admin

NE BOJ SE!

Josipu je u snu objavljeno da će tvoje ime biti Emanuel, Bog s nama. Ti ćeš, Isuse, biti sama blizina. Susretat ćeš ljude srcem punim ljubavi. Ti ćeš biti spasenje za svakog čovjeka koji iskrena srca traži Boga.

Svaki puta kada na tako svečan način obećavaš da ćeš biti s nama, onda je to obećanje tvoje djelatne i žive prisutnosti, obećanje spasiteljske blizine. Ti si se utjelovio, postao si vidljiv, uzeo si naše ljudsko tijelo, hodao si ovom zemljom.

Međutim, tajna tvoje prisutnosti i blizine je u dubokoj stvarnosti srca koje ljubi. Ti si svakom čovjeku bio prisutan ne samo tjelesno, vidljivo, nego si potpuno, cijelim svojim bićem, nastojao prodrijeti u tajne ljudskoga srca, otkriti duboke potrebe čovjeka. I u tome si savršeno uspijevao.

Isuse, ti si zaista znao tješiti, jer si pažljivo slušao. Znao si liječiti, jer si pomno ispitivao korijene bolesti; ti si znao vratiti radost, jer si imao oko i pogled za žalosne i siromašne. Tko god ti je pristupao osjetio je da ti, Isuse, ne rješavaš «slučajeve» serijski, niti se rješavaš ljudi na brzinu, nego svakom čovjeku pristupaš s posebnom pažnjom. Svaki je čovjek za tebe važan, svaki ti je potpuna osoba, vrijedan božanske ljubavi i svesrdne pomoći.

Kako se moram zastidjeti pred tobom, Isuse! Mi smo tako površni u susretima, tako tupi i bezosjećajni, gotovo neprisutni u našim odnosima. Često smo ljudima samo na izvanjski način prisutni, a naše misli, naše srce, naši interesi leže daleko. Ljude obrađujemo na brzinu i oni su nam uglavnom samo teret. Ne želimo biti nepristojni prema njima, ali škrtarimo na angažiranoj prisutnosti u kojoj se jedino može otkriti istinska ljubav koja oslobađa, koja tješi, koja daje snage, koja unosi svjetlo i radost u ljudsko srce.

Isuse, dolaziš kao Spasitelj, Emanuel, Bog s nama! Ti to želiš i danas biti svakome od nas. Ti si najprisutniji, sama blizina. Ostvario si to svojim utjelovljenjem, time što si postao čovjek, a potvrdio si to otajstvom kruha i vina. Svi izvanjski znakovi vjere uvjeravaju nas tako rječito da si ti, Isuse, i danas angažirano u ljubavi prisutan za svakoga od nas u svakoj našoj potrebi i radosti, u svakom času života.

fra Zvjezdan

DA DRUGOGA ČEKAMO?

Isuse, i ja često želim pitati: «Jesi li ti onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?» Isto te je pitao i Ivan Krstitelj iz tamnice. Čuo je za tebe. Tvoj odgovor se poziva na djela ljubavi u ozdravljenjima i čudesima. Kao da citiraš pradavnog proroka koji te je nagovijestio upravo u tim znacima. Ipak, Ivanu je potreban konkretan odgovor. Meni je potreban konkretan odgovor. Da, Isuse, u tvoje vrijeme slijepi su progledali, hromi su ustali…ali danas? Jesi li došao i za ovo naše vrijeme, jesi li još uvijek utjelovljeni Sin Božji i za naše prilike, za naše siromaštvo, za ovaj naš trenutak?

Činio si divne stvari. I Ivan je to čuo. Ipak, on je još uvijek u tamnici. A prorok je rekao da ćeš i potlačenima vratiti slobodu, da ćeš utamničene izvući iz tamnice. Ivan je u tamnici. Jesi li ti onaj koji ima doći? Jesi li ti onaj koji ima meni doći, koji će postati moj Spasitelj? Ili da ipak drugoga čekam, budući da sam još uvijek u tamnici?

Ivanu si poručio odgovor. Izgleda da je on shvatio i da mu je to bilo dovoljno. Neki čak misle, Isuse, da je Ivan poslao svoje učenike da bi se oni uvjerili u istinu o tebi, da bi ostali uz tebe. Ivanu je bilo jasno! Jer, napokon, Isuse, Ivan i nije bio zatočen, nije utamničen, on je slobodan, njegovo je srce slobodno, njegova je duša slobodna. On je i u okovima slobodan. Naprotiv, Herod je zasužnjen u splet svojih vlastitih interesa, u svoju požudu, u svoje ljudske obzire i ne može izići iz tog ropstva. Ivanu je to jasno i njemu je to dovoljno. Ivan ti vjeruje, Isuse!

Vjerujem li ti i ja? Znam li se ja radovati tvome dolasku i u znakovima koji se tiču drugih? Znam li te prepoznati kao svjetlo svijeta dok liječiš oči drugima, a moje i dalje ostaju bolesne ili u tami?

Znam li te slaviti dok činiš da hromi prohodaju, a ja još uvijek čekam ozdravljenje svojih nogu? Znam li te prepoznati kao Otkupitelja i Osloboditelja, pa makar o tome slušao u tamnici? Isuse, Ivanu je bilo dovoljno to što je o tebi čuo, što su mu govorili. Njegovo je srce bilo sretno.

Znao je da u tvoj dolazak mora ugraditi i žrtvu svoga vlastitog života. Bio je radostan zbog tvojega dolaska, dolaska «Zaručnika», Pripravio ti je put, put dostojan tako velikog Preteče za koga si, Isuse, imao toliko lijepih pohvala. Ne dopusti, Isuse, da se u svojim nastojanjima i poteškoćama sablaznimo o tebe. Ne dopusti nam da klonemo i da odustanemo od puta koji si nam zacrtao i da ne ostvarimo zadaće koje si nam povjerio. Daj da i mi danas, poput Ivana Krstitelja nekada, budemo poslušni tvojim riječima, vjerni pozivu na koji nas zoveš.

fra Zvjezdan

PROROK OBRAĆENJA

Gospodine, slušam glas tvoga preteče, Ivana Krstitelja. To je čovjek koji ti je po volji. Za njega si imao svoje divno svjedočanstvo. On je to i zaslužio svojim predanim životom. Bio je sav tvoj, sav za tebe. Sav je njegov život bio u službi tvoga poslanja. On živi za tebe; samo to za Ivana ima smisla. Samo se tako prepoznaje i doživljava istinski život. Kako je divno vidjeti nekoga tko sasvim pripada Bogu, Božjim planovima. Kako je divno susresti dušu potpuno predanu tebi. Ivan je bio predan tebi i tvojem djelu spasenja sve do kraja svog života. On je i umro za tebe.

Njegova je propovijed autentična. Ono što govori, to i čini. Propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha i sam proživljava istu stvarnost kroz svoj predani život. Zato se njegov glas i poziv na obraćenje čuje nadaleko. I dolaze k njemu ljudi sa svih strana i ljudi svih klasa i staleža. Dolaze ga čuti. Ivan im poručuje dvije stvari: prava je poziv na nov, bolji život – na obraćenje. Druga je poruka vezana uz tvoj dolazak: «Na vratima je Onaj koga čekate!»

Isuse, Ivan te je ozbiljno shvatio. On se za tvoj dolazak iskreno pripravljao. Htio je da nema nikoga na ovoj zemlji tko te ne bi prihvatio, spremno dočekao. Zato smatra svojom životnom zadaćom da sve ljude pripravi za tvoj dolazak. Propovijeda sve što je za to potrebno.

Ivan nije bio lak u govoru. Govorio je teške i optužujuće riječi. Mi bismo se možda uvrijedili kad bi nama netko na taj način progovorio. Kao da smo bolji od Ivanovih suvremenika. A ipak, i nas se to tiče; i mi smo legla svakojake zlobe i pakosti! I mi upadamo u grijehe i često smo dvolični.

Nismo uvijek iskreni. Sve je to i naš problem, na sve smo to i mi pozvani. I sve se te riječi i nas tiču. Daj nam, Gospodine Isuse, snagu da iskreno pogledamo u vlastitu nutrinu i da iskrena srca primimo Ivanove riječi kao poziv na obraćenje u ove naše dane.

I danas nam dolaziš. Daješ nam ovo blagoslovljeno vrijeme da se pripravimo za tvoj dolazak. Hoćeš nas upozoriti da još imamo vremena. Još nije kasno. Toliko se toga još može ispraviti, dogoditi. Neka i nas ovaj poziv Ivana Krstitelja nađe spremne na djelo obraćenja, tako da božićne dane dočekamo čista srca.

Međutim, Isuse, osjećam da je taj glas u pustinji, taj dragocjeni glas Ivana krstitelja, pravi izazov za nas. Još te mnogi ne poznaju. Mnogi ni ne slute da si među nama. Mnogi te krivo zamišljaju. Mnogi su robovi različitih navika i klanjaju se svakojakim idolima. Ima još uvijek toliko posla oko pripravljanja ovoga svijeta za tvoj dolazak. Trebaš i danas preteče; trebaš ljude koji će glasno govoriti, koji će svjedočiti, koji će se sasvim predati tebi. Trebaš novih preteča. Posluži se mnome. Posluži se nama i neka svijet upozna da si nam tako neizrecivo blizu!

fra Zvjezdan