Ovdje možete preuzeti kompletan listić.
Trideseta nedjelja kroz godinu
Kako čovjek treba doći pred Boga u svojoj molitvi? Na to nam danas želi odgovoriti Božja Riječ. Prije svega iskreno, jer kako veli Sirah kod Gospodina ne vrijedi lijepo lice. On gleda čovjekovu nutrinu, proniče njegovo srce, gleda ga do dna njegova bića. Vanjština, fasada, šminka, make up, sve je to ono čime možemo zavarati ljude, steći dobar dojam, ispasti fini i bolji. Bog te gleda iza tvoje maske u svoj istinitosti tvojega bića. Drugi realan stav koji čovjek mora imati u molitvi i kad dolazi pred Boga jest svijest vlastite nedostojnosti i potrebe da ga Bog ispuni. To onda rađa pravom poniznošću, pa takva molitva prodire kroz oblake.
Čitavu stvar zorno vidimo u današnjem Evanđelju. Isus govori prispodobu o dva čovjeka: pravednom i dobrom i grešniku. Oboje ulaze u hram da se pomole. Pitamo se, zašto upravo taj dobar nije otišao kući opravdan, već upravo onaj grešni carinik? Odgovor je upravo u tome, što je carinik Boga više trebao za svoj život, što je osjećao veću potrebu za Njim i spoznao vlastitu nedostatnost. S druge strane farizej ne treba Boga, on se oslanja na svoja djela i misli da ga Bog jednostavno mora opravdati.! Događa se upravo obratno! Jer, Bog ništa ne mora, a sviđa mu se onaj koji je ponizan, koji ga treba za svoj život. Iz ovoga ujedno zaključujemo, da je Bogu daleko miliji grešnik koji ga treba, nego samodostatan pravednik, koji se je došao samo pohvaliti, a usput druge i osuđuje.
Važno je shvatiti da ova Isusova prispodoba ne pripada prošlosti, već je jednako aktualna i danas. Bog nas želi iskrene i ponizne, istinite i realne. I kad otvaramo svoje srce u molitvi, stanimo pred njega takvi kakvi jesmo – goli, u svoj svojoj slabosti i nedostatnosti, bez obzira kakvi smo grešnici, tim više! Recimo mu da ga trebamo za svoj život, da nam pokaže svoju dobrotu i ljubav! Kod toga nemojmo nikada osuđivati druge, smatrati se boljima. Upravo današnje Evanđelje nam pokazuje kako Bog ima drugačije kriterije od nas ljudi!
Blagdan sv. Ivana Kapistrana – župa N. Beograd
U zemunskoj franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, odnosno župnoj crkvi sv. Ivana Kapistrana – župe Novi Beograd, u večernjim satima, 23. listopada 2013., svečano je proslavljen spomendan zaštitnika župe, sv. Ivana Kapistrana. Uz sudjelovanje većeg broja župljana, koncelebrirano misno slavlje predvodio je preč. Jozo Duspara, župnik zemunski i dekan zemunskog dekanata, uz fra Željka Paurića, gvardijana samostana i preč. Marka Kljajića, župnika.
Preč. Jozo je istaknuo da je život Ivana Kapistrana (1386. – 1456.) bio buran i bogat. Kao mladić studirao je kanonsko i rimsko pravo. Zarana se pročuo kao vrstan sudac, a u sukobu s političkim protivnicima bio je zarobljen i utamničen. U mraku tamnice doživio je obraćenje. Kapistran je bio najveći propovjednik svoga vremena. Slušatelji su k njemu toliko hrlili da niti jedna crkva nije bila dovoljno velika, pa je često govorio na otvorenom. Kad su Osmanlije prodrli na Zapad, Ivan je svojim govorničkim umijećem skupio vojsku za obranu kršćanske Europe. Pomogao je Ivanu Hunjadiju da spasi Beograd od nadiranja osmanlijske vojske 22. srpnja 1456. godine. Dva mjeseca nakon pobjede kod Beograda Ivan Kapistran je umro od kuge u Iloku 23. listopada 1456. godine.
Preč. Duspara je u propovijedi istaknuo kako smo svi po Isusovom učenju pozvani na vjeru i svjedočenje njegove nazočnosti među nama. Pozvao je vjernike da trebaju u praksi života činiti, onako kako je u svojim prilikama i životnim situacijama Sv. Ivan Kapistran to razumio i činio.
Po završetku euharistijskog slavlja nazočni vjernici su pozvani da ostanu na prikazivanju knjige duhovne poezije, Krist u duši i Nebojte se, autora Gorana Suručića. Knjige su predstavili preč. Marko Kljajić, jedan od recenzenata, Nada Ivošević i sam autor. Uz pročitane recenzije Marijane Ajzenkol i Marka Kljajića i biografiju autora, stihove desetak pjesama nadahnuto je prenijela Nada Ivošević. Nazočni su pljeskom i ponekom suzom izrazili svoje osjećaje zahvaljujući i Goranu i Nadi. Ambijent i ozračje bili su primjereni događanju predstavljenih knjiga koje svjedoče o jednom životu i svijetu kroz doživljaj čovjeka-vjernika. Po završetku promocije svi prisutni su bili pozvani na domjenak i druženje u dvorani samostana.
Neda
Tjedni listić br. 89
Proslava blagdana Svetog Ivana Kapistrana – zaštitnika Župe Novi Beograd
Svečanom svetom misom u 18 sati proslavit ćemo blagdan Svetog Ivana Kapistrana zaštitnika župe Novi Beograd. Misu će uzveličati svojim pjevanjem naš crkveni zbor. Na ovu proslavu pozivamo sve vjernike koji se redovito okupljaju u našoj crkvi a posebno župljane Novog Beograda. Prigoda je to da pokažemo da nas ima i da bi bilo dobro imati i svoju župnu crkvu u Novom Beogradu.
Nakon svete mise bit će promocija knjige pjesama KRIST U DUŠI našeg župljanina Gorana Suručića koji je do sada napisao više knjiga. Pozivamo sve koji mogu ostati da ostanu na promociji. Promocija će biti u samostanskoj dvorani a nakon promocije malo osvježenje za sve prisutne.
Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu
Omiljena tema Lukinog evanđelja jest m o l i t v a . On u više navrata pokazuje kako Isus moli, a pažljiv je i na Isusove riječi o molitvi, pa ima tekstova, koje drugi sinoptici nemaju. Takav je i današnji evanđeoski odlomak. Božja nam Riječ danas želi progovoriti o nekim vidovima molitve. Isus sam govori kako moliti valja svagda i kako u njoj ne smijemo sustati, znači moramo moliti ustrajno. To pokazuje danas i primjerom žene, koja tako dugo dosađuje bezbožnom sucu, dok se ne zauzme za njezinu stvar. Isusov je zaključak jasan: kad bezbožni sudac uslišava molitvu ove žene, koliko će više Otac naš koji nas ljubi pohitjeti da nam pomogne.
Jedan od bitnih uvjeta molitve jest vjera. Kad otvaramo svoje srce na molitvu trebamo to činiti iz povjerenja u Očevu ljubav i dobrotu, s vjerom da nas On ljubi i želi naše dobro.Gledamo li u Evanđelju ozdravljenja koja čini Isus, sva se ona događaju po vjeri molitelja, kako to sam Isus ističe: Vjera ti je tvoja pomogla! Česti je uzrok loše molitve ili čak izostavljanja molitve upravo manjak tog povjerenja u Oca. Mnogo puta kad se ljudi tuže da im je teško, da su pritisnuti brigama i problemima, smislom života, pa ih pitamo: da li moliš? Redovito će odgovor biti: ne! To je nedostatak povjerenja u Očevu dobrotu i ljubav!
Prvo nam čitanje želi danas otkriti i vrijednost molitve za drugoga! Mojsije moli za svoj narod koga su napali Amalećani. Božja nam Riječ želi pokazati vrijednost i uspješnost molitve za drugoga. To je nekada jedini oblik ljubavi, koji možemo pokazati prema drugome. Koliko su drugi prisutni u našoj molitvi, ljudi koji nas okružuju, s kojima smo povezani najrazličitijim vezama, rodbinskim, obiteljskim, prijateljskim (ili neprijateljskim – Isusov je izričit savjet moliti za neprijatelje), vezama na radnom mjestu, školi i sl.
Da li si ti čovjek molitve? Danas te Božja riječ poziva da to postaneš! S povjerenjem otvaraj dnevno svoj život Ocu! Bit će ti lakše, bit ćeš bolji čovjek, bit će više dobra na ovoj zemlji…