admin

ŠTO TI IMAŠ S NAMA ISUSE

Tješi nas i hrabri, Gospodine Isuse, činjenica da si ti jači i veći od svakog zlog duha, od svake napasti i grijeha. Tješi nas činjenica da će konačno nečisti duh priznati poraz i napustiti svaku dušu koja se nađe u tvojoj blizini. Dovoljno je biti pokraj tebe. u tvojoj blizini, u dodiru s tobom pa da se osjetimo slobodni od tolikih opasnosti i napasti koje danas prijete svakom čovjeku.

Zato danas dođi na još snažniji način k nama da se i ove nedjelje proslaviš snagom koja se može oduprijeti svem zlu ovoga svijeta. Dođi i pohodi nas da bismo čvrsto povjerovali da će, pored svih prijetnji zla koje se nadvilo nad čovječanstvo, konačno tvoja milost trijumfirati!

fra Zvjezdan

ISUS NAS TREBA ODMAH

Danas želim, Isuse, razmišljati o tvom pozivu.

Učiš me da je krštenje dar, znak tvog poziva. Vjera me uči da nitko bez tebe ne može k Ocu.

Ti si i na mene pogledao. Još od utrobe majke pozvao si me. Računaš sa mnom. Divno je živjeti u toj sigurnosti. I mene poznaš, Isuse. Znaš svu moju ljudsku ograničenost i slabost, znaš padove i uspjehe, znaš što ti ja mogu, a što ne mogu pružiti. Želim jednostavno ići za tobom. Osjećam da mi to poručuješ promatrajući okolnosti poziva ovih tvojih učenika. Krpali su mreže, ispirali su ih, vukli na obalu. Radili su svoj svakodnevni posao. I upravo u tom kontekstu ti ih zoveš k sebi i očekuješ da se odazovu tvome pozivu.

Hvala ti na takvoj jednostavnosti i dobroti. Imaš toliko povjerenja u čovjeka. Znam: od mene očekuješ samo ono što ti ja mogu dati. Drugo ćeš učiniti ti. Sve drugo je tvoja briga. Od mene očekuješ da odmah krenem. da se odazovem, a ti ćeš od mene učiniti učenika po kojem će se tvoja dobrota proslaviti. Jer što sam slabiji, to će se tvoja dobrota jače očitovati i znat će se da je to tvoje spasiteljsko djelo, a ne djelo moga ljudskog nastojanja.

Proslavi se, Gospodine, i po pozivu kojim i mene zoveš u svoju službu i neka se poslanje moga krštenja i krizme oživotvori na dobro Crkve i svijeta.

fra Zvjezdan

UČITELJU GDJE STANUJEŠ?

Učitelju, gdje stanuješ? Gdje si našao mjesto da otpočineš, da se sakriješ, da boraviš? Smijem li k tebi, smijem li u prostore tvoga mira, tvoje samoće i sigurnosti? Smijem li onamo gdje ti boraviš u molitvi, gdje si u dubokom sjedinjenju s Ocem?

Učitelju, možeš li me povesti na ona mjesta gdje ćemo biti sami, ti i ja? Možeš li mi pokazati svoje srce, tajnu svoje molitve, tajnu svoje osobe? Možeš li mi darovati svoje povjerenje, primiti me kao jednog od svojih prijatelja?

Učitelju, povedi me k sebi, u svoj stan kao što si to učinio prvim učenicima koji su puni želje i znatiželje krenuli za tobom. Osvrni se i na mene. Okreni se da me vidiš. Želim ići za tobom.

Pripazi na mene. Ne smiješ tako brzo, jer moj je korak sporiji, moj je hod laganiji. Ne mogu tako brzo do cilja. Pokaži mi svoj dom. Učitelju, primi me k sebi.

fra Zvjezdan