2. Nedjelja kroz godinu (B)

UČITELJU GDJE STANUJEŠ?

Učitelju, gdje stanuješ? Gdje si našao mjesto da otpočineš, da se sakriješ, da boraviš? Smijem li k tebi, smijem li u prostore tvoga mira. tvoje samoće i sigurnosti? Smijem li onamo gdje ti boraviš u molitvi, gdje si u dubokom sjedinjenju s Ocem?

Učitelju, možeš li me povesti na ona mjesta gdje ćemo biti sami, ti i ja? Možeš li mi pokazati svoje srce, tajnu svoje molitve, tajnu svoje osobe? Možeš li mi darovati svoje povjerenje, primiti me kao jednog od svojih prijatelja?

Učitelju, povedi me k sebi, u svoj stan kao što si to učinio prvim učenicima koji su puni želje i znatiželje krenuli za tobom. Osvrni se i na mene. Okreni se da me vidiš. Želim ići za tobom. Pripazi na mene. Ne smiješ tako brzo, jer moj je korak sporiji. moj je hod laganiji. Ne mogu tako brzo do cilja. Pokaži mi svoj dom. Učitelju, primi me k sebi.

fra Zvjezdan

Podijeli sa prijateljima:
    Duhovna misao
    POMOGNI SEBI POMAGANJEM DRUGIMA

    Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.

    Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.