Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa (B)

DAROVANA OBITELJ

Bože moj, ti si u sebi, u tajni Presvetoga Trojstva, obitelj, zajedništvo savršenoga reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Na svoju sliku stvorio si čovjeka. Stvorio si ga kao muško i žensko, kao biće koje ne može samo, koje je dio jednoga zajedništva. Stvorio si, Bože, čovjeka na sliku svoga Sina koji je i sam svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i jedne zajednice. U Svetoj Obitelji daješ nam divan uzor obiteljskih kreposti, uzajamne nježnosti, podrške i ljubavi.

Otkrivamo da nije svako zajedništvo savršen sklad niti je svaka obitelj ozračje čiste ljubavi. Nisu u svakoj obitelji srca tako čista i otvorena za ljubav, kao u tvojoj obitelji, Isuse, gdje su za tebe kucala srca Marije i Josipa i gdje si im ti uzvraćao ljubavlju djeteta. Nije svaka obitelj sveta kao što je to bila tvoja u kojoj su se Marija i Josip nesebično i čisto ljubili u nesebičnom poštovanju i nježnosti. A ipak, svaka je obitelj pozvana na svetost, svaki je čovjek pozvan na svetost, na darivanje i ljubav. Gdje postoji darivanje u ljubavi, tu je sreća i mir. Gdje toga nema nastaje pakao. Nesnošljivo je živjeti u ozračju sebičnosti i traženju svoga prava i svoje volje.

Isuse, vrati svim obiteljskim zajedništvima otvorenost za ljubav i međusobno darivanje. Daj svim ljudima milost ljubavi. Vrati Isuse, ženama i muževima prvu ljubav međusobnog prepoznavanja, obogaćivanja i radosti.

Isuse, nema ljudskoga iskustva, osim grijeha, kroz koje nije prošla i tvoja obitelj. I ti si, zajedno s Majkom i Josipom iskusio progonstvo i raspolovljenost između doma i bezdomnosti. Sjeti se boli mnogih ljudi u Hrvatskoj koji su prognani sa svojih ognjišta i pomozi im da nađu utjehu u tvojoj Svetoj Obitelji.

Isuse, vrati svim obiteljima mir. Pomozi im da nasljeduju tvoju obitelj u svim poteškoćama i nevoljama. Tvoji roditelji, Isuse, sveti supružnici Josip i Marija, donijeli su te prikazati u Hram da obave propis Zakona. Time su dopustili tvome Ocu da pokaže da je zainteresiran za svako ljudsko čedo. Postoji neraskidiva veza između običnog, svakodnevnog i vjerničkoga života.

Isuse, pomozi našim obiteljima da pronalaze snagu za svoj život u posvećenju tebi te da nedjeljni pohod tvome Domu bude svjetlo i toplina izgradnji njihova doma.

Tvoji su sveti roditelji, Isuse, u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini Djeteta koje prinose o tvojoj veličini Isuse. Ali to svijetlo iskustvo začas se pretvara u tamu Golgote. I život svake ljudske obitelji ima svoje visine i dubine. svjetlosti i tame, radosti i žalosti.

Isuse, vrati vjeru u pobjedu ljubavi ondje gdje je ta ljubav u pitanju. Vrati, Isuse, snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i koji su u opasnosti da ustuknu pred silama zla, razdora i mržnje. Neka se nitko nikoga ne boji, neka se svatko svakome raduje!

Isuse, tvojim prikazanjem u Hramu počinje tvoj skroviti život. Šutnja, rad i rast u skrovitosti Nazareta. “Dijete je raslo i jačalo, te se napunjalo mudrosti, i milost je Božja bila na njemu”, veli evanđelist. Isuse, vrati djeci povjerenje u svoje roditelje. Daj roditeljima da poštuju svoju djecu kao osobe i shvate da djeca ne pripadaju njima, nego prvenstveno tebi koji im jedini možeš dati milost rasta u mudrosti. Isuse, neka sva djeca svijeta zajedno s tobom rastu i odrastu, u krugu svoje obitelji, za veliku obitelj svijeta!

Ti si, Isuse, živio u Svetoj Obitelji. Ali, ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji, jer si u svakom srcu koje ti otvara vrata. Ti želiš u svakome od nas otkriti i oca i majku, brata i sestru i omogućiti tako svakome iskustvo Svete Obitelji, jer svetost izvire iz tvoga srca. Dođi, Isuse, ponovno u ove božićne dane u svako srce, u svaku obitelj!

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao
    POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

    Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

    Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.