admin

Fra Željko, predstojnik samostana proslavio je blagdan svetog Ivana
Kapistrana u Iloku. Euharistijsko slavlje je predvodio mons. Marin
Srakić, nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije. Istaknuto mjesto
među koncelebrantima imali su franjevci naše Provincije koji su ređeni
za svećenike prije 40 godina. To su: fra Oktavijan Nekić, fra Marko
Malović, fra Marijan Kovačević, fra Ljubo Sesar, fra Ferdo Posavec i
fra Željko Paurić. Zbog spriječenosti nisu na slavlje došli: fra
Serafin Sabol i fra Vatroslav Frkin.

Između Isusa i apostola cijelo je vrijeme postojao temeljni nesporazum koji se razriješio tek Uskrsnućem i Duhovima – nesporazum lîka i poslanja Mesije. Trajna napetost između sjaja starog svijeta i sablazni križa, kao i vječna napast: Mesiju i njegovo poslanje „navući“  na vrednote staroga svijeta kao što su moć, vlast, prvenstvo i sl. Toj njihovoj težnji Isus stalno odgovara slikajući im proročki lik Mesije – Mesiju Patnika. To apostolima nikako nije odgovaralo, budući da su oni u njegovom mesijanstvu očekivali „svoj dio“.

Upravo tu situaciju pokazuje nam i današnje Evanđelje. Apostoli – pogotovo sinovi Zebedejevi Ivan i Jakov – maštaju o mesijanskim dobrima koja imaju nastupiti, ali po njihovom mišljenju kao sjaj i ovozemaljsko kraljevstvo u kojem su svakako poželjna prva dva mjesta – Mesiji sjediti s lijeve i desne strane. Isus im odgovara da ne znaju što traže. Mesija je Patnik, kako ga to i danas u prvom čitanju opisuje prorok Izaija, patnik „pritisnut bolima, koji žrtvuje svoj život“. Ako žele da budu odmah uz njega, to onda prvenstveno znači da uzmu na sebe njegovu sudbinu, da se „krste krstom kojim će se on krstiti i piju čašu, koju će On piti“. Slavu koju oni žele, to daje Otac koji će njega kod sebe proslaviti, ali načinom i redom kako to On hoće.

U novom svijetu koji po Mesiji nastupa ovdje na zemlji, drugi je red vrijednosti: umjesto težnje za prvenstvom, za isticanjem, temeljna će vrednota biti  s l u ž e n j e. Novi se svijet ne temelji  na vlasti, prestižu, podčinjavanju drugoga, već na ljubavi i služenju. Prvi će biti onaj, koji je kadar biti poslužitelj svima. Ono što oni žele, to su vrednote staroga svijeta: moć, slava, podvrgavanje sebi drugih – to čine zemaljski vladari, kraljevi i gospodari. Među njima, u novom svijetu koji nastaje ovdje na zemlji – sasvim je drugi red vrijednosti.

Da je Isus postao zemaljski vladar, bio bi samo jedan od osoba povijesti staroga svijeta, a ovako je postao Spasitelj i Otkupitelj sviju, po tome imamo novu budućnost, koju samo Bog može dati čovjeku (poslanica hebrejima – 2. čitanje).

M u d r o s t  života – to je najveće blago, koje čovjek može posjedovati. Židovski kralj Salamon cijeni je više nego prijestolje, bogatstvo, dragulje, zlato ili srebro. Ona je vrednija od zdravlja ili ljepote, jer s njome čovjek dobiva sva dobra. Mudrost je praktična vrlina, koja čovjeku pomaže da najbolje živi, da uvijek najispranije odabire, da se uvijek opredjeljuje za najbolje. Ona je više nego znanje, ona je umijeće dobrog življenja. Stoga, tko nju posjeduje, ima najveće blago za život, jer što koristi čovjeku da bilo što posjeduje, ako nema mudrost života.

Ali ima različitih mudrosti života! Mnogi su,  koji čovjeku nude najbolje „recepte“ za dobar život. Pavao razlikuje mudrost Duha od mudrosti Tijela. I  Isus nam u današnjem Evanđelju daje pravilo života: vršiti zapovijedi i slijediti Njega! Do te mjere biti privezan  uz volju Očevu, da smo kadri radi toga sve ostaviti, svako materijalno dobro i svaku ljudsku vezu. Upravo vremenita dobra mogu biti zapreka pravoj mudrosti života, kao što je to slučaj s bogatim mladićem u današnjem Evanđelju. No, Isus nam pokazuje da je Bog veći i od naših „ludosti“ i da nas je takve kadar spasiti, jer, „što je ljudima nemoguće, nije Bogu. Ta Bogu je sve moguće!“

Temeljno pitanje koje danas želi pred nas staviti Božja riječ jest: da li u ovom svijetu živimo kao mudri ili kao ludi? U što ulažemo svoje sile i  energije? U što „investiramo“ svoj život i svoje sposobnosti? Da li kao krštenici tražimo  mudrost Duha iz kojeg smo rođeni, ili pak se povodimo za mudrošću Tijela i živimo kao stari, neotkupljeni ljudi? Možda više cijenimo „recepte“ koje nam drugi daju, jer više pogoduju našoj komociji, od smjernica koje našem životu daje Isus krist, koji je sama Mudrost Božja?! Božja Riječ, koja je „djelotvorna, oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire u dušu….prosuđuje sklonosti i namisli srdaca želi nas danas staviti pred bitno pitanje života: Kako živiš, tko je mjerodavan i smjerodavan za tvoj život? Krist—- ili netko……