U sklopu božićnih blagdana nedjelja Krštenja Isusova zauzima dosta važno mjesto. Ona se nadovezuje po svojem sadržaju na blagdane Božića i Bogojavljenja.
Događaj krštenja Isusova spada u red Bogojavljenja. Tu je najme po prvi puta Bog obznanio svojim glasom i svojim Duhom da je Isus Krist njegov ljubljeni Sin. Nad Kristom u rijeci Jordana po krštenju zaorila se Riječ Očeva i Duh se Sveti pojavio u vidljivom obliku. Ta slika i te riječi otkrivaju u Isusu njegovo božansko porijeklo i njegovo pripadanje Ocu. Krštenje je Isusovo prema tome još jasnija objava Boga usred svoga naroda u vidljivoj osobi Isusa Krista.
Krštenje Isusovo spada nadalje u blagdane božićnog sadržaja. To je krštenje osnov i vjerna slika i pralik svakog kršćanskog krštenja. Krštenje je prozvano u starom vjerničkom shvaćanju prve Crkve novim rođenjem. Dok, dakle, slavimo u okviru Božića jedno rođenje koje se tiče svakog od nas u otajstvu Isusova dolaska, dotle nas danas Crkva poziva da u tom istom svjetlu promatramo i svoje novo rođenje, tj. krštenje. Krštenjem mi postajemo na sliku Sina Božjega djecom Božjom. U svakom se krštenju jednako tako ostvaruje isto zajedništvo života i pripadnosti, o kojem je bilo riječi kod krštenja Isusova. Krštenjem mi postajemo nositelji Duha Božjega tako da i nad nas, doduše nevidljivo ali ipak stvarno, silazi snaga odozgo, Duh Sveti. Prema tome danas na blagdan Isusova krštenja mi zapravo slavimo i blagdan svoga krštenja. Time se mi spominjemo i našeg novog rođenja, rođenja na život djece Božje u svjetlu i istini.
Krist je svojim rođenjem došao ostvariti na najsavršeniji način punu poslušnost prema Ocu i predati se u ljubavi ljudima. U tome se i krije otajstvo njegova spasenja. Po krštenju on nas poziva da i naš život postane svakodnevno poslušno bogoštovlje i predana ljubav. Bog kao Otac htio bi zauzeti više mjesta u našem pokrštenom životu, jer će tako onda i svi ljudi oko nas biti nama prisutniji u vidu istinite ljubavi i služenja svim ljudima.
