SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Gospodine, tvoj je grob ostao prazan! Izišao si iz groba i ustao na novi život. Isprazni, Isuse, i naše grobove, grobove naših srdaca i duša. Možda je moje srce grob u kojem je zakopana nada te je više nemam. Isprazni taj grob, Isuse, i daj mi novu nadu!

Možda se u mom grobu nalaze mnogi koje više ne priznajem i ne prihvaćam, kojima nisam oprostio ili ih ne želim više vidjeti. Isprazni naše grobove. Ima u našem srcu, Isuse, mnogo onih kojima više ne vjerujemo, kojima ne vjerujemo da se mogu izmijeniti, popraviti; previše su nas puta razočarali i kao da su za nas mrtvi. Isprazni naše grobove. Gospodine! Ima u našem grobu, Isuse, razočaranja nad samima sobom, ne vjerujemo sebi, ne očekujemo više ništa od budućnosti, mislimo da bi bilo bolje da nas nema, ne prihvaćamo svoj život i u ratu smo sa sobom. Isprazni naše grobove, izvuci nas iz groba u koji smo sebe zakopali i daruj nam novi život!

Gospodine, srca apostola koja su bila prazna i razočarana, puna sumnji i nesigurnosti, ispunio si mirom, radošću, srećom. Oni su po tvom uskrsnuću započeli živjeti novim životom. Osjetili su snagu tvoga uskrsnuća.

Ispuni i naša srca, Isuse!

Ispuni nam srca novom snagom za život, daruj svakome želju da živi punim životom, da se bori sa svim svojim neuspjesima i napastima koje ga ugrožavaju. Ispuni nam srca mirom, daj, Isuse, svakome snagu da se izmiri i da se miri. Daj svakome snagu da prašta i traži oproštenje, da bude nositelj tvoga mira! Ispuni nam srca radošću! Onom radošću koju nam svijet ne može ni dati ni oduzeti. To je radost tvoga uskrsnuća, potpuna i savršena radost.

Ispuni naše nade i nadanja. Neka se ostvari ono što u skladu s tvojom voljom tako duboko želimo i za  čim  čeznemo. Neka u nama uskrsne nada u novi, bolji život, u bolje sutra! Neka se očevi i majke ne boje darivati život i bogatiti zemlju djecom, neka se mladi ne boje stupati u angažman ljubavi za sav život, neka se starci ne boje svoje starosti!

Uskrsni, Isuse, u svima nama!

Isprazni naše grobove, ispuni naša srca!

fra Zvjezdan

Isuse, koji si bio poslušan do smrti, do smrti na križu, učini i nas poslušnima tvome Duhu i volji nebeskoga Oca. Iskorijeni iz naših srdaca samovolju i sebičnost kojom se opiremo svemu što nam ne odgovara.

Isuse, koji si dopustio da te nevina osude, oslobodi nas naših neprimjerenih parničenja kad pomislimo da nam je možda nanesena nepravda i daj nam snage da na svaku riječ koja nam ne odgovara ne uzvraćamo udvostručenim žalcem i grubošću.

Isuse, koji si na križu ostao sam, napušten i od vlastitih najboljih prijatelja, izliječi nas od unutarnjih rana zbog kojih trpimo, od osjećaja napuštenosti, zapostavljenosti i od pomisli da smo na okrutan način izdani.

Isuse, koji si s križa ljubio i praštao, ne dopusti da u vlastitim patnjama i mukama zatvorimo svoje srce za ljubav prema bližnjemu i da u svojim patnjama sebično zaboravimo da je nekome pokraj nas možda još i teže nego nama.

Isuse, koji si izgovorio s križa neizrecivu riječ tjelesne i duševne boli: “Žedan sam!” daj nam milost da ti utažimo žeđ za dušama, žeđ za ljubavlju kojom bi trebao ovaj svijet odgovoriti na neizrecivu Očevu ljubav.

Isuse, koji si rekao da ćeš, uzdignut sa zemlje, sve privući k sebi, privuci nas snažno k sebi da osjetimo snagu križa i ljubavi.

Privuci nas k sebi i odvuci nas od svega što nas želi oteti zagrljaju tvoje jedinstvene ljubavi.

Isuse, koji si na križu, u času svog zemaljskog izdisaja, smio reći svoju riječ: “Dovršeno je!” koji si ispunio u potpunosti volju Očevu i ostvario djelo spasenja, daj nam milost da i mi dovršavamo u svojem zemaljskom životu tvoju volju i ostvarimo ono zbog čega si htio da živimo, trpimo i umiremo.

Isuse, tebi je vojnik kopljem otvorio bok i tada je iz tvoga srca potekla krv i voda: napoji našu žeđ za istinskim životom i umij nas u vodi života. Iz tvog boka provrli su potoci žive vode. Daj da uživamo plodove tog dragocjenog dara što nam ga na osobit način daješ u euharistiji, po krvi koja je provrla iz tvog boka, i u krštenju, po vodi koja teče u život vječni.

Isuse, gledamo tvoj križ. Proroštvo je i za nas izrečeno: “Gledat  će onoga koga su proboli!” (Iv 19.37; usp. Zah 12,10). Gledat ćemo danas i svakog dana taj neizrecivi znak darovane ljubavi u predanom tijelu i prolivenoj krvi. Neka pogled na tvoje raspelo iz mami u nama osjećaje ljubavi i supatnje, odluke predanja i svetosti.

fra Zvjezdan

Isus je učenicima oprao noge. To nam može postati izazovom i pozivom. To je gesta istinskog služenja i ljubavi. Pokušajmo osluškivati Isusa. Čujmo što je Isus time zapravo htio reći svojim učenicima:

“Slijedite me na putu milosrđa. To je onaj uski put predane ljubavi i služenja. U duhu ovoga svijeta i prema nagnućima vaše slabe ljudske naravi u sebi nosite sklonost da gospodarite nad drugima, da se potvrdite nasiljem i silom nad onima koji vam I izgledaju slabiji. Ne popuštajte takvim napastima. Ne potvrđujte vlastitu veličinu otkrivanjem slabosti drugih. To nije moj put. Svijet je oko vas pun osjetljivih bića koja trebaju ljubav. Obogatio sam ovaj svijet ljudima u kojima bih želio da prepoznaš svoju braću i sestre. Želim da u svjetlu moje ljubavi osjetiš kako po toj milosti i drugi mogu po tebi postati dionici iste sreće, osjetiti isto dostojanstvo. Omogući to svakome. Ne gledaj na svoje bližnje kao na sluge svoje samovolje, kao na podložnike za svoje stepenice do časti i vlasti. Prepoznaj ih kao one kojima ćeš ti poslužiti za njihovu sreću. Svaki puta kada nekome poniznim služenjem omogućiš da osjeti sreću i smisao života, prodrijet ćeš dublje u tajnu božanskog života.

Sjeti se kako sam ja svojim učenicima oprao noge. Učinio sam to svjesno i iskreno. Bilo je to istinsko pranje nogu, a ne samo obred ni ceremonijal. Sagnuo sam se do njihovih nogu, omogućujući im time doživljaj istinske vrijednosti na temeljima moje poniznosti. Nisam htio da mi oni budu utrta staza do mog Oca, nego sam ja njima htio biti put kojim će doći do radosti Kraljevstva. Nije čudo da ih je to iznenadilo. Doživjeli su svojevrsni stres, jer su znali da je pranje nogu ropski posao. Ja sam im pokazao kako to može biti posao ljubavi i kako se i pranjem nogu može otkriti istinsko dostojanstvo čovjeka pozvana na služenje i ljubav. Sagnuo sam se pred njima dajući im time do znanja da mogu raspolagati mnome kao  što gospodar raspolaže svojim slugama. Jasno sam im pokazao da im se potpuno predajem na raspolaganje.

Pođi i ti za mnom. Počni činiti isto. Oko tebe ima dovoljno nesretnih i žalosnih, ima najbližih koji su sami i osjećaju bol osamljenosti. Ima onih kojima nema tko pružiti čašu hladne vode. Ne gubi vrijeme na dokazivanje da si jadan i siromašan, da si prikraćen i ranjen. Povij rane onima koji su oko tebe ranjeni i daruj radost onima koji su oko tebe žalosni. Tako će se otkriti tajna Kraljevstva. Omogući na taj način svakome u svojoj blizini da osjeti vlastito ljudsko dostojanstvo. Neka te se nitko ne boji. Naprotiv, neka u susretu s tobom svatko osjeti da je ljubljen. Tako će onda osjetiti i ono najbitnije za svakoga čovjeka: da je ljubljeno dijete Božje.

I shvati: to više nije neko velikodušno davanje milostinje ljudima oko sebe. To je otkidanje od vlastitog bića, darivanje sebe. Tada to nalikuje na predanje kojim sam i ja učenicima oprao noge, na predanje po kojem sam vlastiti život žrtvovao za tebe.”

fra Zvjezdan

U liturgijskom proživljavanju nastupa posljednji tjedan Isusovog zemaljskog života. Na današnji dan On trijumfalno ulazi u Jeruzalem. Mnoštvo je oduševljeno, prepoznaje u Njemu Mesiju, kliču mu: „Hosana!“, trgaju se grane i bacaju pred njegove noge, prostiru se haljine, plaštevi, sve je u svečanom raspoloženju! Zar je moguće da će ta ista svjetina za par dana vikati: „Raspni ga“? Potpuno se promijeniti i odbaciti ga? Današnji izvještaj Muke govori nam da je bilo upravo tako! Svjetina je prevrtljiva, povodi se za trenutačnošću, situacijom, psihozom! Takav je i čovjek pojedinac, takvi su i naši stavovi prema Isusu. U svakom od nas za Njega živi „Hosana“ i „Raspni ga“! Blagoslivljamo ga u liturgiji i proklinjemo u svakidašnjem životu, govorimo mu svoju vjrnost i grijehom otpadamo od Njega. Ponašanje svjetine ne bi nas smjelo toliko začuditi, koliko bismo se trebali zamisliti nad sobom i svojim životom!

A  I s u s? Temeljna krepost njegovog života i ponašanja u ovim danima jest  k r o t k o s t. On ulazi u Jeruzalem jašući na magarcu, dolazi ne da sudi, već da spasi! Dolazi ne da se osveti, već da „podmetne svoja leđa udarcima, obraze onima što mu bradu čupaju, lice svoje pogrdama i pljuvanju“ (prvo čitanje). U duši svojoj On je čitavim svojim bićem i s punim povjerenjem naslonjen na Oca, u njega se uzda premda sve više postaje sam. Isus ide do kraja. I ta njegova poslušnost bit će ugrađena u temelje Novog svijeta koji upravo nastaje, ugrađena u otkupljenje svijeta (drugo čitanje). Primajući Njegov život Otac će u njemu sve nas primiti, sve nas pomiriti sa sobom. I to je otkupljenje svijeta!

Ovaj tjedan na poseban način proživljavamo posljednje dane Isusovog života! Nastoj sva tri dana (četvrtak, petak i subotu) doći u zajednicu. Kraj Isusa prodefilirat će mnoštvo lica: svjetina, učenici, Pilat, Juda, Petar, rimski vojnici,svećenici,hramske sluge…… Nastoj tu pronaći i sebe! Među tim mnoštvom lica – i svoje lice! Gdje sam ja u odnosu na Isusa, koji ide u smrt?! Gdje sam ja….???

Sve se više približava Isusova žrtva života. Isus je sve zamišljeniji, „duša mu je sva potresena“, učenici zabrinuti. Ali, Isus je svjestan da će iz te žrtve izići nešto novo: novi Božji svijet. To nam naviješta i prorok Jeremija u današnjem prvom čitanju. Bog preko njega naviješta Novi Savez, koji više neće biti upisan u kamene ploče, već u srce svakoga. To će biti Savez Božje blizine i prebivanja s njegovim narodom. Dogodit će se tada opće oproštenje grijeha i pomirenje s Bogom.

Isus je svega toga svjestan u časovima kad se približava njegova muka! On zna, da će upravo kroz žrtvu njegova života Otac pomiriti svijet sa sobom. On je svjestan da poput zrna pšenice mora umrijeti da bi odatle isklijalo novo,, novi život, novo zajedništvo Oca i ljudi, oproštenje grijeha, otkupljenje otuđenog čovječanstva! Kao svaki čovjek kad stoji pred smrću, Isus je tjeskoban. On „silnim vapajem i suzama prikazuje svoje molitve i prošnje Onome koji ga je mogao spasiti od smrti“. Poslanica Hebrejima kaže da je Isus u tome bio uslišan, ali ne kako bismo mi očekivali, već, Bog mu je dao veliku izdržljivost u poslušnosti njegovoj volji, da tu volju, upravo ovih teških dana koji mu dolaze, s ljubavlju i povjerenjem u Oca prihvati do kraja. Time će ujedno najviše počastiti svojega Oca kako to nitko nikada do tada nije učinio, i postat će velikim Svećenikom jedne nove liturgije, jednog novog bogoštovlja, bogoštovlja vrenja volje Očeve.

Takav Isus stoji danas pred nama! Isus uzdignut sa zemlje, koji nas želi privući sebi! To je i smisao žrtve  života! Taj je život za tebe, za tvoje pomirenje s Ocem, za tvoje očišćenje srca i života! I tebe bi On htio zahvatiti svojim životom, svojom mukom i smrću, kako bi se u tebi dogodilo nešto novo: novi Božji svijet, pobjeda nad grijehom, otkupljenje, zajedništvo s Ocem, novi život! U tom je smislu ova korizma posebno vrijeme milosti i pohoda Božjega, vrijeme spasenja! Pomozi u tome Isusu! Otvori mu svoj život i svoje srce. To neka bude sa svom iskrenošću i povjerenjem! Nemaš što i zašto skrivati svoje slabosti i svoju nemoć! On je to sve kadar izliječiti i darovati ti „novo srce i nov i Duh“.

Usred otuđenja grijeha Bog podiže spasenje! To je temeljna poruka ove korizmene nedjelje! Liturgija riječi želi nam posvijestiti da smo grešni i ohrabriti nas za nadu spasenja koja je u Isusu Kristu! Prvo nam čitanje stavlja pred oči grijeh. On je uvijek prividna sigurnost, privlačnost, utonuće u ugodu i zaborav. Zbog toga Bog često uznemiruje tu lažnu sigurnost, da čovjek ne bi zaspao na smrt! Tako se to događalo i s izabranim narodom. Uljuljan u lažnu sigurnost postao je ohol, utonuo u materijalizaciju novca i karijere, okrenuo se drugim „bogovima“, počeo tlačiti siromašne i oglušio se na Božje pozive, proroke, na Jeremijine opomene. Bog prekida tu lažnu sigurnost: dolazi Nabukodonozor sa svojim četama, započinje babilonsko sužanjstvo, narod je prepolovljen, deportiran. Ponovno u Jahvi, Bogu svojemu prepoznaje svoju jedinu šansu. Obraća mu se, i obraća se u svojem srcu. Odlomak nam otkriva i spasenje! Bog podiže perzijskog kralja Kira, koji oslobađa Židove, vraća ih u domovinu, započinje obnova, gradnja hrama……………

Ta povijesna zgoda samo je nagovještaj velikog i radikalnog spasenja kojeg je Bog pripravio za čitavo čovječanstvo u svojem Sinu Isusu! Usred zla grijeha on stoji visoko podignut kao znak spasenja, da svatko tko u Nj s vjerom pogleda, prepozna u njemu svojega Spasitelja, ima život! Isus u svom tumačenju vijećniku Nikodemu aludira na događaj kako Mojsije uslijed zla smrtnog pomora zmija u pustinji, po Božjem nalogu podiže mjedenu zmiju, da svatko tko u nju pogleda, postaje spašen. Bog nas po svojem Sinu želi spasiti jer nas ljubi. To nije naša zasluga, to je Njegovo djelo. Dok smo još bili mrtvi, u grijehu Bog u Isusu otvara inicijativu spasenja i po ljubavi nas svojoj spašava bez naših dobrih djela.

Pred svakim čovjekom stoji Isus raspeti i uskrsnuli kao visoko podignuti znak spasenja! I za tebe, pogotovo u ovoj korizmi koja je vrijeme Božjeg pohoda, poziv na povratak i obraćenje! Bog te ljubi i želi ti darovati spasenje, oproštenje i očišćenje života, i to bez tvojih dobrih djela! U Isusu je otvorio spasenje za cijeli svijet, – i za tebe! Prihvati ga kao ponudu Božje ljubavi i spasenja! Isus nije došao da te sudi, već da te spasi!!!