30. nedjelja kroz godinu (C)

BOŽE, MILOSTIV BUDI!

Gospodine Isuse, pomozi mi da danas shvatim ono što mi ti poručuješ. Nije bitno za čovjeka da pošto-poto ispadne vrlo krepostan i da u svakom pogledu, što se zakona tiče, bude u potpunom skladu i redu pred tvojim licem. Nije čak ni najbitnije imati u svemu potpuno čistu savjest. Daj da shvatim, Gospodine, da nije bitno da se pred tobom osjetim grešan ili nedostojan, nego je prvo i najvažnije da se jednostavno nađem pred tobom u istini svoga bića. Podari mi milost da u jednostavnosti prihvatim nezasluženi dar tvoje ljubavi i da, zadivljen pred tvojom dobrotom, otkrijem da je tvoja ljubav izvorište moje ispravnosti, pravednosti i svetosti. Ti si me već odavno pretekao u ljubavi. Sve moje religiozne prakse i nastojanja samo su uvijek iznova odgovor na tvoju milost, otvaranje tvojim darovima, tvojoj dobroti.

Grešan sam, Gospodine! Ipak te molim da ne dopustiš da svijest o mojoj grešnosti tako zarobi moje srce da postanem nezadovoljan, nesretan, obeshrabren. Neka me svako prosvjetljenje o vlastitoj grešnosti sve više privuče k tvome milosrdnom Srcu. Neka to iskustvo u meni probudi poziv i poticaj da čitavim bićem, svojom ljubavlju odgovorim na tvoju veliku ljubav. Podari mi, Isuse, da od sada živim jedinu istinitu tajnu svoga života, to jest tajnu ljubavi i neka me ta ljubav učini sposobnim da vidim vlastitu bijedu i da se ne zatvaram u nju budući da ma ti nikada ne prestaješ obasipati svojom ljubavlju.Čim postanem svjestan tvoje vjerne i uvijek otvorene ljubavi i svoje bojažljive i tako krhke ljubavi, pitam se, Gospodine, čime se još onda mogu hvaliti.

Dolazim ti ususret, u hram, u crkvu, u zajednicu. Dolazim k tebi, Gospodine, Nisam dostojan, ali mi trebaš. Nisam dostojan primiti te u pričesti, ali te neizrecivo trebam. A tebi istinski zahvaljujem što si tajne kraljevstva objavio malenima, što si nam darovao sebe u pričesti i to ne zato što smo sveti, već zato da to poželimo biti i da to tvojom milošću i pomoću istinski postanemo. Dolazim ti, Gospodine, jer osjećam da me ti uvijek iznova zoveš i da je moj dolazak već znak tvoje otvorene i milosrdne ljubavi. Ne dolazim ti da te zadužim, već da ti zahvalim za svaku tvoju ljubav bez koje me ne bi bilo.

Ne dolazimo k tebi, Isuse, kao oni koji ti prinose svoje zasluge, otkrivaju svoje kreposti. Evanđeoski stav tvojih učenika je stav onih koji se pozivaju na zasluge drugih. «Ne gledaj na moje grijehe, nego na vjeru svoje Crkve…» Primi nas, Gospodine, duhom ponizne i srcem skrušene i neka ti se tada svidi ova naša žrtva. Pred tobom, u svjetlu brojnih prispodoba, neće se opravdati onaj koji je u redu, nego onaj koji se vraća u dom Očev, koji je silno potreban Božje ljubavi. A ona se ničim ne da zaslužiti. Na nju se samo može odgovoriti poniznom i zahvalnom ljubavlju.

Bože, milostiv budi meni grešniku!

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima: