PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA (A)

ISUS DOLAZI – ČEKAJMO!

Gospodine Isuse, sve mi ovih dana govori o tebi. Ti dolaziš; dolaziš ponovno da nas podigneš, dolaziš uvijek iznova da nas sjetiš da si tu, da nas nisi zaboravio. Dolaziš jer si tako odredio i jer si tako najavio. A svojima si rekao da čekaju. Tvoj je dolazak za ovu zemlju uvijek iznenađenje. Bez obzira koliko se čovjek pripravljao, bez obzira koliko dugo čekao, tvoj je dolazak uvijek iznenađenje za sve ljude. Iznenađuješ zato što svojim dolaskom nadmašuješ sva ljudska očekivanja.

Iznenađuješ, jer dolaziš drukčije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuješ obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti tvoj dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica. Tako si, Isuse, iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad si se rodio u Betlehemu. Nitko te nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da te dočekaju. Čekali su te, ali na drukčiji način i zamišljali u drugom obličju. A ti si došao u siromaštvu i krhkosti čovjeka, u nejakosti djeteta. To je bilo previše za sve ljude onog vremena. Zato te nisu znali dočekati, nisu te znali prepoznati.

Dolaziš i dalje kroz povijest. Svojoj Crkvi, svojim učenicima dolaziš u znakovima koji su tako siromašni i maleni da smo skloni ne prihvatiti te na taj tvoj način. Dolaziš nam u pričesti, u kruhu života, a tako se često dogodi da ne marimo za tu hranu od koje se živi. Dolaziš nam u ruci svećenika i molitvi Crkve, a mi bismo radije na neki drugi način osjetili olakšanje savjesti opterećene krivnjom. Dolaziš nam u pomazanju uljem, u položenim rukama, a mi te ne prepoznajemo. I danas je moguće da te ne vidimo!

Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao Sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne ta životna prilika? Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo – prema onoj tvojoj: «Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili»? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno: ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek – to je slava Božja, to si ti u slavi! Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno  čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu tat okrade kuću.

Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina Čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!

fra Zvjezdan

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

OVO JE KRALJ ŽIDOVSKI

Gospodine, druge si spasio! Druge si spašavao, izbavljao; mnoge si ozdravio. Bio si svima sve. Uvijek za druge. Kakao to da sebi nisi mogao pomoći? Zar je zatajila tvoja božanska moć kad je tebi trebalo snage i slobode. Vukli su te po trgovima, od Poncija do Plata, lažno svjedočili, trnjem krunili da te izrugaju. I konačno si prikovan na križ. Podno križa stoje oni koji te mrze i čekaju tvoj svršetak. I rugaju se tvojim iskazima dobrote prema ljudima. Kao da ti to ništa ne koristi: jer i onako sada samome sebi ne možeš pomoći. Što onda vrijedi što si tolikima pomogao? Što ti vrijedi što si druge spasio?

Nisi sišao s križa. Ostao si visjeti; poružen i ponižen. Ništa ne činiš za sebe, za svoje spasenje. Kao da dopuštaš svojim protivnicima da trijumfiraju do kraja. Teško je to shvatiti. Bilo bi lakše shvatiti da si im dopustio da na kratko pomisle da mogu sve, da su jači od tebe, da su dovoljno utjecajni i jaki da im tvoj autoritet neće umanjiti dobar glas kod naroda. Ali – da ćeš ti zaista ići do kraja, da ćeš dopustiti da umreš na križu: to je tako teško shvatiti.

Često mislim, Isuse, što bi se dogodilo da si zaista sišao s križa, kako su to oni tražili? Bi li time zaista dokazao da si ti Krist, Božji Izabranik? Bi li to zaista bio znak da te Bog voli? Bi li ti oni povjerovali da si to učinio? Ne bi li se time spustio na razinu njihovih ograničenih želja i sebičnih nakana? Bi li time zaista dokazao da si Bog ljubavi kad bi spasio sebe? I bi li to bilo spasenje? Meni se isto tako katkad čini da bi to bilo dobro. Jer, i ja se tako molim. Kad osjetim da se dogodilo ono što sam molio čini mi se da me Bog voli, da sam mu drag, da me nije zaboravio. Međutim, kad se ne događa po mojim željama, kad me pogodi neka muka i zlo, čini mi se da me je i Bog ostavio, zaboravio. Ljubav Božju mjerim po mjerilima svojih ljudskih želja.

Svijet ne bi postao drugačiji, svijet ne bi ništa shvatio da si ti sišao s križa. To bi bio poraz pred logikom ovoga svijeta. Želim ti, Isuse, danas zahvaliti što nisi sišao s križa. Hvala ti što si svoje kraljevstvo utemeljio na drvetu križa. Hvala ti što nisi kao kraljevi i vlastodršci ovoga svijeta koji spašavaju sebe i svoje ideje. Ti spašavaš druge i daješ život svoj za svoje. Ti si jedinstveni Kralj ovoga svijeta i svemira, jer si dobri pastir koji ne traži sebe ni svoje, nego dobro drugih!

Isuse, sjeti me se u kraljevstvu svome! Isuse, osmisli moj život i kad visim na križu poput razbojnika tebi zdesna. Otkrij mi tajnu da i to mogu biti vrata života, a ne besmisao smrti. Otkrij mi tajnu svoga kraljevstva ljubavi!

fra Zvjezdan

33. nedjelja kroz godinu (C)

BUDUĆNOST U SVJETLU USKRSNULOGA

Isuse, i ja bih tako rado htio znati: kada će sve to biti, kako će se to dogoditi i po čemu ćemo znati da je došao čas? Jesmo li možda već u tim vremenima? Jer, ima puno nemira i ratova, sukoba i mržnje, mnogo uništavanja i razaranja. Izgleda da je upravo ovo naše vrijeme to tvoje apokaliptičko vrijeme, taj čas konačnog obračuna. Jesmo li blizu tom času, Isuse? Što će biti s nama?

«Vi se ne bojte! Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Vama se neće dogoditi ništa što bi moglo ugroziti istinski život koji ste na krštenju primili. Ne bojte se!»

Vjerujem, Isuse, da to i nama govoriš, da to i meni govoriš. Vjerujem da me želiš upozoriti da nema mjesta strahu, nego da je to vrijeme nade i pouzdanja. Vjerujem da je to vrijeme poziva na postojanost i vjernost.

Da, Isuse, vjerujem da živim u tom vremenu, vremenu koje upozorava na hitnost i na vjernost. Osjećam da nemam što čekati. Ne smijem gubiti ovo dragocjeno vrijeme koje mi daješ za konačan susret s tobom. Vjerujem da se to može u dubinama istine srca i duše dogoditi i danas i u svakom času u kojem te prepoznam i prihvatim kao tajnu svog života. Vjerujem, Isuse, da mene upravo u ovom vremenu koje si meni dao želiš susresti spremna i čista da bi se taj susret mogao pretočiti u vječnost.

Pomozi mi, Isuse, da se ne bojim. Ohrabri moje srce. Sam si govorio: «Ne morate se bojati onih koji vam mogu ubiti tijelo! Bojte se onih koji mogu ugroziti vaš duhovni život, koji vam mogu zatrovati dušu, koji vam mogu upropastiti vječnost. Bojte se njih!» Oprosti, Isuse, što se katkad više bojim onih koji mi ugrožavaju tijelo, materijalni život, koji mi oduzimaju vrijeme, koji me prikraćuju za moja prava. Oprosti, Isuse, što se tako malo bojim i tako malo marim za sve one koji pokušavaju ugroziti upravo onaj život kojim sam vezan uz tebe, život koji si ti stavio u mene prigodom krštenja. Ne dopusti da izgubim taj život, milost posvetnu!

U našim vremenima, Isuse, za koja mislim prečesto da su najgora, najkritičnija, daj mi istinsko pouzdanje u tvoju dobrotu i vjeru u tvoju riječ koja neće proći. Daj da vjerujem da se ti brineš za mene i da ne moram strahovati. Od mene tražiš jedino vjernost dokraja.

fra Zvjezdan

32. nedjelja kroz godinu (C)

VJERUJEM U USKRSNUĆE TIJELA

Hvala ti, Isuse, za uskrsnuće mrtvih i hvala ti za vječni život. Ti si nam to obećao, ti si nam to darovao. U tvojem uskrsnuću vidimo, Isuse, zalog svoga uskrsnuća, zalog vječnoga života, u tebi i s tobom.

Hvala ti, Isuse, što na nebu neće biti zavisti i nitko nikome neće trebati zavidjeti na dobrima i darovima, budući da će svi jednako biti obdareni, odnosno svaki u punoj mjeri tvoga dara.

Hvala ti, Isuse, što kod tebe neće biti ljubomore. Nećemo se trebati grčevito boriti za ljubav pojedinih osoba niti se bojati odbačenosti i osamljenosti. Nećemo trebati nikoga zarobljavati u strahu da nas on ne zaboravi ili da taj ne bi nekoga ljubio više od nas. Hvala ti, Isuse, što nećemo trebati biti ljubomorni na tvoju ljubav kojom ljubiš svakoga čovjeka, jer će svi osjetiti savršenu i potpunu ljubav tvoga Srca.

Hvala ti, Isuse, što na nebu neće biti zarade ni dnevnica, mjesečne plaće niti mirovine, jer ćeš ti u svojoj ljubavi dovoljno dati da svatko vječno sretno živi. Hvala ti, Isuse, što se na nebu nećemo trebati bojati za svoje sutra i što ćemo moći biti potpuno slobodni, prepušteni samo ljubavi.

Hvala ti, Isuse, što na nebu, nakon uskrsnuća, nećemo više nikada biti umorni, što nećemo klonuti ni dušom ni tijelom, nego ćemo neprestano biti u stanju da živimo radost, da zračimo mir i sreću.

Hvala ti, Isuse, što se na nebu nitko više neće ljutiti ni na koga, što će se svi natjecati u ljubavi i neće biti nikakvog razloga za nervozu i srdžbu. Sve će biti skladno i lijepo. Imam osjećaj, Isuse, da bi ti htio da nebo bude već ovdje na zemlji, u svakoj kući, u svakoj zajednici i u svakom srcu. Želiš da ono počne već u našem ovozemaljskom životu, jer trajno i vječno ostaje u nama samo ono što nas nadživi u ovozemaljskom životu i što ne propadne nego se nastavlja u vječnosti.

I vjerujem, Isuse, da želiš da već ovdje na zemlji ne bude zavisti ni ljubomore među ljudima, da bi svi mogli biti slobodni i sretni. Vjerujem, Isuse, da želiš da ljudi već ovdje na zemlji ne žive tjeskobno i zarobljeni materijalnim, nego im srca uzdižeš prema gore, gdje su prave radosti, prema vrednotama koje već sada mogu ispuniti ljudsko srce mirom.

fra Zvjezdan

31. nedjelja kroz godinu (C)

DANAS MI JE PROBORAVITI U TVOJOJ KUĆI

Često, Gospodine, i ja poput Zakeja mislim da se trebam popeti negdje visoko, da se moram uzdići, da bih te vidio, da bih te susreo. A ti, Isuse, govoriš Zakeju i meni: «Siđi brzo» Danas mi je proboraviti u tvojoj kući!»

Znam da najprije želiš da uđem u dubinu vlastitog bića, da onda susretnem tebe, da se tu nađem s tobom. Trebam ući u dubinu svoga srca, trebam srediti svoje misli, trebam pronaći svoje vlastito biće u nutrini svoga tijela, svoga života. To je osnovni preduvjet da se ti i ja, Isuse, nađemo. Pozivaš me da siđem, da uđem u svoju nutrinu, da se saberem, da otkrijem ovaj svoj unutarnji dom, gdje se ti sa mnom želiš naći i proboraviti u njemu. Da, Isuse, želim sići u prostore u kojima bi ti htio biti sa mnom, sam, bez drugih misli i planova, jednostavno želiš da se susretnemo.

A u mojem domu ti nije ugodno. Možda je kod drugih ljepše, ima onih koji su više zaslužili da k njima zađeš, da se kod njih zadržiš. I onda, Isuse, ljudi će mrmljati što baš k meni dolaziš. Možda mnogi misle da ja nisam dostojan takve počasti jer znaju tko sam i kakav sam. Ulaziš, Isuse, u kuću grešnika, čovjeka koji ti se nema čime pohvaliti.

Zakej te je primio sav radostan. Svi su ljudski obziri pali kod tebe i kod njega. Postojao si samo ti koji si u njegov dom donio svjetlo i spasenje. Primam te i ja, Isuse.

Dođi!

Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali jako te trebam, ne mogu zamisliti život bez tebe, ne mogu bez tebe. Ti me jedini poznaš, ti me jedini prihvaćaš i ljubiš. Dođi, Isuse, neće sve biti u redu, ali srce te moje radosno prima. Dođi i donesi sa sobom svjetlo i snagu za život. Zakej te je primio. Tek je nakon tvog dolaska slijedila njegova ispovijed i obraćenje. Jer, to je nemoguće ostvariti bez tebe.

To je djelo tvoje milosti. I tada se dogodilo čudo njegova novog života.

Danas!

Danas mi je proboraviti u tvojoj kući. Danas je spasenje došlo ovoj kući.

Danas!

Danas te i ja čekam i primam. Danas nije kasno za tvoje spasenje. Neka se tvoj danas spasenja i radosti dogodi u mojem srcu i u mojem životu. Neka se danas ispuni i na meni sve što je rečeno za Zakeja.

fra Zvjezdan

30. nedjelja kroz godinu (C)

BOŽE, MILOSTIV BUDI!

Gospodine Isuse, pomozi mi da danas shvatim ono što mi ti poručuješ. Nije bitno za čovjeka da pošto-poto ispadne vrlo krepostan i da u svakom pogledu, što se zakona tiče, bude u potpunom skladu i redu pred tvojim licem. Nije čak ni najbitnije imati u svemu potpuno čistu savjest. Daj da shvatim, Gospodine, da nije bitno da se pred tobom osjetim grešan ili nedostojan, nego je prvo i najvažnije da se jednostavno nađem pred tobom u istini svoga bića.

Podari mi milost da u jednostavnosti prihvatim nezasluženi dar tvoje ljubavi i da, zadivljen pred tvojom dobrotom, otkrijem da je tvoja ljubav izvorište moje ispravnosti, pravednosti i svetosti. Ti si me već odavno pretekao u ljubavi. Sve moje religiozne prakse i nastojanja samo su uvijek iznova odgovor na tvoju milost, otvaranje tvojim darovima, tvojoj dobroti.

Grešan sam, Gospodine! Ipak te molim da ne dopustiš da svijest o mojoj grešnosti tako zarobi moje srce da postanem nezadovoljan, nesretan, obeshrabren. Neka me svako prosvjetljenje o vlastitoj grešnosti sve više privuče k tvome milosrdnom Srcu. Neka to iskustvo u meni probudi poziv i poticaj da čitavim bićem, svojom ljubavlju odgovorim na tvoju veliku ljubav. Podari mi, Isuse, da od sada živim jedinu istinitu tajnu svoga života, to jest tajnu ljubavi i neka me ta ljubav učini sposobnim da vidim vlastitu bijedu i da se ne zatvaram u nju budući da ma ti nikada ne prestaješ obasipati svojom ljubavlju. Čim postanem svjestan tvoje vjerne i uvijek otvorene ljubavi i svoje bojažljive i tako krhke ljubavi, pitam se, Gospodine, čime se još onda mogu hvaliti.

Dolazim ti ususret, u hram, u crkvu, u zajednicu. Dolazim k tebi, Gospodine, Nisam dostojan, ali mi trebaš. Nisam dostojan primiti te u pričesti, ali te neizrecivo trebam. A tebi istinski zahvaljujem što si tajne kraljevstva objavio malenima, što si nam darovao sebe u pričesti i to ne zato što smo sveti, već zato da to poželimo biti i da to tvojom milošću i pomoću istinski postanemo. Dolazim ti, Gospodine, jer osjećam da me ti uvijek iznova zoveš i da je moj dolazak već znak tvoje otvorene i milosrdne ljubavi. Ne dolazim ti da te zadužim, već da ti zahvalim za svaku tvoju ljubav bez koje me ne bi bilo.

Ne dolazimo k tebi, Isuse, kao oni koji ti prinose svoje zasluge, otkrivaju svoje kreposti.

Evanđeoski stav tvojih učenika je stav onih koji se pozivaju na zasluge drugih. «Ne gledaj na moje grijehe, nego na vjeru svoje Crkve…» Primi nas, Gospodine, duhom ponizne i srcem skrušene i neka ti se tada svidi ova naša žrtva. Pred tobom, u svjetlu brojnih prispodoba, neće se opravdati onaj koji je u redu, nego onaj koji se vraća u dom Očev, koji je silno potreban Božje ljubavi. A ona se ničim ne da zaslužiti. Na nju se samo može odgovoriti poniznom i zahvalnom ljubavlju.

Bože, milostiv budi meni grešniku!

fra Zvjezdan

29. nedjelja kroz godinu (C)

BOG JE DOBAR

Divno je znati, Isuse, da tebi nikada ne može dosaditi, da smo ti uvijek dobrodošli i da za svakog imaš dovoljno vremena i ljubavi.

Isuse, promatram sebe i ljude oko sebe. Mi jedni drugima brzo dosadimo. Čak i kad se prepoznamo kao prijatelji, kad iskusimo radost susreta s njima, ubrzo nastaju krize, krize zajedništva u okolnostima u kojima više nismo u stanju strpljivo i s ljubavlju prihvatiti svoje bližnje. Tada su nam njihovi pohodi dosadni, katkad i teški, a različite molbe prijatelja postaju nam na teret te izbjegavamo one kojima smo možda obećali trajnu vjernost. Tako je teško, Isuse, ponekad osjetiti da smo nekome na teret i da više nismo dobrodošli! To boli.

A govoriš nam da tako i sami postupamo prema drugima, jer smo zli. Ipak i u toj svojoj zloći posustanemo pred nečijim učestalim molbama i zahtjevima.

Međutim, Isuse, u tom pogledu kod tebe nije tako. Danas nam poručuješ da smijemo uvijek iznova doći k tebi, da ti nikada nećemo dosaditi. Imam osjećaj da nas danas želiš ohrabriti. Kao ono nekad u Starom zavjetu, kad je rečeno kralju Ahazu (Iz 7,14) da dosađuje Bogu upravo time što ga ne moli, što mu ne dolazi s potrebama i željama nekog časa i teške situacije. Evo me, Isuse! Dolazim ti danas jer me zoveš. Ti katkad kao da oklijevaš s našom parnicom, ali je nikad ne stavljaš ad acta, nikad se ne odričeš svoje spasiteljske prisutnosti u našem životu.

Danas nas želiš potaknuti na ustrajnu molitvu, na molitvu koja oblikuje srce i dušu molitelja, na molitvu koja hrani našu vjeru i čisti ljubav, na molitvu koja nas približava tebi i koja i u našoj nutrini oblikuje naše želje i potrebe.

Obrani me, Isuse, od tužitelja koji je u meni i koji me neprestano progoni zbog mojih prošlih grijeha koje sam već ispovjedio. Obrani me od savjesti koja kao da se ne želi uvjeriti da mi je sve oprošteno i da sam čist od svega što je bilo.

Obrani nas, Isuse, od onog iskonskog tužitelja, koji nas neprestano napastuje i tuži u svim našim životnim okolnostima. Obrani me od đavla i svih njegovih spletki i zamki. Obrani me od njegovih tužbi na moj život i na moje predanje tebi. Obrani me od tog «tužitelja braće».

fra Zvjezdan

28. nedjelja kroz godinu (C)

GOZBA USKRSNUĆA

Isuse, mi nismo najgori. Čak nam se čini da smo prilično dobri u odnosu na mnoge druge. Vjerujemo da si s nama prilično zadovoljan. A ipak, izgleda da nešto nije potpuno u redu. Naš grijeh je kao i onaj bogatašev iz evanđelja. Nemamo očiju, nemamo srca da vidimo siromaha pred našim vratima. Za njega nema mjesta u našim salonima za našim stolovima. Želimo imati svoj mir i svoju lagodnost. Imamo svoje vrijeme za Dnevnik, imamo pravo na svoj počinak. Dočekat ćemo i svršetak svoga života, a da za one vani nismo ni prstom makli.

Zapanjen sam oštrinom presude. Nije li ona malo preteška? Ovaj bogataš zapravo nije učinio nikakvo zlo, nije počinio neki teški grijeh. Abraham mu u tom pogledu ništa ne predbacuje. Upozorava samo na to što se gostio za svoga zemaljskog života i što mu je bilo lijepo. Zar nam ovdje na zemlji ne smije biti lijepo? Zar se samo Lazarovom bijedom može osigurati ljepota neba? Pokušavam te shvatiti, Isuse. Upozoravaš da je nastao ogroman jaz, provalija velika između ovog bogataša i siromaha Lazara. Krivnja je u bogatašu, jer je Lazar stajao na njegovim vratima, ali mu ih on nije otvarao. Upozoravaš nas na slične provalije. Postoje sve veće i veće provalije između onih koji su nam bliski i dragi, onih koji nam pomažu i vole nas, te onih koji ne pripadaju u taj naš uži krug, u izbor našega srca. Mislimo da nismo pozvani sve ljubiti. Ima ih toliko koje prepuštamo ljubavi drugih, koje upućujemo na socijalne urede, kojih se rješavamo da nam ne smetaju. Neka ih drugi prihvate i ljube. A pokucali su na naša vrata.

Dobri Isuse, bojim se da ta provalija u vječnosti može postati nepremostivom. Ti nam dolaziš u takvima koje nitko neće i kucaš na vrata našega srca. Hoćeš li zateći vrata moga srca otvorena?

Probudi nas, Gospodine, i pošalji nam neki znak dok još nije kasno! Međutim, ti nas upućuješ na Sveto pismo. To je jedinstvena Riječ, to je konačan znak! Tu je sve rečeno, sve zapisano. Nauči nas, Gospodine čitati poruku tvoje Riječi. Daj, Gospodine, da shvatimo hitnost ovoga časa, da poslušamo Mojsija i proroke kako bi pale ljuske s naših očiju koje više ne mogu vidjeti pravu istinu i punu stvarnost. Daj da danas čujemo tvoju Riječ koja određuje našu budućnost.

Isuse, siromašni Lazaru pred našim vratima, obrati nas. Trgni nas iz naše samodopadnosti i ravnodušnosti u odnosu na braću i sestre oko nas. Daj da u svima njima otkrijemo i prepoznamo tebe. Ti si, izranjen i prezren, na sebe uzeo rane i boli svih siromaha svijeta, svih Lazara pred našim vratima. Nađi, Isuse, koji se kriješ u njihovu obličju, u nama otvoreno srce za svaku ljudsku bijedu i nevolju. Ako te prepoznamo sada, tada ćemo te prepoznati i u vječnosti. Danomice nas gostiš na gozbi svoje ljubavi. Danomice smijemo na euharistijsko slavlje i uživati kruh života. Daj nam milost da nahranjeni tobom i mi podijelimo svoj kruh, svoj život s gladnima ovoga svijeta. Naći će se tada i za nas mjesta u vječnosti, i to ne samo na krilu Abrahamovu, već u neizrecivom krilu Oca nebeskog.

fra Zvjezdan

27. nedjelja kroz godinu (C)

SVE JE MILOST

Gospodine, moram ti priznati da me malo smeta sadržaj ove prispodobe. Ne ide mi u glavu. Kako možeš uspoređivati dobrog Boga i nebeskog Oca s ovim bogatim gospodarom koji tako bezosjećajno želi da ga sluga, koji je već cijeli dan za njega mukotrpno radio, još i poslužuje kao nekog velikog princa i koji, umjesto da mu bude zahvalan, svoga slugu tretira kao nekog beskorisnog i bezvrijednog čovjeka? Oprosti mi, Gospodine, ali ja nikako ne mogu tebe ni Oca uspoređivati s tim gospodarom. Njemu ti uopće nisi sličan. Moram priznati da te ne razumijem.

«Dijete moje, poveži moje riječi sa svim drugim što sam rekao. Toliko sam puta govorio o svom Ocu, o njegovoj dobroti i milosrđu. Vjerujem da je to dovoljno da u sebi nosiš uvjerenje da se on ne odnosi prema ljudima kao prema najamnicima ili robovima. Nikada ne zaboravi da je Bog Otac i da te neizrecivo ljubi.

Međutim, u svakom od vas drijema i mali farizej. Poput njih i vama se može dogoditi da povjerujete da imate pravo na Boga i na mirnu i osiguranu budućnost poradi velikih religioznih napora i zasluga. Tako se često i vama dogodi da pomislite da ste Boga zadužili svojim djelima i da vam njegova ljubav pripada po pravu.

Ne zaboravi! Ni vlastitim dobrim djelima, pa ni vrhunskim krepostima, nećete nikada zaraditi onaj život i spasenje koje vam je moj Otac podijelio iz čiste dobrote i darežljivosti. To je jedinstveni dar koji se ne može zaraditi. Sve je to čisti dar. Sve je milost. Biti kao dijete koje se osjeća prihvaćeno i koje sve prima od svog oca i svoje majke nije poniženje ili znak manje vrijednosti. To je radost ljubljenog djeteta i radost što i ono može isto tako ljubiti bez računice.

Ja sam svojim učenicima kao njihov Gospodin i Učitelj oprao noge. Oni su to morali prihvatiti ako su željeli imati dijela sa mnom, ako su željeli ući u tajnu moga poslanja. A to sam učinio zato da vam razotkrijem da je istinska veličina čovjeka upravo u tome da služi, da bude malen. Prema tome, i sluga iz ovoga evanđelja treba osjetiti svu milost koja mu je podarena u mogućnosti da služi. On time ne privređuje plaću od svoga gospodara, već samim time što je u njegovoj službi otkriva puninu pravog života.

Ovo je prispodoba o sluzi. Služenje je poziv na koji je svatko pozvan. U svim okolnostima, na svim položajima, u svakoj životnoj dobi, na svakom mjestu: čovjek koji poslužuje ostvaruje volju svoga Gospodara, ostvaruje volju Božju. Čini ono što trebaš učiniti na svome mjestu i već si time primio nagradu života. Budi zahvalan za taj prostor služenja po kojem si tako blizu svome Gospodaru i moli da svi ljudi otkriju tu istu radost koja je mnogima još daleko. Kako se ljudi još uvijek bore za vlast, a ne za služenje. Upravo je u tome sva tragedija čovječanstva. Želim po tebi otkrivati drugima nova obzorja pravog života svim ljudima s kojima živiš.»

fra Zvjezdan

26. nedjelja kroz godinu (C)

GOZBA USKRSNUĆA

Isuse, mi nismo najgori. Čak nam se čini da smo prilično dobri u odnosu na mnoge druge. Vjerujemo da si s nama prilično zadovoljan. A ipak, izgleda da nešto nije potpuno u redu. Naš grijeh je kao i onaj bogatašev iz evanđelja. Nemamo očiju, nemamo srca da vidimo siromaha pred našim vratima. Za njega nema mjesta u našim salonima za našim stolovima. Želimo imati svoj mir i svoju lagodnost. Imamo svoje vrijeme za Dnevnik, imamo pravo na svoj počinak. Dočekat ćemo i svršetak svoga života, a da za one vani nismo ni prstom makli.

Zapanjen sam oštrinom presude. Nije li ona malo preteška? Ovaj bogataš zapravo nije učinio nikakvo zlo, nije počinio neki teški grijeh. Abraham mu u tom pogledu ništa ne predbacuje. Upozorava samo na to što se gostio za svoga zemaljskog života i što mu je bilo lijepo. Zar nam ovdje na zemlji ne smije biti lijepo? Zar se samo Lazarovom bijedom može osigurati ljepota neba? Pokušavam te shvatiti, Isuse. Upozoravaš da je nastao ogroman jaz, provalija velika između ovog bogataša i siromaha Lazara. Krivnja je u bogatašu, jer je Lazar stajao na njegovim vratima, ali mu ih on nije otvarao. Upozoravaš nas na slične provalije. Postoje sve veće i veće provalije između onih koji su nam bliski i dragi, onih koji nam pomažu i vole nas, te onih koji ne pripadaju u taj naš uži krug, u izbor našega srca. Mislimo da nismo pozvani sve ljubiti. Ima ih toliko koje prepuštamo ljubavi drugih, koje upućujemo na socijalne urede, kojih se rješavamo da nam ne smetaju. Neka ih drugi prihvate i ljube. A pokucali su na naša vrata.

Dobri Isuse, bojim se da ta provalija u vječnosti može postati nepremostivom. Ti nam dolaziš u takvima koje nitko neće i kucaš na vrata našega srca. Hoćeš li zateći vrata moga srca otvorena?

Probudi nas, Gospodine, i pošalji nam neki znak dok još nije kasno! Međutim, ti nas upućuješ na Sveto pismo. To je jedinstvena Riječ, to je konačan znak! Tu je sve rečeno, sve zapisano. Nauči nas, Gospodine čitati poruku tvoje Riječi. Daj, Gospodine, da shvatimo hitnost ovoga časa, da poslušamo Mojsija i proroke kako bi pale ljuske s naših očiju koje više ne mogu vidjeti pravu istinu i punu stvarnost. Daj da danas čujemo tvoju Riječ koja određuje našu budućnost.

Isuse, siromašni Lazaru pred našim vratima, obrati nas. Trgni nas iz naše samodopadnosti i ravnodušnosti u odnosu na braću i sestre oko nas. Daj da u svima njima otkrijemo i prepoznamo tebe. Ti si, izranjen i prezren, na sebe uzeo rane i boli svih siromaha svijeta, svih Lazara pred našim vratima. Nađi, Isuse, koji se kriješ u njihovu obličju, u nama otvoreno srce za svaku ljudsku bijedu i nevolju. Ako te prepoznamo sada, tada ćemo te prepoznati i u vječnosti. Danomice nas gostiš na gozbi svoje ljubavi. Danomice smijemo na euharistijsko slavlje i uživati kruh života. Daj nam milost da nahranjeni tobom i mi podijelimo svoj kruh, svoj život s gladnima ovoga svijeta. Naći će se tada i za nas mjesta u vječnosti, i to ne samo na krilu Abrahamovu, već u neizrecivom krilu Oca nebeskog.

fra Zvjezdan