25. Nedjelja kroz godinu (A)

DOPUSTIMO BOGU DA BUDE SVIMA DOBAR

Iznenađuješ, Gospodine, ovom prispodobom. Iznenadio si i radnike u vinogradu. Oni koji su cijeli dan radili dobili su istu plaću kao i oni koji su zatečeni na trgu u posljednju, jedanaestu uru. Sve si izjednačio u nagrađivanju. Zar zaista oni prvi i oni iza njih nisu privrijedili više od onih posljednjih? Više? Uvijek se pitam što to znači taj tvoj denar, Gospodine. Nije li to jednostavno nagrada tvoje božanske ljubavi, nagrada koja nadilazi svaku ljudsku zaslugu, nagrada koja je neizrecivo veća u svojoj biti od svake zarađene nadnice. Denar je milost, denar je dar, denar je ljubav, denar je ulazak u tajnu tvog božanskog života. Denar je dar tvoga srca. Tko može pomisliti da je to zaslužio, ili još više: tko smije pomisliti da je više zaslužio. Zar nije to najviše.

Dao si onim posljednjima denar, čistu nagradu tvoga srca. Dao si i onim prvima denar, čistunagradu tvoga srca. Da, Isuse, sve je to dar. Dar je tvoj poziv za rad u vinogradu. Dar je radno mjesto kod tebe. Dar je moći i smjeti nešto učiniti za tebe. Dar je moći i smjeti živjeti za tebe. Dar je, Isuse, biti dionikom milosti tvoga poziva. Muka je i jad biti daleko od tebe. Muka je čekati na suncu da me netko opazi, primijeti, da mi iskaže povjerenje. Muka je i jad živjeti u neizvjesnosti. Sve si iznenadio svojim pozivom. I one ujutro rano, i one tijekom tvojih pohoda ovoj zemlji po različitim pozivima, i onima koje si zadnji čas pozvao u svoj vinograd. Svi su dobili svoju mogućnost. One prve izvukao si iz njihove neizvjesnosti u svojoj ljubavi već na početku njihova dana, na početku života. Darovao si im milost redovitog vjerskog života. To nije razlog za zaslugu nego za zahvaljivanje. I oni drugi i treći jednako tako imaju zašto zahvaljivati, jer si im udijelio svoju ljubav i mogli su uživati u sigurnosti i miru rada u tvom vinogradu. Najteže je bilo posljednjima, jer su svoje vrijeme proveli u mraku, neznanju, neizvjesnosti. I njima si uputio poziv, jer si dobar. I njima daješ istu nagradu: sebe, denar, ljubav, jer si dobar. Smijem li tražiti više, smijem li misliti, Gospodine, da sam zaslužio više, a svakodnevno mi se darivaš i u pričesti mi daješ zalog vječnog života. Smijem li misliti da sam zakinut u svojim pravima kad vidim da po ljudsku drugima ide lakše, da nemaju poteškoća kao ja, da im je život bez problema? Smijem li tako misliti, kad mi se daješ i kad mi daješ sve! Samoga sebe! Hvala ti, Gospodine, što si dobar i budi dobar, jer to je i moja jedina šansa o jedanaestoj uri moga života!

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao
    POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

    Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

    Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.