Druga nedjelja kroz godinu
Svadba u kani Galilejskoj! Tu u svatovima Isus započinje svoje javno djelovanje i čini prvo čudo!Taj se događaj nekada slavio u sklopu Bogojavljenja. Ivan događaj naziva “znakom” želeći pokazati kako on sam nije sebi svrhom, već upućuje na očitovanje Isusa-Mesije. No, pred nama je svakako činjenica, da Isus za svoje očitovanje izabire svatove, ambijent radosti nastanka jedne ljudske obitelji. Možda su mnogi očekivali da će to biti u hramu, da će se to dogoditi, kroz neku sakralnu gestu, međutim to se je dogodilo kroz jednu od banalnih ljudskih potreba: nestašicu vina! To ujedno pokazuje da je Isusov dolazak usmjeren čovjeku, čovjeku u najelementarnijoj njegovoj potrebi, da taj dolazak želi obuhvatiti čitavog čovjeka, a ne samo neki njegov “sakralni” dio. Ova Isusova gesta ujedno je potvrda autentičnosti čovjekove ljubavi, braka, obitelji, ljudske radosti. Današnje evanđelje nas vodi na svadbenu svečanost, kako bismo se učili radovati sebi i ljudima oko sebe. Ako to naučimo, tada će nam svaki dan biti malo svadbeno ozračje. Na ovoj su svadbi bili prisutni Isus, njegovi učenici i Isusova Majka. Kamo sreće da je ova svita na svakoj i svačijoj svadbi! Kad je Isus s nama i među nama, onda je uvijek radost i svadbeno veselje među nama. Nema li Isusa, nitko i ništa ga ne može nadomjestiti. Barem to bismo morali iz ovog evanđelja naučiti! Posljednja rečenica evanđelja pravi je egzistencijalni program: Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Isus – ili nekamo dolazi, ili odnekud odlazi. Sudbonosno je stoga pitanje: da li on k meni dolazi, ili od mene odlazi? Jesam li ja s njim, ili sam bez njega?!
