20. nedjelja kroz godinu (A)

GOSPODINE, POMOZI MI!

Isuse, povukao si se u krajeve izvan ljudske vreve. Tamo nema Židova, poganski je to kraj. Imaš i ti pravo, Isuse, da se malo odmoriš. Nakon mnogih dana i tjedana zauzete aktivnosti i rada za dobro ljudi, nakon mnogih susreta i razgovora, pošto si tolike ozdravio i pomogao im, dolaziš, Isuse, sa svojim učenicima u ovaj pusti kraj da se odmoriš. Ali, i tu te poznaju i čekaju. Žena viče za tobom. Silno je prestrašena, jer gleda svoje vlastito dijete kako se muči, a ne može joj pomoći. Baš si joj dobro došao, Isuse. Ispada kako ti nemaš pravo na svoj odmor, na svoju osamu. Ne možeš ostati nezapažen, po strani. Otišao si od Židova jer si mislio da pogani još nisu čuli za tebe i da će biti mira. Međutim, žena viče! “Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Kći mi teško opsjednuta!” Baš te je Duh poslao, Gospodine. Upravo mi ti trebaš. Samo ti još možeš pomoći! Međutim, ti šutiš i ne reagiraš. Zašto, Isuse? Znaš kako je velika potreba ove žene, a nema joj niotkuda pomoći. Isuse, smiluj joj se!

Prepoznajem se, Isuse, u ovoj ženi. Sličnih situacija ima u životu svakoga od nas. Ima poteškoća, ima teških problema u kojima čovjek ne vidi izlaza. Tada si ti, Isuse, tu da čuješ i pohrliš u pomoć. Sam si, Isuse, rekao da dođemo k tebi kad smo opterećeni. Sam si nas pozvao k sebi kad smo žedni ili gladni istinskog kruha života. Sam si se ponudio, Isuse, da budeš Spasitelj u svim našim poteškoćama.

Zadivila te ustrajna vjera ove žene. Vjera ju je spasila. Vjerom je izmolila ono što je tražila. Njezina kći je slobodna od zlog duha. Osjećam, Isuse, da je upravo ta vjera problem u dubinama naših duša. Nemamo uvijek one vjere koja bi nas ohrabrila da zavapimo k tebi, da se ustrajno održimo u svojim molitvama. Brzo kapituliramo pomišljajući da ti nije stalo do nas. Klonemo na putu. Često te ni ne primjećujemo u svojoj blizini. U ono vrijeme nisi mogao proći svijetom nezapažen, a sada te ostavljamo po strani, ne opažamo te i ni ne slutimo koliko si nam blizu! Isuse, nauči nas primati od tebe i kruh sa stola i mrvice od stola. Nauči nas, Isuse, od tebe očekivati i jedno i drugo, jer i mrvica sa tvog stola dovoljna je da nahrani gladne čitavoga svijeta.

Svu si svoju ljubav stavio u kruh i razlomio si ga da bude za sve dovoljno. Više nije nitko udaljen od tvoga stola, svatko ima pravo na tvoju ljubav, svatko ima pravo doći k tebi i nahraniti se kruhom života. Smiluj se, Gospodine, posebno onda kad nam je vjera u pitanju i ojači nam vjeru!

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao

    Božja prisutnost

    Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam.
    U ovom trenutku, Bog je ovdje i očekuje me.
    Bog mi uvijek prvi prilazi, želi me upoznati više od mog najboljeg prijatelja.
    Zaustavit ću se na tren i pozdraviti Boga koji me ljubi.