TREĆA VAZMENA NEDJELJA (A)

NIJE LI GORJELO SRCE U NAMA?

Isuse, krećeš s dvojicom učenika prema Emausu. Čudno mi je da te nisu prepoznali i pitam se gdje su im bile uši da nisu čuli i prepoznali tvoj glas? Dugo im je trebalo. Morao si puno toga tumačiti iz Pisma kako bi im protumačio sve što o tebi piše. Govorio si im s uvjerenjem i ljubavlju. Oni su slušali i upijali u sebe tvoju poruku. Tek će kasnije zaključiti da ih je tvoja riječ grijala i da su osjećali u svom srcu da si to ti. Njihovo će srce reagirati. Ono se zapalilo ljubavlju prema tebi. Ti si živ.

Kad si stigao u Emaus događa se ona jedinstvena scena. Učenici su te htjeli zadržati sa sobom. Nešto im je govorilo da te ne smiju izgubiti. Već si im putem darovao toliko svjetla i nade. Ustrajali su u svojem navaljivanju sve dok nisi s njima ušao, sjeo za stol. A tada si pred njihovim očima uzeo kruh, razlomio ga i pružio im ga. Gdje su im do tada bile oči? Oni te sada prepoznaše.

A tebe više nema. Ti si nestao ispred njihovih očiju.

Međutim, nisi nestao iz njihova srca. Oni nisu žalosni što te više ne vide. Oni su puni tebe, oni znaju da si živ, da si tu. Oni znaju kako do tebe i gdje te mogu susresti. Sve si im objasnio putem tumačeći Riječ. Sve si im rekao u lomljenju kruha. Isuse, često se pitam gdje su naše uši i oči? Često slušamo riječ Božju. Posebno to doživljavamo kod svetih misa nedjeljom i blagdanom. Tada u zajednici vjernika svečano odjekuje tvoja poruka, živa riječ. A ipak, rijetko ili gotovo nikada nam ne zaigra srce kao ovoj dvojici. Sve u nama ostaje hladno, a tvoja nam je riječ katkada teška, dosadna, ili je prečujemo. Isto tako svake nedjelje sudjelujemo na istom slavlju gdje se lomi kruh onako kako si to ti činio na Posljednjoj večeri, ili upravo ovako kako si učinio u Emausu. A naše oči ostaju zatvorene. S pričešću se u nama ništa ne mijenja. Nismo sposobni učiniti ono što su ova dvojica učinila: puni tebe pohrlili su natrag u Jeruzalem i posvjedočili apostolima da si živ i da su te susreli. Nosili su te u sebi.

Isuse, obnovi čudo Emausa i u našim srcima. I mi smo često bezumni i srca spora da vjerujemo. I mi često gubimo nadu i tlo pod nogama. Često nam se događaju stvari koje ne razumijemo. Ti dolaziš i na naše putove, presrećeš nas na našim stazama. Međutim, naše je srce još tvrđe i sporije za vjerovanje nego tvojih učenika. Potrudi se s nama, Isuse, i daj da te osjetimo u svojoj sredini, a još više te molimo daj da uzmognemo biti pred ljudima pravi tvoji svjedoci. Kao i nama, i svijetu oko nas potrebna je radosna vijest da si uskrsnuo iz groba, iz zagrljaja smrti, da se preokrenula očajna situacija u radosni događaj pobjede ljubavi.

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima: