admin

Kruh je današnje nedjelje u središtu naše pažnje! Bog umnaža kruh za ljude, jer ih ljubi! Prvo nam čitanje prikazuje proroka Elizeja, kako s dvanaest ječmenih kruhova hrani i nasićuje stotinjak ljudi. Evanđelje je ostvarenje toga u punini! Isus hrani pet tisuća ljudi s pet ječmenih hljebova i dvije ribe! Na taj način očituje da je Bog onayj koji daje život svijetu i da Bog želi da ljudi žive! Današnji psalam pokazuje Boga kako otvara svoju veliku ruku, da bi iz nje svi blagovali, sve živo, i to do sita, do mile volje.

U poruci Božje riječi valja kruh shvatiti i u širem značenju od onog fizičkog, materijalnog! Tako je to i u našem životu! Kruh označava život! Boriti se za kruh, znači boriti se za život! Dati nekome kruh u ruke, znači dati mu, omogućiti mu da živi! U tom smislu treba danas shvatiti i Božju Riječ. Bog je onaj koji nam omogućava da živimo, On nas ljubi i želi da živimo! Čudo umnoženja kruha svaki se dan događa po našim poljima i njivama, gdje od jednog zrna pšenice nastaje trideset. Bez tog čuda Božjeg umnoženja kruha ne bismo mogli živjeti!

Oče, „oči sviju u tebe su uprte, Ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.“ (Psalam 145)

Slika pastira česta je u Bibliji. Ona je bila bliska židovskom narodu, koji dugo bio nomadski narod, a i kasnije je slika pastira i stada bila svakidašnja. Bog sebe često prispodobljuje Pastiru, a narod stadu koje on vodi, za koje se brine. Tu sliku susrećemo i danas u proroku Jeremiji, psalmu iza prvog čitanja i Evanđelju. Pastirima su bili prispodobljavani i vođe naroda, bilo politički, bilo vjerski. Kod proroka se tuži Bog na pastire naroda, koji umjesto da sabiru – rastjeruju, umjesto da se brinu – raspršuju. Zato će On, kao pravi Pastir, skupiti ostatak Izraela i ponovno im darovati život. On će im i sam podići nove Pastire, koji će im dati sigurnost! Posebno se kod Jeremije govori o jednome pastiru, „izdanku Davidovu“, koji će donijeti spasenje i mir, koga će nazivati Gospodinom!

Današnje Evanđelje čitamo kao ostvarenje ovog proroštva. Davidov izdanak, Isus iz Nazareta, Gospodin, reći će za sebe: Ja sam Pastir dobri…(Iv. 10) a u današnjem Ga Evanđelju vidimo kako mu se sažaljuje silan svijet, „jer bijahu kao ovce bez pastira“. To ga onda motivira na djelovanje: stade ih poučavati, brinuti se za njih kao pravi Pastir. On sam izabire apostole, postavlja nove pastire, koji će nastaviti, i u kojima će On nastaviti vršiti djelo Pastira do konca svijeta. Isus-Pastir sabrat će narod Božji iz svih krajeva svijeta i omogućiti mu novi život („…da imaju život, da ga imaju u izobilju…“ – Iv 10).

I danas se Riječ Božja bavi proročkom službom! Teška je proročka služba! Prorok je nosilac Božje poruke za svoj narod. On ne govori svoje riječi, svoje procjene, ono što bi se narodu ili njemu više sviđalo ili bilo probitačnije. On mora govoriti Božju Riječ i onda kad se to njemu ne sviđa, kad je to protiv postojećeg uhodanog stanja, protiv kralja, kad mu prijeti da radi toga izgubi glavu. Jer, Božja se riječ ne da podmititi, niti nagovoriti, niti kompromisno prihvatiti, niti se može, bilo prorok, bilo narod kome je upućena, s njome nagoditi. Zato je prorok često u teškoj, nezavidnoj situaciji u kojoj može i glavu izgubiti. To je slučaj i s Amosom prorokom.

 

U jednakoj će situaciji biti Isusovi učenici, kad ih Gospodin dva po dva šalje naviještati radosnu vijest. Goloruki, neopskrbljeni, oboružani samo Božjom Riječju poslani su naviještati dolazak Kraljevstva Božjega, novog Božjeg svijeta. I kao proroci na svašta moraju biti spremni: i da ih ljudi prime i da ih ne prime, da ih ugoste i izbace napolje. To je njihovo prvo proročko poslanje, pa im Isus još i nije objavio sve što ih čeka. Kasnije će im reći da ih šalje kao ovce među vukove, da će mnoge od njih ubiti!

 

Svaki je krštenik prorok – nosilac Božje Riječi u ovom svijetu. Kako vršiš svoju proročku službu?