33. nedjelja kroz godinu (B)

SIN ČOVJEČJI DOLAZI

Gospodine, puni smo straha. Uznemiravaju nas mnoge stvari, ispunjavaju nemirom. Sve je više ljudi koji trpe od nesanice, tjeskobe i straha.

Strah nas je za sutra. Bojimo se zime koja je pred nama; kako će se tko izvući, koliko će stajati ogrjev, drva, ugljen ili slično? Je li osigurano dovoljno zimnice? Hoće li biti dosta novaca?

Strah nas je, Isuse: kamo sve to vodi? Kako ćemo dalje? Nije li to znak da je blizu svršetak svijeta?

U evanđelju govoriš, Isuse, o strahotama, o čudnim znakovima, o pomicanju nebeskih tijela. o suncu koje više neće davati svjetla, o zvijezdama koje će se pokrenuti. Govoriš o znaku smokve i blizini ljeta.

Vrijedi li to, Gospodine, i za ovo naše vrijeme? Toliko se toga poljuljalo, pokrenulo, uzdrmalo. Postavljaju se u pitanje osnovne vrednote na kojima se gradila ljudska sigurnost.

Gospodine, tako smo puni straha.

Nije li to i zato što ne znamo čitati tvoje znakove i tumačiti vremena?

Tvoje nam evanđelje poručuje: Kad to vidite, znajte: blizu je, na vratima! Nadalje, hrabriš nas: Kad to vidite, podignite svoje glave, jer je blizu vaše otkupljenje.

Da, blizu je; blizu si, Gospodine!

Vjerujem da su to znakovi koji žele upozoriti najprije svega na tvoju prisutnost, na sigurnost tvoje ljubavi i na prolaznost i nesigurnost ovoga svijeta.

Vjerujem da svi ovi znakovi žele usmjeriti naš pogled prema tebi, koji si jedini siguran i stalan, koji jedini ljubiš dokraja, koji želiš da se svi ljudi spase.

Vjerujem da su sve ovo znakovi da si blizu,

da si siromašan u euharistiji,

da si strpljiv u sakramentu ispovijedi,

da se saginješ do ubogih, ranjenih i bolesnih,

da se raduješ ljudskoj ljubavi,

da daješ svoga Duha za život ovoga svijeta!

Ti si blizu. Kad bi barem slični brojni znakovi sa svih strana mogli u našim vjerničkim srcima probuditi tu jasnu i uvijek vječnu istinu tvoje ljubavi!

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao

    Vrijednost jedne Zdravomarije

    Jednog je dana Padre Pio u društvu subrata šetao hodnikom samostana. Subrat mu je skrenuo pozornost na jednog gospodina koji je stajao u mnoštvu. Bio je to poznati pisac koji je doputovao iz Milana kako bi upoznao sveca.

    “Baš lijepo što ste prevalili toliko put da biste me vidjeli. Imate li molitvenik kod kuće?” upitao ga je Padre Pio.

    Pisac ga je zbunjeno gledao, a svetac zaključio: “Mogli ste uštedjeti i vrijeme i novac jer jedna Zdravomarija, sine moj, vrijedi puno, puno više od bilo kakvog putovanja.”