Svetkovina svete Bogorodice Marije – Nova godina

ŠTO NAM DONOSI GODINA NOVA?

Na pragu smo Nove godine. Jedva shvaćamo kako je brzo prohujalo vrijeme koje je iza nas, i kako se puno toga dogodilo u proteklom vremenu. Od nekih dana još trpimo, a na neke gledamo s ponosom i radošću.  Ujedno nas pritišću naše misli glede budućnosti: što će nam donijeti Nova godina? Puno toga smo planirali u prethodnoj godini, i od puno toga morali smo odustati.  Možda će sve biti dobro, nadamo se da ćemo biti zdravi, da nas neće pogoditi nesreća. Moramo živjeti s nesigurnošću, da ne znamo što će biti sutra. Pred nama je 365 darovanih dana i godina 2018. Mnogi od tih dana već su rezervirani u kalendaru ne samo mome nego i vašemu: poslovni termini, rođendani, možda posebni jubilej, posjet liječniku, sjednice udruge itd. Što će tada stvarno biti, mi to ne znamo. Veliki skeptik Biblije, Propovjednik, kaže to na ovaj način: “Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori” (Prop 11,5).  Dane Nove godine ne treba obilježiti samo s kvačicom, nego ih budno živjeti i oblikovati.

Luka kaže u svome evanđelju: “Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu”. Čudno. Sve što se dogodilo i što je bilo rečeno: kad je anđeo susreo nju, kad je posjetila Elizabetu, kad je s Josipom krenula u Betlehem, kad je pod vrlo neugodnim okolnostima rodila dijete, kad su došli pastiri i pričali kako im se objavio anđeo i rekao im, da  se rodio spasitelj, i da je to dijete povijeno u pelene, i da leži u njenom krilu. Sve to Marija prihvaća nježno i čuva u svojoj nutrini. I još više: sve te događaje prebiraše u svome srcu. Ona moli i pita Boga: “Što mi sa svime time želiš kazati?” Za Mariju to nije samo stvar razuma, nego i srca. U biti cijeloga čovjeka od glave do pete.

To bi moglo i nas potaknuti na pitanje: Što mi Bože želiš kazati kroz susrete, kroz iznenađenja, kroz zbunjenost?
Ne smijemo dopustiti da nam se uzme nada usprkos svemu. Ona ima svoj razlog: tko vjeruje, zna stvarno više! Naravno, ne u znanstvenom smislu, i životnu pamet ne posjeduju vjernici više nego drugi ljudi. Ali, oni grade na iskustvima, koja su ljudi tisućljećima upoznali sa svojim Bogom. Nakon osam dana od rođenja, Isus je bio obrezan kako je kod Židova bio običaj. (Lk 2,21) Obrezanje je znak saveza kojeg je Bog sklopio s Abrahamom i njegovim potomstvom. Mi kršćani doduše nismo obrezani, ali ako kao i Abraham vjerujemo Bogu, njegov savez vrijedi i za nas. Osam dana nakon Božića, na prvi dan Nove godine, slavimo Isusovo obrezanje i kroz to stavljamo znak saveza nad dolazeću godinu. Na nov način treba se dokazati Božja vjernost nama ljudima kao nosivi temelj našega života. Ova nada nije kao zviždanje u šumi, s kojim otklanjamo vlastiti strah. Bog nije mogao bliže doći nego  kad je postao jedan od nas: čovjek. Mi nismo pošteđeni od patnje i nevolje, ali nismo više sami. Postoji jedan koji s nama podnosi – svejedno što dolazi.

Učinimo nešto iz nama darovanog vremena. Bog zna da nemamo sve u ruci. U ovoj misi molimo Božji blagoslov za Novu godinu, da nas Bog zaštiti, da se okrene k nama, da ljudima koji su nam na srcu ide dobro. Molimo za njegovo milosrđe.

Naše obitelji i naši prijatelji stvarno mogu biti blagoslov za naš život. I mi sami možemo biti blagoslov za naše obitelji i za naše prijatelje.

fra Jozo Župić

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao

    Vrijednost jedne Zdravomarije

    Jednog je dana Padre Pio u društvu subrata šetao hodnikom samostana. Subrat mu je skrenuo pozornost na jednog gospodina koji je stajao u mnoštvu. Bio je to poznati pisac koji je doputovao iz Milana kako bi upoznao sveca.

    “Baš lijepo što ste prevalili toliko put da biste me vidjeli. Imate li molitvenik kod kuće?” upitao ga je Padre Pio.

    Pisac ga je zbunjeno gledao, a svetac zaključio: “Mogli ste uštedjeti i vrijeme i novac jer jedna Zdravomarija, sine moj, vrijedi puno, puno više od bilo kakvog putovanja.”