admin

Danas razmišljamo o Božjem  p o z i v u. Bog zove ljude na suradnju, izabire pojedince, preko kojih će onda spasenjski djelovati i zahvatiti zajednicu. Tako se u prvom čitanju susrećemo s pozivom proroka Izaije. Prva je Izaijina reakcija: nedostojnost i ništavnost njegova bića  pred Božjim bićem. Bog je svet, snažan i moćan, okružen nebrojenom vojskom anđela, a on samo čovjek, jadan i slab i nemoćan,
nevrijedan da se Bog na njega osvrne. Ali Bog je kadar svojom snagom ojačati prorokovu nemoć, osposobiti ga za poslanje na koje ga zove, ohrabriti ga pred teškoćama. Zzto, kad je Izaija u sebi osjetio tu sigurnost, koju Bog daje njegovoj slabosti, sam se javio: “Evo me, mene pošalji!” Evanđelje nam danas također govori o  p o z i v u. Isus se priprema da pozove svoje prve apostole: Šimuna, Jakova i Ivana. Pozvat će ih za svoje najintimnije  suradnike – apostole. Oni će nastaviti njegovo djelo, biti će navjestitelji novog Božjeg svijeta, Kraljevstva Božjega. No, oni u tom pozivu moraju prepoznati Božji poziv, jer bit će pozvani na Božje djelo. Zato im Isus preko čudesnog ribolova otkriva tajnu svoje osobe: On je više nego obični učitelj, on je Sin Božji, gospodar prirode. Stoga je Petrova reakcija slična onoj Izaijinoj: Idi od mene, Gospodine, grešan sam čovjek, nisam vrijedan biti uz Tebe! No, Isus ga ohrabruje: “Ne boj se, od sada ćeš loviti ljude!” Luka izvještava: oni ostaviše sve i pođoše za njim! Svaki krštenik ima  p o z i v. Biti kršten znak je posebnog Božjeg poziva, izabranja. I mi smo kršteni. Zato odgovorima s Izaijom: Evo me, mene pošalji!

Jeremija je pozvan za proroka! On se boji. Boji se ljudi, dršće pred njima. Jer, poziv je proroka vrlo nezahvalan: on mora govoriti Božju poruku sviđalo se to ljudima ili ne. Proročka riječ redovito uznemiruje, želi promijeniti postojeće stanje stvari, često kori, opominje, spočitava! Prorok je nužno u situaciji da se zamjeri ljudima, pa onda i – da ga ljudi odbace! Druga situacija koja otežava prorokov položaj jest, da ljudi u njemu vide samo običnog čovjeka, od kojega nemaju što naučiti, podcijene ga, osobito ako ga otprije poznaju. Zato Bog hrabri Jeremiju: On ga je izabrao, On ga je oblikovao još u majčinoj utrobi, On ga je posvetio, On će biti s njim! Morat će govoriti protiv kraljeva i knezova Judejskih, protiv svećenika (dakle onih koji imaju vlast) i protiv naroda! Ali, neka ne dršće, jer, On će biti s njim! U istoj situaciji gledamo danas Isusa u evanđelju! Nakon što se očitovao Mesijom, očekivali bismo da će nazarećani biti oduševljeni! Ali, nakon kratkog divljenja, podcijenili su ga: nije li ovo Josipov sin? Što nam on može reći, što od njega možemo naučiti? A kad je Isus izrekao svoju proročku riječ s kojom se oni nisu slagali jer ih je optuživala, “napune se gnjeva, ustanu i izbace ga iz grada”. Isus tako počinje kušati proročki “kruh”, a do kraja života potpuno će proživjeti sudbinu proroka, biti ismijan, odbačen, prezren i ubijen. Jer, najlakše se riješiti proroka da ga se obezvrijedi i ubije! Isus i pred nama trajno stoji kao prorok: navjestitelj Božje poruke, Božje riječi! Nastojmo ne učiniti pogrešku njegovih suvremenika!

Prošle smo nedjelje vidjeli, kako se Isus očitovao kao Mesija u Kani Galilejskoj pretvorivši vodu u vino. Bilo je to, kako kaže Ivan evanđelista, očitovanje po “znamenju”. U današnjem se evanđelju Isus očituje svoji mještanima kroz čitanje Božje riječi. Židovi su se svake subote skupljali u sinagogi, pogotovo nakon  povratka iz sužanjstva. Tu je svaki Židov mogao ustati i čitati Riječ Božju. Tako je to jedne subote učinio i Isus. Dali su mu odlomak proroka Izaije. Tu prorok opisuje Mesiju-Pomazanika, kojega će sam Jahve pomazati, i to ne materijalno, kako su se to pomazivali kod Židova svećenici, proroci i kraljevi, već Duhom svojim. Mesija je tu navješten kao Osloboditelj, kao onaj koji oslobađa sužnjeve, vraća vid slijepima, na slobodu pušta potlačene. On proglašava veliki jubilej Jahvin, svetu godinu kojoj više nikada ne će biti kraja. Zato je on nositelj Radosne vijesti. On je sam Radosna vijest! Isus nije trebao mnogo tumačiti, jer su Židovi to sve znali, oni su čekali Mesiju Osloboditelja. Stoga je bilo dosta što je rekao: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima! On, Isus iz Nazareta – On je Mesija Osloboditelj! Bog se očituje kroz svoju Riječ. Stoga je itekako važno da zajednica čita tu Riječ. To je posebno istaknuto i u prvom čitanju. Nakon povratka iz progonstva, narod se sabire na trgu da sluša Božju Riječ, koju im čita svećenik Ezra. Bio je to poseban doživljaj, nakon toliko godina opet čuti Božju Riječ. Opis je potresan: naočigled naroda otvorio je knjigu, sav je narod ustao, čito je od ranog jutra do podneva, narod je dizao ruke i vikao “amen, amen”, zatim kleknuo i poklonio se pred licem Jahve. Zatim su Ezra i leviti narodu tumačili odlomak po odlomak, sav je narod plakao slušajući riječi Zakona, plakao od radosti i ganuća! Kakav susret s Božjom Riječi! Kakav je tvoj odnos prema Božjoj riječi?