4. VAZMENA NEDJELJA (A)

ČOVJEK – SAKRAMENTALNI ZNAK

Isuse, često mi se čini da ima puno onih koji dolaze ugrabiti i raznijeti. Ima toliko onih koji otimaju i kradu. Mnogo je onih koji nam ugrožavaju slobodu, koji traže naše vrijeme za sebe, koji od nas očekuju naš glas za sebe, koji svim silama žele našu pripadnost. Mnogi su trude oko toga da dođu nekako do našeg novca, do ugleda ili naših sposobnosti, koji žele na sve moguće načine sve što imamo i jesmo iskoristiti za sebe.

Mnogo je onih, Isuse, koji kradu i otimlju. Možda misle da na neki svoj način zauzvrat nude nešto privlačno, ali u biti uzimaju od nas neizrecivo više, ono što se ne može olako predati. Osjećam, Isuse, da ima puno onih koji ugrožavaju čak i naše poštenje, koji nasrću na čistoću duše i tijela, koji nas hoće otrgnuti od vjernosti tebi i evanđelju, koji nas žele zarobiti u svoje vode.

Ti me upozoravaš, Isuse, da su sve to tati i razbojnici. Njima nije do ovaca, nije im do dobra drugih. Oni traže sebe i svoju korist. Nama govoriš: Ja sam vrata ovcama! Divno je to znati. Dopuštaš da kroz tebe ulazimo u život. U tebi i po tebi nalazimo sklonište, imamo čvrst put u topli dom, sigurnost i mir. Nudiš u tom pogledu samoga sebe, daješ nam svoj život. Ti si jedini koji ništa ne tražiš za sebe, jer si dostatan samome sebi, jer si punina života i sve imaš. Ti si jedini koji si savršen i ne trebaš više od onoga što jesi i što imaš. Zato samo ti, Isuse, bez interesa pozivaš, darivaš se i otkrivaš nam se kao vrata ovcama.

Dopuštaš, Isuse, da u tebi osjetimo svoje ljudsko dostojanstvo. Želiš da se osjećamo sretni i prihvaćeni, da osjetimo kako jedino u tvojoj blizini čuvamo svoj integritet, u ničem nismo okrnjeni. Jedino si ti, Isuse, vrata ovcama, vrata na koja mi smijemo ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.

Hvala ti, što se na takav način brineš o nama, što si toliko darovao za nas. Oprosti, što smo često znali lutati, što smo se povjeravali drugima, što smo tebi okretali leđa. Oprosti što te nismo uvijek dovoljno jasno i hitro prihvatili i imali povjerenja tvojem glasu. Ti si, Isuse, vrata ovcama, vrata na koja mi ulazimo. Ta su vrata uvijek otvorena za naš izlazak i ulazak. Oprosti, Isuse, što su vrata našega srca tako često zatvorena za tebe, za tvoju ljubav i za tvoju dobrotu. Oprosti što ti često moraš čekati na vratima našega srca. Želimo ti, Isuse, da od sada nađeš vrata našeg srca uvijek otvorena a srce spremno na povjerenje i ljubav.

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima: