S v e j e s p r e m n o !
Prorok Izaija a onda opet i evanđelist Matej donose danas „poziv“ na gozbu.
Sa svom brigom i ljubavlju domaćin priprema svečanu večeru. O njoj kao da mnogo, vrlo mnogo ovisi. Želi da se uzvanici osjećaju ugodno, lijepo kako bi se njihovo prijateljstvo moglo produbiti. Upravo o toj gozbi kao da ovisi širina i dubina međuljudskih odnosa.
„Domaćin“ je toga svjestan i zato sve brižljivo, vrlo brižljivo sve priprema. U tu gozbu želi utkati svega sebe, svu svoju osobu, sav svoj život, svu svoju ljubav. Svaka sitnica u tim pripremama govor o njegovoj ljubavi i o radosti u očekivanju uzvanika.
Nije teško prepoznati u ovoj usporedbi lik jedinstvene gozbe ljubavi, sliku Euharistije, Posljednje večere, svete mise; ali jednako tako i sliku nebeske gozbe u Kraljevstvu Božjem.
Misa je oduvijek, od njenog početka kod Posljednje večere, istinska gozba. To je, slavljenje jednog susreta, sastanka, zajedništva. K misi dolaze ljudi koji prihvaćaju poziv domaćina Krista; a po svom odazivu žele još jače zapečatiti prijateljstvo i zajedništvo s njime, a u njemu i po njemu jednako tako i zajedništvo među sobom.
Dođite na gozbu!
To je usrdan evanđeoski poziv svima nama na zajedništvo. Krist nam sam sprema: k r u h i v i n o, brižljivo pripravljeno da bude znakom tijela i krvi. Jer Krist je tu i u tom otajstvu vjere želi reći da nudi svoje prijateljstvo radikalno cijelim bićem, svim životom, u potpunosti!
Nemojmo odbijati taj poziv. On oslobađa i daje snagu. Krijepi i uliva povjerenje i ohrabrenje. Taj poziv želi nas uvesti u novi život, preobraženi život Kristove zajednice.
Upravo to je pričest: blagovanje od Onoga koji nam se iz ljubavi daje. Blagovanje onoga što nam je Ljubav priredila!
