admin

NASTANIO SE MEĐU NAMA

Bože, Oče svemogući, postojiš ispred svega i u svemu. Stvorio si svijet. Na početku je bila tvoja Riječ, druga božanska osoba. Izgovorio si je da nastane sve što je nastalo. Što god vidimo, sve što promatramo, u svemu se krije tajna tvoje Riječi, tvoje stvarateljske volje. U svemu otkrivaš svoju dobrotu koju rasipno razdaješ svojim stvorenjima.

Ništa nije postalo slučajno. Iza svega se krije tvoja ljubav, tvoja volja. Izgovorio si svoju Riječ da postane sunce i more, zrak i voda. Sve što volim, sve o čemu životno ovisim proizlazi iz tvoje jedinstvene Riječi. Izgovorio si svoju Riječ i postao je čovjek, svaki čovjek, moj bližnji, moji najdraži i konačno ja sam. Po toj Riječi i u njoj sve je dozvano u postojanje.

Ništa nije slučajno. Sve je u planu tvoje ljubavi. A izraz te vječne ljubavi tvoga srca jest Riječ. Da bismo spoznali tebe, da bismo otkrili ljepotu tvoje ljubavi tvoja je Riječ tijelom postala. Utjelovila se da bi stanovala među nama.

Bože, Oče Riječi, Oče svega stvorenoga, hvala ti za jedinstvenu Riječ, za jedinorođenoga Sina tvoga. Po njemu i u njemu došao si k nama. U njemu si nam se objavio. Otkrivamo svu ljubav neba prema nama. U njemu si nas pozvao na zajedništvo božanske naravi. Postadosmo posinjena djeca tvoje ljubavi. Imamo pristup k tvome srcu. Smijemo te zvati Ocem.

Po tvojoj Riječi dozvani smo u život. Po istoj utjelovljenoj Riječi preporođeni smo na nov život djece Božje. U krštenju smo iskusili dar novoga stvaranja. Izgovorene su riječi, imena osoba Presvetoga Trojstva, uz polijevanje vode i dogodilo se čudo preporođenja. Po Riječi kruh i vino postaju i danas tijelom i krvlju istoga Sina tvojega, Isusa Krista. Snažna tvoja Riječ djeluje i danas, stvara i čini sve novo, hrani ovaj svijet i uzdržava ga. Tvoja Riječ djeluje u nama i uzdržava nas na životu hranom živoga kruha.

Hvala ti, Bože, Oče svemogući, što si nas svojom Riječju pohodio i što nas njome neprestano susrećeš. Neka i naše riječi molitve i pouzdanja dopru do tvoga prijestolja i neka ih tvojoj dobroti prikaže tvoja Riječ, Sin tvoj koji sjedi tebi zdesna da nas zagovara.

fra Zvjezdan

ŠTO NAM DONOSI GODINA NOVA?

Na pragu smo Nove godine. Jedva shvaćamo kako je brzo prohujalo vrijeme koje je iza nas, i kako se puno toga dogodilo u proteklom vremenu. Od nekih dana još trpimo, a na neke gledamo s ponosom i radošću.  Ujedno nas pritišću naše misli glede budućnosti: što će nam donijeti Nova godina? Puno toga smo planirali u prethodnoj godini, i od puno toga morali smo odustati.  Možda će sve biti dobro, nadamo se da ćemo biti zdravi, da nas neće pogoditi nesreća. Moramo živjeti s nesigurnošću, da ne znamo što će biti sutra. Pred nama je 365 darovanih dana i godina 2022. Mnogi od tih dana već su rezervirani u kalendaru ne samo mome nego i vašemu: poslovni termini, rođendani, možda posebni jubilej, posjet liječniku, sjednice udruge itd. Što će tada stvarno biti, mi to ne znamo. Veliki skeptik Biblije, Propovjednik, kaže to na ovaj način: “Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori” (Prop 11,5).  Dane Nove godine ne treba obilježiti samo s kvačicom, nego ih budno živjeti i oblikovati.

Luka kaže u svome evanđelju: “Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu”. Čudno. Sve što se dogodilo i što je bilo rečeno: kad je anđeo susreo nju, kad je posjetila Elizabetu, kad je s Josipom krenula u Betlehem, kad je pod vrlo neugodnim okolnostima rodila dijete, kad su došli pastiri i pričali kako im se objavio anđeo i rekao im, da  se rodio spasitelj, i da je to dijete povijeno u pelene, i da leži u njenom krilu. Sve to Marija prihvaća nježno i čuva u svojoj nutrini. I još više: sve te događaje prebiraše u svome srcu. Ona moli i pita Boga: “Što mi sa svime time želiš kazati?” Za Mariju to nije samo stvar razuma, nego i srca. U biti cijeloga čovjeka od glave do pete.

To bi moglo i nas potaknuti na pitanje: Što mi Bože želiš kazati kroz susrete, kroz iznenađenja, kroz zbunjenost?

Ne smijemo dopustiti da nam se uzme nada usprkos svemu. Ona ima svoj razlog: tko vjeruje, zna stvarno više! Naravno, ne u znanstvenom smislu, i životnu pamet ne posjeduju vjernici više nego drugi ljudi. Ali, oni grade na iskustvima, koja su ljudi tisućljećima upoznali sa svojim Bogom. Nakon osam dana od rođenja, Isus je bio obrezan kako je kod Židova bio običaj. (Lk 2,21) Obrezanje je znak saveza kojeg je Bog sklopio s Abrahamom i njegovim potomstvom. Mi kršćani doduše nismo obrezani, ali ako kao i Abraham vjerujemo Bogu, njegov savez vrijedi i za nas. Osam dana nakon Božića, na prvi dan Nove godine, slavimo Isusovo obrezanje i kroz to stavljamo znak saveza nad dolazeću godinu. Na nov način treba se dokazati Božja vjernost nama ljudima kao nosivi temelj našega života. Ova nada nije kao zviždanje u šumi, s kojim otklanjamo vlastiti strah. Bog nije mogao bliže doći nego  kad je postao jedan od nas: čovjek. Mi nismo pošteđeni od patnje i nevolje, ali nismo više sami. Postoji jedan koji s nama podnosi – svejedno što dolazi.

Učinimo nešto iz nama darovanog vremena. Bog zna da nemamo sve u ruci. Molimo Božji blagoslov za Novu godinu, da nas Bog zaštiti, da se okrene k nama, da ljudima koji su nam na srcu ide dobro. Molimo za njegovo milosrđe.

Naše obitelji i naši prijatelji stvarno mogu biti blagoslov za naš život. I mi sami možemo biti blagoslov za naše obitelji i za naše prijatelje.

fra Jozo Župić

SVETA OBITELJ

Svi smo mi rođeni i izrasli smo u obitelji. Ona je naše gnijezdo, ona je gnijezdo čovječanstva. Koje je danas stanje obitelji, ako ju pogledamo u svjetlu Evanđelja i budućnosti? Obitelj? Za jedne je ona najveća svetinja na ovoj zemlji. Na njoj počiva cijeli humanizam i sreća pojedinaca. Za druge opet ona je nešto što je već prevladano, što je izašlo iz “mode”. A takvi obično zagovaraju neku otvoreniju zajednicu i ne drže puno do obiteljske veze.

Nažalost, ovo zadnje mišljenje kao da postaje sve brojnije. Mnoge obitelji su se “razbile” ili se nikad zapravo nisu niti stvorile. Obitelj je tako u velikoj krizi. Kad govorimo o obitelji istovremeno se postavlja i pitanje vrjednovanja braka, jer brak je baza obitelji. Ako je brak u krizi onda je u krizi i obitelj jer jedno bez drugog ne ide. No, uz sve poteškoće bračne zajednice još ne poznajemo neko zajedništvo koje bi bilo bolje od obitelji. Dapače, misli se da obitelj nije idejni proizvod nego nešto što izvire iz ljudske naravi. Obiteljske poteškoće su poteškoće koje izviru iz samog čovjeka. Stoga, ako obiteljski čovjek nije spreman mijenjati se, ako nije spreman na poboljšanja, i obitelj će ostati problematična. Ne može se imati pitomu obitelj, a divlje roditelje. Obitelj je stvarnost kroz koju čovjek izrasta u čovjeka. I to traje cijeli život.

Čovjek trajno raste i trajno treba obitelj. Unutar obitelji čovjek se nalazi i prepoznaje kao čovjek. Sve su druge zajednice samo slika obitelji. Obitelj nije samo naša biološka potreba nego duševno ostvarenje i duševni sadržaj. Obitelj je duh zajedništva. Taj duh je nešto što je skoro neizrecivo, nešto što svatko upije u sebe i nosi kroz cijeli život. Zato obitelj ima svoju unutarnju vrijednost i svoju duhovnost. Zato kršćanstvo vrjednuje brak i obitelj kao nešto sveto i božansko. Pa kao što je brak sakrament, tako je i obitelj. Bog je u obitelji i po njemu ona nije nešto prolazno nego nešto preko čega se dolazi do “iskustva” samoga Boga. Obitelj je mjesto ljubavi i zajedništva.

U njoj se događa prvo iskustvo ljubavi i nadanja. Sretna obitelj otvara čovjeku optimističan pogled na budućnost. Stariji su uvijek zabrinuti za budućnost mladih. Uvijek imaju izvjesnu primjedbu na njihov pogled na budućnost. Kažu, mladi ne haju za ideale. Kako je ova mladost izrasla? I tako, mnogo prigovora… Mladi sigurno imaju bezimenu čežnju, glad, pa i kad ne znaju reći što je to. Je li to sreća, ljubav, Bog…? Nemir i nezadovoljstvo znak su ljudskog i kršćanskog duha. Čovjek je biće budućnosti zato je tražitelj i vječni putnik, nemiran pred Novim. Ipak postoji velika razlika između nezadovoljstva kršćana i ostalih.

Što mladi hoće, što ovaj svijet hoće? Neki kažu – neće ništa ili ništa određeno. Ipak možda mladi hoće reći starijima, starom svijetu, da oni imaju drugo zanimanje od njih. Mladi uočavaju da im ovaj ponuđeni svijet nije pokazao pravu puninu i sreću. Kao da im nisu ponuđeni istinski ideali i istinske vrijednosti. Tako je po cijelom svijetu. Oni nam vraćaju pitanje: što smo im ponudili kao istinsku orijentaciju kroz koju će postati potpuniji i sretniji ljudi. Stariji su im nažalost postavili dosta nestabilan “projekt”, projekt interesa, a ne vrijednosti. Nažalost ima puno onih koji misle da poslije njih sve propada, da svi koji nadolaze samo žive od njihovog minulog rada. Mi kršćani imamo što ponuditi svijetu i onda kada nismo savršeni. Imamo savršenog Isusa Krista. Imamo vidljivu i opipljivu sreću, ali je na nama da ju vidno i pokažemo svijetu, mladima.

Neka naš život bude taj koji će pokazati mlađima i cijelom svijetu sreću, ideale, Krista, božićnu radost. To je zadatak svake obitelji, starih i mladih. Zadatak nam je i dužnost iskreno se odnositi prema mladima kao prema onima u kojima je cijela budućnost. Spasenje svijeta je u njima, kao što je u samom Isusu. Prvi je to korak da nestane meteža u svijetu, da bude Krist sve u svemu i mi u njemu, jer u svakom mladom životu drijemaju Isusova čudesa, ali i Isusove kušnje…

Marijan Jurčević, OP

BOŽIĆ: DAROVANI BOG

Isuse, promatram te u jaslicama.

Kraj tebe je Marija, ponizna službenica Gospodnja. Čini sve što Bog od nje traži. Prepoznaje te kao dar s neba, ljubi te kao svoje rođeno dijete. Daj da te poput nje i mi znademo prepoznati kao čisti dar neba i da ti otvorimo srce kao najbliskijem prijatelju.

Sveti Josip se najmanje spominje. A ipak on, pokrenut nebeskim nadahnućima, čini sve što je potrebno za tvoju sigurnost na zemlji. On ti čuva život od svih ugroženosti, on te hrani radom svojih ruku. Posveti, Gospodine Isuse, svaki naš rad i neka bude u službi ljubavi, tebi na slavu.

U svim jaslicama po našim crkvama uz tvoj lik otkrivam i dvije životinje. To su vol i magarac. Prorok Izaija govori: ‘Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1,3). Daj, Isuse, da ja razumijem. Daj da te ja prepoznam. U liku djeteta krije se sva ljubav neba, krije se Gospodar svijeta. Želim ti se pokloniti u liku malenog djeteta i prepoznati te kao svoga Gospodara.

K tebi hrle pastiri. Priprosti ljudi. Vjeruju u anđele i u ukazanja. Slušaju nadahnuća i nije im teško pokrenuti se. Oni nemaju što izgubiti. A poruka govori o nečem jedinstvenom. Kada su došli k tebi nisu se razočarali. Vidjeli su majku i dijete, vidjeli su Mariju i tebe. Bili su ushićeni, ispunjeni radošću. Svima su o tome govorili. Pastiri su tvoji siromasi. Siromašne nazivaš blaženima. Tim blaženstvom želiš ispuniti i nas, i mene. Daj, Isuse, da se uz tvoje jaslice i ja mogu prignuti, sniziti, postati kao dijete. Daj da se znam radovati ljepoti jaslica, idili Betlehema. Daj da uz tebe, Isuse, koji si htio postati djetetom, i ja budem dijete. Ne dopusti da se pravim važan. Daj da vjerujem u jednostavnost tvoje ljubavi, u objavu Božju koja se daruje u tako običnom prizoru.

Isuse, promatram te u jaslicama.

Bespomoćan si, dijete si, upućen na druge. Tu su oni koji te najviše ljube. Želiš na taj način biti s nama u svemu jednak. Želiš s nama dijeliti siromaštvo i ugroženost života. Dobri Isuse, daj da te i ja tako mogu osjetiti, daj da od tebe naučim svu mudrost života. Ne mogu bez drugih, ne mogu bez svoje obitelji, bez zajednice, bez prijatelja. U konačnici, Isuse, ne mogu bez tebe. Klanjam ti se. Daj da i ja mogu svima pripovijedati o tebi, o Božiću, o jaslicama i o malenosti.

fra Zvjezdan