admin

TEMELJNI SAKRAMENT CRKVE

Isuse, Sine Božji, Sine Očev! Klanjam se tajni tvoje osobe, tajni tvojega božanskog sinovstva. Klanjam se ljubavi kojom te Otac ljubi. I u smrtnom tijelu, i u tijelu paloga čovjeka, u tijelu ranjenom ranom čovječanstva, u tijelu ograničenom i slabom, tvoj te Otac prepoznaje i priznaje svojim jedinorođenim Sinom. Ti si Sin. U ljudskoj naravi ti si Očev Sin, Očev jedinorođenac. Divna je ljubav koja u skrivenosti ljudske naravi otkriva divni odsjaj slave Očeve!

I ja te prepoznajem i priznajem. Ti si Bog, Ti si Sin Božji. Ti si Očev ljubimac, jer je u tebi sva njegova milina. Divno je čuti riječi nježnosti i ljubavi kojom te grije srce Očevo. Ti si božanski Sin. Zaodjenut ljudskim tijelom i ljudskom naravi ništa nisi izgubio od božanske tajne svoje osobe. I kao Sin Marijin, kao jedan od nas, kao onaj koji je u svemu nama jednak osim u grijehu, ti si, Isuse, vječni Bog, Sin Boga Oca.

Isuse, danas ti na osobit način za sve to želim reći hvala.

Hvala za Ivana Kristitelja, hvala za rijeku Jordan, za njezine vode koje su te prihvatile u svoje krilo. Hvala za krštenje i za otvoreno nebo i za znak prisutnoga Duha. Za sve ti hvala. Sve su to znakovi koji i danas govore, koji i danas upozoravaju. I mene je, Isuse, u času moga krštenja, zaodjenula voda koju si ti, Isuse, posvetio u času svoga krštenja. I ja sam opran tom vodom. I nada mnom se otvorilo nebo i sišao je Duh Sveti. Po sakramentu krštenja, snagom tvoje muke i uskrsnuća, i ja sam postao dijete Božje. I meni si dao pravo da, sjedinjen s tobom, Isuse, čujem riječ: ”Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” I ja sam Očev sin. I mene je nebo posvojilo, posinilo. I ja sam Ocu na radost. I ja sam željeno dijete koje može drugome pružiti radost. O, Isuse, ne želim to nikada zaboraviti. Želim se trajno sjećati te istine: voljeno sam dijete nebeskog Oca. Onaj koji je najodgovorniji za moj život, onaj koji me je dozvao u život – taj se veseli meni i mojemu životu, njemu sam ja na radost!

Hvala ti, Isuse, za tu milost. Hvala ti što svake godine ta evanđeoska poruka o ljubavi Očevoj odzvanja u našim crkvama.

Hvala ti! Molim te, učini da u dubinama svoga bića, duboko u svom srcu neprestano čujem jeku tih riječi te ih nikad ne smetnem s uma. Molim te, Isuse, neka mi te riječi budu ohrabrenje u časovima bolesti i slabosti! Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja “ljepša” jer ja postojim, da moj život ima smisla jer je po krštenju u tebi utemeljen, da je nebo ljepše jer sam ja za nebo određen!    

fra Zvjezdan     

GDJE JE NOVOROĐENI KRALJ ŽIDOVSKI?

Svetkovina Bogojavljenja poziva nas na promjenu paradigme, primjera. Poziva nas da svoj vlastiti život jednom pogledamo iz perspektive novorođenoga Kralja židovskoga, iz perspektive Isusa iz Nazareta i tako živimo “novim životom”. Ta se perspektiva zove služba umjesto vladalaštva, mir umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, život umjesto smrti. U toj perspektivi Isusa iz Nazareta svi drugi vladalački zahtjevi gube svoju vrijednost; tu više ne vrijedi da je bolje “izići velik”, od “pokoriti se”. Ako se prepustim perspektivi Isusa iz Nazareta moj će život biti djelotvorniji. Tada više nije potrebno da ja u nevolji “idem preko leševa”, ako želim u životu ići “naprijed”.

Iskustvo mudraca, koji su slijedili zvijezdu, navelo je evanđelistu Mateja, da s golemom vjerničkom samosviješću i s teološkom drskošću stavi točku na pitanje tko je uistinu “Gospodin”: ne više car u Rimu, nego sada i za sva vremena Isus Krist. Isto tako da ne svijetli moj vlastiti ego, nego više “slava Gospodnja”.

Mudraci su se nakon susreta s tim neočekivanim drugim Bogom promijenili. Išli su opet kući. Drugim putom. Kod nas je slično. I mi idemo od jaslica. Dirnuti od ovoga Djeteta, koji je naš Bog. Mi smo na redu! Pomozimo Bogu, da dođe u svijet. Svaki i svaka na drugom putu. Bilo da je to u našem stanu ili u susjedstvu. U crkvi ili u bolnici. U dječjem vrtiću ili u staračkom domu. Donesimo Boga u svijet. I darujmo svijetu nešto od toga što u jaslicama leži: zlato ljubavi, tamjan čežnje, miru boli. Postanimo kraljevski svjedoci Boga koji čezne za svojim svijetom. Usprkos svemu – ali upravo stoga!

fra Jozo Župić

K SVOJIMA DOĐE

Tvoj sam, Gospodine, po tajni stvaranja. Bez tebe me ne bi bilo. Ti si me htio još od utrobe moje majke. Po tajni tvojeg odabiranja došao sam na ovaj svijet. Početak svojeg postojanja dugujem tebi, budući da si me ti, Bože, obdario životom.

Tvoj sam, Gospodine, po tajni sakramenta krsta. Darovao si mi roditelje koji vjeruju, smjestio si me u narod koji je ukorijenjen u kršćanstvo. Vodom i Duhom svojim Svetim u sakramentu krsta preporodio si me na život djece Božje. Tvoj sam, Gospodine, po tvojem odabranju i po svojem krsnom opredjeljenju.

Osjećam, Gospodine, da ti pripadam i po prvoj svetoj ispovijedi i prvoj svetoj pričesti. Bili su to radosni trenuci moga života. Možda tada nisam bio svjestan neizrecivosti dara, tajne tvoga predanog tijela i prolivene krvi, no osjećao sam da je to nešto što me nadilazi. Bilo je lijepo. Hvala ti, Isuse, za taj osobni dar tvoje ljubavi.

Tvoj sam, Gospodine. jer osjećam da sam stalno u tvojoj prisutnosti, da me pratiš budnim okom dobroga pastira. U molitvi ti mogu neprestano dolaziti. Izgleda mi kao da samo za mene imaš sve svoje vrijeme, kao da samo za mene imaš svu svoju vječnost. Hvala ti za taj osjećaj sigurnosti i ljubavi. Tvoj sam, Gospodine, jer osjećam da me prihvaćaš i nosiš.

A ipak, evanđelist kaže da si k svojima došao i da te tvoji’ ne primiše. Mislim katkada, Gospodine, da bih te ja, da sam imao sreću živjeti u vrijeme kada si hodao Palestinom, oduševljeno primio. Imam dojam da su tvoji suvremenici propustili životnu priliku koju ja nipošto ne bih propustio. Ja bih te prihvatio, ja bih te prepoznao.

A ipak, nije li, Isuse, to da te „tvoji” nisu primili zapisano i radi nas danas, radi mene?

Dolaziš i danas. Dolaziš neprestano. Dolaziš u pričesti, u svakoj misi, u sakramentima. Dolaziš u unutarnjim razgovorima duše. Dolaziš, Isuse, u čovjeku, u bratu, u bližnjemu. Želiš da te prepoznamo ondje gdje su dvojica ili trojica sabrana u tvoje ime. Dolaziš nam u svojoj Riječi. A meni se katkada čini kao da te nema, kao da ne mariš za nas. K nama dolaziš, a mi te tako često ne vidimo. K nama dolaziš, a mi te često ne primamo. Pogotovu, Isuse, kada je tvoja riječ odrješita i zahtjevna.

K nama dolaziš, Isuse. K svojima dolaziš i danas. Jesmo li bolji od tvojih suvremenika iz evanđelja? Daj nam, Isuse, milost da te prepoznamo, daj nam snagu da te primimo svaki puta kada pokucaš na vrata našega srca.

fra Zvjezdan