj svakodnevni život i otkriti da u tebi i po tebi sve postaje svijetlo i preobraženo.

fra Zvjezdan

ISKUŠAVAN SVIME, OSIM GRIJEHOM

Isus Krist, naš Gospodin, postao je nama u svemu sličan, osim u grijehu. On je Sin Božji od vječnosti, a ipak je u vremenu uzeo smrtnu i trpeću  ljudsku narav. To je učinio, da bi nas otkupio od grijeha i ropstva zla. On je prema riječima poslanice Hebrejima “poput nas iskušavan svime, osim grijehom” (4,15).

To će nam pomoću današnjega Evanđelja biti stavljeno pred oči. Đavao pokazuje Isusu zamamljivosti ovoga svijeta i htio bi da ga odvratiti od njegova božanskog poslanja. Isus Krist u susretu s napasnikom snalazi se odlučno i tako nam pokazuje, kako i mi trebamo nadvladati Zloga kada nam pristupi.

Tu je najprije iskušenje o lagodnom, raskalašenom životu: “Reci, da ovo kamenje postane kruhom.” To za Sina Božjega ne bi bio nikakav problem, ispuniti tu želju. Ipak on svima nama kaže, da ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Duhovne i vječne vrijednosti broje dakle, ne prolazno i zemaljsko. Upravo u korizmenom vremenu mi možemo pobjeći od mentaliteta konzuma, potrošnje i nesmetanog užitka, da budemo slobodni za Božju riječ i pouku i za međuljudski susret u ljubavi i prijateljstvu.

U drugom iskušenju đavao bi htio da se Isus baci s vrha Hrama. Ponovno je Gospodinov odgovor jasan: “Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” Ne pokušava li moderni čovjek svuda prigrabiti sebi Božju moć? Promislimo samo na pokušaje, da se klonira čovjeka i na mnoge zahvate u živoj i neživoj prirodi, nad kojima čovjek doduše kao kruna stvorenja treba vladati, ali ne u iskorištavajućoj namjeri i samovoljno, nego zastupajući Boga kojemu uvijek ostajemo odgovorni. Samo kada pazimo na Božje zakone, koji su upisani u prirodu i u čovjeka – također u seksualnom području, tada može uspjeti život ovdje na zemlji i mi ćemo smjeti baštiniti kraljevstvo Božje.

Treće iskušenje konačno je gotovo neodoljivo, tako nam se čini. Đavao je stavio pred Isusa  sva kraljevstva, sve moći ovoga svijeta. Cijena: on treba pasti ničice i pokloniti se – ne Bogu, nego Napasniku osobno! Otpad od živoga Boga i klanjanje stvoru, palom anđelu, “ocu laži” i “ubojici ljudi od početka”. Nečuven zahtjev, u kojemu se Isus odlučno snalazi: samo se Bogu treba klanjati. Njemu pripada sva čast!

Kada čovjek za svoje djelo i za svoje dopuštenje ne stavlja više granice, ako on svu vlast prigrabi sebi, tada uskraćuje Bogu čast i samoga sebe čini božanstvom. On ne bi više htio služiti (“non srviam” je moto paloga anđela) i tako samom sebi sprema propast. Kratak je sav zemaljski sjaj i slava, ako su bez Boga. Korizmeno vrijeme pokazuje nam da imamo alternativu. Ta alternativa  znači da budemo skromni, da se odričemo nepotrebnoga i svega onoga što nas priječi da budemo slobodni za bitno. Tko sabire blago u nebu, taj će biti bogat u srcu, taj ne treba tražiti zemaljsku moć i priznanje.

Pogledajmo na Mariju, majku Isusovu. Kao što se njezin Sin opirao zlu, tako se je i ona opirala Zlomu. Ona je sva čista i sveta, bezgrešna i Bogu posvećena. Ako joj se povjerimo, tada ćemo pobijediti Zloga. Bog nam oprašta grijeh za koji se od srca kajemo, i daruje nam uvijek iznova novi početak u sakramentu pomirenja! S Bogom ćemo ostvariti velike stvari, jer on zbacuje silne s prijestolja, a uzvisuje neznatne. Gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne. Tko ima otvoreno srce za Božju ljubav, taj će u punini iskusiti njegovo milosrđe.

fra Jozo Župić