18. nedjelja kroz godinu (C)

ČOVJEK NIJE U ONOM ŠTO POSJEDUJE

Gospodine, ima ih puno koji su upropastili svoje zdravlje radeći prekovremeno da bi zaradili malo više novca i nabavi I i si neke potrebne stvari ili namjestili vikendicu. Ima ih koji se natežu na sve moguće načine sa svojim najbližima da bi se domogli baštine. Mnogi su izgubili miran san prateći neprestano rast i pad cijena vrijednosnih papira. Svi oni žrtvuju sve, odmor. osobni mir, obiteljski život, jednostavne radosti sadašnjeg časa jer žele pripraviti i osigurati svoje sutra.

Isuse, čovjek neprestano želi povećati svoj imetak, graditi sreću, povećati moć, postati bogat, sve bogatiji, sanjajući da će u tome uživati u vrijeme svojeg umirovljenja.

Kao da je čovjek sposoban sve predvidjeti, osim naglu bolest, infarkt, nesreću, kad će mu “još ove noći” sve biti oduzeto.

Gospodine, oslobodi nas naših besmislenih planova kojima svoju nadu za srećom temeljimo isključivo na zemaljskim bogatstvima. Nauči nas živjeti u svijetu, a da ne budemo potpuno od ovoga svijeta. Nauči nas da ćemo svoja dobra učiniti plodnima time što ih stavljamo u službu života, i to onog života koji je i više od jela i odijela.

Gospodine, oslobodi nas pogubnog zaborava kojim se čovjek ukruti u sadašnjosti, po kojem sebično zgrće za sebe prolazna dobra i time zaboravlja vlastitu veličinu djeteta koje se obogaćuje istom kad prima neprolazna bogatstva tvoga života.

Gospodine. daj nam budnost srca, duhovnu spoznaju, da bismo razlučivali prava dobra i zahtjevnost sadašnjeg trenutka.

fra Zvjezdan

17. nedjelja kroz godinu (C)

OČE!

Isuse, nauči nas moliti.

“Kad molite, govorite: ‘Oče’! To vam je najvažnije. To neka bude govor vašega srca. To osjećajte u sebi. Boga imate na nebesima. Ali ne dalekog Boga, nedokučivog i nedodirljivog, već je on Otac. On vam je Roditelj, pun sućuti i nježnosti za sve. To je bitno za molitvu. Čim osjetite da vam je Bog Otac i da ste vi djeca Božja, znat ćete moliti. Čim osjetite da vam srce izgovara tu čudesnu riječ: ‘Oče!’, sve će drugo dolaziti samo od sebe. Bog je dobri Otac. Ako vi, iako zli, možete svojoj djeci davati dobre darove, koliko li će više Otac vaš na nebesima. Od njega je svako očinstvo. Ono što svatko od vas u dubinama svoga bića želi i za čim čezne dok izgovara riječ otac, to još nije čisto od svih nesavršenih ljudskih iskustava.

Međutim, božanski Otac je u tom pogledu savršen i u sebi ima sve, upravo sve za čim ljudsko srce čezne.

Bog vam je i prijatelj. Blizu vam je. Kako je dragocjeno imati prijatelja. K njemu smiješ i o ponoći doći u nevolji i potrebi. Možda svaki ljudski prijatelj neće takav kasni dolazak smatrati mudrim i uljudnim pa će malo i kolebati da u neuobičajenim okolnostima nastupi s čistom ljubavlju. Međutim, k Bogu smiješ uvijek. On ostaje trajno pun pažnje i ljubavi za svaku tvoju molbu. Bog kao da neprestano čeka na vratima da, čim pokucaš i zatražiš ono što ti treba, odmahti otvori vrata srca i usreći tvoje biće.

Pred Bogom nemojte mudrovati. U svojoj molitvi ne budite u riječima obilni i dotjerani. Tražite i ištite u jednostavnosti srca. Bez mnogo umovanja recite što vam treba. Otac s neba obdarit će vas svime što vam je potrebno, a dat će vam i više. Jer on bolje zna što vam treba od vas samih. S Bogom razgovarajte. To je tada istinska molitva.

O kada biste vi, koji kucate i otvara vam se, s jednakom pažnjom i ljubavlju mogli i željeli čuti i moj glas. I ja često stojim na vratima i kucam. Stojim kao prijatelj danju i noću. u zgodno i nezgodno vrijeme. Čekam na vratima tvoga srca i želim da mi otvoriš vrata da bih ušao k tebi i kod tebe se nastanio. O vi. koji često molite i želite naučiti moliti, znajte osluškivati molitvu moga Srca. Dolazim kao prijatelj. Želim te usrećiti svojom prisutnošću. Dovoljno je samo da na moj znak otvoriš vrata i dadneš mi prostora u dubinama svoga bića. Tada ću ja moliti u tebi.”

fra Zvjezdan

16. nedjelja kroz godinu (C)

MARTA I MARIJA

Gospodine, ti vidiš koliko se trsim i mučim. Ti vidiš da mi je stalo da sve bude kako treba, da ništa ne ispadne krivo. Ti vidiš koliko se trsim oko reda i mučim se za svakodnevni kruh. Ti vidiš, Gospodine, da želim i tebe pogostiti i prirediti ti što je moguće bolji boravak u mojoj kući. Divno je, Isuse, spoznati da si rado dolazio u kuće svojih prijatelja. Rado si dolazio u kuću Marte, Marije i Lazara. Bio si dragi gost njihova doma.

Prepoznajem se, Isuse, u Marti. Želim da izvana sve bude kako treba, da ništa ne nedostaje. Stalo mi je do toga da moj dobar glas ne strada, da po mojem ti budeš zadovoljan. Želim da mi ljudi nemaju što zamjeriti.

Marija je sjela do tvojih nogu. Njoj je najvažnija tvoja prisutnost i tvoja riječ. Gotovo joj zavidim: kako to samo može? Kako ima toliko vremena za molitvu i razmatranje, za tvoju riječ?

Kako može trpjeti da drugi oko nje trče, muče se, da rade za nju, a ona mimo sjedi do tvojih nogu? Osjećam ipak da je ona zaista izabrala najbolji dio. Ona je dopustila tebi da je ti pogostiš bogatstvom svoje božanske riječi, svoje ljubavi. I mimo sjedi do tvojih nogu da blaguje od stola tvoje riječi.

Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ! Samo je potrebno ovo što Marija radi, Isuse, daj da to shvatim!

Danas svi ljudi trče, muče se, nemaju vremena, pogotovo ga nemaju za tebe, za tvoju riječ, za trenutke odmora i molitve. Smatraju to najčešće izgubljenim vremenom. A ti čekaš. Čekaš da se ljudi snađu, da se smire, da otkriju tebe u svojoj blizini. Čekaš da ti posvetimo svoje vrijeme i svoj život. Čekaš da se sjetimo da i ti postojiš u našoj sredini, da si nam blizu, da nas ljubiš jer si došao da to svi shvate i osjete.

Došao si da nas pogostiš svojom riječju, a mi trošimo svoje sile da te pogostimo svojim ništavilom. Došao si da te prihvatimo kao svog Spasitelja, a mi želimo pred tobom dokazati da smo kako treba, da smo dobri. Došao si da nas prihvatiš takve kakvi jesmo, a mi želimo svim silama pred tobom ispasti bolji i savršeniji: upravo onakvi kakvi nismo. Došao si da nas usrećiš svojom prisutnošću, a mi bismo se htjeli dokazati svojim umijećima. Isuse, nauči nas kako i danas izabrati onaj najbolji dio koji nam se neće oduzeti.

fra Zvjezdan

15. nedjelja kroz godinu (C)

KOMU SAM JA BLIŽNJI?

Isus i nama govori. Zapovijed ljubavi je i za nas njegova živa riječ. Znajmo je čuti: “Ljubi Gospodina Boga svoga iz svega srca svoga. Ne pripadaj mu polovična. Neka tvoje srce bude potpuno zahvaćeno i darovano. Ja sam te ljubio dokraja, sve dok i moje Srce nije bilo kopljem probodeno. Ljubi me iskreno i životvorno. Dao sam ti srce da bude zahvaćeno ljubavlju, da gori za mene! Ljubi me čitavim srcem. Želim osjetiti kako u odnosu prema meni ne štediš svoje srce, već se njime meni potpuno predaješ. Ljubi me svom dušom svojom. Udahnuo sam u tebe načelo života, dušu. To je neposredan dar moje stvarateljske ljubavi za tebe. Po tome sam izrekao svoj DA tvome životu. Ja sam htio da budeš, da živiš. Svi biološki uvjeti za tvoj nastanak sazdani su u tajni plana stvaranja, a u trenutku kada sam se nadvio nad tebe i udahnuo svoj dah života ti si nastao. To je tvoje začeće, početak tvoga života. Tom životnom snagom, tom dušom, tajnom svoga bića želim da me ljubiš. Želim da mi tako životvorno pripadaš, da me neizrecivo ljubiš.

Ljubi me svom snagom svojom. Drugačije se i ne može ljubiti. Istinska ljubav je cjelovita, potpuna. Samo takva ljubav može ispuniti ljubljeno biće. Želim ljubav koja se slobodno daruje i koja zbog toga teži za istinskim pripadanjem. Kako često trošiš svoje sile na ono što ljubav nije! Svoju snagu vrijedi istrošiti samo na ono što služi ljubavi. Ljubi me svom snagom svojom; to znači, ljubi me jednostavno., cjelovito, istinski. Ljubi me svim umom svojim. Prava ljubav zahvaća čitavo ljudsko biće. Ljubav je domišljata. Sve pamti, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Sve što razmišljaš, neka bude ljubav. Svi tvoji planovi neka služe ljubavi. Svaka nova spoznaja neka ti uveća ljubav. Ljubi me svojom sposobnošću pamćenja, razmišljanja, umovanja. Ljubi svoga bližnjega. Ljubi svakog čovjeka. Prepoznaj u svakome svog najbližeg, čovjeka, brata, kojeg ti stavljam na put tvoga života. Htio bih da moju neizrecivu ljubav osjeti svako ljudsko biće. Mnogima to još nije poznato, mnogi je još nisu osjetili. Nisu upoznali mene. Htio bih da me upoznaju po ljubavi koja je u tebi. Ljubi bližnjega svoga jer ti je on dar. Prihvati ga u moje ime. Gledaj ga onako kako ga ja gledam, ljubi ga onako kako ga i ja ljubim. Ne škrtari s ljubavlju.

Dao sam ti srce koje može ljubiti. To mi je najdraže bogoštovlje. Najviše me častiš ljubavlju. Najdraža mi je žrtva ljubav, najmilija molitva ljubav! To čini i živjet ćeš!

fra Zvjezdan

14. nedjelja kroz godinu (C)

MIR KUĆI OVOJ

Osluškujmo Isusa. Kao i učenicima, i nama danas govori i uvjerava nas da su sva njegova obećanja i nama darovana:

„U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Ne ulazite u kuću da nešto primite ili uzmete. Tako čine oni koji su najamnici. Vi ulazite kao oni koji su primili moj mir. Vama sam ga darovao. Nosite ga u dubinama svoga bića. Obdarite njime svakoga. Posebno obdarite tim tako potrebnim mirom kuće, domove, obitelji. Želim da sve obitelji procvjetaju mirom, da se u svaku obitelj vrati sloga, da nestane svađe i zavade. Ja sam vaš mir. Mene donesite i onima kojima dođete.

Kad se moj mir prelije na tu kuću, onda im navijestite Radosnu vijest. Recite im da je kraljevstvo Božje blizu. Neka osjete svu ljepotu tog navještaja. Objavite im mene. Liječite bolesnike. Kako je puno bolesnih ljudi! Kako je puno ranjenih ljudi! Imat ćete do kraja svijeta i vremena pune ruke posla. Liječite ih u moje ime. Obdarite ih mojim zdravljem. Činite to kao moji učenici. Želim da svi oni koje susretnete osjete blagoslov i sreću. Neka ozdrave od svojih strahova, od svojih tjeskoba. Hoću da ozdrave od svoje prošlosti i od svojih životnih rana. Pomognite im da ozdrave od svojih zlih navika i ovisnosti. Neka ozdrave od svojih opterećenja i kompleksa i od svojih duševnih i tjelesnih bolesti. Činite to u moje ime. To je prvi navještaj kraljevstva. To je znak da je kraljevstvo Božje među vama.

Šaljem vas ispred sebe. Budite preteče mojega dolaska u obitelji, u srca svih ljudi. Neka po vama svaki čovjek otkrije moju dobrotu. Ne bojte se ničega. Ne morate imati sa sobom neku drugu sigurnost, osim mene. Zato vam ne treba ni torba, ni kesa, ni obuća. Ja sam jedina i potpuna vaša sigurnost. Na mene se oslonite; sa mnom idite i računajte. Ja ću se brinuti za vaš mir i za svaku vašu potrebu. Otvorit ću srca ljudi koji će imati za vas potpuno razumijevanje. Sve što biste htjeli ponijeti sa sobom samo vas može udaljiti od mene. Usudite se krenuti na put naviještanja Radosne vijesti bez materijalne sigurnosti da biste osjetili snagu moje ljubavi, a ljudi će po tome osjetiti vjerodostojnost vašeg naviještanja.

I zlodusi će vam se pokoravati. Ispred vas će bježati zlo i stvarat će se preduvjeti za pravi mir. Ljudsko će srce postati plodnom zemljom za sjeme moje riječi. A vaša će imena biti zapisana na nebesima. To je bitno. Vi pripadate u knjigu života. Ime je vaše na dlanovima Očeve ruke. Ja vas neću nikada ostaviti, nikada zaboraviti, vi ste mi na srcu. Zato, idite hrabro i nosite mir! Primili ste to badava, badava i dajte. Sve proistječe im mene, iz mog otvorenog Srca.”

fra Zvjezdan

ZLATOMISNIČKA ČESTITKA

Poštovani i dragi fra Željko,

ljubljeni zlatomisniče!

Pedeset godina Vašeg svećeništva je ispunjeno, pet desetljeća Vašeg misništva je proteklo kao dio Vašeg svakodnevnog života na slavu Božju i dobro vjerničkog puka i pola stoljeća velikodušnog rada i ljubavi Dobrog pastira u Vašem liku ostvareno je. Zlatni jubilej je to što mnogi ne dožive, a Vama je Božja dobrota ovaj milosni dar podijelila i sa darom svog svećeništva ste punih pedeset godina posvetili Ljubavi i ljubavi prema bratu čovjeku. Punih pet desetljeća, kao svećenik po redu Melkizedekovu, u službi ste Božje ljubavi i ljubavi prema ljudima, ne samo vjernom čovjeku nego ljudima svih svjetonazora.  Pola stoljeća, koliko svetih misa, koliko duhovnih razgovora i koliko poticaja, koliko tihih molitava u osami gdje ste bili samo Gospodin i Vi, koliko briga za vjernike, koliko briga za ljepotu liturgije, koliko briga za bolesnike i njihove duhovne potrebe, koliko zauzetosti za mlade i njihovo usmjeravanje ka vječnoj Ljubavi. Koliki su po Vašim rukama, koje ste nesebično dali Gospodinu, primili milost krštenja, milost opraštanja grijeha, milost i radost ženidbenog veza, kolike ste ispratili do ovo zemnih počivališta, kolikima ste bili duhovni vođa, koliko hodočašća vodili, koliko ljudi međusobno upoznali i povezali, a što se ne bi ostvarilo da nije bilo Vas. Toliko toga ste učinili kao čovjek koji je uzet iz naroda da prinosi nekrvne žrtve i hvale Bogu za puk i u ime puka Božjeg. I to svih pedeset godina istim žarom, istom zauzetošću, istom radošću bilo zgodno ili nezgodno vrijeme.

Na svemu tome smo danas veoma zahvalni. Naša zahvala najprije ide trojedinom dobrom Bogu da Vas je obdario tim i takvim darom. Zlatomisnički dar je dar neba, dar koji je dan osobno Vama, ali to je i dar nama vjernicima koji smo imali priliku i zgodu upoznati Vas i biti dio malog stada koji ste kao Dobri pastir vodili s tako velikom ljubavlju i nesebičnom žrtvom. Za taj Vaš osobni dar zlatomisništva svemogućem, trojedinom Bogu, zajedno s Vama zahvaljujemo svim srcem i mi vjernici okupljeni oko franjevačke crkve sv. Ivana Krstitelja u Zemunu, ali i sa svima onim drugim vjernicima širom Lijepe naše koji su bili dionici milosrdnog dara zlatomisništva. Radosni smo i zahvalni da smo i mi zemunci bili od Boga privilegirani da smo imali tako divnog, zauzetog, milostivog, strpljivog ali odlučnog svećenika u našoj sredini.

Bogu ide naša zahvala za ovu zlatnu obljetnicu misništva. Ali naša zahvala ide i Vama jer ste smogli snage i energije, zauzetosti i ljubavi, vremena i upornosti da za svakog od nas imate strpljenje, razumijevanje, jednaku ljubav i jednaki smisao da nas usmjeravate ka pravim životnim vrijednostima.

Prije pola stoljeća vjerojatno nitko nije mislio da će vanjska proslava zlatomisništva biti planirana na 13. nedjelju kroz godinu u godini C. U evanđeoskom ulomku koji se naviješta na tu nedjelju vidimo i Vas, dragi zlatomisniče. Možda će netko reći pa nigdje se u tom ulomku evanđelja ne spominje zlatomisništvo, svećeništvo, službenik crkve, misnik. I formalno takvi će biti u pravu. Ali samo kratko pogledajmo u taj ulomak Lukinog evanđelja. Isus ide u Jeruzalem, ali kako evanđelje kaže, šalje svoje glasnike da tamo priprave sve što je potrebno. Pa, pedeset godina, pet desetljeća Vi ste jedan od tih glasnika koji je tako revnosno kroz pola stoljeća u tolikim dušama pripravljao putove da u ta srca, u te duše dođe Gospodin. Pet desetljeća ste glasnik Božje ljubavi i milosrđa koji neumorno i zauzeto radi i brine za sve što je potrebno za konačni slavni dolazak Ljubavi. Nadalje evanđelje kaže da je Isus ka Jeruzalemu krenuo “svom odlučnošću“. Pa i Vi ste taj tko je prije pet desetljeća sa svom odlučnošću, beskompromisno krenuo put svećeništva, dajući sve svoje ljudske snage i sposobnosti na raspolaganje Božjoj ljubavi radi spasa onih kojima ste bili poslani kao duhovni sin svetog Franje i službenik Crkve. Isus je krećući prema Jeruzalemu znao što ga tamo čeka – slavni ulazak, izdaja, muka, križ, razapinjanje ali odlučno ide ka tome. Vi, dragi zlatomisniče, prije pola stoljeća niste znali kuda će Vas sve voditi putovi Gospodnji, niste znali što Vas na tim putovima sve čeka, kakvi će oni biti, ali krenuli ste s dubokom vjerom i pouzdanjem u Božju providnost i svemogućnost. To ste učinili odlučno, hrabro jer ste bili nadojeni Njegovom ljubavlju te niste odbili poziv slijedi me. I eto, ti putovi su išli širom Lijepe naše: Karlovac, Zagreb, Bjelovar, Osijek, Cernik, … Prije pet desetljeća sigurno niste ni sanjali da ćete čitavih deset godina biti svećenik u dijaspori – u maloj, ali životnoj zajednici vjernika u Zemunu, da ćete biti misnik u kapelicama samostana časnih sestara. Isus je na putu ka Jeruzalemu želio biti i u samarijskom selu, no tamo ga ne primiše. Pa zar i Vi niste slični Kristu jer i Vi ste, nažalost bili u prilikama kada Vas negdje neki nisu prihvaćali i primali, tjerali – idite iz grada jer nisu dovoljno razumjeli veličinu ljubavi. No to Vas nije pokolebalo, to Vas nije obeshrabrilo već ste i dalje jednakom odnosno još jačom ljubavlju prihvaćali sve ljude, razgovarali sa svim ljudima pa i onima drugačijih svjetonazora, a sve to u ljubavi, strpljivosti, toleranciji pokazujući da Bog ljubi sve ljude. Idući ka Jeruzalemu Isus poziva druge da ga slijede uzimajući svoj križ, žrtvujući sebe i svoj živit da bi ostvarili i dobili puninu života. I Vi ste dragi zlatomisniče, to u punini živjeli pedeset godina kao svećenik, pozivali ljude koje ste susretali da slijede Božji poziv. Činili ste to ne samo riječju već djelom – uživo primjerom, žrtvujući sebe i svoj život. Konačno Krist nas poziva da svoju ruku stavimo na plug i zaoremo na njivi Gospodnjoj što ste Vi tokom pola stoljeća činili i niste se okretali za sobom već ste u svim sredinama gdje ste bili napravili prave duboke brazde koje danas donose svoje plodove. Niste se obazirali na ono što ste uradili i ono što je za Vama već čvrsto gledate naprijed jer Vaš cilj je vječni Jeruzalem gdje ne želite doći sami nego mnoge dovesti sa sobom.

Dobro osjećamo da ste se tiho, u nutrini svojega srca, radovali planiranom trenutku kada će se poslije pedeset godina za oltarom zapjevati „Slava Bogu na visini“, ali je očito da je dobri Bog u svojoj svemogućnosti odredio da to bude nekom drugom prilikom, a ne danas u Samoboru. Duboko vjerujemo da će to biti tamo i onda kada to bude najbolje i najljepše. Da bi to što lakše dočekali ovim želimo čestitati na zlatomisništvu, na pedesetoj obljetnici misništva i polustoljetnoj službi svećenika. Ove čestitke upućujemo danas kada ste planirali zlatomisničko slavlje da bi pokazali da smo i u ovim trenucima kada Vam virus zahtjeva da budete sami, u izolaciji, da znadete i osjetite da i sada ima onih koji misle na Vas i mole se za Vas da kada bude prilika Vi na zlatomisničkom slavlju svečano i s ponosom u zahvalnosti zapjevate „Slava Bogu na visini“, a potom da Vam stisnemo ruku i svom toplinom i srdačnošću još jednom osobno čestitamo. Želimo brzo ozdravljenje i molimo da potom svim srcem i svom ljubavlju i svom snagom kao i do sada krenete prema dijamantskom jubileju svog misništva.

Na mnoga ja ljeta!

Zemun, 26. lipnja 2022.

Vjernici okupljeni oko franjevačke crkve
sv. Ivana Krstitelja u Zemunu

                                                                     u ime vjernika potpisuje Josip Ujčić

13. nedjelja kroz godinu (C)

ONO NAJHITNIJE – IĆI ZA ISUSOM

Isuse, za tobom ću, samo…

Sada mi se još ne da. Želim još živjeti onako kako se meni čini da mogu, želim još biti slobodan.

Bojim se, Isuse, ako krenem za tobom da ću onda morati sve ostaviti, da će se toliko toga u mojem životu morati promijeniti. a ja nisam spreman na sve to. Bojim se da ćeš toliko toga od mene tražiti, a ja sve to još ne mogu. Imam još puno poslova, brojnih planova, velikih obveza koje me sputavaju, moram još biti među ljudima, moram se ponašati normalno i zato još ne mogu, Isuse, za tobom. Bojim se ljudi, Isuse. Ako odlučno krenem za tobom reći će da nisam kao oni, da ne živim normalnim životom, da sam čudak ili da sa mnom nešto nije u redu. Isuse, za tobom ću, ali počekaj malo, počekaj da ostarim, da se riješim ovog radnog mjesta, da odem u mirovinu, počekaj da se moje prilike promijene, jer ovako još ne mogu… Isuse, za tobom ću, ali nemoj ništa od mene tražiti; pusti me slobodna, ne zahtijevaj ono što ti ja ne mogu dati.

Isuse, Gospodine!

Hoću li ja u stvari za tobom ili za sobom?

Tražim li je tebe ili sebe?

Jer, Isuse, ti si Put, a ja tražim uvijek neke stranputice i mislim da sam u pravu. Ti si, Isuse, Istina, a ja tumaram u lažima i tminama i uvjeravam sebe i druge da sam u svjetlu. Ti si, Isuse, Život, a ja mislim da ću promašiti život i da ću izgubiti od normalnog života ako krenem za tobom! Toliko zabluda, Isuse, u meni i oko mene. Pomozi mi. Stavio sam ruku svoju na plug. Govoriš: Nije dobro okretati se natrag. Pomozi mi da to shvatim. Pomozi mi prihvatiti tvoj izazov, tvoju ponudu, tvoj život. Pomozi mi prihvatiti poziv da budem tvoj učenik.

Uvijek je bilo, Isuse, ljudi koji su bili hrabri. Oni su krenuli. Silna privlačnost i snaga tvoje osobe privukla ih je zauvijek uz tebe. Ustrajali su dokraja. Ostavili su sve. Ti si im bio prvi i glavni cilj. Nauči me, Isuse, ostaviti sve što ne služi tvojim ciljevima. Nauči me da si ti jedina i najveća vrednota života, da si ti Život Nauči me, Isuse, istinskoj mudrosti.

Isuse, za tobom ću… Daj da to učinim bez onih uvjeta “samo ili “ako”. Za tobom ću u jednostavnosti u poslušnosti vjere, za tobom ću, Isuse, jer mi bez tebe nema života. Da, Isuse, hvala ti što me još uvijek zoveš, što me još uvijek čekaš.

fra Zvjezdan

12. nedjelja kroz godinu (C)

KRIST – POMAZANIK BOŽJI

Isuse, apostoli su preko Petra sasvim jasno ispovjedili svoju vjeru u tebe. Ti si Krist. Ti si obećani Mesija. Ti si onaj za kojim čezne ova naša napaćena zemlja. Ti si iščekivanje stoljeća, naraštaja. O tebi su proroci govorili. Ti si smisao njihova života i njihovih nadanja.

Tko si ti za mene? Ti si onaj koji nas neprestano pratiš. Svake te nedjelje čujemo u tvojoj riječi, primamo u sakramentu pričesti. Ti si život prisutan među nama u sve dane, u svim okolnostima života, sve do svršetka svijeta. Ti si se pobrinuo za kruh života bez kojeg ne bismo opstati. Ti nam neprestano daješ svoje oproštenje i lomiš u nama ono iskonsko nepovjerenje koje nas želi uvjeriti da je zlo jače od dobra, da je grijeh sveopći zakon od kojeg čovjek ne može pobjeći.

Ti si čudesan. I danas otkrivamo da si djelotvoran. Čudesa evanđelja ponavljaju se iz dana u dan. Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, siromasima otvaraš srce za radost. Sve se to neprestano događa. U svemu si tako divan. Ti si istinski Pomazanik Božji. Daješ mi prepoznati svu ljubav Božju koju on ima za mene, za sve nas. Iz tebe proizlazi neizreciva milina kojoj se nijedno srce ne može oduprijeti.

Međutim, ti, Isuse, želiš da te prepoznamo i kao onoga koji mora ići u Jeruzalem, koji će tamo biti uhvaćen, obružen i osuđen, koji će tamo umrijeti na križu i biti pokopan da bi treći dan ustao od mrtvih. Želiš da te i takvog prihvatimo. To je tvoje poslanje. U nama se, kao i u Petru, sve buni na takav ishod tvoga poslanja. Htjeli bismo da u tebi. već za zemaljskoga života, trijumfira ljubav, da dobrota pobijedi mržnju i zlo. Međutim, u tajni tvoga predanja to ne ide tako. Treba prividno biti pobijeđen, treba umrijeti da bismo postali sjeme za nov, uskrsnuli život.

Nadalje, ti i nas zoveš da pođemo istim putem. I pred nama je križ. Ti si Krist, Pomazanik Božji, koji nam ne nudiš na ovome svijetu bogatstva i slavu, već hod poniznosti i trpljenja. Kako se svi radije okrećemo putu laganog stjecanja bogatstva, ljudske slave, a opiremo se čitavim bićem svakom trpljenju i križu. A ipak, bez toga se ne može biti tvoj učenik.

Isuse, ti si za mene zahtjevni Učitelj. Ipak, osjećam da na taj način iskazuješ svakom svojem učeniku neizrecivo povjerenje i ljubav. Unosiš nas u tajnu svoga spasenja. Želiš da i mi surađujemo u tom daru, u toj tajni. Želiš da sa svojim trpljenjem sjediniš i naše križeve i naša umiranja. Ti si onaj koji nam u našim potrebama i mukama neprestano govoriš da nismo sami na tom putu, da smijemo neprestano računati na tebe, dobrog pastira koji život svoj daje za svoje.

Ti si za mene Krist, Mesija, Pomazanik, Obećani, Žrtvovan i  Učitelj. Ti me izdižeš iznad svega što pripada starom svijetu i želiš da se preporod im za nov život djece Božje. Upozoravaš da nijedno rađanje nije bez porođajnih muka. Ipak, na kraju je radost.

fra Zvjezdan

PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO

ISUS JE IZLOŽEN NAŠEM POGLEDU

Isuse, kruše života!

Nahrani svoj narod, pruži nam utjehu i snagu koju taj kruh daje. Narod je tvoj bio gladan u pustinji. Pustinja nas života neprestano prati: gladni smo kruha i riječi.

Dođi u naše pustinje, otkrij i naše čežnje, utaži našu glad, ublaži svaku žeđ!

Sam preuzimaš brigu za svoj narod u pustinji, organiziraš sve, propituješ sve mogućnosti, a ipak sam sve znaš. Ti znaš što ćeš učiniti. Ti znaš što trebaš učiniti. Ti znaš da trebaš ljubiti, da trebaš pomoći, da trebaš nahraniti!

Sve znaš što te čeka, što moraš činiti!

Jer, tvoje je poslanje ljubav, tvoj je život služenje, tvoj je smisao volja Očeva, tvoja je radost naše spasenje!

Dođi, Isuse, i danas i obilno nas obdari kruhom života! Obdari nas kruhom i neka pretekne za sve koji su gladni, za sve kojih nema na tvojim misama, a čekaju kruh, hranu da prežive!

Neka pretekne od ovoga našeg stola i nahrani nas da možemo biti hrana drugima! Daruj nam svoga kruha da i sami postanemo kruh koji se lomi, kruh svima onima koji trebaju svjetlo, istinu i život.

Dođi, Isuse!

Neka nas snaga tvojeg kruha tako ponese da shvatimo tajnu toga kruha. Neka nas ponese želja da te učinimo kraljem!

Ali, kraljem naših srdaca! Kraljem koji će imati prolaz u dubinu našeg života, koji će smjeti mijenjati naše sebične navike i učiniti nas prikladnim da drugima umnažamo kruh radosti i ljubavi, hranu mira.

Isuse, nemoj se od nas povlačiti, nemoj od nas otići. Možda još uvijek i mi želimo samo malo materijalnog kruha i mira. Ipak, danas te molimo i za obraćenje. za novu kvalitetu nesebičnog života kako bi prije kruha svagdanjeg došlo među nas tvoje kraljevstvo!

Bilo ih je mnogo koji su se nasitili.

Ti, Isuse, imaš hrane dovoljno da nahraniš sve ljude svijeta.

Imaš ljubavi da ogriješ sva ljudska srca. Velikodušan si u darivanju koje ne pozna granice.

Hvala ti, Isuse!

Neka nas tvoje zahvaljivanje Ocu nad tajnom ovog kruha otvori za ono čudo koje se i danas ostvaruje svaki puta kad blagujemo u euharistiji kruh vječnoga života.

fra Zvjezdan

PRESVETO TROJSTVO

DOŽIVOTNO UČENJE

Mi ne prestajemo učiti. Nikada ne možemo kazati: ja više ne mogu napredovati u učenju. U svakoj životnoj fazi moramo skupljati novo znanje.

Isus kaže u današnjem Evanđelju svojim apostolima a preko njih i nama: “Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi”. Sve ima svoje vrijeme. Sve treba svoje vrijeme. Mi nećemo djecu opteretiti sa svim brigama nas odraslih. Oni to ne bi mogli nositi. Mnoge istine možemo tek malo-pomalo razumjeti. Tu očito treba životno iskustvo, da bi se njih moglo razumjeti. Neke vrijednosti kao što su vjernost, prijateljstvo, ustrajnost učimo tek tijekom godina ispravno cijeniti, prije svega ako smo bolno iskusili suprotnost.

Doživotno učenje: to vrijedi u svim područjima, u odnosima, u pozivu (kod vrlo brzog tehničkog razvoja moramo stalno učiti novo), u vlastitom, sasvim osobnom životu. Također u vjeri! I vjera je doživotno učenje. Moja dječja vjera nije dovoljna, da bi nosio mnoge teške situacije u životu. Moja vjera mora rasti, sazrijevati, razvijati se.

Kako učimo doživotno? Sam život je naš učitelj. Iskustva, kako dobra tako i bolna. Ali jesu li dovoljna iskustva? Ona mogu učiniti naš život gorkim i tvrdim. Mi možemo otupiti i odbiti novo učenje, izgubiti spremnost da se razvijamo. Isus nam je stoga obećao osobitog učitelja. Učitelja, koji može otvoriti tvrda i zlovoljna srca za učenje, koji nas vodi dalje, pomaže nam, da ne ostanemo zatvoreni.

Isus je obećao Duha Svetoga: “On će vas upućivat u svu istinu”. Doslovno se kaže u originalnom tekstu: “On će biti vaš “vođa puta”. Put života je često bogat zavojima, pozna stranputice i slijepe ulice. Stoga mi je potreban netko tko poznaje put i koji me kao vođa ne vodi na stranputice. Duh Sveti je taj tihi unutrašnji vođa na putu života. On je “unutrašnji učitelj”, koji ne djeluje na nas izvana, nego nam kroz svoje unutrašnje migove i upute pokazuje put.

Kako djeluje taj unutrašnji učitelj u doživotnom procesu učenja? Kako djeluje Duh Sveti? Tako kao svjetlo! Njega se ne vidi! Ali bez njega se ne vidi ništa. Samo kad ima svjetla možemo vidjeti. Samo kad u nama svijetli Duh Sveti možemo razumjeti istinu. Mnogi profesori pričaju da ih je fasciniralo kada su na licima studenata mogli vidjeti kako iz njih izlazi svjetlo, oni su nešto shvatili, njima je nešto zasvijetlilo.

Svako razumijevanje, svako shvaćanje u našemu životu moguće je samo ako Duh Sveti, taj unutrašnji učitelj dopusti da nam zasja istina.

Nijedno svjetlo nije jasnije, ljepše kao spoznaja Boga. Duh Sveti vodi nas putem uvijek dublje spoznaje Boga u našemu životu. Mnogo puta nam se čini da smo tek na početku toga puta. Ali vjerujemo Duhu Svetomu. On će nas voditi k cilju.

fra Jozo Župić