4. Nedjelja Došašća
Već smo sasvim blizu blagdanu Božića. Biblijska čitanja današnje nedjelje osobito su bogata i zgusnuta. Sva su usredotočena na to da nam navijeste božićno otajstvo.
Prorok Izaija i odlomak Matejeva Evanđelja poučavaju nas da je Utjelovljenje, tj. Pojava Boga kao pravoga čovjeka među ljudima smisao, zadatak i cilj cijele povijesti spasenja.
Svaka generacija ljudske povijesti nosi u sebi neodoljivu težnju: kako Boga prepoznati? Gdje su ti znakovi Božje prisutnosti u povijesti?
Bog kojega mi kršćani prihvaćamo i koji nam se javio silazi među ljude te se kao čovjek i naš brat angažira u ljudskoj povijesti. To je jedini znak i to biblijski znak po kome Boga prepoznajemo i prihvaćamo.
Prirodno religiozni ljudi, oni kojima religija izvire iz mitiziranja nepoznatih prirodnih sila i robovanja otuđenim društvenim odnosima, redovito traže druge znakove za prepoznavanje Boga. Traže izvanredne pojave, znamenja na nebu ili na zemlji. Već 8 stoljeća prije Krista prorok Izaija zna da Bog neće potvrđivati svoju nadmoć ni zadovoljavati ljudsku znatiželju strašnim znakovima na nebu ili na zemlji, nego da će Djevica r o d i t i i da će se on sam, EMANUEL – Bog s nama- pojaviti među ljudima kao jedini najveći Znak.
Taj Emanuel, Bog koji ljudima treba ne će pasti s neba nego će kao čovjek izniknuti iz naroda koji je za to kroz stoljeća pripreman. Ali, on neće biti puki proizvod slijeda biološke i povijesne zakonitosti, nego dar s neba, pravi zahvat Boga u ljudsku povijest.
Bog kroz cijelu povijest Izraela iznenađuje i čini nešto novo, po prirodi neočekivano. Vrhunac te spasonosne neočekivanosti je Isusovo rođenje od Djevice.
3. Nedjelja Došašća
Znakovi Kristova mesijanskog dolaska jako su konkretni. Mogu se zamijetiti ljudskim osjetilima. Hromi hodaju, slijepi vide, gluhi čuju, siromasima se i žalosnima daje nova nada.
Zar nije to Radosna vijest koja gotovo mogli bismo reći „utopijski“ , nedostižno, zavodi ljudska srca u čežnji za spasiteljskim Božjim zahvatom? Tko od nas u svakodnevnom životu ne očekuje svakovrsne spasiteljske intervencije Božje? Povećanje standarda, osiguranje normalnog života, odlazak nepodnošljivog susjeda, povratak narušenog zdravlja, prestanak teške napetosti, vraćanje povjerenja među ljudska bića, itd. itd.
Mi smo ljudi koji neprestano iščekujemo spasenje. No, nije li vrijeme došašća u novijoj perspektivi upravo vrijeme aktivne zauzetosti, da u vrednovanju zemaljskih vrednota ostvarujemo vrednote koje zauvijek ostaju? Zar nas evanđeoski pozivi na budnost ne upozoravaju da se to ostvaruje u neprestanoj aktivnosti? To je aktivnost koja graniči s idealom Evanđelja: suradnja na Kristovu spasiteljskom djelu u svijetu.
I opet, nije li to spasenje stvarnost i ove naše iskustvene naravi? Boriti se za dobra ovoga svijeta, uložiti napore za napredak, povećanje plaća, ljepši život, za zdravlje i tehniku, zar sve to nije u isto vrijeme i jedan dio programa kojem Evanđelje daje karakteristiku mesijanskog iščekivanja? Mi smo, dakle, u ovom svijetu kroz vrednovanje i cijenu vlastitog nastojanja neprestani znak Kristove spasiteljske prisutnosti, jer i po nama danas mogu hromi prohodati, slijepi progledati, žalosni se utješiti, svijet pomiriti!
Sveti Nikola u našoj crkvi
U subotu 7. decembra u našoj je crkvici proslavljen sv. Nikola upravo onako kako to doliči ovome svecu – jednostavno, iskreno i u radosti.
U prisustvu roditelja, baka, deka i prijatelja, tridesetoro dece, uz Anu Cizler izvelo je kratki igrokaz posvećen sv. Nikoli. Dozivali su ga recitacijama, željama i molbama. Kada se pre njega pojavio krampus, malo su se iznenadili i zbunili, no odlučno nastavili dozivati i čekati. Molitve i dozivanja su se naravno ispunile i sv. Nikola ne samo da se pojavio, već i poklone podelio. Svako je dete imalo priliku nešto reći, što je posebno doprinelo lepoj atmosferi i bliskosti koju neguje pastir zajednice, fra Željko Paurić. Slavljenje i zajedništvo je nastavljeno uz prigodni agape u samostanskim prostorima.
Nadamo se i želimo da će se ovakva druženja i susreti nastaviti i to uskoro kroz Božićne dane.