13.10.2012. udruga LUČ iz Berka organizirat će međureligijsku molitvu za mir, kojoj ćemo se priključiti. Naime , toga dana, mala grupa (pet vernika katolika i pravoslavnih) otići će u Vukovar i sudelovati u molitvama u različitim crkvama (u katoličkoj crkvi u Berku, Grkokatoličkoj crkvi u Mikluševcima, crkvi svetih Filipa i Jakova u Vukovaru, Pravoslavnoj crkvi na dobroj vodi u Vukovaru, Rusinskoj crkvi u Vukovaru, i Pentakosnoj crkvi u Vukovaru) i u razgovorima i promišljanjima na temu: „izgradnja mira iz konteksta moje vjere“. Tako ćemo i kao vernici dati svoj doprinos izgradnji mira u ovom u ratovima teško stradalom području
Osječka katolička udruga „Veronikin rubac“ hodočastila u Srijemsku biskupiju
Na blagdan Male Gospe, 8. rujna p. Željko Paurić je veći dio dana proveo u Tekijama sa članovima udruge „Veronikin rubac“ iz Osijeka, koji su došli na hodočašće u svetište Gospe Snježne.
SRIJEMSKI KARLOVCI/PETROVARADIN/OSIJEK – Katolička udruga „Veronikin rubac“ iz Osijeka hodočastila je na Malu Gospu (8. rujna) u Srijemsku biskupiju. Volonteri su duhovni program započeli pobožnošću križnog puta u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu. Četrdesetak članova uz vodstvo predsjednice Marije Šešo s posebnom pozornošću je poslušalo duhovno razmatranje vlč. Aleksandra Ninkovića te se uputilo na svečano euharistijsko slavlje u kapelu Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Bogato duhovnim sadržajem hodočašćenje je u drugom dijelu programa proteklo uz trpezu koju su priredili gostoljubivi domaćini, zatim uz glazbeno druženje te završno zajedničko pjevanje u čast Gospi u Svetištu s molitvom za osobne nakane te za duhovnike, a kraj boravka zaključen je šetnjom petrovaradinskom tvrđavom.
Razdragane hodočasnike u tekijskom svetištu je srdačno dočekao predstojnik Franjevačkog samostana u Zemunu fra Željko Paurić koji je godinama službovao u Osijeku te su skupa molili križni put. Na euharistijskom slavlju u Srijemskoj Mitrovici hodočasnicima je dobrodošlicu zaželio vlč. Stjepan Barišić, ravnatelj svetišta na Tekijama, a pozdravio ih je i srijemski biskup Gašparović. „Poziv je svakome od nas da uvijek pred očima imamo riječi Evanđelja da Bogu nije ništa nemoguće i stoga da, poput Marije, imamo vjeru i povjerenje u Boga. To je ono povjerenje koje nas nikada neće ostaviti same, posebno u nerazumljivim i teškim trenutcima našega života… I mi u vjeri i povjerenju u Boga i bližnjega gledamo u budućnost u nadi da ima dobrih ljudi koji će pomoći, koje će Bog potaći na dobra djela, a i da i mi budemo spremni drugima pomoći. Potrebni smo pomoći drugih i drugi su potrebni naše pomoći. Ipak smo svjesni da pomoć je naša u imenu Gospodina. I mi se, poput Marije, čudimo svemu što se s nama i oko nas događa. Prilike u kojima žive pojedinci, tjeskobe u kojima se nalaze obitelji, muke koje pritišću čitave narode, brige koje ispunjaju Crkvu, sve nas to opominje da se ponovno saberemo na molitvu. Vjernik ne smije biti ravnodušan za potrebe i nevolje, opasnosti i tjeskobe svoje braće ljudi! Svatko je pred Bogom odgovoran za svoga bližnjega“, istaknuo je u homiliji Gašparović. Duhovni odmor „Veronikinog rubca“ obogatio je pastor Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj Darko Turšić, tajnik Ekumenskog povjerenstva Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je rođeni Novosađanin i zajedno s prijateljima priredio je koncert te bio voditelj puta u Srijemskoj biskupiji, dok je orguljaš Petar Pifat, voditelj Svetišta Gospe Snježne, upoznao Osječanke i Osječane s poviješću svetišta na Tekijama te uz uzorno gostoprimstvo održao kraći ispraćajni orguljski koncert u čast BDM. Na danu za pamćenje, koji je protekao u marijanskom duhu osnaženja za daljnji nesebični rad u besplatnom pomaganju bolesnima i nemoćnima, iskreno je zahvalila Marija Šešo, organizatorica svako godišnjeg hodočašćenja u slavu Božju i na radost ljudima.
Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić
no images were found
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU
Božja nam riječ danas želi osvijetliti tajnu ljudske obitelji, ljubavi, spolnosti, zajedništva muškarca i žene! Farizeji iznose pred Isusa svakodnevnu židovsku bračnu praksu: otpuštanje žene, često iz beznačajnog razloga, dajući joj samo otpusno pismo. Nisu oni uvjereni da je tako dobro, zato to čine „da ga iskušaju“. Isus koristi tu priliku, da upozori na temeljne Stvoriteljske odrednice u vezi toga. Evo najbitnijih:
Brak i ljudska obitelj su Stvoriteljeva ustanova. , Čovjek, dakle, nije autonoman i ne može biti samovoljan u toj stvari. Osnovno mjerilo njegovog ponašanja i djelovanja u tome mora biti: što i kako to Stvoritelj želi, kakve su njegove norme i vrednovanja. Čovjek nije tu gospodar, već onaj koji je pozvan da te vrednote Stvoriteljeve prihvati.
Ljudska ljubav i spolnost su nešto veliko, sveto i uzvišeno, a nipošto nešto nečisto i sramotno, jer Bog Stvoritelj začetnik je i jednog i drugog. On je čovjeka stvorio „kao muško i žensko“. On je u srce Adama ulio radosni i ushitni osjećaj ljubavi, kad je ugledao Evu i uzviknuo: evo kosti mojih kostiju, i mesa od mesa mojega! To je ljubav, radi koje će „čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza ženu svoju…“
Žena je ravnopravna muškarcu, ona nije neko niže biće. Oboje su dio istoga mesa i kostiju. Žena nije stvar koju se bračnim ugovorom može primati, predavati ili otpuštati, kako to misle farizeji! Ona je osoba koja ima svoje puno ljudsko dostojanstvo, jer je nastala iz istog stvoriteljskog čina kao i čovjek! Tek muškarac i žena su „jedno tijelo“. Oni jedan drugoga na jednak način trebaju i svoje puno čovještvo dosežu tek kad su zajedno!
To su Stvoriteljeve norme i vrijednosti na koje se poziva i Isus u svojem odgovoru farizejima.Drugih vrijednosti, u odnosu na obitelj, spolnost, ljubav – nema! Da li su to i tvoje vrijednosti i mjerilo tvojeg djelovanja?!?
Tjedne Obavijesti broj 35
Članovi udruge Mir i dobro u Zemunu
U organizaciji udruge Mir i dobro, grupa Osječana na svom ekumenskom proputovanju kroz Novi Sad, fruškogorske manastire i Zemun, posetila je i samostan gde su u prijateljskom susretu i uz agape podelili i misli i želje za još više takvih susreta i druženja koji osim upoznavanja doprinose i kulturi mira. Susretu je prisustvovao i vlč. Aleksandar Ninković.
DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Često smo uskogrudni i egocentrični. Pošto poto željeli bismo sve stvari monopolizirati. To se onda prenosi i na kršćanstvo i na crkveno gledanje. Željeli bismo da Bog bude samo naš Bog, da Isus bude samo naš, da Duh djeluje samo među nama. Božja nas Riječ danas želi odgojiti za š i r i n u. Bog i njegovo djelovanje širi su od nas, od naše zajednice, naroda, Crkve. I djelovanje Duha je šire. Crkva je pod Duhom, a on djeluje gdje hoće i kako hoće! Kadar je djelovati u svakoj sredini, u svakoj situaciji, podizati ljude na djelovanje bez obzira tko su i što su i gdje su i kome pripadaju. Stoga nas danas Božja Riječ poziva da ne ograničavamo Boga i njegovog Duha u njihovom djelovanju, a i da imamo oko za Božje djelovanje koje se zbiva izvan „granica“ kakao bismo mu mi to odredili – poziv na širinu i dobronamjernost, a protiv sektaštva i partaičnosti. No, pogledajmo biblijske tekstove:
Mojsije nije ljubomoran na one kojima Gospodin također daje Duha da prorokuju. To ga dapače raduje: o kad bi sav narod Gospodnji postao prorok. On se veseli djelovanju Duha bez obzira gdje se ono događa! I što to nije isključivo po njemu!
Evanđelje nas izvještava o sličnoj situaciji. Izvan kruga apostolskog netko drugi djeluje u Isusovo ime. Apostoli su ljubomorni, željeli bi monopolizirati Isusa i njegovo djelovanje! Isus ih uči širini gledanja i prepoznavanju Božjeg djelovanja bez obzira gdje se ono očituje. Sve što je dobro, istinito, vrijedno, ne može biti nego od Boga bez obzira tko čini, gdje se pojavilo! Više trebaju paziti da oni dobro djeluju, da nikoga ne sablazne, smute, da svojim životom ne obeskrepljuju naviještanje evanđelja. U tome moraju biti radikalni. Isus taj radikalizam izriče spremnošću odsjeći ruku, nogu, iskopati oko!