23. nedjelja kroz godinu (B)

EFFATA – OTVORI SE!

Gospodine Isuse, u danima rata i nemira, u vrijeme straha i nesigurnosti, živo smo čeznuli za tvojom blizinom i za djelotvornošću tvoje otkupiteljske ljubavi. Moram ti priznati, Isuse, da su me mnogi često pitali za tebe. Neki su pomislili da si nas napustio, da ti nije stalo do nas, do našeg naroda, do naše domovine. Neki su pomislili da se uzalud toliko mole, da naše molitve ne dopiru do neba. Neki su zaključili da više ni nema smisla moliti. Gdje si, Isuse? Vidiš li sve što se događa oko nas i s nama? Je li ti stalo do našeg spasenja? Nije li već dosta razaranja i ljudskih žrtava, nesreća i žalosti? Isuse!

I moram priznati, Isuse, da mi nije lako govoriti i odgovarati ljudima na sva ta pitanja. Moram priznati zbunjenost pred svime što se događa i da čekam. zajedno s mnogima, znak s neba i zoru novoga dana i konačnog mira.

A ipak, ti si tu. Vjerujem da trpiš s nama, makar nam se čini da to sada nije dovoljno. Vjerujem da nas ljubiš, premda bismo to htjeli osjetiti na nama razumljiv način. Vjerujem da ti je stalo do nas, makar sve govori drugačije. Vjerujem, Gospodine Isuse, i želim ostati u tvojoj službi kao nositelj vjere, kao molitelj nade, kao službenik tvoje ljubavi. Želim govoriti u tvoje ime, nositi drugima nadu i radost, biti oruđe tvoga mira. Jer. ti si tu i nisi nas ostavio. Sjećam se, Isuse, Psalma 23 i molitve: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom!” Da, jer ti si s nama!

Prepoznajem te, Isuse, u današnjem evanđelju kao onoga koji sve čini dobro, koji svima čini dobro. Donijeli su ti bolesna čovjeka, bio je gluh i nijem. Ima toliko lijepih pojedinosti u ovoj zgodi. Vidim ljude oko ovog čovjeka. Naišao je na dobre ljude koji su mu pomogli da dođe do tebe.

Prepoznajem u tim ljudima sebe i druge kada smo u službi ljubavi. Prepoznajem u njima sve koji su mi pomogli da dadem k tebi, sve koji mi vraćaju nadu i pouzdanje. Otkrivam da si tu, ali da i nas trebaš u toj službi ljubavi. Da bi mogao svima činiti dobro ti trebaš i naše ruke, naše srce, naš optimizam. Evo me, Isuse! Daj da i preko mene mnogi mogu osjetiti da nije sve izgubljeno, da je ljubav jača od mržnje. I neka svi osjete da nas ti nikada ne možeš ostaviti, jer si nam tako obećao!

Obnovi i u nama svoju čudesnu ljubav. Daj da i mi osjetimo na svojim ušima doticaj tvoje ruke da bismo mogli čuti snagu i ljepotu tvoje riječi. Daj da i mi osjetimo na svojim usnama blagost tvoga doticaja, da bismo mogli biti u službi te Riječi i svim ljudima razglasiti da je tvoja Riječ Radosna vijest novog, neuništivog života! Hvala ti, Isuse, za sve što nam i danas činiš i daješ!

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao

    Vrijednost jedne Zdravomarije

    Jednog je dana Padre Pio u društvu subrata šetao hodnikom samostana. Subrat mu je skrenuo pozornost na jednog gospodina koji je stajao u mnoštvu. Bio je to poznati pisac koji je doputovao iz Milana kako bi upoznao sveca.

    “Baš lijepo što ste prevalili toliko put da biste me vidjeli. Imate li molitvenik kod kuće?” upitao ga je Padre Pio.

    Pisac ga je zbunjeno gledao, a svetac zaključio: “Mogli ste uštedjeti i vrijeme i novac jer jedna Zdravomarija, sine moj, vrijedi puno, puno više od bilo kakvog putovanja.”