25. nedjelja kroz godinu (B)

PRIMAT SLUŽENJA

Isuse, nije ti bilo lako s tvojim učenicima. Bilo je nesporazuma zbog njihove ograničenosti. Svaki čas su se gubili u svojim razmišljanjima i planovima i bili negdje drugdje, a ne ondje gdje si to ti htio. U Kafarnaumu ih pitaš: “Sto ste to putem razgovarali?”

I nas pitaš o čemu to razgovaramo ovih dana. Osluškuješ naše razgovore. Razgovaramo, Isuse, o ozbiljnim stvarima. Razgovaramo o poslu i radnom mjestu; o budućnosti naše domovine; o pretrpjelim strahotama i o tome kako ćemo u budućnosti živjeti. Razgovaramo kao odrasli ljudi, kao ozbiljni ljudi koji na sebi nose teret mnogih briga i događaja. Razgovaramo, Isuse, o tome tko ima pravo i vjerujemo da smo mi u tom pogledu u pravu. Čudimo se kako nam drugi ne vjeruju. Pitamo se kako se to laž uvukla u sve slojeve javnog obavještavanja i kako je na djelu otac laži.

Razgovaramo o svemu i svačemu. O onome o čemu razgovaraju odrasli ljudi. A ti uzimaš k sebi malo dijete. Ono je model, uzor tvoje pouke. Ako ne budete kao djeca… Ne znam što time hoćeš, Isuse? Želiš da budemo odgovorni i da se trudimo, a ovdje nam otkrivaš malo dijete kao izazov. Što može malo dijete? Zar svijetom ne vladaju odrasli?

Možda je u tome, Isuse, sva naša tragedija. Jer samo odrasli vladaju i upravljaju svijetom. Možda se premalo misli na djecu. Možda ljudi u svojoj odraslosti i nemaju više volje na svijet donositi djecu. Možda su odrasli izgubili hrabrosti za dijete, za djecu. Ne znamo gledati djecu, ne znamo se veseliti djeci, ne znamo učiti od djece. Kao odrasli postali smo prepredeni, proračunani, lukavi. Više ni ne znamo što znači biti dijete, živjeti jednostavnim životom, biti oslonjen na ljubav, na Oca, na onoga koji se brine za nas. Sve moramo proračunati, o svemu kao da moramo sami brinuti. A budući da ne možemo sve, onda smo trajno napeti, nesretni, jadni. Ako ne budete kao djeca…

Dobri Isuse, a ono o služenju, što ti to znači? Želiš li reći da nismo dovoljno služili? Želiš li reći da se moramo dati izrabljivati do nemogućih granica? Dokle, Isuse?!

Ne znam, Gospodine! A ipak, ti si i to rekao. Ti i na to zoveš. Pomozi nam da i to shvatimo, jer je teško! Budi nam blizu svojim primjerom, ali još više svojom dobrotom i svojom strpljivošću, jer kao i kod tvojih apostola: ni nama to ne ide u glavu!

Budi nam blizu svojom ljubavlju, Isuse!

fra Zvjezdan

24. nedjelja kroz godinu (B)

TI SI KRIST!

Ono što ti je Petar rekao u svojoj ispovijesti vjere, želim, Isuse, da ti kaže i svatko od nas na svoj način.

Da, Isuse, ti si Krist, ti si Pomazanik. Ti si ispunjenje svih naših očekivanja. Ti si onaj kojemu sve možemo reći. Ti si i naš Krist, naš Mesija, naš Spasitelj. Nemamo drugoga, Isuse! Imamo samo tebe i samo se u tebe pouzdajemo. Dođi nam, Isuse, i spasi nas!

Ti si onaj koji otkupljuješ našu domovinu, svakoga od nas! Ali na svoj, jedinstven način. Prema tvojim riječima i tvojem primjeru, primili smo život, obdareni smo njime, ali ne zato da ga sebično proživimo, da se zatvorimo u svoje interese i komotnost, nego da se razdajemo i da svojim životom nadarimo mnoge radošću i ljubavlju. Tada je to pravi život, darovani život, jer tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko ga izgubi, tko ga dadne, tko ga razda i potroši na druge, taj će ga naći.

Poziv je to na vjeru u pravi, istiniti život u hodu za tobom, na život u službi kraljevstva Božjega, u službi vječnosti!

fra Zvjezdan

23. nedjelja kroz godinu (B)

EFFATA – OTVORI SE!

Gospodine Isuse, u danima rata i nemira. u vrijeme straha i nesigurnosti, živo smo čeznuli za tvojom blizinom i za djelotvornošću tvoje otkupiteljske ljubavi. Moram ti priznati, Isuse, da su me mnogi često pitali za tebe. Neki su pomislili da si nas napustio, da ti nije stalo do nas, do našeg naroda, do naše domovine. Neki su pomislili da se uzalud toliko mole, da naše molitve ne dopiru do neba. Neki su zaključili da više ni nema smisla moliti. Gdje si, Isuse? Vidiš li sve što se događa oko nas i s nama? Je li ti stalo do našeg spasenja? Nije li već dosta razaranja i ljudskih žrtava, nesreća i žalosti? Isuse!

I moram priznati, Isuse, da mi nije lako govoriti i odgovarati ljudima na sva ta pitanja. Moram priznati zbunjenost pred svime što se događa i da čekam. zajedno s mnogima. znak s neba i zoru novoga dana i konačnog mira.

A ipak, ti si tu. Vjerujem da trpiš s nama. makar nam se čini da to sada nije dovoljno. Vjerujem da nas ljubiš, premda bismo to htjeli osjetiti na nama razumljiv način. Vjerujem da ti je stalo do nas, makar sve govori drugačije. Vjerujem. Gospodine Isuse, i želim ostati u tvojoj službi kao nositelj vjere. kao molitelj nade. kao službenik tvoje ljubavi. Želim govoriti u tvoje ime. nositi drugima nadu i radost, biti oruđe tvoga mira. Jer. ti si tu i nisi nas ostavio. Sjećam se, Isuse. Psalma 23 i molitve: “Pa da mi je i dolinom smrti proći. zla se ne bojim, jer ti si sa mnom!” Da, jer ti si s nama!

Prepoznajem te. Isuse. u današnjem evanđelju kao onoga koji sve čini dobro. koji svima čini dobro. Donijeli su ti bolesna čovjeka, bio je gluh i nijem. Ima toliko lijepih pojedinosti u ovoj zgodi. Vidim ljude oko ovog čovjeka. Naišao je na dobre ljude koji su mu pomogli da dođe do tebe. Prepoznajem u tim ljudima sebe i druge kada smo u službi ljubavi. Prepoznajem u njima sve koji su mi pomogli da dadem k tebi. sve koji mi vraćaju nadu i pouzdanje. Otkrivam da si tu, ali da i nas trebaš u toj službi ljubavi. Da bi mogao svima činiti dobro ti trebaš i naše ruke, naše srce, naš optimizam. Evo me, Isuse! Daj da i preko mene mnogi mogu osjetiti da nije sve izgubljeno, da je ljubav jača od mržnje. I neka svi osjete da nas ti nikada ne možeš ostaviti, jer si nam tako obećao!

Obnovi i u nama svoju čudesnu ljubav. Daj da i mi osjetimo na svojim ušima doticaj tvoje ruke da bismo mogli čuti snagu i ljepotu tvoje riječi. Daj da i mi osjetimo na svojim usnama blagost tvoga doticaja, da bismo mogli biti u službi te Riječi i svim ljudima razglasiti da je tvoja Riječ Radosna vijest novog, neuništivog života! Hvala ti, Isuse, za sve što nam i danas činiš i daješ!

fra Zvjezdan

22. nedjelja kroz godinu (B)

ČISTOĆA SRCA

Isus i nama govori: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene! Tvoj me narod ni usnama ne časti. Zar nema toliko psovke u tom narodu? Koliko se pogrđuje moje ime s usana mnogih? I veliki i mali usuđuju se nečasno izgovarati moje ime!

Ovaj me narod usnama psuje. Srce mu je daleko od mene. A kako je s tobom? Gdje je blago tvoje, ondje će biti i tvoje srce. Gdje su tvoje misli, tvoje želje, tvoji planovi? Nisu li daleko od mene?

Srce je tvoje daleko od mene. Zaboravljaš na mene; zaboravljaš na ljubav kojom sam te htio, stvorio, dozvao u život; zaboravljaš na ljubav kojom te uzdržavam. Možda me usnama častiš, možda se čak redovito moliš, možda ideš i na nedjeljnu misu. Ali ima li tu srca? Nisi li i kod mise, kod tog najistinitijeg susreta što sam ga darovao Crkvi i po njoj tebi, daleko od mene, nije li ti srce drugdje? Ispunjavaš zakon, ali mi uskraćuješ ljubav.

A meni je važna ljubav. Ja hoću do tvoga srca. Evo, stojim na vratima i kucam; stojim na vratima tvoga srca i čekam. Čekam da mi otvoriš sve tajne svoje nutrine. Ne boj se! Neću ući nasilno. A ako uđem, ispunit ću te blagoslovom. Ne boj se, neću ti ništa oduzeti. Samo ću ti ponuditi svoju ljubav, samoga sebe.

Ja sam tebi darovao svoje ‘srce. Ljubio sam te dokraja. Otkrio sam ti sve tajne. Prihvatio sam te kao prijatelja. Svoj sam život darovao za tebe iz čiste ljubavi. Želim te i danas privući k sebi. Ne boj se. Očistit ću tvoju nutrinu. I tvoje će srce tada postati sposobno da nesebično i velikodušno ljubi. I tvoje će srce biti čisto. Iz tvoje nutrine neće više izlaziti grubosti, zle misli, psovke, bludništva.

Želim te pohoditi; želim po tebi biti blizu i tvome narodu. Htio bih da mogu reći: Srce ovog naroda mi je blizu. Bit će tada radost. A čast i slavu moći ćete iskazivati imenu mome čista srca.

fra Zvjezdan

21. nedjelja kroz godinu (B)

ISUS – RIJEČ ŽIVOTA

Isuse, tebi su prigovorili da je tvrda besjeda što je govoriš. A nitko nije govorio kao ti, nitko nije pogađao u srce kao što si to ti. Isuse. znao.

Govorio si jasno i otvoreno. Tvoja je riječ mogla nekoga i pogoditi, ali prije svega tvoja je riječ bila izvor života i radosti.

Ove su riječi Duh i život. O mnogim riječima ovisimo, mnogo toga nam se čini važno, a tako smo katkad gluhi za tvoju riječ.

Mnogi su te ostavili nakon tvojih riječi o euharistiji. Kada si govorio druge riječi, makar izgledale čudne i nesvakidašnje. ljudi su ih prihvaćali. Bile su to riječi ozdravljenja, čudesne riječi stišavanja oluje ili riječi oproštenja. Međutim, sada, dok govoriš o kruhu života, dok ljudima nudiš sebe kao hranu, oni to odbijaju. ne prihvaćaju. Čovjek od tebe, Isuse, želi ipak samo neku uslugu, ali ne želi potpuno prijateljstvo s tobom, ne želi se sjediniti s tobom. To je za nas ljude previše. Bojimo se toga i mi danas, kao i oni ljudi koje si onda susretao.

I danas nam postavljaš isto pitanje:

“Želite li i vi otići? Zar vas to sablažnjava? Zar ni vi danas ne prihvaćate moju ponudu ljubavi? Zar me ni vi ne razumijete? I vama danas nudim isti kruh po kojem ćemo biti jedno. Zašto se toliko bojite jedinstva sa mnom?”

Da, Isuse, i mi se danas bojimo. Pretvorili smo blagovanje tvoga kruha, svetu pričest, u običnu pobožnost. Mnogi se ni ne pričešćuju. A oni koji se pričešćuju kao da te ne shvaćaju. Zado­voljavaju se time da te prime kao pobožnu utjehu. Nikako da se sjedine s tobom, da počnu živjeti tvojim životom.

Gospodine Isuse, mi smo ovdje. Ne želimo otići. Ni mi nemamo kamo. Razočarali su nas drugi ljudi koji nam se nude kao prosvjetitelji, kao spasitelji čovječanstva. Nemamo kome otići. Ti nas još nikada nisi razočarao. Međutim, mi tebe jesmo.

Mi ne odlazimo, ali niti ne ostajemo duboko povezani s tobom. Mi se ipak izmotavamo. Pričešćujemo se, ali se ne hranimo tobom, tvojim životom. Poslije pričesti kao da se ništa ne mijenja. Neki bez razloga čak trče i više puta dnevno na pričest, kao da ne vjeruju u jedinstvenu snagu tvoje ljubavi koja ih može nositi u tom danu. Isuse, ne želimo otići.

Ali učini da ostanemo s tobom i uz tebe!

Učini nas pravim učenicima koji će se potpuno otvoriti tebi, prihvatiti tvoju ljubav i prijateljstvo kao temelj novoga života. Nahrani nas sobom!

fra Zvjezdan

Uznesenje BDM – Velika Gospa

MARIJINO UZNESENJE

Marijino Uznesenje na nebo, svetkovina je koja je za nas radosna vijest. U  Mariji, Isusovoj Majci možemo vidjeti i prepoznati cilj našega života, a i put do toga cilja. Taj cilj gledanja i prepoznavanja za mnoge ljude nije jednostavan. Ako posjetimo jednu bolnicu susrest ćemo ljude u slabosti njihova tijela. Mnogi od njih izmučeni su od jakih bolova. Susrećemo ljude koji imaju veliku muku ustati iz kreveta, i mogu ići jedino uz pomoć drugoga. Susrećemo ljude koji su izgubili snagu vida i sluha, te sposobnost govora. Nisu u stanju da se sami operu i obuku. Možemo vidjeti ljude koji ne mogu privući k ustima žlicu ili čašu vode, ne mogu se vlastitom snagom podignuti ili okrenuti u krevetu. Vidimo ljude koji su klonuli i istrošeni, kratko rečeno: približio im se kraj. Mnogi jedva mogu podnijeti te slabosti, te duševne i tjelesne nedostatke. Htjeli bi napustiti svoje slabo i nemoćno tijelo i umrijeti.

I što tada? Je li to trebalo biti? Može li to biti smisao života?

Marija je nakon svoga zemaljskog života tijelom i dušom uznesena od Boga u nebesku slavu, kaže nam članak vjere Crkve. To znači, da je Marija sa svom svojom egzistencijom i sa svime što je pripadalo njezinoj osobi, bila uznesena u nebo.

Njezino zemaljsko, prolazno tijelo bilo je preobraženo od Boga i nanovo oblikovano u nebesko, neprolazno tijelo.

U Mariji vidimo cilj našega života – i taj cilj je stavljen pred sve ljude. Jednom – ako Bog to smatra da je došao pravi trenutak, možemo i mi nakon ovoga našeg zemaljskog života, s tijelom i dušom biti uzneseni u njegovu nebesku slavu.

Bog će tada ovo naše tijelo preobraziti i nanovo oblikovati i naše novo tijelo će biti slavno i lijepo, ne više osjetljivo za bolesti i bolove, za starenje, umiranje i raspadanje.

Biti ćemo vječno mladi,  moći ćemo vidjeti i gledati novim očima veličanstveni svijet Božji. Bog će nam darovati novu neprolaznu snagu. Neće više biti žalosti ni suza, nikakve muke ni patnje. Pjevat ćemo, plesati i biti sretni.

Sreća i radost nikada više neće biti pomućeni.

To je i to treba biti naš cilj: nebeska slava.

U Mariji također vidimo put, koji vodi cilju. Njezin put do cilja zove se vjera i ljubav. Marija je oboje učila: vjerovati i ljubiti.

Ona je učila slušati Boga, njemu bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati njegovom vodstvu.

Ona je bezuvjetno izrekla svoj da njegovoj volji:”Tvoja volja, Gospodine, neka bude.” Marija je učila pouzdati se i potpuno predati beskonačnoj Božjoj ljubavi. I ona je učila vjerno i ustrajno živjeti prvu i najvažniju Božju zapovijed: ljubav prema Bogu i čovjeku.

Kao Mariji tako i nama Bog daruje vrijeme i daje nam da rastemo i sazrijevamo u vjeri i ljubavi.

Tako nam može i treba svetkovina Marijinog uznesenja u nebo biti jaki znak nade i utjehe, jer smijemo ići ususret novom rođenju koje će se dogoditi u nebeskoj slavi, gdje su Marija i svi savršeni.

fra Jozo Župić

19. nedjelja kroz godinu (B)

JA SAM KRUH ŽIVOTA KOJI SIĐOH S NEBA.“

«Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac». Mi postajemo kršćani jer smo povučeni od Oca. Ja sam kršćanin jer sam privučen: privlači me Bog koji je dobar kao kruh, skroman kao kruh, neiscrpnom energijom hrani moj život, sve živote, sav život. On se daje i nestaje. Čak će i njegova djeca činiti kao On, bit će dobar kruh. Nema ništa ljepše nego kad se za nekoga kaže da je dobar kao kruh, a posebno kad na sprovodu nekog svećenika njegovi župljani kažu da je njihov župnik bio dobar kao kruh.

Glavna riječ današnjeg Evanđelja je «jesti». Tako jednostavna, svakodnevna, životna. Označava stotinu stvari, ali prva je živjeti. «Jesti» je pitanje života ili smrti. Bog je takav: vrlo jednostavan i ulazi u bit pitanja. Radi se o tvom životu. Tajna, krajnji smisao u vremenu i vječnosti je živjeti u Bogu. Ne samo postati dobar, ili postati još bolji, nego imati Boga u sebi, koji oblikuje moje srce, moje tijelo, dušu, koji me pretvara u Sebe. Sudjelovanje u Kristovom Tijelu i Krvi pretvara nas u ono što primamo.

Bog u meni: moje ga srce upija, On upija moje srce i postajemo jedno. I to je glavno značenje: donijeti nebo na zemlju, Boga u čovjeka, obilni život u ovaj moj mali život. Došao je donijeti puno više od oproštenja grijeha: došao je dati sebe.

Međutim, primanje Kristova tijela i krvi nije svedeno samo na obred pričesti. Tijelo Kristovo nije samo na oltaru, njegov Duh ispunja zemlju, Bog je odjeven čovječanstvom do te mjere da je cijelo čovječanstvo tijelo Božji. Uistinu, ono što ste učinili jednom od ovih, učinili ste meni. «Jesti kruh Božji» je hraniti se Kristom i Evanđeljem, udisati taj čisti zrak, jesti taj dobri kruh, uvijek, neprekidno. Upitajmo se: s čime se mi hranimo? S čime hranimo srce i misli? Hranimo li se velikodušnošću, ljubaznošću, dobrotom? Ili se hranimo površnošću, kratkovidnošću, sebičnošću, netolerancijom, besmislom? Ako se hranimo lošim mislima, i mi postajemo takvi; ako se hranimo mislima iz Evanđelja, Evanđelje oblikuje naše razmišljanje, naše osjećaje, i mi postajemo ono što prebiva u njemu.

vlč. dr. Ante Vidović, doktor kanonskog prava

18. nedjelja kroz godinu (B)

DAJ NAM UVIJEK TOGA KRUHA

Poslušajmo Isusove riječi današnjeg evanđelja kao poruku upućenu nama:

Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, ne zato što ste osjetili neizrecivu ljubav Božju i njegovu blizinu. Vi me ne tražite iz vjere, iz čistog opredjeljenja za mene. Vi niste povjerovali u moju riječ, u Evanđelje koje sam vam donio. Ne, vi me ne tražite zbog mene, već me tražite zbog sebe. Vama nije do mene. Čak vam uistinu nije ni do vas samih i vašeg potpunog života u meni.

Vi me tražite jer ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

Vi biste htjeli na jednostavan način sebi osigurati taj svakodnevni zemaljski kruh. Htjeli biste mene, ali samo kao čudotvorca, samo kao onoga koji vam može na jeftin način pribaviti potrebnu hranu za svaki dan.

Tražite me zbog sebe i svojih sebičnih nakana.

Vi i kad molite tražite uvijek samo ono što vam trenutačno može utažiti glad, nešto što vam sada treba. Ne vodite računa o kraljevstvu Božjem. Ne želite duboku promjenu srca, ne želite slijediti mene da biste imali život, istiniti život, u izobilju biste ga tada imali. Vi želite samo malo užitka, samo malo materijalnog kruha.

Ja vam želim dati hranu po kojoj ćete činiti djela Božja. Djelo je Božje da vjerujete u mene.

Ja sam kruh života. I Židovi su jeli u pustinji kruh s neba, ali to je bilo samo privremeno. Oni su svi ostali u pustinji. Kruh koji ću ja dati vodi u istinski život i osigurava vječnost. Međutim, to je kruh koji vas sjedinjuje sa mnom. To je kruh kojim se hranite da biste živjeli mojim životom. To je kruh koji će vas oblikovati po mojim mjerilima, koji će vas učiniti mojim učenicima i živjet ćete po mojoj volji.

Tražite me radi takvog kruha. Imajte hrabrosti hraniti se mojim životom, a ne samo čudesno umnoženim kruhom u pustinji. Jer čudesno umnoženim kruhom nasitio sam mnoštvo samo za jedan dan, a svojim darovanim životom hranim čitav svijet za sve dane do svršetka svijeta. Čudesno umnoženim kruhom ispunio sam tjelesnu potrebu ljudi da utaže glad, a svojim tijelom hranim najdublju glad ljudi za smislom života, za životom koji traje zauvijek.

Tražite me ne zato da vam nešto dadnem u svojoj čudesnoj moći, nego da vam dadnem čitava sebe te budemo jedno zauvijek!

fra Zvjezdan

Danas je Prvi Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba

Papa Franjo proglasio je krajem siječnja Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba koji će se u sveopćoj Crkvi slaviti četvrte nedjelje u srpnju, najbliže spomendanu svetih Joakima i Ane, Isusovih „djeda i bake”, u ovoj Godini obitelji Amoris Laetitia 25. srpnja, te u povodu prve proslave uputio poruku naslovljenu „Ja sam s vama u sve dane“ (Mt 28, 20).

Upozoravajući da su bake i djedovi često zaboravljeni, Papa je krenuo od blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu, 2. veljače, kada upravo dvije starije osobe, starac Šimun i proročica Ana, prosvijetljeni Duhom Svetim, u Isusu prepoznaju Mesiju. Oni nas podsjećaju da je starost dar, a bake i djedovi spona koja povezuje naraštaje da bi se mladima prenijelo iskustvo života i vjere. Veza djedova i baka s mladima vrlo je uska te stoga i dijalog među njima treba biti stalan. Vrlo je važno da se bake i djedovi susreću s unucima.

U prigodi Prvoga svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba potpuni oprost za sebe ili duše u čistilištu mogu dobiti djedovi i bake, starije osobe, i svi vjernici koji će, uz uobičajene uvjete (ispovijed, pričest i molitva na nakanu Svetog Oca), sudjelovati 25. srpnja na misi. Potpuni oprost među ostalim mogu dobiti istoga dana svi vjernici koji posvete adekvatno vrijeme za osobni ili virtualni posjet svojoj starijoj braći i sestrama u potrebi ili teškoćama (poput bolesnih, napuštenih, osoba s invaliditetom i onih u sličnim situacijama).

17. nedjelja korz godinu (B)

ZNAO JE ŠTO ĆE UČINITI

Gospodine, kruše života!

Nahrani narod svoj, pruži nam utjehu i snagu svoga kruha! Narod je tvoj bio u pustinji gladan. Pustinja nas života neprestano prati, gladni smo kruha i riječi. Dođi i u naše pustinje, otkrij i naše čežnje, utaži i našu glad, ublaži svaku žeđ! Sam preuzimaš brigu za svoj narod u pustinji. organiziraš sve, propituješ sve mogućnosti, a ipak sam sve znaš!

Ti znaš što ćeš učiniti! Ti znaš da trebaš ljubiti, da trebaš pomoći, da trebaš nahraniti! Sve znaš što te čeka, što moraš činiti! Jer, tvoje je poslanje ljubav, tvoj je život služenje, tvoj je smisao volja Očeva, tvoja je bit naše spasenje!

Dođi, Isuse, i danas i obilno nas obdari kruhom života!, Obdari nas kruhom i neka pretekne za sve koji su gladni, za sve kojih nema na tvojim misama, a čekaju kruh, hranu da prežive. Neka pretekne od ovoga našeg stola, a nas nahrani da možemo biti hrana drugima! Daruj nam svoga kruha da i sami postanemo kruh koji se lomi, kruh svima onima koji trebaju svjetlo, istinu, život!

Dođi, Isuse!

Neka nas snaga tvojeg kruha tako ponese da shvatimo tajnu toga kruha. Neka nas ponese želja da te učinimo kraljem! Ali, Isuse, da te učinimo kraljem svojih srdaca! Kraljem koji će imati prolaz u dubinu našega života, koji će smjeti mijenjati naše sebične navike i učiniti nas prikladnim da drugima umnažamo kruh radosti i ljubavi, hranu mira.

Isuse, nemoj se od nas povlačiti, nemoj od nas otići. Možda još uvijek i mi želimo samo malo materijalnog kruha i mira, ali te danas iskreno molimo i za obraćenje, novu kvalitetu nesebičnog života da bi prije kruha svagdanjeg među nas došlo tvoje kraljevstvo! Bilo ih je mnogo koji su se nasitili.

Ti, Isuse, imaš hrane dovoljno da nahraniš sve ljude svijeta! Imaš ljubavi da ogriješ sva ljudska srca! Velikodušan si u darivanju koje ne pozna granica! Hvala ti, Isuse!

Neka nas tvoje zahvaljivanje Ocu nad tajnom ovog kruha otvori za ono čudo koje se i danas ostvaruje svaki puta kada blagujemo u euharistiji kruh vječnoga života!

fra Zvjezdan