admin

ZAŠTO NAM JE POTREBAN BOG – ISUS KRIST?

(Iv 6, 24-35)

Isus, iz koga je isijavala božanska dobrota i ljubav, privukao je na sebe pažnju i interes. Ljudi su se kod njega dobro osjećali, u njegovim riječima sebe su prepoznavali. Isus, koji je činio i čudesa, zanosio je i one koji su bili željni senzacija i čudesa. Zanosio je i one koji su se borili za socijalnu pravdu. I to je naviještao, ali s drugih polazišta od svih socijalnih reformatora. Da, Isusa su u ono vrijeme, a i danas tražili mnogi radi materijalnih probitaka – radi čudesnoga kruha.  Isus je činio čudesne znakove, ali oni su za njegovu misiju bili sporedni, i tko bi ostao samo na njima, u kome se ne bi pokrenula nutrina, taj ne bi upoznao istinskoga Isusa, niti bi u njemu otkrio Spasitelja svojeg života.

Dosta je vjernika (općenito) koji “trebaju” Boga i Isusa baš na materijalnoj razini: radi čudesa, radi zdravlja, radi svojih materijalnih probitaka… Takvi vjernici se pokazuju kao pasivni u ovome svijetu. Oni čekaju od Boga ono što bi sami trebali uraditi. Ili su nezadovoljni što Bog ne usliša njihove želje (molitve) na ovome materijalnom novu. Traže sporedno i tako se razočaraju u Isusa jer ne traže bitno, smisao. Isus nije došao radi čudesa. To se događalo i bez njegovog dolaska. On je došao da u ljudima ‘probudi’ božansku sliku, glad za istinskim Bogom, za istinskim preporođenjem. Ako se vjera u Isusa Krista svede na njegovu čudesnost, na materijalnu pomoć, vrlo brzo će se takva vjera udaljiti od istinske vjere i povjerena u Isusa Krista. Sam Isus je upozorio da se ne pravi takvo izjednačavanje, izjednačavanje njega s čudesima. Bilo bi to jako nisko i primitivno. [više] about 18. nedjelja kroz godinu (B)

ZNAO JE ŠTO ĆE UČINITI

Gospodine, kruše života! Nahrani narod svoj, pruži nam utjehu i snagu svoga kruha! Narod je tvoj bio u pustinji gladan. Pustinja nas života neprestano prati, gladni smo kruha i riječi. Dođi i u naše pustinje, otkrij i naše čežnje, utaži i našu glad, ublaži svaku žeđ! Sam preuzimaš brigu za svoj narod u pustinji, organiziraš sve, propituješ sve mogućnosti, a ipak sam sve znaš!

Ti znaš što ćeš učiniti! Ti znaš da trebaš ljubiti, da trebaš pomoći, da trebaš nahraniti! Sve znaš što te čeka, što moraš činiti! Jer, tvoje je poslanje ljubav, tvoj je život služenje, tvoj je smisao volja Očeva, tvoja je bit naše spasenje! Dođi, Isuse, i danas i obilno nas obdari kruhom života! Obdari nas kruhom i neka pretekne za sve koji su gladni, za sve kojih nema na tvojim misama, a čekaju kruh, hranu da prežive.

Neka pretekne od ovoga našeg stola, a nas nahrani da možemo biti hrana drugima! Daruj nam svoga kruha da i sami postanemo kruh koji se lomi, kruh svima onima koji trebaju svjetlo, istinu, život!

Dođi, Isuse!

Neka nas snaga tvojeg kruha tako ponese da shvatimo tajnu toga kruha. Neka nas ponese želja da te učinimo kraljem! Ali, Isuse, da te učinimo kraljem svojih srdaca! Kraljem koji će imati prolaz u dubinu našega života. koji će smjeti mijenjati naše sebične navike i učiniti nas prikladnim da drugima umnažamo kruh radosti i ljubavi, hranu mira.

Isuse, nemoj se od nas povlačiti, nemoj od nas otići. Možda još uvijek i mi želimo samo malo materijalnog kruha i mira, ali te danas iskreno molimo i za obraćenje, novu kvalitetu nesebičnog života da bi prije kruha svagdanjeg među nas došlo tvoje kraljevstvo! Bilo ih je mnogo koji su se nasitili.

Ti, Isuse, imaš hrane dovoljno da nahraniš sve ljude svijeta! Imaš ljubavi da ogriješ sva ljudska srca! Velikodušan si u darivanju koje ne pozna granica!

Hvala ti, Isuse!

Neka nas tvoje zahvaljivanje Ocu nad tajnom ovog kruha otvori za ono čudo koje se i danas ostvaruje svaki puta kada blagujemo u euharistiji kruh vječnoga života!

fra Zvjezdan

ODMORITI SE U ISUSU

Dobri Isuse! Umoran si. Neprestano si u pokretu, djeluješ, govoriš, liječiš, pridižeš ljude. Mnoštvo je svijeta oko tebe. Polako se i tvoji učenici privikavaju na takav tvoj život i slijede te. Dijele, koliko to oni mogu. tvoj stil i ritam života. Sigurno je ipak da si ti neprestano u središtu događanja i da ti nije lako. Ono što me, Isuse, posebno pogađa i ispunja udivljenjem jest činjenica koju razabirem iz današnjeg evanđelja: apostole šalješ u osamu, jer im treba mira i odmora. Ljude primjećuješ u njihovoj klonulosti i gladi te im pružaš obilnu hranu svoje riječi. Druge vidiš u njihovim potrebama, a na sebe ne misliš. O sebi ne vodiš računa. Zašto to? Zar i tebi nije potreban odmor? Zar i tebi nije bilo katkada teško? Tko je tebe poslao da se malo odmoriš, da si uzmeš godišnji’ odmor od sve te vreve i posla? Ima li za tebe u ljudskim srcima razumijevanja? Znam, Isuse, ti to ne tražiš. I dobro znaš što ti je činiti. Ti si tu za druge, ti si tu radi drugih.

Sjećam se mnogih tvojih riječi i dopuštam da odzvanjaju u mojem srcu: Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni. Dođite svi kojima je svega dosta i koji ste na rubu očaja. Dođite i ja ću vas odmoriti, ja ću vas utješiti. Dođite i nađite u mojem srcu mjesto mira i odmora. Ja sam s vama. Dođite svi vi koji ste žedni. žedni života, žedni ljubavi. Dođite i ne brinite jer ja vodim brigu o vama. Ne bojte se jer ja sam tu. Dođite i osjetite da niste više kao ovce bez pastira, da niste više raspršeno nego stado sabrano oko Pastira. Vodim vas na pašnjake okrepljujuće hrane i snage i napajam snagom svoje ljubavi!

Odmorite se malo – govoriš nam, Isuse, kao što si govorio i svojim učenicima. – Odmorite se u ovo vrijeme godišnjih odmora. Odmorite se od svojih briga i napetosti, odmorite se od svojih napora. Odmorite se od sebe i svoje praznine i dođite k meni!

Zoveš nas, Isuse, k sebi na odmor; da predahnemo od svega što nas tako jako u svakodnevnom životu zamara. Daj nam, Gospodine, da pronađemo u tebi to osamljeno mjesto mira i odmora. Daj da nađemo tebe, a u tebi, Gospodine, svoj mir!

Na sve misliš, Gospodine, samo na sebe ne misliš. Smijem ti u jednostavnosti srca ponuditi da se kod mene odmoriš? Neće ti biti najljepše; možda neću imati dovoljno vremena za tebe; možda će ti biti tijesno u mnoštvu mojih misli i želja. Ali, Isuse, dođi i odmori se ipak u meni i kod mene.

Ne želim da ikada više uzalud stojiš i kucaš na vratima moga srca. Dođi k meni, nađi kod mene udoban stan i daj da te znam primiti kao blagoslovljenu hranu. Čim tebe primim k sebi, ti meni postaješ odmor i mir.

fra Zvjezdan