admin

Današnji tekst Ivanova Evanđelja donosi nam Isusovu velikosvećeničku molitvu, koju Isus izgovara i upućuje Ocu neposredno nakon zadnje večere i neposredno prije svoje agonije. On moli i preporučuje Ocu sve svoje učenike, i ove koji ga sada okružuju i one koji će po vjeri u njegovu riječ to postati kasnije. Danas se u toj Isusovoj molitvi prepoznajemo mi. Isus moli za ljubav i jedinstvo svojih učenika. Po tome će oni biti odraz onoga zajedništva i ljubavi koje vlada između Oca i Sina. Na taj način oni će i svijetu navijestiti ljubav i zajedništvo. Danas nas pogađa ova Isusova molitva u smislu ispitivanja savjesti, jer među nama ima tako malo ljubavi i tako malo zajedništva. Rastrgani smo ljubomorama, svađama, zarobljeni sebičnošću i sebeljubljem.

Djela apostolska stavljaju pred nas đakona Stjepana u trenutku kad daje svjedočanstvo za Isusa. To je svjedočanstvo života i krvi ali i svjedočanstvo ljubavi i opraštanja neprijateljima.

Njegove riječi jako podsjećaju na Isusove riječi na križu: Oče oprosti im jer ne znaju što čine. Stjepan umirući pod kamenjem svojih neprijatelja moli: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh. Stjepan stoga danas stoji pred nama kao konkretno ostvarenje Isusove zapovijedi ljubavi i poziva nas da ga slijedimo. Da i sami budemo ljudi ljubavi i opraštanja. Možda to već danas ili još danas moramo učiniti!

Ovaj smo tjedan proslavili Isusovo uzašašće. Danas nam Ivan u Otkrivenju poručuje da će On  ponovno doći, jer on je i Omega, Posljednji, Svršetak ove naše povijesti, a Crkva je ona koja ga neprestano zove  i čeka zajedno s Duhom koji je s njome na putu prema svršetku. Taj Isus je naša budućnost, naš život. On nas već sada poziva da dođemo k Njemu, da upravo kod Njega utažimo svoju žeđ za životom, jer je samo On kadar to učiniti. On vodu života daje zabadava, treba samo doći i zahvatiti! I ti si pozvan, dođi i zahvati tu vodu života! Isus je i tvoja budućnost! Dođi, On ti to sve nudi zabadava.

Evanđelje nas opet uvodi u dvoranu Zadnje večere. Isus se od svojih učenika oprašta i na vidljiv način rastaje i svi su žalosni, uznemireni, straše se, ostaju sami. Ali im također otkriva način kako će i dalje biti zajedno s njime: ako budu ljubili njega i čuvali njegove zapovijedi. Po tome će imati zajedništvo ne samo s njim već i s Ocem. Isus i Otac nastanit će se kod njih, trajno boraviti s njima. A Duh? Njega će poslati Otac da na djelotvoran način bude s njima, On će biti to njihovo zajedništvo s Ocem i Isusom, Duh će im pomagati u njihovom poslanju, činiti s njima prve korake u mladoj Crkvi, poučavati ih, pomagati  im u odlučivanju.

Djela apostolska nam to već sasvim konkretno pokazuju. Prva zajednica stoji pred velikim problemom: u Crkvu ulaze pogani. Nastaje pitanje, spor i velike rasprave i podvojenosti, da li oni najprije moraju prihvatiti židovstvo, pa tek onda kršćanstvo. Dolazi do apostolskog sabora u Jeruzalemu 50. godine. Imamo i prvi koncilski dokument s glasovitim i važnim izričajem: „Zaključismo Duh Sveti i mi….“ Koja duboka svijest, da je Isus izvršio svoje obećanje, da je poslao Duha Branitelja da bude s njima?!Ta je svijest u Crkvi trajno prisutna, pa će i saborski dokumenti iz 1965. (II. Vatikanski) biti izrečeni istom sviješću i formulacijom.

Poruke ove nedjelje: ljubav prema Isusu i vršenje njegovih riječi temeljno je zajedništvo s Njim i Ocem. Prava je ljubav prema Isusu izražena konkretnošću života, prakse koja se temelji na njegovim vrednovanjima, željama, poruci. Ljubimo, koliko smo kadri učiniti i živjeti. Druga je poruka s obzirom na Crkvu. Možda je često vrednujemo samo po njenom ljudskom elementu, zaboravljajući da je Isus izvršio svoje obećanje i da joj je poslao Duha koji u njoj jednako djeluje kako nekada, tako i danas. Snagom toga Duha ona i danas izlazi pred svijet s autentičnošću svoje poruke i odvažnošću svjedočenja o Isusu. Ona je i danas kadra progovoriti kao i nekada u prvo vrijeme: „Odlučismo Duh Sveti i mi!“ Da li vjerujemo u takvu Crkvu, Crkvu koja govori i nastupa snagom Duha!? To je Isusova Crkva.

Evanđelje nas stavlja u dvoranu Zadnje večere. Slušamo odlomak Isusovog oproštajnog govora. Isus je svim srcem opredijeljen za poslušnost Ocu. To je večer njegova hapšenja i početka njegove muke. Stoga je ovaj govor za nas od testamentalnog značenja, to su njegove posljednje želje. Upravo u tom trenutku ostavlja nam svoju oporučnu želju, zapovijed ljubavi: „Ljubite jedni druge….“ i to ne kako god, već kao što on nas ljubi, a mjera te ljubavi je križ, darivanje života. Isus želi da njegovi učenici upravo po takvoj ljubavi budu prepoznatljivi svijetu. Temeljni znak raspoznavanja Isusovih učenika jest AGAPE – LJUBAV na način Isusov. Tertulijan izvještava, da je upravo ta ljubav bila ono što je svijet zgranulo, kad se kršćanstvo pojavilo. Svi su govorili: Gle, kako se ljube! Da li smo i danas po tome prepoznatljivi drugima?

Djela apostolska koja čitamo ovih uskrsnih nedjelja govore o mladoj pouskrsnoj zajednici. Današnji odlomak ima mnogo zanimljivih elemenata i poruka. Evo nekih: zajednica u Antiohiji svjesna je svoje obaveze naviještanja, i šalje svoje misionare Pavla i Barnabu u okolne krajeve, oni utemeljuju zajednice, postavljaju starješine, učvršćuju braću, bodre ih u vjeri, neumorni su na putu, na povratku sabiru Crkvu koja ih je poslala, da je izvijeste o svojem putu i radu. Prava slika Crkve, kakva se samo poželjeti može!

Knjiga Otkrivenja koju također čitamo ovih vazmenih nedjelja, stavlja pred nas  svršetku svijeta, ove naše ljudske povijesti i novu budućnost Crkve. Bog stvara novo nebo i novu zemlju. U središtu toga zbivanja nalazi se Crkva prikazana slikom svetog grada, novog Jeruzalema. Ona je zajedništvo Boga i ljudi, prebivanje Božje s ljudima kroz svu vječnost! Stari svijet prolazi, nastaje novo, u kojem će iščeznuti svi tragovi boli, suza, trpljenja i smrti!Čitavo poslanje sadašnje Crkve na zemlji trebamo promatrati u funkciji tog svršetka!