BOGOJAVLJENJE

SLIJEDITI ZVIJEZDU SPASENJA

Vjerojatno svi poznajete izreku: “Uvijek kad misliš da dalje ne ide, odnekud dođe svjetlo.” U toj izreci izražena je životna mudrost: mi uvijek iznova dolazimo do granica u našemu životu, i to može biti vrlo bolno, katkad nas to obeshrabri a mnogi očajavaju.

Ipak: život ide  dalje. Čovjek je stvoren  za nadu. On nikada ne može reći: dovde i ne dalje!  Bilo kada zastoj u radu bio bi povlačenje. Dok god živimo na zemlji, mi trebamo sazrijevati iznutra, također i tada kad su naše vanjske snage u naponu ili splašnjavaju u bolesti.

Gdje nalazimo i otkrivamo to svjetlo nade i orijentacije, koje nas upućuje na put dobra, slično kao što je zvijezda uputila mudrace s Istoka na put do djeteta Isusa?

Prije negoli su “Sveta tri kralja” otkrili zvijezdu na nebu, dugo su bili u traženju istine, lijepoga i dobroga – ili baš Boga, u kojemu je sve to na najuzvišeniji mogući način ostvareno! Oni su u Svetom pismu označeni kao “magi”. To su bili učeni ljudi, koji su u svakom slučaju razmišljali o Bogu i svijetu. Njihova obuhvatna izobrazba nije ih učinila slijepima, nego im je dala da motre uistinu dobro i lijepo.  Na taj način su prihvatili i čudesni znak na nebu. Promatrali su prirodu i zvijezde, i tumačili su to događanje kao upozorenje na kraljevsko dijete, koje bi trebalo biti rođeno i svijetu donijeti spasenje u židovskoj zemlji. Usprkos svih poteškoća i muka krenuli su na put i slijedili su zvijezdu svoga života, koja ih je trebala voditi do djeteta Isusa i Marije i Josipa.

Jesmo li i mi već otkrili zvijezdu našega života? Bog i nas također vodi tajnovitim putovima ususret vječnome cilju.  On nam pokazuje taj put u savjesti, koja nas poziva, da činimo dobro i odbacujemo zlo. To je kao jeka Božjega glasa u nama. Dakako da je potrebno, slušati savjest, nju slijediti i ispravno usavršavati. Samo tada je tako reći “provjerena” i pokazuje nam dobar put.

U Proslovu Ivanova evanđelja kaže se: “Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet.” (Iv 1,9) Misli se na svjetlo Krista, Otkupitelja. Da, Božji Sin koji je postao čovjekom je to svjetlo!  Ono je od odlučujućeg značenja za naš život, da mi otkrijemo njegovo svjetlo i nosimo ga u srcima i tada ga predajemo dalje drugim ljudima. Tako raste i produbljuje se naša vjera i mi dijelimo tu vjeru s drugima, koji su u traženju za istinskim svjetlom, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.

Marija, Majka Božja, koju častimo kao “Zvijezdu mora”, je kao putokaz za nas. Neka nam pokaže Isusa, oktupitelja ljudi: ono Dijete, koje je začela i rodila i koje donosi svijetu spasenje.

fra Jozo Župić

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao
    POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

    Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

    Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.