Nastavljamo s čitanjem Isusovog oproštajnog govora sa zadnje večere. To je njegov testament! Daje svojim učenicima posljednje upute prije rastanka. Najvažnije od svega jest da sačuvaju ljubav, i to Njegovu, onu kojoj ih je On poučio: ostanite u mojoj ljubavi! To je ljubav prema Njemu, prvenstveno izražena u vršenju njegove zapovijedi (na taj je način i Isus Ocu pokazao svoju ljubav, što je čuvao njegove zapovijedi), a glavna je: da se oni međusobno ljube i to u mjeri, kako ih je On ljubio (to je mjera križa, mjera potpunog darivanja i predanja!). Do te mjere ljubiti drugoga, da smo spremni život dati za njega, do kraja se u toj ljubavi založiti. Na taj način postajemo prijatelji Isusovi i donosimo pravi rod, očitujemo se kao njegovi učenici.
Na takvu – Isusovu – ljubav, potiče nas danas i učenik Ivan. Za njega je ljubav kojom zrači Isusov učenik osnovni znak prepoznavanja nove kršćanske egzistencije. Tko ne ljubi, taj nije upoznao Boga, jer je temeljni sadržaj njegovog bića: ljubav. Ljubeći jedni druge nasljedujemo veliku Božju ljubav prema svijetu u kojoj je Bog išao do predanja svojeg vlastitog Sina!
Ti si Isusov učenik! Da li si i čovjek ljubavi?! Da li je to i glavno pravilo tvojega života i ponašanja?! Kada si posljednji put s nekim dijelio svoja dobra, zaustavio se kod drugoga? Ili možda već dugo, jako dugo, živiš sam za sebe!? Zatvoren u svoju sobu i svoje posjedovanje! Sebičan? Egocentrik? Čovjek bez ljubavi? Ako je tako, onda još nisi upoznao Boga! Riječ Božja poziva te danas da postaneš čovjek ljubavi! I to ne prigodno. To mora biti trajni način tvojega života. Tada će kroz tvoju ljubav i drugi osjetiti da je Bog ljubav i da ima ljudi u čija je srca Bog tu ljubav izlio i koji tu ljubav onda žive i očituju! Budi ti taj! Budi ti takav, jer samo to znači biti Isusov učenik i prijatelj!
