admin

ISUS DOLAZI – ČEKAJMO!

Gospodine Isuse, sve mi ovih dana govori o tebi. Ti dolaziš; dolaziš ponovno da nas podigneš, dolaziš uvijek iznova da nas sjetiš da si tu, da nas nisi zaboravio. Dolaziš jer si tako odredio i jer si tako najavio. A svojima si rekao da čekaju. Tvoj je dolazak za ovu zemlju uvijek iznenađenje. Bez obzira koliko se čovjek pripravljao, bez obzira koliko dugo čekao, tvoj je dolazak uvijek iznenađenje za sve ljude. Iznenađuješ zato što svojim dolaskom nadmašuješ sva ljudska očekivanja.

Iznenađuješ, jer dolaziš drukčije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuješ obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti tvoj dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica. Tako si, Isuse, iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad si se rodio u Betlehemu. Nitko te nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da te dočekaju. Čekali su te, ali na drukčiji način i zamišljali u drugom obličju. A ti si došao u siromaštvu i krhkosti čovjeka, u nejakosti djeteta. To je bilo previše za sve ljude onog vremena. Zato te nisu znali dočekati, nisu te znali prepoznati.

Dolaziš i dalje kroz povijest. Svojoj Crkvi, svojim učenicima dolaziš u znakovima koji su tako siromašni i maleni da smo skloni ne prihvatiti te na taj tvoj način. Dolaziš nam u pričesti, u kruhu života, a tako se često dogodi da ne marimo za tu hranu od koje se živi. Dolaziš nam u ruci svećenika i molitvi Crkve, a mi bismo radije na neki drugi način osjetili olakšanje savjesti opterećene krivnjom. Dolaziš nam u pomazanju uljem, u položenim rukama, a mi te ne prepoznajemo. I danas je moguće da te ne vidimo!

Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao Sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne ta životna prilika? Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo – prema onoj tvojoj: «Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili»? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno: ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek – to je slava Božja, to si ti u slavi! Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno  čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu tat okrade kuću.

Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina Čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!

fra Zvjezdan

OVO JE KRALJ ŽIDOVSKI

Gospodine, druge si spasio! Druge si spašavao, izbavljao; mnoge si ozdravio. Bio si svima sve. Uvijek za druge. Kakao to da sebi nisi mogao pomoći? Zar je zatajila tvoja božanska moć kad je tebi trebalo snage i slobode. Vukli su te po trgovima, od Poncija do Plata, lažno svjedočili, trnjem krunili da te izrugaju. I konačno si prikovan na križ. Podno križa stoje oni koji te mrze i čekaju tvoj svršetak. I rugaju se tvojim iskazima dobrote prema ljudima. Kao da ti to ništa ne koristi: jer i onako sada samome sebi ne možeš pomoći. Što onda vrijedi što si tolikima pomogao? Što ti vrijedi što si druge spasio?

Nisi sišao s križa. Ostao si visjeti; poružen i ponižen. Ništa ne činiš za sebe, za svoje spasenje. Kao da dopuštaš svojim protivnicima da trijumfiraju do kraja. Teško je to shvatiti. Bilo bi lakše shvatiti da si im dopustio da na kratko pomisle da mogu sve, da su jači od tebe, da su dovoljno utjecajni i jaki da im tvoj autoritet neće umanjiti dobar glas kod naroda. Ali – da ćeš ti zaista ići do kraja, da ćeš dopustiti da umreš na križu: to je tako teško shvatiti.

Često mislim, Isuse, što bi se dogodilo da si zaista sišao s križa, kako su to oni tražili? Bi li time zaista dokazao da si ti Krist, Božji Izabranik? Bi li to zaista bio znak da te Bog voli? Bi li ti oni povjerovali da si to učinio? Ne bi li se time spustio na razinu njihovih ograničenih želja i sebičnih nakana? Bi li time zaista dokazao da si Bog ljubavi kad bi spasio sebe? I bi li to bilo spasenje? Meni se isto tako katkad čini da bi to bilo dobro. Jer, i ja se tako molim. Kad osjetim da se dogodilo ono što sam molio čini mi se da me Bog voli, da sam mu drag, da me nije zaboravio. Međutim, kad se ne događa po mojim željama, kad me pogodi neka muka i zlo, čini mi se da me je i Bog ostavio, zaboravio. Ljubav Božju mjerim po mjerilima svojih ljudskih želja.

Svijet ne bi postao drugačiji, svijet ne bi ništa shvatio da si ti sišao s križa. To bi bio poraz pred logikom ovoga svijeta. Želim ti, Isuse, danas zahvaliti što nisi sišao s križa. Hvala ti što si svoje kraljevstvo utemeljio na drvetu križa. Hvala ti što nisi kao kraljevi i vlastodršci ovoga svijeta koji spašavaju sebe i svoje ideje. Ti spašavaš druge i daješ život svoj za svoje. Ti si jedinstveni Kralj ovoga svijeta i svemira, jer si dobri pastir koji ne traži sebe ni svoje, nego dobro drugih!

Isuse, sjeti me se u kraljevstvu svome! Isuse, osmisli moj život i kad visim na križu poput razbojnika tebi zdesna. Otkrij mi tajnu da i to mogu biti vrata života, a ne besmisao smrti. Otkrij mi tajnu svoga kraljevstva ljubavi!

fra Zvjezdan

BUDUĆNOST U SVJETLU USKRSNULOGA

Isuse, i ja bih tako rado htio znati: kada će sve to biti, kako će se to dogoditi i po čemu ćemo znati da je došao čas? Jesmo li možda već u tim vremenima? Jer, ima puno nemira i ratova, sukoba i mržnje, mnogo uništavanja i razaranja. Izgleda da je upravo ovo naše vrijeme to tvoje apokaliptičko vrijeme, taj čas konačnog obračuna. Jesmo li blizu tom času, Isuse? Što će biti s nama?

«Vi se ne bojte! Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Vama se neće dogoditi ništa što bi moglo ugroziti istinski život koji ste na krštenju primili. Ne bojte se!»

Vjerujem, Isuse, da to i nama govoriš, da to i meni govoriš. Vjerujem da me želiš upozoriti da nema mjesta strahu, nego da je to vrijeme nade i pouzdanja. Vjerujem da je to vrijeme poziva na postojanost i vjernost.

Da, Isuse, vjerujem da živim u tom vremenu, vremenu koje upozorava na hitnost i na vjernost. Osjećam da nemam što čekati. Ne smijem gubiti ovo dragocjeno vrijeme koje mi daješ za konačan susret s tobom. Vjerujem da se to može u dubinama istine srca i duše dogoditi i danas i u svakom času u kojem te prepoznam i prihvatim kao tajnu svog života. Vjerujem, Isuse, da mene upravo u ovom vremenu koje si meni dao želiš susresti spremna i čista da bi se taj susret mogao pretočiti u vječnost.

Pomozi mi, Isuse, da se ne bojim. Ohrabri moje srce. Sam si govorio: «Ne morate se bojati onih koji vam mogu ubiti tijelo! Bojte se onih koji mogu ugroziti vaš duhovni život, koji vam mogu zatrovati dušu, koji vam mogu upropastiti vječnost. Bojte se njih!» Oprosti, Isuse, što se katkad više bojim onih koji mi ugrožavaju tijelo, materijalni život, koji mi oduzimaju vrijeme, koji me prikraćuju za moja prava. Oprosti, Isuse, što se tako malo bojim i tako malo marim za sve one koji pokušavaju ugroziti upravo onaj život kojim sam vezan uz tebe, život koji si ti stavio u mene prigodom krštenja. Ne dopusti da izgubim taj život, milost posvetnu!

U našim vremenima, Isuse, za koja mislim prečesto da su najgora, najkritičnija, daj mi istinsko pouzdanje u tvoju dobrotu i vjeru u tvoju riječ koja neće proći. Daj da vjerujem da se ti brineš za mene i da ne moram strahovati. Od mene tražiš jedino vjernost dokraja.

fra Zvjezdan