admin

Ovom nedjeljom započinjemo  Veliki   ili  Sveti tjedan. To je jedinstveno vrijeme u kojem zajednica proživljava otajstvo spasenja i otkupljenja. U središtu promatranja jest Isus Krist. Danas ga gledamo
u slavi i poniženju, kličemo mu kao Kralju: Hosana!, proživljavamo njegov svečani ulazak u Jeruzalem, gledamo oduševljeno mnoštvo koje mu kliče, ali i koje će par dana kasnije vikati: Raspni ga! Čitamo danas i izvještaj njegove muke i smrti, poniženja i odbačenja. No, Riječ Božja nam želi danas otkriti nešto više od običnog nizanja činjenica.

Promotrimo:

Izaija opisuje trpljenje pravednika. U njegovu proroštvu danas prepoznajemo Isusa i njegovu muku. On je taj pravednik koga biju po obrazu, bradu mu čupaju, udaraju ga i pljuju. Ali on se nije pokolebao, njegovo je pouzdanje čvrsto u Bogu. On znade da se neće postidjeti što je sve svoje pouzdanje i povjerenje naslonio na Oca. Pavao upravo u Isusovoj poslušnosti gleda bit  otkupljenja! Bio je do
kraja poslušan, uvijek je i u svemu tražio i želio ono što želi njegov Otac, – i to ga je dovelo na križ. Tako je križ najkonkretniji izraz njegove poslušnosti do kraja! Upravo kroz tu poslušnost Bog je primio sve nas, sve naše živote, a Isusa proslavio: očitovao ga je kao Krista i Gospodina. Pavao u tom činu gleda i veliku  ljubav Isusa prema nama, jer se nije sebično držao svoje jednakosti s Ocem, premda je i on sam Sin i trajni lik Božji, već se je dobrovoljno lišio svoje slave i uzeo lik sluge, postao jedan od nas.
Luka nas uvodi u Muku i smrt Isusovu. On činjenice gleda i interpretira teološki. Isus primjerom pokazuje služenje, On je veliki poslužitelj svijeta i svoje braće. U toj najtežoj situaciji svojega
života Isus moli, moli kako bi volju Očevu iznio do kraja usprkos strahovitoj stisci koja mu obuzima dušu. U Očeve ruke predaje svoj život, moli da Otac oprosti njegovim krvnicima, prihvaća raskajanog razbojnika, moli, ljubi, oprašta i u mire! Umire i za tebe, za tvoje grijehe i otuđenja. To je osnovno što moraš danas doživjeti!

Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću da je uhvaćena u preljubu. Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi.  Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: “Ja te ne osuđujem!”

Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.

Hvala ti, Isuse, za ovaj susret.

Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Često naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje! Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!

Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života.

Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom da ti sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš. Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći k tebi da  bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: “Ja te ne osuđujem! Ja te ogrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!”

fra Zvjezdan