admin

RADIKALNOST OBRAĆENJA NA DOBRO

Duh Sveti djeluje na različite načine i pokreće srca ljudi uvijek iznova na dobro. To ne mora odmah biti spektakularno kao što nas izvještava Knjiga Brojeva: sedamdesetorica su u proročkom zanosu, dakle u eksatzi, jer su primili od duha koji je bio na Mojsiju. Obično je djelovanje Duha Svetoga skriveno i neznatno. Mi bivamo vođeni dobrim mislima, nalazimo radost u molitvi i bivamo potaknuti za vjerno predanje Bogu i ljudima.

Božji Duh Sveti djeluje također u ljudima koji se zalažu za mir i pravednost.

Drugo čitanje iz poslanice svetoga Jakova proročka je opomena onim bogatašima, koji misle samo na sebe, i zaljubljeni su u zemaljsko. Još gore je, što oni uskraćuju radnicima njihovu plaću; i ta nepravda viče do neba. Konačno takav bogataš bez obraćenja ne može opstati na Božjem sudu. Proći će ono, što je sakupio usvome egoizmu i u svojoj tvrdoći srca. Kada bi u najmanju ruku pokazao nekoliko djela ljubavi, to bi mu se uračunalo u zadovoljštinu za grijehe

Sudbonosna je posljednja izjava ovoga čitanja koja se odnosi na Isusa Krista, pravednika koji je bio osuđen na smrt od bezbožnih ljudi: “Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!” O, kad bi oni koji čine nepravdu, u najmanju ruku sada shvatili, da pod hitno trebaju obraćenje i pokoru! Bog i njima želi oprostiti po Isusu Kristu i darovati im spasenje.

Isus Krist je od Duha Svetoga pomazanik, Mesija. Riječi iz njegovih usta duh su i život. Uvjerljivo poziva ljude da svoje srce okrenu Bogu.

U evanđelju slušamo drastične riječi koje pozivaju na odluku. Tamo gdje smo stalno u u opasnosti, da paktiramo sa zlom, čini se da trebamo radikalno razmisliti o alternativama i stupiti na put odlučnog obraćenja prema Bogu i odvraćanja od grijeha. Pritom Bog gleda na srce svakoga čovjeka dobre volje. Dobri Otac nebeski ne zaboravlja ni najmanje djelo ljubavi: “Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.”

Isus Krist nas susreće u svakome bližnjemu. Bog je kao čovjek postao jedan od nas; mi ljudi u sebi nosimo sliku Božju, i svaka služba kojom iskazujemo istinsku ljubav prema bližnjemu, bit će iskazana i od samoga Boga. Da, ispravno je: Bog je savršen; on ne treba nas i nije upućen na nas, jer on sve ima. Ipak nas u nevoljnim i potrebitim ljudima susreće Sin Božji koji je postao čovjekom, koji je kao čovjek postao našim bratom. I tako se pokazuje istinitost i dubina naše ljubavi prema Bogu na onaj način, kako se mi okrećemo prema bližnjima i za njih ili za njega smo tu.

Upravo maleni trebaju osobitu ljubav i skrb ljudi. Isus ovdje u prvom redu misli na djecu, ali također i sve ostale ljude koji su upućeni na pomoć i zaštitu drugih. Njihova otvorenost i njihovo povjerenje ne smiju biti zloupotrijebljeni.

Isusove riječi primimo ozbiljno, jer one dobro misle. On nam ne želi prijetiti, nego nas uputiti na potrebu jasnih odluka za Boga i za dobro! Život na zemlji je dragocjen, jer je on priprema za vječni život kod Boga. Vrijeme ovdje na zemlji treba koristiti na dobro. Neka nas Duh Sveti prosvijetli i potiče na dobro. Zato se molimo Gospodinu na zagovor blažene Djevice i Majke Božje Marije, koja je stalno otvorena za Boga i spremna ispuniti njegovu volju.

fra Jozo Župić

PRIMAT SLUŽENJA

Isuse, nije ti bilo lako s tvojim učenicima. Bilo je nesporazuma zbog njihove ograničenosti. Svaki čas su se gubili u svojim razmišljanjima i planovima i bili negdje drugdje, a ne ondje gdje si to ti htio. U Kafarnaumu ih pitaš: “Sto ste to putem razgovarali?”

I nas pitaš o čemu to razgovaramo ovih dana. Osluškuješ naše razgovore. Razgovaramo, Isuse, o ozbiljnim stvarima. Razgovaramo o poslu i radnom mjestu; o budućnosti naše domovine; o pretrpjelim strahotama i o tome kako ćemo u budućnosti živjeti. Razgovaramo kao odrasli ljudi, kao ozbiljni ljudi koji na sebi nose teret mnogih briga i događaja. Razgovaramo, Isuse, o tome tko ima pravo i vjerujemo da smo mi u tom pogledu u pravu. Čudimo se kako nam drugi ne vjeruju. Pitamo se kako se to laž uvukla u sve slojeve javnog obavještavanja i kako je na djelu otac laži.

Razgovaramo o svemu i svačemu. O onome o čemu razgovaraju odrasli ljudi. A ti uzimaš k sebi malo dijete. Ono je model, uzor tvoje pouke. Ako ne budete kao djeca… Ne znam što time hoćeš, Isuse? Želiš da budemo odgovorni i da se trudimo, a ovdje nam otkrivaš malo dijete kao izazov. Što može malo dijete? Zar svijetom ne vladaju odrasli?

Možda je u tome, Isuse, sva naša tragedija. Jer samo odrasli vladaju i upravljaju svijetom. Možda se premalo misli na djecu. Možda ljudi u svojoj odraslosti i nemaju više volje na svijet donositi djecu. Možda su odrasli izgubili hrabrosti za dijete, za djecu. Ne znamo gledati djecu, ne znamo se veseliti djeci, ne znamo učiti od djece. Kao odrasli postali smo prepredeni, proračunani, lukavi. Više ni ne znamo što znači biti dijete, živjeti jednostavnim životom, biti oslonjen na ljubav, na Oca, na onoga koji se brine za nas. Sve moramo proračunati, o svemu kao da moramo sami brinuti. A budući da ne možemo sve, onda smo trajno napeti, nesretni, jadni. Ako ne budete kao djeca…

Dobri Isuse, a ono o služenju, što ti to znači? Želiš li reći da nismo dovoljno služili? Želiš li reći da se moramo dati izrabljivati do nemogućih granica? Dokle, Isuse?!

Ne znam, Gospodine! A ipak, ti si i to rekao. Ti i na to zoveš. Pomozi nam da i to shvatimo, jer je teško! Budi nam blizu svojim primjerom, ali još više svojom dobrotom i svojom strpljivošću, jer kao i kod tvojih apostola: ni nama to ne ide u glavu!

Budi nam blizu svojom ljubavlju, Isuse!

fra Zvjezdan

TI SI KRIST!

Ono što ti je Petar rekao u svojoj ispovijesti vjere, želim, Isuse, da ti kaže i svatko od nas na svoj način.

Da, Isuse, ti si Krist, ti si Pomazanik. Ti si ispunjenje svih naših očekivanja. Ti si onaj kojemu sve možemo reći. Ti si i naš Krist, naš Mesija, naš Spasitelj. Nemamo drugoga. Isuse! Imamo samo tebe i samo se u tebe pouzdajemo. Dođi nam, Isuse, i spasi nas!

Ti si onaj koji otkupljuješ našu domovinu, svakoga od nas! Ali na svoj, jedinstven način. Prema tvojim riječima i tvojem primjeru, primili smo život, obdareni smo njime, ali ne zato da ga sebično proživimo, da se zatvorimo u svoje interese i komotnost, nego da se razdajemo i da svojim životom nadarimo mnoge radošću i ljubavlju. Tada je to pravi život, darovani život, jer tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko ga izgubi, tko ga dadne, tko ga razda i potroši na druge, taj će ga naći.

Poziv je to na vjeru u pravi, istiniti život u hodu za tobom, na život u službi kraljevstva Božjega, u službi vječnosti!

fra Zvjezdan