admin

OBJAVA OČEVE LJUBAVI

Isuse, želim se naći uz tebe u vodama Jordana u času tvoga krštenja kako bih i ja mogao čuti nad sobom iste riječi koje su izrečene nad tobom i imati iskustvo ljubavi Očeve kako si ga ti osjetio. Daj mi milost da otkrijem istinu svoga krštenja u svijetlu tvoga, svoje pripadnosti nebeskom Ocu u objavi tvojega božanskog sinovstva. Zato se prepuštam istom glasu koji u mojoj nutrini odjekuje  brojnim utješnim riječima:

«Ti si Sin moj! Meni pripadaš! Dragocjen si u mojim očima; ja te ljubim! Pripadaš mojoj božanskoj obitelji, ti si moj! Ti si ljubljeni sin, ljubljeno dijete! Imaš pravo na svu moju ljubav, na moju naklonost. Možeš računati na tu ljubav u svim trenucima svoga života. Svoje ti ljubavi nikad neću oduzeti niti uskratiti. Ljubit ću te uvijek, bez obzira na tvoju dostojnost ili nedostojnost, upravo zato jer sam ljubav sama, jer sam te stvorio iz ljubavi, jer želim da u toj ljubavi budeš sretan. Ti si moj ljubljeni!

U tebi mi sva milina! Drago mi je vidjeti te! Dragocjen si u mojim očima! Moj pogled počiva na tebi. Pratim te na svim tvojim putovima. Pogled na tebe izvor je radosti moga srca. Uvijek ti se radujem!»

Isuse, hvala ti za objavu Očeve ljubavi. Hvala što sa mnom dijeliš tu ljubav kojom tebe Otac od početka ljubi. Tom si me ljubavlju obdario u času moga krštenja. To je najsvetiji trenutak, čas posinjenja koji mi po pečatu krštenja postaje trajnim darom.

Hvala ti, Isuse, za sakrament krsta i za sve sakramente kršćanske inicijacije. Po njima si mi sve dao, samoga sebe, ljubav nebeskog Oca. Hvala ti, Isuse, za roditelje koji su htjeli da se već kao dijete krstim i za kumove koji su htjeli svojom vjerom i svojom ljubavlju posredovati kod tog milosnog časa novoga rođenja. Hvala ti, Isuse, za svećenika koji me je krstio. Hvala ti, Isuse, što si Crkvi svojoj ostavio taj sakrament i što je po tom sakramentu tvoja Crkva plodna majka koja i danas iz svog krila rađa brojnu djecu: ljubljenu djecu nebeskog Oca.

fra Zvjezdan

PROŠLOST –BUDUĆNOST – SADAŠNJOST (Lk 2,16-21)

Drage sestre i braćo, na početku smo Nove godine. Promjene godine, razlike između jučer i danas, stare godine koja je prošla, nove godine koja će doći, i jasno nam je: mi ljudi imamo našu povijest. Vrijeme pripada nama i našem svijetu. A time i prošlost, sadašnjost i budućnost.

U danu kao danas, možda o svemu tome razmišljamo, što se dogodilo prošle godine, ne samo u politici, u svjetskim događanjima, nego u našem vlastitom životu; gdje možda sa strahom gledamo prema naprijed, što će nam donijeti Nova godina; i danas mi pada na pamet riječ sv. Franje Saleškog koja sigurno spada u najljepše rečenice koje od njega imamo. On govori o prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. O prošlosti kaže Franjo Saleški: “Prošlost pripada božasnkom milosrđu.” Što je bilo, bilo je, bilo dobro, bilo zlo, bilo radosti bilo žalosti, to je prošlo i to leži u božjem milosrđu. Vrijednost koju to ima za nas, je sjećanje koje nas uči, da počinjene pogreške odbacimo, a darovane radosti ne zaboravimo.

O budućnosti kaže Franjo Saleški: “Budućnost pripada Božjoj providnosti”. Samo je Bog onaj koji zna za moju budućnost, i stoga ne trebam imati straha. Ako budućnost pripada Božjoj providnosti, onda to znači: Mi smo skriveni u Bogu i smijemo vjerovati da Bog ide s nama bez obzira što bi moglo doći.

Prošlost dakle pripada božjem milosrđu, budućnost božjoj providnosti, ali je za Franju Saleškog važna sadašnjost. O tome kaže: “Ono što me brine i što se od mene traži je to danas. I to danas pripada milosti božjoj i predanju moje dobre volje”. Radi se dakle o tome, da s tim danas, s tom sadašnjošću učinim s milošću božjom i mojom dobrom voljom sve najbolje u mome životu.

Prvi siječnja u Crkvi je svetkovina Svete Marije Bogorodice. To znači: Od prvog dana godine mi se kršćani stavljamo pod osobitu zaštitu Marije, jer znamo, da naše brige i molbe ona visoko uzdiže. Tako počinje Nova godina s puno nade: naša prošlost i naša budućnost pripadaju Bogu, važno je, da svaki dan iznova počnemo živjeti naš kršćanski život i da to smijemo činiti pod osobitom zaštitom Bogorodice Marije u čiji zagovor vjerujemo. Amen.

fra Jozo Župić

BLAGDAN DOMIŠLJATE BOŽJE LJUBAVI

Da su ljudi znali, Isuse, tko si ti; da su znalo odakle dolaziš, da su znali kojega si roda i podrijetla; da su znali da si Mesija, da si obećani novorođeni Kralj…svi bi ti otvorili vrata, ne bi se rodio u štali, nego u čistim domovima, za tebe bi bilo mjesta u svakom svratištu!

Da su znali!

A na Dan suda ćeš govoriti: «Bijah gladan…Bijah žedan…Stranac bijah…Bijah gol…Bijah bolestan…U tamnici bijah…»

Kada to, Isuse?

«Što god ste učinili… Što god niste učinili… jednome od ove moje najmanje braće, (ni) meni (ni)ste učinili!»
Mi to znamo, Isuse!

Znamo unaprijed, rekao si nam, zapisano je! Oprosti, Isuse, što me ni danas nije briga hoćeš li ostati negdje zabačen i sam, ostavljen i gol! Oprosti, Isuse, što i danas moraš tražiti milosrdno srce da ti netko pomogne u bolesti i nevolji.

Oprosti, Isuse, za sve siromahe svijeta kojima ne mogu pomoći. Oprosti, Isuse, što nisam siromah da bih bio slobodan i čist te sposoban da te prepoznam, da te vidim, da te susretnem. Radujem se susretu s tobom u Božjoj riječi! Vjerujem da je to sakrament ljubavi. Radujem se, Isuse, susretu s tobom u svetom Kruhu! Vjerujem da je to sakrament tvoje žive prisutnosti.

Oprosti mi kada se nedovoljno radujem tvojem pohodu u bratu, bližnjemu, malenome: jer i u najmanjima k meni dolaziš – ili bi u njima htio do mene doći! Ne prepoznajem te tada kao sakrament tvoje dobrote. Ne prepoznajem te, Isuse, da mi u takvim ponudama više daješ nego što ja mislim da od sebe otkidam. Jer za malen čin milosrđa ti mi daješ sama sebe. Uvijek iznenađuješ svojim darovima i opravdavaš onu: «Bog se ne da nadmašiti u ljubavi!» Isuse, dobro došao u ovaj svijet! Hvala ti, Isuse, što ostaješ na ovome svijetu među nama! Isuse, hvala ti što ćemo siromaha imati uvijek među nama.

Dobro si nam došao, Isuse!

fra Zvjezdan