32. Nedjelja kroz godinu (A)

BUDNI BUDITE JER NE ZNATE ČAS

Gospodine, ti si svjetlo svijeta. a mi smo samo svjetlo od tvoga svjetla. Ti si sunce, a mi smo samo svjetiljke pripaljene na tvome svjetlu. Ti si u punini živio svoje poslanje, a nas zoveš da s upaljenim svjetiljkama znademo dočekati tvoj dolazak. Darovao si nam svjetlo da neprestano gori u našim srcima, da budemo i mi svjetlo ovoga svijeta.

Deset je djevica bilo. Različito su se vladale. Umor života često nadvlada želju da neprestano bdijemo. Tijelo je slabo. I ne tražiš od nas nadljudske napore. Ali ono što tražiš, Isuse, to je posjedovanje svjetla i svega onog čime se to svjetlo hrani i uzdržava da se ne ugasi. Svjetlo vjere se može ugasiti sumnjom i ravnodušnošću. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne hrani molitvom i drugovanjem s tobom. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne vrše djela ljubavi jer je vjera bez djela mrtva. Upravo ljubav je ono do čega ti je najviše stalo. Neće se spasiti samo oni koji govore “Gospodine, Gospodine!” nego oni koji vrše tvoje riječi. Neće te znati dočekati s upaljenim svjetiljkama oni koji nisu znali budno i revno u životu otkrivati prostore za ostvarivanje djelotvorne ljubavi. Svaki je čovjek pozvan na ljubav, a ti si, Gospodine, svoje učenike pozvao na nasljedovanje sebe u posvemašnjem predanju i ljubavi do kraja.

Zoveš na život ljubavi. To je osnovni poziv tvojih učenika. Bez toga se ne može shvatiti hod za tobom. To je u isto vrijeme i duboko osobni poziv i izazov za svakoga. U tome ne može nitko nadomjestiti ili zamijeniti drugoga, budući da je svatko na svoj način i iz svojeg srca pozvan da ljubi. Poziv na ljubav ne može se ostvariti tuđom uslugom, po trećoj osobi koja bi mjesto mene ispunila ono na što sam ja osobno pozvan. To je osobni poziv, nenadomjestiv i nitko drugi ne može svojom ljubavlju ispuniti ono na što sam ja osobno pozvan i što se od mene u planu Božjem očekuje. To ulje ljubavi za nekoga je neotuđivo i neposuđivo jer je tako osobno, jer je na to svatko pozvan, jer je to prilika svakog čovjeka da ostvari svoje poslanje na ovom svijetu.

Darovao si nam svjetlo vjere, Isuse! Hvala ti! Ljubio si nas do kraja, Isuse! Hvala ti! Pozvao si nas da budemo svjetlo ovome svijetu i da srcem i djelima ljubavi nosimo to svjetlo čitavog života. Nismo to uvijek činili. Hvala ti što se vrata tvoje dvorane, vrata tvoga srca još nisu zatvorila. Još uvijek imamo vremena ići i nabaviti ulja. Molim te, Isuse, neka nikoga na ovom svijetu tvoj dolazak ne zateče bez kapi ulja u svjetiljkama srca.

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao
    POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

    Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

    Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.