Ovaj broj je uz 7. vazmenu nedjelju (godina B). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIĆ BR. 487.
7. vazmena nedjelja (B)
ISUS ZA NAS MOLI
Gospodine Isuse! Nalazimo se u svijetu. Ti si nas u njega stavio. I izričito želiš da u njemu ostanemo. Kako je to katkada teško! Svijet u kojem danas živimo svijet je ratnih strahota, svijet u kojem se sve manje poštuje život, svijet prevara i profiterstva, svijet naglo obogaćenih i onih koji žive na rubu životnih mogućnosti. Osjećamo sve manje volje da u takvom svijetu prebivamo.
Najradije bismo, Gospodine, pobjegli iz njega u neki drugi svijet, na neko drugo mjesto, gdje bismo bili zaštićeni od svih zala. Htjeli bismo se negdje sakriti da nas svijet ne nađe, da nas ne može raniti, povrijediti. Vrlo često to i činimo. Skrivamo se u svoja skrovišta, nastojimo se izdvojiti, ne javljamo se na zvonce na vratima, ili na telefon, ne otvaramo televiziju i ne čitamo novine; sve zato da se zaštitimo od ovoga svijeta. A opet, ni tada nam nije bolje. Isto nam je kao i onima koji sve to rade, jer ne možemo obuzdati svoje misli, svoje osjećaje koji djeluju i reagiraju na ono što se događa u svijetu.
Isuse, kako si se ti zaštitio od svijeta? Bio si u svijetu i to na izuzetno djelatan način. Pratio si dnevne događaje, znao si sve o zbivanjima u pojedinim gradovima i dobro si poznavao političke prilike. Susretao si se i s Rimljanima i njihovim vojnicima. Bio si priveden Pilatu, rimskom upravitelju i sucu. Ljudi su te uvijek znali naći i izvući iz tvoje osame. Bio si snažno prisutan u ovome svijetu. Međutim, ostao si neokrnjen, autentičan i vjeran samome sebi i svojem poslanju. Svijet te nije mogao smatrati svojim. Kako si to uspio?
Sveti Ivan nazvao te je jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta. Došao si oduprijeti se svemu što u ovom svijetu nije Božje, svemu što se tako uporno protivi Bogu. Došao si živjeti na sebi dosljedan način u potpunoj poslušnosti Ocu i nisi dopustio da mentalitet ovoga svijeta u bilo kojem času ugrozi tvoju vjernost poslanju. Imao si pred očima Oca, njegovu ljubav prema tebi i prema nama. Svo tvoje biće bilo je u potpunosti upravljeno prema Ocu. Za njega si živio, njemu pripadao, od njega primao poslanje. Sve što je bilo u skladu s njegovom voljom imalo je smisla, a sve što je bilo u suprotnosti s njegovom voljom za tebe nije postojalo!
Isuse, smisla ima samo ono što je odredio Otac. On i nas želi u svijetu zato da bismo tom svijetu prenijeli tvoga Duha. Ne želi da nas zarobi mentalitet zla u svijetu.
U svijetu smo, ali nismo od ovoga svijeta! Želimo s tobom, Isuse, biti u službi novoga svijeta, nove zemlje i novog neba. Dao si nam novo srce, nov si Duh udahnuo u nas! Novi smo kvasac za novi kruh i hranu cijeloga svijeta. Daj nam snage da ne iznevjerimo tvoja očekivanja, nego da u svemu budemo djelatni, ojačani tobom koji si hrana ljudima i svijetu oko nas.
Duše Sveti, sišao si nad apostole i preporodio ih!
Oni su postali potpuno novi, radosni, hrabri, oduševljeni i sposobni oduševljavati druge, jer si ih ti, Duše Sveti, pohodio!
fra Zvjezdan
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO
Uzašašće: Ja sam s vama u sve dane
Isuse, zar to tako uvijek mora biti: tek kada nam netko ode, kada ga više nema, kada umre, nestane iz naše blizine, tek tada obično osjetimo koliko nam je bio drag i dobar, koliko je dragocjena bila njegova prisutnost?
Zar nam se isto događa i s tobom?
Govoriš: “Bolje je za vas da ja odem…!”
Govoriš: “još malo i nećete me više vidjeti…!”
Zar zato da tek po tvom odlasku osjetimo koga smo to imali u svojoj sredini?
Zar zato da te tek onda počnemo cijeniti, poštivati?
Ali, rekao si također: “ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!”
Prema tome, Isuse, ti ne odlaziš. Vidljivo iščezavaš, ali nevidljivo si još prisutniji. Pred očima apostola dižeš se u nebo i oblak te zakriljuje, ali te oni i dalje nose u svojim srcima i osjećaju da si zauvijek ostao s njima.
Ne, ti ne trebaš otići da bismo otkrili tko si ti. Ti ostaješ s nama, uvijek i neprestano, još jače i dublje nego ikada prije.
Hoćeš jednostavno biti prisutan na nevidljiv način i zato si za oči tijela postao nevidljiv.
Hoćeš u svakom času biti prisutan, nadohvat ruke i zato te naše ograničene ruke ne mogu zadržati u jednom vremenu.
Hoćeš za svakoga biti prisutan, zato te naše sebično srce ne može posjedovati samo za sebe.
Ti si, Isuse, doista tu, živ i prisutan!
Vjerujem, Isuse, da je to poruka tvoga Uzašašća, tvoga odlaska k Ocu.
Znam, to je neshvatljivo za nas. Ali ti si rekao da ćeš nam dati Duha istine i da će nas on o svemu poučiti. Hvala ti.
fra Zvjezdan
Tjedni listić br. 486
Ovaj broj je uz 6. vazmenu nedjelju (godina B). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIĆ BR. 486.
6. vazmena nedjelja (B)
TEMELJNO BOGOŠTOVLJE JE LJUBAV
Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku. Zato smo otvoreni ljubavi. Osjećamo u sebi neizrecivu potrebu da budemo ljubljeni i da putem ljubavi primamo potvrdu života. da se osjećamo zaštićeni i da vidimo smisao pred sobom. Stvoreni na tvoju sliku, Gospodine, otvoreni smo daru ljubavi i sposobni svoju ljubav darovati bližnjima. I to nas redovito usrećuje jer vidimo plodove vlastite ljubavi u sreći svojih bližnjih.
Danas nas pozivaš da te u ljubavi sve više nasljedujemo, tj. da jedni druge ljubimo kao što si ti nas ljubio jedinstvenom i radikalnom ljubavlju koja ne pozna granica. Tvoja ljubav ide dokraja, sve do smrti na križu. Teško te je slijediti na tom putu. Zapinjemo na preprekama što ih postavlja naša sebičnost. Bojimo se izgubiti jer ne vjerujemo tvojoj logici da se tek darivajući najviše dobiva.
Osjećam te, Isuse, danas na osobit način kao onoga koji silno čezne za našom ljubavlju. Imam dojam da jako želiš upravo moju ljubav, ljubav svakoga od nas, da ti je do nje životno stalo. Tebe tako silno zanima naša ljubav. Znam da ti je dovoljna Očeva ljubav. da od nje i za nju živiš. ali si ovisan i o našoj ljubavi. Ti. koga Otac neizrecivo ljubi. trebaš našu ljubav. Moliš nas da ostanemo u tvojoj ljubavi. Želiš biti siguran da prihvaćamo tvoju ljubav, da je ne odbijamo, da je ne zanemarujemo. Želiš da naša radost bude potpuna, da se osjećamo sretni u tvojem zagrljaju.
Isuse, hvala ti za tvoju ljubav. Prihvaćam je. Trebam je. Ne mogu više zamisliti svoj život bez tvoje ljubavi. Ona je najstabilniji oslonac moga života. Hvala ti za tvoje prijateljstvo koje nudiš bezuvjetno, bez jamstva da ćemo ti znati uzvratiti na isti način. Hvala ti što si nas uvukao u zajedništvo, što si nam u potpunosti darovao svu Očevu ljubav. Prihvaćam je i danas na nov način. Prihvaćam ponuđenu ruku. otvoreno srce. Jedinstvena je istina da bez tebe ne možemo učiniti ništa. da bez tebe ne možemo živjeti potpunim, istinskim životom.
Neka današnja misa, Isuse, bude moj ponovni susret s tobom. Neka to bude susret izabranja, sigurnosti i ljubavi. Potpuno se oslanjam na tvoju ljubav i zahvaljujem ti što si me obdario sobom.
Ipak, i ti, Očev ljubljeni Sin. dolaziš nam kao prosjak ljubavi.
Želiš da te ljubimo mi, tako slabi i nevjerni. Tražiš to od svojih učenika, tražiš i od nas. Želiš svu našu ljubav. Gospodine moj, Isuse, ostani i ti u mojoj ljubavi. Odabirem te za prijatelja, opredjeljujem se za tebe. Želim da i tvoja radost u meni bude potpuna, da se osjetiš prihvaćen i sretan. I hvala ti što mi na taj način dopuštaš da razveselim tvoje srce koje je tako neizrecivo i dokraja ljubio. Ti si za mene dao svoj život. I ja tebi predajem svoj život. Želim u tebi i za tebe živjeti i umrijeti. Želim s tobom živjeti vječno.
fra Zvjezdan
Revijalni koncert
Već duže vreme u našoj crkvi nije bilo, inače među Zemuncima omiljenih i dobro posećenih koncerata. Razlog za to je, razume se, pandemija kovida 19 koja nam je između ostalog uskratila i posetu koncertima! Zato je violinski koncert dveju učenica srednje škole dr. Vojislav Vučković” iz Beograda predstavljao pravo osveženje i radostan događaj. Koncert je održan u petak 23.04, uz puno poštovanje propisanih mera o nošenju maski, držanju distance i broju prisutnih. Takođe, na ulazu u crkvu su bile obezbeđene bočice za dezinfekciju ruku, maske za zaboravne posetioce a rastojanje je obeleženo postavljanjem programa na klupe.
Imali smo zadovoljstvo da prisustvujemo i uživamo u, kako se to kaže, živom muziciranju tj. da pratimo sviranje dveju mladih učenica violine već pomenute škole. To su bile Đurđa Zogović, prva godina i Durđica Ivanović, treća godina, a u klasi prof. Biljane Jakšić-Nikolić. Izvele su nam vrlo interesantan i prilično zahtevan program. Za klavirom, korepetitor, bila je prof. Tatjana Simonović. Đurđa nam je izvela: N. Baklanova – Etida br. 6; Š Berio – Koncert br.7 u G-duru I stav; P. Stojanović – Romansa, H.Vijenjavski – Skerco Tarantela.
Đurđica je na programu imala: A. Hačaturijan – Nokturno iz svite „Maskarada“; P. Rode – Karpis opus 22, br 24; J.S. Bach – Žiga iz Partite br. 3 u E duru. H.Vieuktemps – Veliki koncert br. 4 u D-molu I stav; A. Zarzicki – Mazurka br.1. Ovaj njihov nastup je bio uvod, priprema, za republičko takmičenje. Publika je aplauzom nagradila izvođenje mladih umetnica. Posle toliko vremena mogli smo da uživamo u umetničkoj muzici i u dobroj akustici naše crkve. Našim mladim umetnicama i njihovim profesorkama zahvalili smo malom pažnjom – buketima cveća. Na kraju koncerta pater Željko je pozdravio mlade izvođače i njihove profesore pozvavši ih da nam opet dođu i obraduju nas ovako lepim muziciranjem.
Želim da napomenem da su kao podrška našim izvođačima u publici bile i njihove koleginice iz muzičke škole koje su na kraju poželele da vide orgulje. Večina od njih nisu nikad videli prave orgulje. Naša dirigentkinja ih je povela na hor da ih vide i čuju. Jedan mali učenuk klavira je čak odsvirao na njima jednu svoju vežbu a četvorogodišnja devojčica je sa strahopoštovanjem pitala: “ da li smem i ja da pritisnem neku dirku“. Nravno , na njenu radost to joj je omogućeno. Jedan lep koncert završio se, za ove učenike, i jednim novim saznanjem o instrtumentu sa kojim se ne susreću tako često.
Ostaje nam da se nadamo da će ovakvih koncerata biti još i da našim mladim izvođačima poželimo uspeh na takmičenju.
Marija Galun