admin

Naš Bog je Bog koji ljubi i spašava! To je temeljna poruka Božje riječi ove nedjelje! On u povijesti spašava Izraela, izvodi ga iz ropstva Egipta, i današnje prvo čitanje govori nam upravo o tome, kako
je Bog skinuo s njih sramotu i ropstvo, i kako na jerihonskim poljima slave svoju prvu Pashu. Jer, Bog je milosrdan i dobar, blizu je svakome tko je u nevolji, spašava onoga tko svoje pouzdanje temelji
na njemu. Današnje nam evanđelje prikazuje   m i l o s r d n o g   o c a. U njemu nam Isus želi ocrtati našeg Oca nebeskoga, njegovu veliku ljubav i milosrđe, dobrotu i opraštanje. On je strpljiv sa svojim grešnim djetetom, čeka ga, izlazi mu u susret,  grli ga i ljubi prije nego li je ovaj dospio izreći riječi kajanja. Potpuno ga rehabilitira i upriličuje gozbu radosti što sina opet zdrava dočeka. Nema tu prijetnji, kazni, predbacivanja! Tu je samo bezgranična ljubav, razumijevanje, opraštanje – radost. Zato nas današnje evanđelje ohrabruje i raduje. Jer, svi se prepoznajemo grešnicima, potrebnima te Božje dobrote i razumijevanja. Otac nas naš ljubi, čeka, izlazi nam u susret, već nam je sve oprostio, trebamo samo doći, pristupiti, početi se vraćati – on će nam doći u susret, zagrliti nas i izljubiti, sve nam oprostiti! Ne trebamo se bojati Boga! Opasnost dolazi s druge strane: moramo se bojati sebe! Da ne krenemo, da se osjećamo toliko pravedni kao dobri  stariji sin u današnjem evanđelju, a koji je na kraju – ostao vani! On nije oca trebao! Važan je uvod u današnje evanđelje: oko Isusa se okupljaju  dvije vrste ljudi (= dva sina): grešnici i farizeji (dobri). Ovi dobri osuđuju grešnike a i Isusa koji ih prima. To potiče Isusa da govori sliku o dva sina. Moguće je ostati vani makar si dobar! Sve je ovisno o tome koliko Boga trebaš za svoj život, koliko u njemu vidiš jedinu mogućnost svojega spasenja! Inače ostaješ vani, pa ne znam kako dobar bio! To je i temeljna poruka korizme: Boga trebamo za svoj život, trebamo ga kao svoje oproštenje i spasenje!

Korizma je vrijeme i prostor susreta Boga i čovjeka. Taj se susret treba dogoditi prvenstveno kroz vjeru i obraćenje. Kroz Božju Riječ koju čitamo, Bog nas stalno nagovara, zove i potiče na to. Slični smo često, smokvi iz današnjeg Evanđelja kojoj gospodar uzaludno prilazi tražeći ploda. Ono što nas drži to je Božja beskonačna strpljivost s nama i našim slabostima i grijesima. Ali, budućnosti nemamo ako se ne obratimo, jer kako kaže Isus u današnjem Evanđelju “ako se ne obratite svi ćete izginuti”. Uzalud nas grije sunce Božje strpljivosti, ljubavi i oproštenja, ako se mi tome kroz obraćenje i povjerenje ne želimo izložiti. Ostajemo tada u tami i sjeni smrti. Nije dosta samo to što pripadamo Crkvi. Na to nas posebno upozorava Pavao. Mnogo je Židova sudjelovalo u izlasku iz Egipta, prešlo preko Crvenog mora, jelo manu u pustinji, ali većina nije bila po volji Bogu. Ono što se traži jest osobno otvaranje Bogu, radikalni zaokret vlastitog života Bogu i Božjim vrednovanjima. Bog neće nikada zakazati. On je tu, On je Prisutnost, on želi spasiti i izbaviti, uvesti u “zemlju dobru i prostranu”, otvoriti čovjeku novi, bolji život. Zato ga danas slavimo u pripjevnom psalmu: Milosrdan je i milostiv Gospodin, On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje, on ti od propasti čuva život….(Ps 103). Korizma je poziv blizini, zajedništvu s Bogom. To je poziv da ostavimo sve što nas u tome sprečava, da svojem grijehu kažemo NE! Korizma je poziv na preorijentaciju života!

Nakon Petrove ispovijesti u Cezareji Filipovoj, Isus očituje svojim učenicima da ide u Jeruzalem, gdje će on biti uhvaćen, mučen i ubijen. To je za učenike neshvatljivo. Oni očekuju drugačijeg Mesiju, Mesiju pobjednika, osloboditelja, a ne mučenika. Isus je toga svjestan. On znade da će ih njegova muka i poniženja smesti i sablazniti. Svi će se oni pokolebati. Stoga neke od njih vodi na Tabor. Tu im na gori pokazuje drugu stranu svojega bića: on je Sin Božji. To potvrđuje i glas s neba. Prema tome, njegova je budućnost, On će upravo kroz svoju muku i trpljenje ući u slavu. Oni u toj vjeri moraju utvrditi i svoju braću, druge apostole. Sve je naglo prestalo, činilo im se kao san, ostala im je na kraju samo vjera s kojom su silazilo s Tabora i nastavili put u Jeruzalem.

V j e r a  u Isusa, povjerenje u njega usprkos toga što nam se život čini tako često besmislen, nasukan – to je osnovna poruka ove korizmene nedjelje. U prvom čitanju susrećemo danas velikog vjernika Abrahama. Njemu starcu i njegovoj ženi nerotkinji Bog obećava novu budućnost. Iz te neplodnosti i starosti Bog je kadar učiniti narod, jer njemu ništa nije nemoguće. I Abraham vjeruje! On se životom svojim oslanja na Boga i upućuje se za njegovom riječju. Ljudske su mu šanse nikakve, budućnost nikakva, ali vjeruje – Bog je kadar stvoriti novu budućnost. I naš je život hod u vjeri, jer, kako kaže Pavao, naša je domovina na nebesima. Ova nas korizma poziva na obnovu te vjere!