admin

ISUS – RIJEČ ŽIVOTA

Isuse, tebi su prigovorili da je tvrda besjeda što je govoriš. A nitko nije govorio kao ti, nitko nije pogađao u srce kao što si to ti. Isuse. znao.

Govorio si jasno i otvoreno. Tvoja je riječ mogla nekoga i pogoditi, ali prije svega tvoja je riječ bila izvor života i radosti.

Ove su riječi Duh i život. O mnogim riječima ovisimo, mnogo toga nam se čini važno, a tako smo katkad gluhi za tvoju riječ.

Mnogi su te ostavili nakon tvojih riječi o euharistiji. Kada si govorio druge riječi, makar izgledale čudne i nesvakidašnje. ljudi su ih prihvaćali. Bile su to riječi ozdravljenja, čudesne riječi stišavanja oluje ili riječi oproštenja. Međutim, sada, dok govoriš o kruhu života, dok ljudima nudiš sebe kao hranu, oni to odbijaju. ne prihvaćaju. Čovjek od tebe, Isuse, želi ipak samo neku uslugu, ali ne želi potpuno prijateljstvo s tobom, ne želi se sjediniti s tobom. To je za nas ljude previše. Bojimo se toga i mi danas, kao i oni ljudi koje si onda susretao.

I danas nam postavljaš isto pitanje:

“Želite li i vi otići? Zar vas to sablažnjava? Zar ni vi danas ne prihvaćate moju ponudu ljubavi? Zar me ni vi ne razumijete? I vama danas nudim isti kruh po kojem ćemo biti jedno. Zašto se toliko bojite jedinstva sa mnom?”

Da, Isuse, i mi se danas bojimo. Pretvorili smo blagovanje tvoga kruha, svetu pričest, u običnu pobožnost. Mnogi se ni ne pričešćuju. A oni koji se pričešćuju kao da te ne shvaćaju. Zado­voljavaju se time da te prime kao pobožnu utjehu. Nikako da se sjedine s tobom, da počnu živjeti tvojim životom.

Gospodine Isuse, mi smo ovdje. Ne želimo otići. Ni mi nemamo kamo. Razočarali su nas drugi ljudi koji nam se nude kao prosvjetitelji, kao spasitelji čovječanstva. Nemamo kome otići. Ti nas još nikada nisi razočarao. Međutim, mi tebe jesmo.

Mi ne odlazimo, ali niti ne ostajemo duboko povezani s tobom. Mi se ipak izmotavamo. Pričešćujemo se, ali se ne hranimo tobom, tvojim životom. Poslije pričesti kao da se ništa ne mijenja. Neki bez razloga čak trče i više puta dnevno na pričest, kao da ne vjeruju u jedinstvenu snagu tvoje ljubavi koja ih može nositi u tom danu. Isuse, ne želimo otići.

Ali učini da ostanemo s tobom i uz tebe!

Učini nas pravim učenicima koji će se potpuno otvoriti tebi, prihvatiti tvoju ljubav i prijateljstvo kao temelj novoga života. Nahrani nas sobom!

fra Zvjezdan

MARIJINO UZNESENJE

Marijino Uznesenje na nebo, svetkovina je koja je za nas radosna vijest. U  Mariji, Isusovoj Majci možemo vidjeti i prepoznati cilj našega života, a i put do toga cilja. Taj cilj gledanja i prepoznavanja za mnoge ljude nije jednostavan. Ako posjetimo jednu bolnicu susrest ćemo ljude u slabosti njihova tijela. Mnogi od njih izmučeni su od jakih bolova. Susrećemo ljude koji imaju veliku muku ustati iz kreveta, i mogu ići jedino uz pomoć drugoga. Susrećemo ljude koji su izgubili snagu vida i sluha, te sposobnost govora. Nisu u stanju da se sami operu i obuku. Možemo vidjeti ljude koji ne mogu privući k ustima žlicu ili čašu vode, ne mogu se vlastitom snagom podignuti ili okrenuti u krevetu. Vidimo ljude koji su klonuli i istrošeni, kratko rečeno: približio im se kraj. Mnogi jedva mogu podnijeti te slabosti, te duševne i tjelesne nedostatke. Htjeli bi napustiti svoje slabo i nemoćno tijelo i umrijeti.

I što tada? Je li to trebalo biti? Može li to biti smisao života?

Marija je nakon svoga zemaljskog života tijelom i dušom uznesena od Boga u nebesku slavu, kaže nam članak vjere Crkve. To znači, da je Marija sa svom svojom egzistencijom i sa svime što je pripadalo njezinoj osobi, bila uznesena u nebo.

Njezino zemaljsko, prolazno tijelo bilo je preobraženo od Boga i nanovo oblikovano u nebesko, neprolazno tijelo.

U Mariji vidimo cilj našega života – i taj cilj je stavljen pred sve ljude. Jednom – ako Bog to smatra da je došao pravi trenutak, možemo i mi nakon ovoga našeg zemaljskog života, s tijelom i dušom biti uzneseni u njegovu nebesku slavu.

Bog će tada ovo naše tijelo preobraziti i nanovo oblikovati i naše novo tijelo će biti slavno i lijepo, ne više osjetljivo za bolesti i bolove, za starenje, umiranje i raspadanje.

Biti ćemo vječno mladi,  moći ćemo vidjeti i gledati novim očima veličanstveni svijet Božji. Bog će nam darovati novu neprolaznu snagu. Neće više biti žalosti ni suza, nikakve muke ni patnje. Pjevat ćemo, plesati i biti sretni.

Sreća i radost nikada više neće biti pomućeni.

To je i to treba biti naš cilj: nebeska slava.

U Mariji također vidimo put, koji vodi cilju. Njezin put do cilja zove se vjera i ljubav. Marija je oboje učila: vjerovati i ljubiti.

Ona je učila slušati Boga, njemu bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati njegovom vodstvu.

Ona je bezuvjetno izrekla svoj da njegovoj volji:”Tvoja volja, Gospodine, neka bude.” Marija je učila pouzdati se i potpuno predati beskonačnoj Božjoj ljubavi. I ona je učila vjerno i ustrajno živjeti prvu i najvažniju Božju zapovijed: ljubav prema Bogu i čovjeku.

Kao Mariji tako i nama Bog daruje vrijeme i daje nam da rastemo i sazrijevamo u vjeri i ljubavi.

Tako nam može i treba svetkovina Marijinog uznesenja u nebo biti jaki znak nade i utjehe, jer smijemo ići ususret novom rođenju koje će se dogoditi u nebeskoj slavi, gdje su Marija i svi savršeni.

fra Jozo Župić