27. nedjelja kroz godinu (C)

SVE JE MILOST

Gospodine, moram ti priznati da me malo smeta sadržaj ove prispodobe. Ne ide mi u glavu. Kako možeš uspoređivati dobrog Boga i nebeskog Oca s ovim bogatim gospodarom koji tako bezosjećajno želi da ga sluga, koji je već cijeli dan za njega mukotrpno radio, još i poslužuje kao nekog velikog princa i koji, umjesto da mu bude zahvalan, svoga slugu tretira kao nekog beskorisnog i bezvrijednog čovjeka? Oprosti mi, Gospodine, ali ja nikako ne mogu tebe ni Oca uspoređivati s tim gospodarom. Njemu ti uopće nisi sličan. Moram priznati da te ne razumijem.

«Dijete moje, poveži moje riječi sa svim drugim što sam rekao. Toliko sam puta govorio o svom Ocu, o njegovoj dobroti i milosrđu. Vjerujem da je to dovoljno da u sebi nosiš uvjerenje da se on ne odnosi prema ljudima kao prema najamnicima ili robovima. Nikada ne zaboravi da je Bog Otac i da te neizrecivo ljubi.

Međutim, u svakom od vas drijema i mali farizej. Poput njih i vama se može dogoditi da povjerujete da imate pravo na Boga i na mirnu i osiguranu budućnost poradi velikih religioznih napora i zasluga. Tako se često i vama dogodi da pomislite da ste Boga zadužili svojim djelima i da vam njegova ljubav pripada po pravu.

Ne zaboravi! Ni vlastitim dobrim djelima, pa ni vrhunskim krepostima, nećete nikada zaraditi onaj život i spasenje koje vam je moj Otac podijelio iz čiste dobrote i darežljivosti. To je jedinstveni dar koji se ne može zaraditi.

Sve je to čisti dar. Sve je milost. Biti kao dijete koje se osjeća prihvaćeno i koje sve prima od svog oca i svoje majke nije poniženje ili znak manje vrijednosti. To je radost ljubljenog djeteta i radost što i ono može isto tako ljubiti bez računice.

Ja sam svojim učenicima kao njihov Gospodin i Učitelj oprao noge. Oni su to morali prihvatiti ako su željeli imati dijela sa mnom, ako su željeli ući u tajnu moga poslanja. A to sam učinio zato da vam razotkrijem da je istinska veličina čovjeka upravo u tome da služi, da bude malen. Prema tome, i sluga iz ovoga evanđelja treba osjetiti svu milost koja mu je podarena u mogućnosti da služi. On time ne privređuje plaću od svoga gospodara, već samim time što je u njegovoj službi otkriva puninu pravog života.

Ovo je prispodoba o sluzi. Služenje je poziv na koji je svatko pozvan. U svim okolnostima, na svim položajima, u svakoj životnoj dobi, na svakom mjestu: čovjek koji poslužuje ostvaruje volju svoga Gospodara, ostvaruje volju Božju. Čini ono što trebaš učiniti na svome mjestu i već si time primio nagradu života. Budi zahvalan za taj prostor služenja po kojem si tako blizu svome Gospodaru i moli da svi ljudi otkriju tu istu radost koja je mnogima još daleko. Kako se ljudi još uvijek bore za vlast, a ne za služenje. Upravo je u tome sva tragedija čovječanstva. Želim po tebi otkrivati drugima nova obzorja pravog života svim ljudima s kojima živiš.»

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao

    Božja prisutnost

    Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam.
    U ovom trenutku, Bog je ovdje i očekuje me.
    Bog mi uvijek prvi prilazi, želi me upoznati više od mog najboljeg prijatelja.
    Zaustavit ću se na tren i pozdraviti Boga koji me ljubi.